~ following the title is: Donald Zolan – part five ~
2 misli o “Donald Zolan – part four”
Gledam sinoć susjedova klinca, donio kući malog perzijskog mačića i cijelo vrijeme ga ne ispušta iz ruku. Mali je dobroćudan i blaženo dijete, pa sam se baš sjetila ovih Zolanovih slika, gledajući ga.
Zato mu je sestra prilično podmukao tip i ne bih se čudila da mačiću napravi neko zlo, jer je to učinila i s pesekom, prije nekog vremena. Vidiš dvoje djece iz iste obitelji, a potpuno različiti.
Ja sam imala sreće sa Zmajom. Mogla sam doći svugdje, nikad štetu nije napravila. Nikad nismo dizali predmete u nebesa, sve je stajalo na dohvat ruke.
Samo jednom, dok je bila u hodalici, došla je do linije, počupala dugmiće i oruljila boju sa zvučnika. Zvučnici su bili ručni rad, pa je Pajo popi*dio, no što ćeš s djetetom od devet mjeseci. Pucnuo je po prstima i NIKAD više se nije događalo. Samo smo rekli – ne i nije bilo problema.
Jedni naši poznati, sad imaju unuka, kad god se sretnemo, sjećaju se Zmaje kako je bila dobra. Njima je to nezaboravno. Uvijek su govorili – da im je imati unuke kao ona. No, nemaju baš sreće sa svojim malim haharom, lomi sve što stigne.
Nije sve u odgoju, ima mnogo u genima, ali odgoj od ranog djetinjstva, može mnogo pomoći 🙂
Pozdravček :)))
baš kako kažeš: “.. odgoj od ranog djetinjstva, može pomoći ..” a to je bit svega ako geni vuku na svoje no danas se najlakše izvlačiti na posao, na vrtiće i škole da ne rade dobro svoj posao, umjesto da ze zapitamo koliko samo možemo uticati da se djeca osjete potrebnima cijeloj zajednici u kojoj se nalaze …
zanemarivanjem se ne postižu adekvatni efekti a loše stvari kojima su okruženi će u tom slučaju biti prije preuzete nego one dobre …
Gledam sinoć susjedova klinca, donio kući malog perzijskog mačića i cijelo vrijeme ga ne ispušta iz ruku. Mali je dobroćudan i blaženo dijete, pa sam se baš sjetila ovih Zolanovih slika, gledajući ga.
Zato mu je sestra prilično podmukao tip i ne bih se čudila da mačiću napravi neko zlo, jer je to učinila i s pesekom, prije nekog vremena. Vidiš dvoje djece iz iste obitelji, a potpuno različiti.
Ja sam imala sreće sa Zmajom. Mogla sam doći svugdje, nikad štetu nije napravila. Nikad nismo dizali predmete u nebesa, sve je stajalo na dohvat ruke.
Samo jednom, dok je bila u hodalici, došla je do linije, počupala dugmiće i oruljila boju sa zvučnika. Zvučnici su bili ručni rad, pa je Pajo popi*dio, no što ćeš s djetetom od devet mjeseci. Pucnuo je po prstima i NIKAD više se nije događalo. Samo smo rekli – ne i nije bilo problema.
Jedni naši poznati, sad imaju unuka, kad god se sretnemo, sjećaju se Zmaje kako je bila dobra. Njima je to nezaboravno. Uvijek su govorili – da im je imati unuke kao ona. No, nemaju baš sreće sa svojim malim haharom, lomi sve što stigne.
Nije sve u odgoju, ima mnogo u genima, ali odgoj od ranog djetinjstva, može mnogo pomoći 🙂
Pozdravček :)))
baš kako kažeš: “.. odgoj od ranog djetinjstva, može pomoći ..” a to je bit svega ako geni vuku na svoje no danas se najlakše izvlačiti na posao, na vrtiće i škole da ne rade dobro svoj posao, umjesto da ze zapitamo koliko samo možemo uticati da se djeca osjete potrebnima cijeloj zajednici u kojoj se nalaze …
zanemarivanjem se ne postižu adekvatni efekti a loše stvari kojima su okruženi će u tom slučaju biti prije preuzete nego one dobre …
pozdrav tebi i tvojima 🙂