Dan poslije proslave dana pada grada Vukovara bi se moglo reci da je mirno, suncano i tiho.

Na ulicama grupe branitelja koje su dosle autobusima u posjet Memorijalnom groblju branitelja te sami gradjani u svojim obavezama a grad na Vuki okupan suncem i tih kao svih dana u godini kada politicar, dodvorice i uhljebi ne dolaze tamo da se uslikaju te laznim zalovanjem nad vecinom mladosti koja ostavi tamo svoje zivote uziva u svojoj realnosti.

Kao i svake godine kad odes na Memorijalno groblje oko srca osjetis ruku koja ga stegne dok knedla u grlu nikako da prodje a oci pune suza zamagljuju pogled na te bijele krizeve ili crne grobnice branitelja. Kad dodjes tamo, samo nebo se zatamni i place te nema te osobe koja da je bezdusna mora osjetit tu bol u sebi. Odjednom ono sto znas jednostavno vise neznas i izgubljen si, jednostavno naci prave rijeci za opisati je nemoguce.

Zato sam ovaj puta ipak posjetio prvo grad jer poslije groblja tesko je uopce pomislit otici na Ovcaru ili posjetiti grad i zadrzat se malo jer ti osjecaju koji te preplave vise te drze zbunjenog i dezorjentiranog te tesko da vise ista mozes normalno obici.

Lijepo je obnovljen Eltzov dvorac a i sam grad no obilaskom uzeg centra grada osjeti se kako je grad prazan te malo je ljudi vani te da nije bilo posjetitelja bilo bi vise nego tuzno setati njegovim ulicama.

Sve to te potjera na misli o suzivotu o kojem bezdusni politicari koji nisu bili na bojistu 1 sekunde pricaju te uvjeravaju nas da je to potrebno i nuzno. Nazalost ne mogu se sa time sloziti jer nemoguce je oprostiti ljudima koji su bili ili su jos tvoji susjedi a bili su u Vukovaru kada je pao te kada je pocinjen tezak zlocin a oni sute mada znaju sve. Kako sa tim ljudima zivjeti te kako ponovo tim ljudima vjerovati ma koji god to grad bio gdje je tako nesto strasno ucinjeno te gdje su ti ljudi bili nosioci tog cijelog zla koje se dogodilo. Moja Blaza je slikala Memorijalno groblje jer svaki puta zelim to uciniti ali kad dodjem tamo jednostavno vise nemam snage to uciniti jer moj duh je na sasvim drugom mjestu tog trenutka.

Ljudi kazu da ove godine nije bilo podjele i slicnog, dijele nas oni koji u Vukovar nikad nisu dolazili cista srca nego dolaze zato jer su zeljeli biti vidjeni a oni koji dolaze cista srca dolaze sve dane u godini jer nije im vazno je li to 18-ti jer taj dan onima koji su bili tamo je jedan od najtezih a i dani koji dolaze poslije.

Nekako se nadam da ce mozda nasi politicari shvatiti da bi bilo lijepo da njih nema tamo na te dane nego neka kao i svi mi dolaze kad osjete da imaju potrebu da dodju u Vukovar te poklone se onima koji su nas za ovo sve jako jako zaduzili, nebitno koliko je moja malenkost u svemu tome sudjelovala ipak sam i sam duznik njihov a ako ne osjete taj poriv onda nije ni potrebno da dodju jer lazna zalost vise boli sve one druge nego njih same.

Bio je to jucer lijep, divan, tuzan, bolan, suzan dan ali dan koji trazi od tebe da dajes vise zbog njih tamo.