Zov prirode
Predivan je pogled na predjele strme
priroda se budi, umiva u suncu
Pjesme ptica harmonične s potočićem bistrim
vjeverice igraju se na planinskom suncu…
Opčinjen, opijen svom ljepotom ovom
osjetih se blažen, stopljen sa prirodom
Poželih ostati u ovoj idili
al se želja razbi k’o vjetar od stijenke
Rekoh sebi: “Moram hitno u grad!”
Zov prirode kaže da tamo su ženke!
Elvis J Kurtovich
Ne zna čovjek što je bolje… slike ili tekst 😉
meni nekako najdraža ona s kulom na moru. samo ne znam da li zbog kule ili onog menorquina koji suvreno brodi u prvom planu 😉
Mmmmm … lijepe li su :)))
Fotke uz ova dva posta su fantastične. Svaka je lijepa na svoj način. Pogotovo me očarala ova pagoda i drveće sa crvenim lišćem, koja igra boja. Koliko ovdje ima motiva koje bi valjalo na papir staviti. Upravo dovršavam jednu sliku, veliku i zahtjevnu.
A vjetrenjače su me oduvijek oduševljavale 🙂
Izgleda da smo i ti i ja motivirani ljepotom prirode u svojim posljednjim postovima 🙂
Pozdravček :)))
oboje … 😀
lijepo si to primjetio, upravo on daje slici poseban štih … 🙂
drago mi je zbog toga i drago mi je tebe vidjet ovdje kod sebe … 😀
iskreno fanny ta slika mi je favorit u ovom postu, je’l e pa veselim se je vidjeti na tvome blogu … 🙂
dao sam si malo oduška a i poslije onih teških dokumentaraca malo oku i duši ugodno, pozdravi tebi i tvojima … 😀
Mene ti planinsko-šumoviti krajobrazi asociraju samo na to kako dodajem snagu i tutnjim kroz klance…
Nisam kriv, ali kad je to je ono najbolje što mi isti može pružiti ;)))
znaš nije sve u jurnjavi i ponekad treba stati te se osvrnuti oko sebe, primjetiti divotu koja nas okružuje te se prepustiti uživanju bogomdanom za našu dušu i napaćeno tijelo … 🙂 😉