~ following the title is: Donald Zolan – part four ~
2 misli o “Donald Zolan – part three”
Ne volim izraz “slatko”, kad se radi o ljudima. Ali za ove slike, nema boljeg izraza.
Pročitala sam tvoj odgovor Sagiju na predhodni post.
Neki dan su bili kod mene nećakinja s mužem i njihove tri male “štetočine”. Nakon sat vremena bubnjalo mi je u glavi, mala od godinu i pol nabija po kolicima u kojima spava braco mjesec dana star. Ovaj mali se svaki puta stepe. Uspjela je pretumbati sve daljince, sve stvari povaditi iz vitrina, vrištala je onak’ na sitno (ultrazvučno). Izmrvila je kekse po tepihu i prolila sok.
Volim djecu, ali mislim da sam si rodila taman onoliko, koliko mogu psihički podnijeti :))) A nećakinja sjedi flegma, niš se je ne dotikavlje, svaka joj čast…
Dakle, svaka medalja ima dvije strane 🙂
Pozdravček :)))
vjerujem da je to zbog toga što djecu uvijek okružuje neka posebna energija gdje zbog nje izgledaju kao mali anđeli …
slažem se sa tobom da nekad i u nekoje vrijeme treba znati što i kako no nije nužno da djeca budu štetočine te da gdje god dođu uništavaju ili premeću, sve to ovisi o odgoju te ponašanju roditelja …
kao dijete kod drugih ljudi sam bio znatiželjan no nisam ništa uništavao i davio ih svojim prisustvom a isto tako mogu reći za jako malo dijete (godinu i pol) od moje nećakinje koje je bilo kod mojih roditelja par dana i oni nisu imali osjećaj da im je ušao uragan u kuću no ona je profesorica na srednjoj školi u Chicagu i zna kako sa njime a smatram da je to u genima svakog roditelja kako sa svojim djetetom…
mislim i smatram da sve to ovisi o odgoju prema djetetu te kako se postaviš te mu ma koliko bio mali pojasniš što se smije a što ne jer djete nije nesvjesno i glupo te da ne može nešto shvatiti, to tko tako misli živi u predrasudama iz srednjeg vijeka …
Ne volim izraz “slatko”, kad se radi o ljudima. Ali za ove slike, nema boljeg izraza.
Pročitala sam tvoj odgovor Sagiju na predhodni post.
Neki dan su bili kod mene nećakinja s mužem i njihove tri male “štetočine”. Nakon sat vremena bubnjalo mi je u glavi, mala od godinu i pol nabija po kolicima u kojima spava braco mjesec dana star. Ovaj mali se svaki puta stepe. Uspjela je pretumbati sve daljince, sve stvari povaditi iz vitrina, vrištala je onak’ na sitno (ultrazvučno). Izmrvila je kekse po tepihu i prolila sok.
Volim djecu, ali mislim da sam si rodila taman onoliko, koliko mogu psihički podnijeti :))) A nećakinja sjedi flegma, niš se je ne dotikavlje, svaka joj čast…
Dakle, svaka medalja ima dvije strane 🙂
Pozdravček :)))
vjerujem da je to zbog toga što djecu uvijek okružuje neka posebna energija gdje zbog nje izgledaju kao mali anđeli …
slažem se sa tobom da nekad i u nekoje vrijeme treba znati što i kako no nije nužno da djeca budu štetočine te da gdje god dođu uništavaju ili premeću, sve to ovisi o odgoju te ponašanju roditelja …
kao dijete kod drugih ljudi sam bio znatiželjan no nisam ništa uništavao i davio ih svojim prisustvom a isto tako mogu reći za jako malo dijete (godinu i pol) od moje nećakinje koje je bilo kod mojih roditelja par dana i oni nisu imali osjećaj da im je ušao uragan u kuću no ona je profesorica na srednjoj školi u Chicagu i zna kako sa njime a smatram da je to u genima svakog roditelja kako sa svojim djetetom…
mislim i smatram da sve to ovisi o odgoju prema djetetu te kako se postaviš te mu ma koliko bio mali pojasniš što se smije a što ne jer djete nije nesvjesno i glupo te da ne može nešto shvatiti, to tko tako misli živi u predrasudama iz srednjeg vijeka …
pozdravi tebi i tvojima 🙂