Eto blogosferu ovih dana uzburkao još jedan odlazak blogera koji je svojim stručnim i kvalitetnim razmišljanjima ukazivao na anomalije vojnog sustava u kojem su se uhljebili brojni nestručnjaci ili bogomdane individue nauštrb ono malo pametnih i stručnih ljudi koji su negdje gurnuti na margine vojnog ili državnog sustava. U svakodnevnom išćčekivanju da će ih jednog dana prozvati, degradirati i šutirati izvan sustava su im dodatno onemogućili da ukažu na događaje u sustavu ili događanja koja njima samima štete i onemogućavaju normalan rad te osnovnu egzistenciju.
Nažalost svakodnevno svjedočimo odlasku školovanog i vrlo stručnog kadra što iz vojne što iz bilo kojih drugih vitalnih struktura društva gdje iste popunjavaju poluobrazovane stranačke individue a medijski prostor je toliko blokiran raznim sankcijama i postavljanjem podobnih urednika da više nikakva informacija koja nije kontrolirana ne može izaći van i prikazati pravo svijetlo stvari. Zbog tako nečaga ne čudi govor predsjednika RH gospodina Stjepana Mesića koji je na otvaranju jesenskog velesajma rekao ono što bilo koji medij više ne smije te je to ostao još jedini izvor gdje relevantne informacije mogu izaći van.
Dok nam predsjednik vlade gosp. Sanader priča o tricama i kučinama te se vidljivo zaokružuje od stezanja remena i pokušaja da inflaciju ove države dovede u kako tako normalno stanje a podršku iz pozadine mu daje gosp. Šuker koji još uvijek nije shvatio da vođenje jednog malog gradića kao što je Velika Gorica nije isto kao vođenje državne blagajne što je rezultiralo da smo ne zaduženi nego to ne može otplatiti ni sljedećih 10 generacija koje trebaju doći.
Zbog svega toga dušebrižnicima ne odgovara da se štošta može reći te da ovce koje predstavljaju građane ove države čitaju o tome bilo gdje jer se time razotkrivaju malverzacije koje provode oni koji su do jučer bili bjelosvjetski lufteri. Šteta je to velika što nam se to događa i što to malo kvalitetnih ljudi polako kapitulira pred šufterima koji ne zavrijeđuju da se čovjek okrene na cesti za njima.
Sretno ti Manga te neka tebe i tvoje dragi Bog čuva i pazi.
Samo da znaš kako nisam još otišao skroz. Nakon 822 dana plovidbe blogosferom ne može se tek tako dići sidro. Dakle moj duh još lebdi nad prijateljskim blogovima. Nadam se da ste shvatili poruku… jer dolaze nam crna vremena. Okupaciju treba dočekati što spremniji. Spremimo se na najgore… Inače predzadnji post će se moći komentirati do kraja mjeseca, a onda i njega isključujem i završavam knjigu, kojoj ste svi vi doprinjeli sa svojim razmišljenjem na glas. Zadnje dane sam ubacivao nove tagove, popravljao slike koje su nestale s neta u međuvremenu i pripremao sve za drugo izdanje dnevnika svemirske postaje 012station. Broj ISBN13 978-953-99838-9-3. Vrijeme je za novu stranicu… ili oblik djelovanja 😉
znam ja da si ti tu te da se spremaš kao i mnogi a vjerujem da imaš više i bolje informacije od mene te da bi do nekih promjena neminovno trebalo doći po svaku cijenu jer ovo dalje više nema nikakvog smisla …
drago mi je da dovršavaš knjigu jer neka potomstvo čita kako nam je bilo te što bi njih u budućnosti moglo čekati ako dopuste nekima da čine i ono što ne bi smjeli činiti …
da valjat će okrenut novu stranicu a svakako mjenjati još mnogo toga 🙂
ma nije otišo manga. tu je. 🙂