Badnjak je, nešto malo prije deset navečer, a ja na trećoj pivici da se uopće održim živim.
Čekaj, ova priča mora imati kontekst, vratimo se 8 sati unazad.
Kao i svake godine slušam sve oko sebe kako trče kupovat poklone i sitnice koje se nikada neće uporabiti nego će stajat negdje i skupljat prašinu, no to je Božični šoping. Kupuje se sve i svašta a najbolje prođu oni koji još nekoliko mjeseci poslije toga se ne mogu oporaviti te kad ih pozoveš van na kavicu ili piće odgovaraju sa: “Joj nemrem znaš baš čekam frenda ili frendicu jer mi treba donijeti neznamnijasamkaj!” Ok moj odgovor je uvijek ma nema frke ma budemo jedan drugi puta taman tam do ljeta kad opet potrošačka groznica zavlada za morem. No vratimo se mi šoping maniji za Božić i Novu odnosno staru godinu. Odeš recimo u City centar i gledaš te unezvjerene face kako pogledavaju lijevo desno te u jednom trenu čuješ škripu kočnica te tresak kolica, naravno kao zadnji mulac se priključiš tome. Dok sam bio u braku a i danas kad imam najdražu tj. djevojku pored sebe kreneš unutra dok pored tebe tvoja bolja ili lošija polovica melje k`o navijena a ti u glavi čuješ (uuuaaaaaaeeeeeuuuuuuuuuu) jebote pa nisam znao da može toliko pričati a 5 godina smo u vezi.
Znaš treba nam to i to ali i ono te nebi trebalo zaboraviti ove, hmmm da draga imaš još što u glavi? Nemam trenutno ali sjetiti ću se (smješak kojim bi pola muškog City-a bacila na koljena) a ja obliven hladnim znojem računam grčevito koliko će nas (čitaj me) koštati? Iznos je tu negdje oko 2 – 3000 kn, ufff imam li uopće toliko novaca? Ma baš me briga kad dođem na blagajnu ak nemam bude moja draga vadila kaj joj treba a kaj ne.
Gledam ju a njoj osmjeh od uha do uha i cvijeta od sreće a kolica već kao da si u njih ubacio dva leša sve viri na sve strane, strašno idem tam dolje ima kikiriki pa si budem malo uzeo ak me nitko ne gleda. Malo dalje par bakče se oko kuglica za bor, Ona će njemu: – “Dragi mogli bi smo ove godine uzeti ove žute kuglice. On će: – “Ma daj prosim te pa imamo one kaj smo prošle godine kupili kod Peveca!” Ona će: – “Bože koji si ti škrtac pa u modi su ove zlatne a prošle godine su bile one šarene. Što će misliti susjedi o nama kada vide da na boru od 55 cm koji si btw ti birao jer nisi želio dati umjesto 80 kuna 120 prošlogodišnje kuglice. Dovoljno je kaj imamo rasvjetu na boru koju već odavno nitko ne koristi jer su odavno prešli na led lampice te su iz ekoloških razloga prestali koristiti minjonke. Ne da nas cijelo susjedstvo uočava u kući već pola naselja vidi sve kaj se događa u našem domu.” već je jako ljuta to rekla. On će: – “Da ženo ti si uvijek u pravu te se nadam da ću barem imati nekakve koristi od toga što ću udovoljiti tvojim željama no znam da ni pičke neću zbog toga vidjeti jer ćeš se ti pola noći diviti tim jebenim kuglicama.” reče i tutne kuglice u košaricu dok je ona za njime išla i (tralllllallllalaaalllaaa) kao navijena prigovarala.
Ufff baš mi je bilo žao dobrice (tak mu je lice zgledalo) sad ga je nadrapao. Dragi mogli bi svratiti do Zare da vidimo ti potkošulje i tako tome, hmmm ahmmm da draga?! Budemo uzeli ovo? Ne draga, jer veliki zeleni zec nam ne treba doma. – Kako da ne dragi pa uskoro je Uskrs! .. Ne draga još nije ni Božič došao. Gotova?! – Pa trebala bi još neke sitnice (bemti što sam ja skrivio #$%& već smo tu dva sata i znam na svakoj polici kaj je) no to možemo sutra i prekosutra (aha samo ako budeš sama išla). Sanjam lijepo se smjestiti u krevet pred telkm i držati kriglu pifkana u ruci te uživati u njegovom okusu a bauljanje po dučanima još uvijek traje i ne vide se naznake kraja istome.
Krenemo prema blagajnama a tamo valjda pola grada došlo kupovat. Gleda me čovjek iz reda do nas tak mrko: – “Hmmm stari kaj sam ti ja kriv da si tu!” Vjerujem da znam kaj sad razmišlja. “Kaj me pizdek koji k gledaš, pa nisam maneken! Jebo me patak ako jesi razmišljam, fakat bi mogao glumiti u bilo kojem filmu zajedno sa Bellom Lugossijem. Pored njega njegova supruga valjda, hmmm nije loše građena pošto krajičkom oka osmotrio da li me gleda ova moja i onaj pajac tamo. Ma ima ona lijepu guzu i cike za svoje godine sa smješkom u sebi a onda se okrenula i “uuuuu jebote” lupam hrkljuš. Ma Karla (mislim na Del Ponticu) ljepotice i cvijete divni. Oporavljam se od šoka burljajući po kolicima kao fol nekaj tražim. Ova moja nabacila pogled na policu sa omekšivačima te kao da je “Omađijana” ne skida pogled sa nje, no valjda je to fascinira. Uspjeli smo za pola sata dođi na blagajnu a blagajnica izvukla ispod pulta osmjeh broj 347 i ne skida ga sa lica kak Joker u Batmanu. Da nije slučajno kupila njegovu šminku pade mi misao dok tupopraznoglupi pogled nezainteresirano me pogleda i reče dvijelkckkcld. – “?!? Molim oprostite što ste rekli?” dvijččsajfčsjef. ?!?!?!? te pogled na display blagajne ahh 2.765 kn. – “Može karticom?” upitam. – Može! reče blagajnica. Frlj brlj mrlj i to je gotovo sav isrpljen i izmožden guram kolica do auta i jedva čekam da dođem doma i bacim se u vodoravan položaj. Što žene vide u višesatnom obilaženju trgovina još uvijek ne uspijevam dokučiti.
Ahh nema veze jer sutra je i tako Božić pa ne rade trgovine te ću uspjeti obnoviti energiju do ponovnog odlaska u šoping koji vjerujem će daleko kraće trajati. Najljepše je ipak to što je moja najdraža mene jako iznenadila darom koji mi je kupila. Pošto sam mjesec dana bez svog notebooka jer je na popravku nije mogla gledati moje tužno lice a i dojadio sam joj brate stalno moljakajući da mi na kratko posudi svoj laptop da mogu nešto vidjeti na netu ili obaviti stvari oko posla. Otišla je sama u trgovinu i uzela ono što sam gledao na netu tako da večeras pišem na novom notebooku no nedostaje mi moj MSI te jedva čekam da dođe sa popravka iza nove godine. Zbog svega toga, hvala najdraža i što bi ja bez tebe.
Ipak eto nas na Badnje veče, nešto prije deset (to je ono iz gornjeg djela uvoda priče). Planovi su obećavajući. Spremam nešto siće u jaknu, povučem još jedan debeli gutljaj pivkana i krenem pješice kod Veselog. Tamo je, kao i u svakoj drugoj lokalnoj birtiji, anualno kvartovsko okupljanje na kojem vidiš i sve one kretene koje inače ne vidiš. Zato planiram oko ponoći prebjeći u neku drugu birtiju, natrubiti se pifkana te opustit maksimalno od svih sranja koja sam doživio i proživio ove godine. Oko deset i petnaest ulijećem u birtiju poput obrušavajućeg Messerschmitta s nacrtanim iskeženim zubima odmah iza propelera, naliven kao ranjena divlja svinja. Svi me već čekaju. Ostalo nije dalje za oči i uši šire nacije.
SRETNI BOŽIČNI BLAGDANI TE SVE DOBRO U NADOLAZEĆOJ NOVOJ 2012 GODINI.
Updejt
Izašao je Program Vlade za mandat 2011-2015 po kojem možemo vidjeti koliko će nova vlada koju smo odabrali moći odratiti onoga što su obećali te ih podsjetiti u datome trenutku kad skrenu sa onoga što su obećali.