Dragi djeda Mraze,
Pošto sam se rodio dok je vladao komunizam rekli su mi da postoji djed Mraz a ne djed Božičnjak. Tada je crkvi bilo zabranjeno da mnogo priča a crkvenim velikodostojnicima je bilo zabranjeno uopće da se pojavljuju u javnosti a kamoli da trućaju bedastoće na malim ekranima. Bilo je to divno doba kada su na ulicama poslije 11 sati noću vladali ‘milicajci’ koji su pendrečili one koji su galamili, bauljali pijani ili pokušali otuđiti išta od društvene imovine, vladao je red i zakon u pravom smislu riječi. Znaš dragi djede Mraz da ja od tebe nikada nisam ništa tražio a i one darove koje si mi dao bio sam ti jako zahvalan makar znam da nisam baš uvijek bio dobar no ti si bio uvijek jako darežljiv i pažljiv prema meni ali i svoj djeci.

Zato ja tebi pišem ovo pisamce nakon jako mnogo godina da ove godine pokušaš mi uslišati nekoliko želja pa ako ih uspiješ ispuniti bio bi ti neizmjerno zahvalan kao vjerujem većina građana ove naše prekrasne Hrvatske.

Molim te da ako možeš učiniš slijedeće:
– osposobiš onaj Goli otok i tamo potrpaš sve ove političke lažove, dodvorice, pijune, lopove koji nas pokraše, dodvorantske crkvenjake, razne poltrone koje nisam spomenuo a ti ih vidiš.
– da oko toga Golog otoka nekim čudom izdresiraš nekoliko morskih cucaka da kruže i čekaju ove maloprije navedene u pokušaju bijega sa istoga.
– ako bi ih bilo previše za taj mali otok da li možeš srediti neki jaki vjetar da ih otpuše u vražju mater bez mogućnosti povratka nazad.

Pošto je i ovo već previše što tražim od tebe stati ću za željama jer puno je i za zlatnu ribicu a kamo li za tebe. Ako kojim slučajem nećeš moći sve želje ostvariti neću ti zamjeriti jer razumijem te, treba se nositi sa tim silnim zadatkom a u tako kratkom vremenu.

Puno ti hvala dragi djede Mraze.