Arhiva kategorije: Osobno

VRO Oluja 2023

Eto prosla nam jos jedna obljetnica VRO Oluja te uz dosadnu kisu koja je padala sve ostalo je ostalo standardno, dizanje zastave, citanje imena poginulih te nestalih branitelja, vidljivo nepodnosenje predsjednika drzave i vlade, misa i opet nam se dogodio Skejo.

Zaboravih primjetiti sve manji broj branitelja, ljudi i opcenito koji dolaze u Knin sto zbog kise sto zbog razloga netrpeljivosti stupova drzave i ispada ljudi poput Skeje.

Naravno mnogi su zaboravili da su HOS-ovci uz policiju i ZNG bili jedini tada koji su se oduprijeli srpskoj agresiji i JNA te uopce ne smatram spornim da HOS bude ondje a kako su i bili no bez Skeje i njegovih bandita.

Smatram da bi predsjednik drzave i vlade trebali lijepo poceti ne dolaziti na takve vazne manifestacije i ne slati svoje predstavnike, pustiti nas branitelje i ljude opcenito da uzivaju u nama vaznim danima bez nesloge i jasno vidljive netrpeljivosti.

Gospodinu Skeji preporucujem da se vremeplovom vrati u ’41 te pocne druziti sa onim ljudima koji su mu na srcu a nas sve ostale postedi svoje uskogrudne sebicnosti, politikanstva, narcisoidnosti i svega negativnog cime je okruzio svoj ocvali kult licnosti.

Gospodinu Pupavcu isto savjetujem da se odrekne hrvatskog drzavljanstva i uzme napokon ono za cime ga srce vuce te svoje ucjenjivacko placne govore drzi van hrvatske drzave koju ne postuje od ’91 godine.

Nadam se da ce slijedeca VRO Oluja biti u boljem ozracju od ove i bez tih napuhanaca kojma je kult njihovih licnosti vazniji od dana zbog kojih su mnogi dali svoje zivote a mnogima kao meni ti dani znace sve na svijetu.

Korona – cjepljenje, necjepljenje, demokracija i slične demagogije

Dakle ide nam 2 godina u kojoj vlada pandemija virusa Korone i gdje se dalje vode polemike oko Ustavom zajamčenih prava oko cjepljenja ili ne cjepljenja te mjera koje se propisuju ili će biti propisane.

Želim poručiti svakom necjepljenom građaninu slijedeće:

  • nisam vas maltretirao sa odlukom kada sam išao se 2x cjepiti
  • nisam na Jelačić placu organizirao prosvjede ili artikulirao svoje mišljenje prema vama necjepljenima
  • nisam vam nikome govorio da to morate ili ne morate te da u mojem prisustvu morate imati masku
  • niste u ni jednom momentu mogli se osjetiti ugroženima a vezano uz moje stavove koji su drugačiji od vaših

Dakle odjebite više, ako ne želite se držati pozitivnih propisa RH koje usput su demokraski donešeni jer ste te iste ljude sami birali i otiđite više nekuda drugdje gdje vas neće ovako maltretirati. Ne valja vam što morate imati maske i cjepiti se, odjebite u neku tunga-munga državu gdje se ne cjepe i gdje krepavaju po ulicama, imate demokratsko pravo na to.

Molim vas dok živite u RH a ne želite se cjepiti i nositi maske nemojte ni slučajno kada obolite od korone ići u bolnicu, ostanite kući jer zašto bi ja plaćao vaš boravak u bolnici jer se niste željeli cjepiti. Ako ne želite cjepiti se nemate što raditi u bolnici kada je u pitanju korona virus, lječite se doma čajem od kamilice ili šipka, nebitno – zaboravite lječnika, imate raznih trava koje će zalječiti vašu famoznu auru.

Pun mi vas je kujac već i vaših prosvjeda te maltetiranja nas ostalih građana, iskačete iz paštete već i bome bojim se upaliti TV da i iz njega ne počnete iskakati.

Tko želi bolovati u agoniji ne vidim razlog zašto bi išao na respirator, diši na škrge kad ti sve što čine u cijelom svijetu nije dovoljan pokazatelj.

Dakle rezime, cjepljen sam i ne maltretiram nikoga sa svojim stavom te se trudim uopće tu temu zanemariti pa tko se sada ovdje ne osjeća dobro jer ga je moj tekst povrijedio ili povrijedio mu stavove neka lijepo ide kvragu jer pun mi je kufer antivaksera i antimaskera koji me dave svojim stavom koji je njihovo osobno demokratsko pravo.

Sjašite više, ili se cjepite ili idite …

P.S.
Pošto će ovaj tekst i na fejsu izaći pa lijepo poručujem onima koji me maltretiraju sa svojim osobnim antivakserskim stavovima da me isključe iz svojih objava ili se odfrendaju jer ide mi to već jako, jako na onu stvar.

Pritužba na članak Borisa Dežulovića o Vukovaru – odgovor, dostavlja se

Citiram u cijelosti slijedeći tekst tj. odgovor AEM

Poštovani,

Sukladno Vašoj pritužbi Agencija je provela nadzor te je potom o članku Borisa Dežulovića raspravljalo Vijeće za elektroničke medije na svojoj sjednici.

Konkretan predmet razmatran je iz dva aspekta: formalno-pravnog (pitanje nadležnosti) te s aspekta eventualnog kršenja članka 14.st. 2 Zakona o elektroničkim medijima.

Vijeće za elektroničke medije smatra kako se na predmetni tekst ne može primijeniti članak 14 st.2 ZEM-a. Tekst sadrži uvredljiv govor, no nema poziva na nasilje i nije riječ o „govoru mržnje“ sukladno spomenutom članku ZEM-a.

Naime, ZEM jasno propisuje koja vrsta sadržaja je zabranjena i to je područje koje nadzire Agencija za elektroničke medije.

Primjerice, ako, sukladno članku 14 st. 2 Zakona o elektroničkim medijima primijetimo poticanje, pogodovanje poticanju i širenje mržnje ili diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla te antisemitizam i ksenofobiju ili ideje fašističkih i drugih totalitarnih režima, reagirat ćemo. Vijeće će reagirati i ako utvrdi da se sadržajem nekog programa može ozbiljno narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, ako se vrijeđa dostojanstvo čovjeka, te u drugim slučajevima predviđenim Zakonom.

Bez obzira na činjenicu što nije ustanovljeno kršenje zakona, Vijeće je svjesno činjenice da je tekst objektivno uvredljiv za veliki broj građana Republike Hrvatske – ratnih i civilnih žrtava s područja Vukovara i njihovih obitelji kao i svih građana Hrvatske koji se solidariziraju sa njihovom žrtvom. Prostački izraz „Jebo vas Vukovar“ za mnoge od njih znači psovku i grubu uvredu temeljnih osobnih i ljudskih vrijednosti – rodnog grada, mjesta stradanja hrvatskog naroda, gubitka egzistencije, fizičkog integriteta kroz pogibelj i odvođenje u srpske logore te godine provedene u izbjeglištvu.

Međutim, sloboda (novinarskog) izražavanja jedna je od temeljnih vrednota modernog društva, stoga unatoč grubom i uvredljivom govoru koje članak sadrži, on u uredničkom kontekstu predstavlja drugačiji način informiranja kroz pretjerivanje pa i psovke.

S formalno-pravnog gledišta, N1 (https://hr.n1info.com/) nije registriran kao pružatelj elektroničke publikacije u Upisniku pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i radijskog programa koji vodi Vijeće za elektroničke medije. Pružatelj elektroničke publikacije jest Adria news S.a.r.l. sa sjedištem u Luxembourgu, stoga ne postoje uvjeti da se traži upis ove elektroničke publikacije u Upisnik AEM-a odnosno ne postoji nadležnost Agencije za elektroničke medije.

S poštovanjem,

P.S.
Dakle agencija ništa ne može učiniti jer on se ‘kreativno’ izrazio te nije povrijedio članak 14.st. 2 Zakona o elektroničkim medijima a N1 još tome nije registriran u Upisniku pa ni njima ne mogu naložiti da sporni tekst uklone jer je njihovo sjedište van RH.

Vuk izija ovce te vuk sit a ovce tko jebe.

Boris Dežulović – kako od novinara postati šupak

Svi smo imali prilike pročitati tekst novinara Borisa Dežulovića koji indikativno ukazuje da u ovoj našoj lijepoj domovini još uvijek ima anti-elemenata kojima baš ništa nije nimalo sveto a kamo li da isto barem poštuju.

Kako od novinara možeš svojim nepromišljenim, neargumentiranim te egom nadasve uzdignutim do nebesa postati teška šupčina koja i nakon svega dalje truča gluposti opravdavajući svoj polupismeni uradak ugrozom koju je sam izazvao. Umjesto da N1 sa svojih stranica ukloni sporni polupismeni uradak navedenog im novinara oni dalje drže isti dokazujući da u navedenome ne nalaze nikakav krimen a naravno institucije koje bi time trebale se baviti očito smatraju da to nije njihov posao ili da ih građani ove naše lijepe domovine nedovoljno ih plaćaju da bi reagirali.

Nadasve u kolumni poslije sporne kolumne se hvali kako je ‘on’ dao otkaz istima jer kao nisu shvatili bit njegove spisateljske inspiracije tj. polupismene kreacije kojom je potezom pera uvrijedio i učinio puno štete mnogim ljudima ali i RH.

Osobno gopodine Dežuloviću vama kao jedan od branitelja mogu poručiti da sve što ste napisali bi trebali kazneno odgovarati za klevetu i omalovažavanje branitelja, građana Vukovara, svih građana RH te bi po meni osobno poslije suđenja i provedene višegodišnje kazne trebalo bi vam oduzeti državljanstvo jer isto ne zavrijeđujete.

Naravno poznavajući tko nam vodi državu sumnjam da će te biti ikada kazneno procesuirani te da će te izgubiti državljanstvo jer i oni sami na vlasti bi po sličnim uzusima isto trebali izgubiti no to je tema za neku sasvim drugu priču a za koju su nažalosti krivi sami građani RH zajedno sa mojom malenkosti koja vam ovo piše.

Znam da ste preveliki egotrip da bi pročitali ovakav prizemni komentar jednog običnog građanina no nadam se da će te naći vremena da bacite pogled i educirate se što nikad ne bi trebali učiniti te što trebate voljeti ako volite imalo svoju domovinu, naravno ako ne volite bilo bi lijepo da onda istu napustite i odreknete se njenog državljanstva te odaberete ono što bi vašem egu bilo po volji.

Lijep pozdrav u nadi da će te ipak u skorijoj budućnosti biti kazneno procesuirani.
DD

P.S.
Napisao bi svoje puno ime i prezime ali kada bolje promislim vaša individua ne zavrijeđuje to pa shodno tome se potpisujem gore spomenutim pseudonimom.

#dezulovic #novinar #N1

Pismo vama kojima smo mi marginalci

Postovana gdjo. Grabar-Kitarovic
Ne mogu napisati predsjednice jer Vi niste moja predsjednica posto ste me jucer svrstali medju marginalce, mene branitelja kao i sve nas ostale branitelje te udovice poginulih branitelja koji NE PODRZAVAMO ‘cetnika’ koji je ’95 godine dosao u NASU Hrvatsku da huska protiv legitimne vlasti koju smo mi gradjani izabrali.
Gospodjo Kitarovic pljunuli ste svim poginulim braniteljima i meni u lice te nas maksimalno ponizli jer naravno nikad niste osjetili blatnu bojisnicu dok oko vas fijucu metci ili geleri raznih topovskih ili drugih ispaljenih granata sa srbo-cetnickih polozaja ubijajuci nas branitelje ali i civile koji su ginuli jer necije rijeci su te iste ljude navele da uzmu oruzje i bore se protiv domovine u kojoj su zivjeli, radili i radjali se te zenili se.
Vidim ja da je vama vaznije da si skupite politicke bodove nego za narod kojeg bi trebali postovati jer taj isti narod vas je postavio za predsjednika republike Hrvatske a ne cetnik Vucic ili isti oni koji su pucali po gradjanima moje domovine.

Sramite se gospodjo Kitarovic i kada vam istekne mandat najbolje bi bilo da se pokupite iz Hrvatske jer Vi ne volite Hrvatsku i nikad je niste voljeli a sada ste ovim svojim cinom nama gradjanima koji vam uopce nismo vjerovali sada jos manje vjerujemmo i bilo bi nam drago kad bi otisli zauvijek iz Hrvatske od tamo od kuda ste i dosli.
Mozete ako vam se svidja taj cetnik i otici kod njega no najvaznije je da nikad vise nemate nikakve veze sa mojom domovinom koju volim neizmjerno, za koju sam se borio i ovakvo vrijedjanje od individue kao sto ste Vi tjera me u plac a ja nisam plakao ni kada mi je bilo najteze.

Iskreno, od prvog dana kad ste postali to sto ste posali niste mi bili dragi ali sada mi se osobno vam mogu reci – da mi se gadite.
Lijep pozdrav.

Priča u strofama

Priča u strofama

1) Druže Tito mi ti se kunemo
Tekst je napisala pjesnikinja Mira Alečković, a muziku Đorđe Novković, otac Borisa Novkovića. Ključni stihovi “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”.

  • E odavno smo mi ‘skrenuli’ i nikako da nađemo pravi put te još uvijek bauljamo bespućima povijesne zbiljnosti a od ustaša i partizana se nismo odmakli kao da je ’45-a još uvijek.

2) Drugarice posadimo cvijeće
Pjesmu grupe “Kamen na kamen” otpjevala je Neda Ukraden. Ključni stih “Drugarice posadimo cvijeće, kuda vojska druga Tita kreće”.

  • Sada cvijeće sade samo oni koji su osuđeni na dobrotvorni rad kao Tomo Horvatinčić i slični koji kad pregaze nekoliko stoke sitnog zuba i budu nagrađeni od našeg (ne)korumpiranog sudstva.

3) Živjela Jugoslavija
Pjesmu je otpjevala  Lepa Brena. Ključni stihovi “Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, k’o heroja cio svijet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiče se vjekovima, živjela Jugoslavija”

  • E kako on Bogu na ispovijed otišao tako Juga otišla kvragu a sa njome i sve što je bilo te ga sada mnogi koji još rođeni ‘nijesu’ bili prozivaju da je bio zločinac te svašta slično a pamćenje u Hrvata je uvijek bilo kratko samo da se zna. Eto još nije ni struno Franjo do kraja a već ga se mnogi odriču kao da je sam Sotona bio, čak ni Petar nije bio toliko brz u nijekanju Isusa kao ovi koji se odriču Franje.

4) Računajte na nas
Pjesmu je komponirao i otpjevao sa bendom “Rani mraz” Đorđe Balašević. Ključni stihovi “U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu ja spjevao sam stih, ne spominjem prošlost i bitke daleke, jer rođen sam tek poslije njih.”

  • E nažalost danas je mnogo onih koji se još nerođeni bijaše sjećaju što je bilo ’41 – ’45 a da o Bleiburgu ne pričam jer eno ih svake godine se tamo u crnom naslikavaju te spominju bitke slavne od Jure preko Bobana pa sve i dalje mada je Domovinski rat onomad prije 25 godina prošao a većina njih bila u pelenama ili po skloništima se kurčila.

5) Pjesma o Titu
Svoju odanost voljenom maršalu svojevremeno pokazala je grupa “Teška industrija” i pjevač Seid Memić Vajta. Ključni stihovi: “Sva moja ljubav, pod ovim suncem, je za Tita. I nikad ona, na drugog, da pređe neće.”

  • Kako je onomad Vajta ispjevao tako bilo da poslije Tita i Franje ljubav na nikoga nije prešla jer nije ni mogla kad imasmo ‘Obrvaša’ dva puta, pa ‘Lignju’ a sad nam stigla ‘KoKolinda’, tuga u državi ovoj gdje nam mladost na pute razne ode jer oni što nas vode razuma i volje nemaju.

6) Druže Tito ljubičice bijela
Nepoznat je autor i izvođač ove partizanske narodne pjesme. Ključni stihovi:” Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela. Tebe voli i staro i mlado, druže Tito, ti narodno blago.”

  • E narodno blago što nam ostavi ovi svjetski hohštapleri što se vratiše, razjebaše a ljubav prema tebi splasnula onog trena kad se nad tobom ploča zaklopila.

7) Uz maršala Tita
Potresna je priča kompozitora Oskara Danona o sudbini ove pjesme. Stihovi su mu uveče bili naručeni, i morali su biti gotovi do jutra. Ključni stihovi “Uz Maršala Tita , junačkoga sina nas neće ni pakao smest…”

  • E sad nemamo više uz koga biti jer ovo sve što nam se naziva političkom scenom je više politička močvara, sranje opće jer čim su te hitili u raku odmah su sve moguće kazamate pozatvarali da ne bi sami tamo završili osim ako se ne osjete ugroženima od riječi pa te odmah strpaju u buksu.

8) Tito i Prva proleterska
Pjesmu koju je komponovao Kornelije Kovač, otpjevao je Oliver Dragojević. Ključni stihovi “Grudo malo ispod , dal’ o tebi povijest pise, je li tkogod što o tebi čitao, dok u tebe ne dođe drug Tito.”

  • Povijest koja se sada piše ide u smjeru da je uskoro je biti neće više jer sadašnji ‘drugovi i drugarice’ k’o zmija noge (citaj pokradene novce) skrivaju po tuđim bankama a ovdje rasprodaše sve što i diše.

9) Ide Tito preko Romanije
Nepoznat autor ove partizanske narodne pjesme. Ključni stihovi “Ide Tito preko Romanije i on vodi svoje divizije”

  • E ovdje više nitko ne ide osim u pogranična područja BiH da kupi namirnice kao što smo mi onomad davno u Graz hodili jer tamo roba jeftina bila i sad ovi mladi što napuštaju Hrvatsku ima ih k’o za diviziju jednu cijelu.

10) Lijepo ti je druga Tita kolo
Nepoznati autor. Ključni stihovi : “Ti si simbol slobode i sreće, Ti si naše najmilije cvijeće, koje nikad uvenuti neće”

  • E da sjećanje na doba u kojem med i mlijeko su tekli a proizvodnja ma kakva nam god bila je bila jedino uvenut neće do onoga momenta dok nitko više neće htjet živjet ovdje jer svugdje drugdje će biti bolje nego sa parazitima koji se nakotili ovih godina koliko hoćeš.

Memento
Ipak eto nam vedre vijesti uz sve ove tužne ovih dana što od naših rukometaša koji se boriše kao lavići mali, malo nedohranjeni do našeg Marina koji eto zasjeo na mjesto treće otišao nam kralj ovrhe i nadam se da će netko zabit glogov kolac jer vrag nikad ne spava prije nego što mu ovršeni hite tonu betona na grob. Mada bojim se da će sad kad dođe u pećnicu paklenu sigurno i samog vraga ovršiti.

I da, za one koji će sad propitkivati da sam Jugonostalgičar.

Dan poslije …

Dan poslije proslave dana pada grada Vukovara bi se moglo reci da je mirno, suncano i tiho.

Na ulicama grupe branitelja koje su dosle autobusima u posjet Memorijalnom groblju branitelja te sami gradjani u svojim obavezama a grad na Vuki okupan suncem i tih kao svih dana u godini kada politicar, dodvorice i uhljebi ne dolaze tamo da se uslikaju te laznim zalovanjem nad vecinom mladosti koja ostavi tamo svoje zivote uziva u svojoj realnosti.

Kao i svake godine kad odes na Memorijalno groblje oko srca osjetis ruku koja ga stegne dok knedla u grlu nikako da prodje a oci pune suza zamagljuju pogled na te bijele krizeve ili crne grobnice branitelja. Kad dodjes tamo, samo nebo se zatamni i place te nema te osobe koja da je bezdusna mora osjetit tu bol u sebi. Odjednom ono sto znas jednostavno vise neznas i izgubljen si, jednostavno naci prave rijeci za opisati je nemoguce.

Zato sam ovaj puta ipak posjetio prvo grad jer poslije groblja tesko je uopce pomislit otici na Ovcaru ili posjetiti grad i zadrzat se malo jer ti osjecaju koji te preplave vise te drze zbunjenog i dezorjentiranog te tesko da vise ista mozes normalno obici.

Lijepo je obnovljen Eltzov dvorac a i sam grad no obilaskom uzeg centra grada osjeti se kako je grad prazan te malo je ljudi vani te da nije bilo posjetitelja bilo bi vise nego tuzno setati njegovim ulicama.

Sve to te potjera na misli o suzivotu o kojem bezdusni politicari koji nisu bili na bojistu 1 sekunde pricaju te uvjeravaju nas da je to potrebno i nuzno. Nazalost ne mogu se sa time sloziti jer nemoguce je oprostiti ljudima koji su bili ili su jos tvoji susjedi a bili su u Vukovaru kada je pao te kada je pocinjen tezak zlocin a oni sute mada znaju sve. Kako sa tim ljudima zivjeti te kako ponovo tim ljudima vjerovati ma koji god to grad bio gdje je tako nesto strasno ucinjeno te gdje su ti ljudi bili nosioci tog cijelog zla koje se dogodilo. Moja Blaza je slikala Memorijalno groblje jer svaki puta zelim to uciniti ali kad dodjem tamo jednostavno vise nemam snage to uciniti jer moj duh je na sasvim drugom mjestu tog trenutka.

Ljudi kazu da ove godine nije bilo podjele i slicnog, dijele nas oni koji u Vukovar nikad nisu dolazili cista srca nego dolaze zato jer su zeljeli biti vidjeni a oni koji dolaze cista srca dolaze sve dane u godini jer nije im vazno je li to 18-ti jer taj dan onima koji su bili tamo je jedan od najtezih a i dani koji dolaze poslije.

Nekako se nadam da ce mozda nasi politicari shvatiti da bi bilo lijepo da njih nema tamo na te dane nego neka kao i svi mi dolaze kad osjete da imaju potrebu da dodju u Vukovar te poklone se onima koji su nas za ovo sve jako jako zaduzili, nebitno koliko je moja malenkost u svemu tome sudjelovala ipak sam i sam duznik njihov a ako ne osjete taj poriv onda nije ni potrebno da dodju jer lazna zalost vise boli sve one druge nego njih same.

Bio je to jucer lijep, divan, tuzan, bolan, suzan dan ali dan koji trazi od tebe da dajes vise zbog njih tamo.

Sjecanja s malo soli i s malo mora

Kako to uvijek biva dodjes negdje na plazu i smjestis se, uzivas nekoliko sati a onda odjednom dodje obitelj galamdzija za koje mora odmah pola plaze znat. Na plazi toliko tihe djece koja se igraju bez puno buke i galame (Njemci po govoru) a ovi Slovaci koji maloprije dojezdise ispred nas bucni za popizdit, kao da su sad prvi puta na more dosli (mozda i jesu). Mali urlice k’o da ce sad se oteliti a mala kao pilic pijuce, jebenti nadam se da tih nece biti ovdje u 8 mjesecu jer zatuci cu ih.

Onomad davno kad sam bio dijete i sa svojim pokojnim roditeljima isao na more nije me se culo a otac me ucio divnim vjestinama izrade brodova od kore drveta te grancica za jarbol i alu folije od kutije za cigarete za jedro ali i jos stosta.

Sad kad se sjetim toga to je bilo divno vrijeme koje tek kad ostaris pocnes razumijevat te koliko ti takvi momenti mogu faliti sada kada ih vise nemas mogucnosti iste ponoviti.

Cudno je to da danasnje roditelje ne mozes vidjeti da uce svoju djecu osim sto mozes cuti kako vicu nemoj ovo, nemoj ono. Izgledno je da su ti roditelji ili izgubili interes ili ocito njima nije imao tko prenjeti tako nesto kao sto je meni moj otac prenio a ja imao srece to prenjeti dalje.

Malo sam sad tuzan ali i sretan kad mogu se sjetiti takvih divnih trenutaka, sjetiti se rijeci koje su mi bile upucene da me nesto nauce.

Hvala vam na tome svemu mama i tata.

Mimohod

Danas sam gledao mimohod i bio ponosan na ono sto sam vidio te potroseni novac za isti uopce nije nimalo vazan jer pokazao je da ono za sto sam se borio imalo je smisla. Bas me bila briga jer se politicari medju sobom slazu ili ne jer danas ih je sve bilo lijepo vidjeti na tribini ma koliko se njihova razmisljanja i stavovi razlikovali jer ipak sloboda koja je teskom mukom i krvlju izvojevana imala je smisla unatoc njima samima koji su sami sebi samodostatni. Lijepo je bilo vidjeti svu tu tehniku i u sto je izrasla hrvatska vojska od ’91 do dana danasnjeg, respektabilno za vidjeti.

 

Tesko je izrec taj osjecaj grca u zelucu i suza u ocima koje bi usprkos susprezanju rado potekle jer tesko ti je zato sto odmah se vracaju slike ljudi kojih vise nema a sa kojima si dijelo mokru postelju od lisca u blatnoj sumi dok ste drhtali sto od zime sto od straha. Slike, sjecanja i opet slike uvijek su tu prisutne ma koliko duboko bile potisnute dok grlo steze neka tezina a onda boli, onda one idu same niz obraze jedna za drugom, ne moze se to suspregnuti i nema tog srca junackog koje to moze suspregnuti.

 

Tesko je ista dalje suvislog napisati jer ma koliko je sada tesko u srcu sam ponosan na ljude sa kojima sam dijelio te teske dane, ponosan na sebe da sam ziv to prosao i da mogu reci – nedaj dragi Boze vise nikad rata i nikad nemojte to zaboraviti.

 

Mislio sam da ce ovo biti lako napisati ali sad je tako tesko da ne mogu naci prave rijeci da nastavim dalje. Oprostite.

Skorasnja Oluja

Blizi nam se veliki dan kada ce mo obiljeziti 20-godisnjicu Oluje kojom su pripojeni okupirani djelovi moje domovine. Nadao sam se da ce ove godine barem tako velika manifestacija proci normalno bez ikakvih prijepora medju politicarima, braniteljima, satorasima i svima kojima nikad ni jedna Vlada koja je vladala nije valjala nego su se takve obljetnice iskoristavale za razne poruke koje vise slice nekom seljackom derneku (oprostite dragi seljaci sto sam morao uzeti navedeni izraz) no ocito sam imao krivo te ce i ove godine seljacki dernek biti na vrhuncu.

Upravo strahujem sto ce se na tom derneku sve dogadjati jer ako ce slijediti utrt put onih iz Savske 66 koji se bahate pod satorom onda tamo mozemo ocekivati sve i svasta te najbolje bi bilo da nitko od politicara ne dodje da prestane sramotiti nas prave branitelje jer ovi koji se nazivaju braniteljima te satoriraju vec mjesecima blate imalo onoga lijepo sto se o nama govorilo. Hvala Glogoski, hvala Klemm ali mene ne trebate zastupati jer zadovoljan sam sto radim i sto nisam uzeo mirovinu koja mi se nudila nego sam odlucio zivjeti kao covjek i punopravan gradjanin ove moje domovine za koju sam dao svoju krv provevsi nekoliko mjeseci na rehabilitaciji ne trazeci tih ratnih godina nikakve povlastice a ni kasnije kada sam trajno demobiliziran. Presretan sam sto dijelim sudbinu vecine gradjana te je i moj tekuci racun blokiran zbog nemogucnosti da platim porez koji su u tvrtki u kojoj radim krivo placali te mi je tesko jer valja pokrpati kraj sa krajem no sretan sam jer nemam mirovinu od 5k do 12k kuna te ispod satora serem gradjanima HR kako mi je jebeno tesko te kako sam invalid jer sam ranjen te se sada zalazem da svaka susa dobije nesto.

Veselim se danu koji dolazi 5-og kolovoza i ponosan sam na taj grad te tu zastavu koja je tada pokazala da sam se borio za pravu stvar a sve ovo kasnije sto se irodilo nije bilo vise u mojoj mogucnosti. Oluju cu proslaviti u sebi, podizanjem svoje virtualne zastave na kojoj nece biti zvizduka, galame i slicnog te uzivanja u Lijepoj nasoj a onda u se vratiti u svakodnevnicu i nastaviti biti koristan clan drustva koji ce uredno i dalje raditi do zasluzene mirovine koja mozda nece biti nesto no meni ce biti bas ono cemu sam tezio i za sto smatram da je ispravno ma koliko drugima sveto bilo cudno a mozda i glupo.

Iskreno, bas me boli briga za tudje misljenje oko toga.