Arhiva oznaka: Price

Priča u strofama

Priča u strofama

1) Druže Tito mi ti se kunemo
Tekst je napisala pjesnikinja Mira Alečković, a muziku Đorđe Novković, otac Borisa Novkovića. Ključni stihovi “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”.

  • E odavno smo mi ‘skrenuli’ i nikako da nađemo pravi put te još uvijek bauljamo bespućima povijesne zbiljnosti a od ustaša i partizana se nismo odmakli kao da je ’45-a još uvijek.

2) Drugarice posadimo cvijeće
Pjesmu grupe “Kamen na kamen” otpjevala je Neda Ukraden. Ključni stih “Drugarice posadimo cvijeće, kuda vojska druga Tita kreće”.

  • Sada cvijeće sade samo oni koji su osuđeni na dobrotvorni rad kao Tomo Horvatinčić i slični koji kad pregaze nekoliko stoke sitnog zuba i budu nagrađeni od našeg (ne)korumpiranog sudstva.

3) Živjela Jugoslavija
Pjesmu je otpjevala  Lepa Brena. Ključni stihovi “Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, k’o heroja cio svijet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiče se vjekovima, živjela Jugoslavija”

  • E kako on Bogu na ispovijed otišao tako Juga otišla kvragu a sa njome i sve što je bilo te ga sada mnogi koji još rođeni ‘nijesu’ bili prozivaju da je bio zločinac te svašta slično a pamćenje u Hrvata je uvijek bilo kratko samo da se zna. Eto još nije ni struno Franjo do kraja a već ga se mnogi odriču kao da je sam Sotona bio, čak ni Petar nije bio toliko brz u nijekanju Isusa kao ovi koji se odriču Franje.

4) Računajte na nas
Pjesmu je komponirao i otpjevao sa bendom “Rani mraz” Đorđe Balašević. Ključni stihovi “U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu ja spjevao sam stih, ne spominjem prošlost i bitke daleke, jer rođen sam tek poslije njih.”

  • E nažalost danas je mnogo onih koji se još nerođeni bijaše sjećaju što je bilo ’41 – ’45 a da o Bleiburgu ne pričam jer eno ih svake godine se tamo u crnom naslikavaju te spominju bitke slavne od Jure preko Bobana pa sve i dalje mada je Domovinski rat onomad prije 25 godina prošao a većina njih bila u pelenama ili po skloništima se kurčila.

5) Pjesma o Titu
Svoju odanost voljenom maršalu svojevremeno pokazala je grupa “Teška industrija” i pjevač Seid Memić Vajta. Ključni stihovi: “Sva moja ljubav, pod ovim suncem, je za Tita. I nikad ona, na drugog, da pređe neće.”

  • Kako je onomad Vajta ispjevao tako bilo da poslije Tita i Franje ljubav na nikoga nije prešla jer nije ni mogla kad imasmo ‘Obrvaša’ dva puta, pa ‘Lignju’ a sad nam stigla ‘KoKolinda’, tuga u državi ovoj gdje nam mladost na pute razne ode jer oni što nas vode razuma i volje nemaju.

6) Druže Tito ljubičice bijela
Nepoznat je autor i izvođač ove partizanske narodne pjesme. Ključni stihovi:” Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela. Tebe voli i staro i mlado, druže Tito, ti narodno blago.”

  • E narodno blago što nam ostavi ovi svjetski hohštapleri što se vratiše, razjebaše a ljubav prema tebi splasnula onog trena kad se nad tobom ploča zaklopila.

7) Uz maršala Tita
Potresna je priča kompozitora Oskara Danona o sudbini ove pjesme. Stihovi su mu uveče bili naručeni, i morali su biti gotovi do jutra. Ključni stihovi “Uz Maršala Tita , junačkoga sina nas neće ni pakao smest…”

  • E sad nemamo više uz koga biti jer ovo sve što nam se naziva političkom scenom je više politička močvara, sranje opće jer čim su te hitili u raku odmah su sve moguće kazamate pozatvarali da ne bi sami tamo završili osim ako se ne osjete ugroženima od riječi pa te odmah strpaju u buksu.

8) Tito i Prva proleterska
Pjesmu koju je komponovao Kornelije Kovač, otpjevao je Oliver Dragojević. Ključni stihovi “Grudo malo ispod , dal’ o tebi povijest pise, je li tkogod što o tebi čitao, dok u tebe ne dođe drug Tito.”

  • Povijest koja se sada piše ide u smjeru da je uskoro je biti neće više jer sadašnji ‘drugovi i drugarice’ k’o zmija noge (citaj pokradene novce) skrivaju po tuđim bankama a ovdje rasprodaše sve što i diše.

9) Ide Tito preko Romanije
Nepoznat autor ove partizanske narodne pjesme. Ključni stihovi “Ide Tito preko Romanije i on vodi svoje divizije”

  • E ovdje više nitko ne ide osim u pogranična područja BiH da kupi namirnice kao što smo mi onomad davno u Graz hodili jer tamo roba jeftina bila i sad ovi mladi što napuštaju Hrvatsku ima ih k’o za diviziju jednu cijelu.

10) Lijepo ti je druga Tita kolo
Nepoznati autor. Ključni stihovi : “Ti si simbol slobode i sreće, Ti si naše najmilije cvijeće, koje nikad uvenuti neće”

  • E da sjećanje na doba u kojem med i mlijeko su tekli a proizvodnja ma kakva nam god bila je bila jedino uvenut neće do onoga momenta dok nitko više neće htjet živjet ovdje jer svugdje drugdje će biti bolje nego sa parazitima koji se nakotili ovih godina koliko hoćeš.

Memento
Ipak eto nam vedre vijesti uz sve ove tužne ovih dana što od naših rukometaša koji se boriše kao lavići mali, malo nedohranjeni do našeg Marina koji eto zasjeo na mjesto treće otišao nam kralj ovrhe i nadam se da će netko zabit glogov kolac jer vrag nikad ne spava prije nego što mu ovršeni hite tonu betona na grob. Mada bojim se da će sad kad dođe u pećnicu paklenu sigurno i samog vraga ovršiti.

I da, za one koji će sad propitkivati da sam Jugonostalgičar.

NEDOVRŠENA PRIČA

Nedovrsena priča
Scenarij: Marijan Katić
Snimanje i montaža: Video studio Butina

Ovaj video spot je nastao sa svrhom da ukaze na to da SVI LJUDI ZASLUZUJU ZIVJETI ZIVOT DOSTOJAN COVJEKA.
To je zapravo 1. dio tj. 1. video spot… postoje razradjeni scenariji za jos dva dijela, tj. dva video spota ali trenutno nismo u financijskoj situaciju da ih u potpunosti realiziramo.
Ono sto je bitno naglasiti kod ovog video spota je da je namjera bila i da videospot svojom sokantnom pricom pomogne da svi shvatimo da nije rjesenje zakoraciti u ambis. Jasno je da bi se takvim potezom napravilo jos gore od ovog zla, koje koliko god lose izgledalo ne moze pobijediti osmjeh nase djece.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=aOEWTwKhEoo&w=560&h=315]

Under Siege

“Gade pokvareni, samoživi stvore, nepodojeni idiote!”

Novogodišnja čestitka ili …? Nemam pojma koga se ticala ta poruka no u svakom slučaju dotakla je kod mene jedan specifikum koji je rezultirao da navedena dobije poruku:

“Glupa kravo, nedojebana glupačo, samoživa kretenušo sretna ti Nova 2007 godina! Danas je 1.1.2007 godine i neznam kome je namjenjena tvoja poruka no u svakom slučaju kao što možeš vidjeti došla je na krivu adresu ili bolje rečeno krivoj osobi. Svakako nadam se da će obostrano navedene želje naići na plodno tlo. Doviđenja!”

Davno sam rekao da bi “idiota” koji je izumio mobitel trebalo staviti na lomaču ili okružiti sa svim tim stvarčicama koje su kroz zadnjih 20 godina izašle iz proizvodnje te ga nazvati no prije toga zabetonirati sve prozore i vrata pa da vidim kako bi se onda proveo.

Uz ono lijepo što možeš od ljudi koji te cijene dobiti očito i “specijalni” uspjevaju kupiti mobitel te okolo srati sa porukama te kvariti ljudima raspoloženje.

Haugh rekoh.

Objavljeno na Iskrica.com 02.01.2007. 23:15:58

Mračne vode/Dark Water

FotosearchPovodom serije koja bi trebala uskoro krenuti ponovo na televiziji a koja je toliko glupo napravljena da sam se uvijek pitao tko piše scenarije za serije u nas Hrvata. No ovo je nešto sasvim drugo i nema veze sa serijom i njenim naslovom no govori o …, ma čitajte.
* * * *
Eto danas još jedan (ili više) parova uletiše u bračne vode, zaokružiše ‘kao’ svoju vječnu ljubav pred oltarom/matičarem.

Ipak najviše koristi od toga će imati:

– svećenik/matičar, još nekoliko ovčica više u stadu koje se trajno zajebaše jer crkveni oprost od razvrgnuća braka mogućeg mogu samo sanjati

– lokal u kojem će veselo društvo slaviti i po glavi stanovnika dignut 50 eurića

– advokat/odvjetnik u budućem razvodu braka

– država jer će izmislit još poneki porez na razvedene

– ehhh skoro zaboravih, skup baba tračerica iz kvarta koje su dobile temu za slijedećih nekoliko godina

Vjerujem da bi se tu još štošta dalo nabrojat no neda mi se.

Dakle, zaključak? Fino se treba opustiti i jebat majku sebi i svima, ganjat divokoze po obroncima Anda ako ti je ćeif, a ako nije, jednostavno se do guzice sasjeć drogom i alkoholom, pa kako bude samo se ne dopeljat u pizdarije.

Fala.

Mrki Hektorović-Sudžuk
Gornjosobjepazdrastvuj pri Mrkej Bari, Uzbenikistanskoj, 1328.

Objavljeno na Iskrica.com 27.05.2007. 00:13:1

Translate:
FotosearchOn the occasion of the series, which should soon go back on a television that is so stupid that I have made always wondered who writes scripts for the series to us Croats. But this is something completely different and has nothing to do with the series and its title is about … no, however read.
* * * *
So now one (or more) pairs in the double ln water, round ‘as’ his eternal love in front of the altar/registrar.

But the most benefit from it will have:

– priest/registrar a few more in sheep flock to permanently fuck for forgiveness from the church possible dissolutions of marriage can only dream

– commercials in which the gay society to celebrate and per capita risen 50 Euro

– lawyer/attorney in a future divorce

– because the state will make up some more tax on the indented

– ehhh almost forgot the set of the fourth naruto chariter grandmother obtained a theme for the next few years

I believe that there is a lot more given list only but not to me.

So, conclusion? It’s nice to relax the mother and fuck yourself and all, to hunt chamois on the slopes of the Andes, if you pleased, and if it is not easy to slay asses drugs and alcohol, and to be not only lead to expat.

Thanks.

Mrki Hektorović-Sudžuk
Gornjosobjepazdrastvuj pri Mrkej Bari, Uzbenikistanskoj, 1328.

Posted on Iskrica.com 27.05.2007. 00:13:1

Swingeri ne vole monotoniju

Ukoliko ni nekoliko pića za šankom ne otpuste ručnu kočnicu već prvi koraci stepenicama prema drugom katu zasigurno će podići raspoloženje. Naime, prostor je gotovo prepunjen najširim rasponom sladostrasnih uzdaha, jecaja ili pak mahnitog vrištanja u ekstazi.

U obilasku erotskih zanimljivosti diljem Europe došao je red i na jedan od veoma popularnih swinger klubova. Riječ je o “Cäsars club sauni” pokraj Züricha. Klub zauzima tri kata jedne od zgrada u središtu mjesta Dübendorf , pred kojom se nalazi prostrano parkiralište. Vlasnik i voditelj Cäsar djeluje već 25 godina na švicarskoj swinger sceni, a mjesto našeg posjeta pokrenuo je prije pet godina.

Prema Cäsarovim riječima, njegova životna želja, oblikovana godinama iskustva među swingerima, bila je otvoriti klub prema svojim fantazijama – u čemu je i uspio. Njegova supruga Nicole radi na baru na najnižoj etaži kluba, a njen osnovni zadatak je stvaranje ugodne, familijarne atmosfere. “Iz dugog iskustva sa swinger scene točno znam što gosti žele, te rijetko tko napušta klub nezadovoljan”, kazala nam je Nicole. I dvoje Cäsarove i Nicoline djece, George i Bianca, koja je tek nedavno napunila 18 godina, pomažu u radu kluba, te je riječ o pravom obiteljskom obrtu.

“Cäsars club sauna” otvoren je od ponedjeljka do petka od 14 do 23 sata, petkom i subotom do sat iza pola noći, a nedjeljom i praznicima do 21 sat, i to svakog dana u godini. Za ulazninu od 22 švicarska franka za djevojke i žene, 40 za muškarce te 55 za parove, dobija se ručnik i mogućnost dostupa svakom dijelu kluba. Odmah uz ulaz stoji šank gdje se samci ili parovi obično “zagrijavaju”, ili, uglavnom oni noviji u swinganju, skupljaju hrabrost za odlazak na više katove. Početnicima će vlasnik kluba rado pokazati svu, više no obilatu ponudu.

Na 600 četvornih metara tako smjestila se sauna, solarij, nekoliko zatvorenih soba s francuskim krevetima, ali i više različito uređenih prostranih prostora za zajedničku zabavu. Kao posebne atrakcije Cäsar rado ističe viseći krevet dugačak 3 metra, terasu na krovu i veliki video zid u jednoj od soba, veličine 2 s 1,5 metra. Na njemu se vrte, naravno, isključivo hard core filmovi.

Već na ulazu u klub gosti se razodijevaju, nerijetko u više ili manje izazovne kožne ili suptilnije čipkaste komplete, te se i oni manje vični skupnom upražnjavanju erotskih aktivnosti uistinu vrlo brzo “upućuju u stvar”. Ukoliko ni nekoliko pića za šankom ne otpuste ručnu kočnicu već prvi koraci stepenicama prema drugom katu zasigurno će podići raspoloženje. Naime, prostor je gotovo prepunjen najširim rasponom sladostrasnih uzdaha, jecaja ili pak mahnitog vrištanja u ekstazi. Pridruživanje parovima ili isprepletenim skupinama na podstavljenom podu većine prostorija iznimno je jednostavno. Početnici ubrzo shvaćaju da je svako upoznavanje ili upit za dopuštenje priključenju sasvim suvišno. Ovdje ionako nitko gotovo ništa ne odbija. Kako bi se ipak omogućila i razumna doza intimnosti parovi ili društva skupljena ad hoc mogu zatražiti ključ neke od spomenutih manjih soba.

Više starijih bračnih parova tijekom prijateljskih pauza u baru napomenulo je kako su tek odlaskom u swinger klub uspijeli razbiti monotoniju seksa udvoje. “Svaki put u Cäsarovom klubu osjećamo se kao u prvim mjesecima braka” potvrdili su nam sredovječni Gerta i Joachim, koji ovamo zalaze barem dva put mjesečno, duže od godine dana. Iako prevladavaju gosti između 30 i 50 godina starosti, nerijetko se nesputanim večernjim zabavama pridružuju i mlađi atraktivni gosti obaju spolova. Petkom i subotom od 19 do 01 sat priređuje se erotski disco, dok je utorkom ulaz za dame besplatan. Povremeno se organiziraju i posebne zabave, primjerice grill party na terasi ili body airbrush večeri, uz sudjelovanje gostiju.
“Casars club sauna” je, ako vas put nanese u Zurich, svakom preporučljiva za posjetu, uz, naravno, i preporuku za oprezom.

Sa ovim postom završavamo ovu temu vezanu uz seksualne postove te se bacamo na knjigu naslova “Zabranjena povijest” koju će te moći pratiti u nastavcima. Pošto za istu treba neki kraći period da se pripreme postovi malo će me manje biti u posjetima kod vas po blogovima no čitat ću vas sve.

Translate:
No translation.

Naša posla

Kada naš čovjek govori o kakvoj ljubavnoj pustolovini s nekom ženom, on se time nastoji nahvaliti govoreći: Jebo sam je! To je za njega nekakva vrsta časti, dobitka, pobjede na koncu. Žena za razliku, tako nešto ne bi nikada izrekla. Za nju je takva stvar još uvijek sramota. Da se stvari još uvijek vrte u tim relacijama između hvale i sramote, još je nekoliko potvrda. Ne čuje se baš rijetko da neki muškarac govori da je nekoga ili nešto zajebao. Dakle, onaj o kojemu govori pretrpio je nekakvu štetu. U drugim evropskim jezicima toga dakako nema.

Muškarac nigdje na svijetu, osim u nas ne kaže “Jebo sam je!”. Jednostavno za tako nešto ne postoje izrazi. Zato, u iole kulturnijim i civiliziranijim zemljama govori se o tome kako je vodio ljubav i to s tom i tom ženom. I sve je vrlo jasno i jednostavno. Oboje su ravnopravno sudjelovali u ljubavnoj igri. Čini se da ta jezična komponenta dovoljno govori o našemu mentalitetu.

Hrvatska književnost, kako ona starija tako i novija, ne sadrži opise velikih ljubavnika poput Casanove, i upitno je može li se ikada to i dogoditi. Iz literature se može iščitati kako su pisci koji su u svojim književnim djelima pokušavali uobličiti poneki ženski lik, to nažalost završili samo na pokušaju jer, svaka površnija psihološka analiza djela razvidno zaključuje kako su žene na neki način bile uglavnom piščev kompleks. Pa tako u našoj književnosti nemamo niti velikih ljubavnih priča. To dakako vrijedi za cijelu književnost, i to mahom od Krleže pa do nekih minornih pisaca.

U našoj je književnosti ženski lik uglavnom nositelj zle kobi. I ništa drugo. U težačkim obiteljima, što pisci najradije kao temu obrađuju, ali i u životu s ove strane granice, koji je u svim svojim segmentima težački, žena je u potpunosti bila i ostala pravi rob, a tragovi prošlosti za razliku od nama i susjednih zemalja ne iščezavaju brzo i lako. Što li je uzrok tome, da se o ljubavi vrlo malo, ne samo pisalo, već i govorilo prihvatljivijim rječnikom? Za razliku od starih generacija, nadolazeće mlade snage o tome su spremne govoriti, pa se treba nadati u njihove kvalitete da će jednom ostati i neki veći pisani trag o ljubavi prema nekoj femme fatale.

P.S.
Napokon malo vremena poslije posla na poslu ali posla oko novog foruma koji je eto gotov te prepušten dalje Vama budućim korisnicima te alat za obradu slika za isti forum pod nazivom ImageMagick te se sad mogu baciti na završavanje teme vezane uz seks i seksualna iskustva te onda manji odmor.

Translate:
No translation.

Vitomil Zupan: Menuet za gitaru

Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.

Želim li uopće Vesnu? Ili moram samo ispuniti neku zadaću što sam je samome sebi zadao? Do vraga, a tako me uhvatilo dok sam je gledao kako hoda ispred mene. Mogao bih se zavući k njoj, možda se razigram, o, ovaj me bedasti klin još nikada nije izdao. Taj posao ipak znamo.

Nešto me odbija. Ali ne higijena ili nešto slično. Između sebe i Vesne osjećam zid, hladan, odbojan, i ne srušim li taj zid, bit ću sutra zlovoljan, pobijeđen, osjećat ću se kao da me iskoristila za svoje zadovoljenje nakon dobre večere, i ne pitajući se tko sam ja uopće, što je u meni: sada se moram svesrdno brinuti o njoj, moram se pobrinuti – kako umijem i znam – da ne bude gladna, da ne bude žedna, da joj bude udobno, no, uza sve to valja još nakraju staviti dlačice na dlačice, tik-tak, tik-tak tuk tuk, daj poljubac, mačkice; moja, moja, laku noć. Jer sve je to ljepše negoli surovo reći: daj već jednom, ta što čekaš? Gruba je i jednostavna, ali lijepo premazana lakom naše civilizacije. Nakon večere posve me je nedvosmisleno nekoliko puta zgrabila za stegno i stisnula. Još ovo: neću li je povaliti, izlažem se opasnosti da bude uvrijeđena; najmanje što će misliti jest to da sam impotentan ili čak homoseksualac; ta zna ona kako je privlačna, neodoljiva, najveće požude vrijedna. Kako li je samo sjedila na kolima – tako da joj se baš dobro vidjelo pod suknju, ni previše, ni premalo. Anton joj je bio strašno mrzak – on jedini nije htio pogledati u namješteni mamac; Vesnina naivna duša ne zna da je Anton točno znao zašto Vesna pokazuje bedra, i odupro joj se.

Naslonio sam se odostrag, na nju, i podvukao ruku pod gunj, noge u čarapama, otkopčao joj sponu na pojasu za čarape. “Je li ti već bolje!” upita me naizgled zabrinuto. Pomagala mi je otkopčavati čarape, vukli smo ih nadolje, imala je glatku, toplu kožu, napeto meso, bogami, ako nije bilo bolje nego što sam očekivao. Gaćice dolje. Do sto đavola, to su prava bedra i guzovi, naprosto je tresnulo u me i bijah posve izmijenjen, sav uznemiren, čak su me podilazili žmarci po leđima, što mi se događa samo u iščekivanju velikog užitka. Povukao samo dolje i hlače i gaće i bacio ih prema zidu tako da štogod ne ispadne iz džepova. Staro iskustvo. Ako se muškarac ne zna naglo, gotovo u hipu osloboditi hlača, situacija se odjednom može grdno zamrsiti. Upravo je sa zanimanjem pogledala u moje krilo i nekako prebrzo posegnula za udom, tako da sam usput osjetio njezine nokte. Imala je ugodno mekane dlačice i vlažne usne, te malo unazad pomaknut prorez. Tako, a sad još grudi. Skinuh joj preko glave pulover i bluzu, ispod tankog kombinea zatalasale su se bujne grudi, dva čvrsta brežuljka, svaki veličine jednog većeg dlana. Htjede skinuti još kombine, ali je uhvatih za ruku.

Ova je prozračna ljubičasta svila tako pristajala uz zlatnosmeđastu kožu. Osim toga pomalo se bojim potpune golotinje: imam predobre oči, što li? Ne, ne, postoji još nešto: potpuna golotinja nije nikada tako naga kao malo prekrivena golotinja, koja može štošta obećavati. Iz potpune golotinje nema više nikakva puta – samo natrag u pokrivanje. Osim toga Istočnjaci su u pravu kad nas uče: ne valja se prebrzo združiti, niti se prenagliti, a ni prekinuti odmah; u igru valja ući polako, stupnjevati brzinu nizanja doživljaja, doseći vrhunac i opet lijepo polako izvesti završnu igru. U pravu su, kažem – ali se toga vrlo često ne pridržavam, jer su mi važnije druge, možda dublje stvari. Biti svjestan toga što tražiš, što zapravo želiš od ove ili one ženske osobe – to je najteže. Nitko na svijetu ne živi spolnim životom bez stanovite maske. Već i sama taktika i strategija zbližavanja iziskuju veliko pretvaranje. A onda stid. Zatim navike i stil doba. Po nepojmljivosti, kakve sve mogućnosti uopće postoje. Netko ima u postelji hidroelektranu, a njemu ne treba ništa doli gutljaj vode. Osim toga imamo (većinom nesvjesno) svatko svoj uzor – kojega tražimo na cijelom erotičnom putu, nastojimo se obmanuti, prepuštamo se mašti, mrsimo svoje uspomene; varamo partnere i sebe. Odnosi dviju duševnosti snažno djeluju na tjelesne odnose – i običan spolni čin može postati vrlo zamršen.

Milovao sam joj udove, svoje sam dlanove navikavao na nju, a ona se navikavala na njih. Ljutilo me što me tako čvrsto drži za ptića kao da se boji da joj ne pobjegne. “Nježnije”, rekoh joj. Naglo je popustila, prenaglo; vidio sam da je poslušna i nesigurna u sebe. Lice joj je poprimilo onaj lijepi rasplodni izraz, kada oči postaju pomalo pijane, mutne, pune dubinskog žara, kada usnice nabreknu i blago se poviju kao u muci a iza usana zablistaju zubi, koji bi grizli, obrazi se u bljedoći čine crveni, a duž nosa se spuštaju dvije crte, kao od umora, kada se kosa zamrsi na osobiti način, kada osoba izgubi crte svoje fotografije i poprimi praizraz neudate žene koja čeka… Gledala je u me kao da me ne vidi, a ja sam osjetio kako uranjam u izraz njezina lica, kako počinjem zaboravljati tko je, odakle je poznajem, kako me plijeni njezin čar, kako me opija, kako se posve protiv svoje volje počinjem u nju zaljubljivati… i kako me elektrizira miris njezine puti i njezina spola… samo još djelić trenutka i klonut ću… sagnut ću se… pasti na nju… dogodit će se.

“Pokaži mi gdje su te tukli”, rekoh. Začudila se, kao da sam je probudio iz sna. Pomislio sam već da je sve to izmislila. Okrenula se na bok i pokazala mi guzicu. Doista su se od gore do dolje vidjeli tragovi udaraca, nekakve tamne i svijetle pjege u duginim bojama, od modričaste do žute. Pomilovah je. Dlanovi više nisu osjećali kobasice. “Klekni. Podigni se na sve četiri”, rekoh, pomažući joj da se propne na koljena. “Ali zašto?”, htjede znati. “Ne ispituj.” – “Spava li stari?” “Spava.” Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.

Stanovito vrijeme uopće nisam bio prisutan, ali ona je bila – dozvolila je i mene u sadašnjost, u ovdašnjost, ovamo na jednu seljačku peć u nepoznatoj kući.

– Kad bi ti znao kako si mi se činio čudnim bićem! Nikada nisam ni pomislila da ćeš se zanimati za mene… imala sam, dapače, osjećaj da sam ti mrska…

Osjetio sam da bih mogao još jednom, bude li šutjela. Pokušao sam. Uzdisala je i nježno me ljubila po licu i uho.
Zatim me iznenadila pitanjem koje nisam očekivao, a najmanje ovoga trenutka:
– Kako se zoveš?
Stvarno. Uopće ne zna kako se zovem. Ali to je sada nemoguće reći. Ja sam znao kako se zove, ali je valjda još nikada nisam pozvao imenom. Odviše mi je bilo mrsko vječno Mislovo oslovljavanje s Vesna amo Vesna tamo.

Nisam joj, dakle, odgovorio. Nastavila je pričati.
– Joj, kako se dobro osjećam… dobro mi je, dragi…
– Prestani s tim neslanim šalama – prekinuh je – pričaj radije o tome što jest, ako već moraš pričati. Hajde, kaži, što radimo!
– Ljubimo se – odgovorila je začas, činilo mi se da će slomiti jezik tim nepriličnim glagolom.

Polako sam je primorao da kaže kako po naški, prostački kažemo tim stvarima. “Da li te to nadražuje?” upita me. “Ne, ali ne podnosim slatko kreveljenje.”
Rekla je da sam pomalo surov. A ona voli lijepe riječi o lijepim stvarima. I ponovno se prepustila užitku, stala je miješati svoj i moj stil, situacija je postala smiješna. “Ojoj, kako si dobar, dragi… gurni kurvi… kako mi to lijepo radiš… gurni fukifukac moj zlatni… ta uopće ne znam kako se zoveš… zar mi nokte guraš u guzicu… nisam ni mislila da ti je stalo do mene…”
Zatim smo spavali poput puhova. Grlila me i posve tiho hrkala.
Bližilo se već jutro kad se probudih s tvrdim, i odmah nasrnuh na nju. Ne znam je li se uopće probudila, stopili smo se u šapat, uzdisaje i dahtanje.

Starac je jednako nepomično ležao, svjetiljka je gorjela prigušenim žiškom, samo je u prozoru iza zavjesa, nešto svjetlucalo – nadolazeći dan.

Okrenuh se od nje i slobodan usnuh bez snova.
Ujutro sam bio već umiven i odjeven kad se Vesna probudila.
Gledala me smiješeći se, odjenula se ispod gunja, a ja sam sjeo za veliki javorov stol i uzeo u ruke stari Narodni kalendar.
Starac je živo gledao ispod pokrivača.

Vesna je sišla s peći, prišla mi i poljubila me u obraz, a onda izašla iz sobe. Jedva što je zatvorila za sobom vrata, starac je ispružio ruku ispod pokrivača i mahnuo mi da priđem bliže. “Dođite ovamo!”, rekao je poluglasno, suzdržavajući smijeh. Priđoh mu. Tako je šaptao da sam se morao sagnuti nada nj.
– Tako se još nisam zabavljao – govorio je smijući se. – Ja sam sve vidio, znate… ali to njoj ne trebate reći… Marijo, pomoćnice Božja, čega sve ima na ovome svijetu… znate li da ja cijelog života nisam znao kako se to radi… i žena i ja smo uvijek u mraku… bila su to takva vremena…

Od smijeha više nije mogao govoriti.

Kad smo odlazili, starac mi je ponovno mahnuo rukom, opet sam mu prišao, sagnuo se nada nj i saslušao njegovo šaptanje:
– Znajte da ću sada lakše umrijeti…
Bio je neobično ozbiljan.

Translate:
No translation.

Erica Jong: Fanny – Istinita priča o avanturama Fanny Hackabout-Jones

Preporuka
Poželjno je da mlađi od 18 godina ne nastave dalje čitati ovaj tekst jer se u istome spominju eksplicitne radnje.

* * * *

Uhvatio je u ruku svoj užareni, razbješnjeli ud (koji je od toga odmah bio namazan kopunovom masti), i razdvajajući Pollyne donje usne crvene kao rubin, zatjerao ga u njezin lijepi otvor ravno do balčaka; nato Polly duboko uzdahne, više od zadovoljstva nego od boli i čak je izgledalo kao da mu pomaže isturivši bedra prema naprijed.

Bilo kako bilo, ja sam se bacila do Pollynih nogu i ljubila porub njezine haljine, njezine gležnjeve i, dok je ona pružala još samo mali otpor, njezina koljena, pa dok je ona uzdisala i, izgleda, na to me i poticala, njezina bedra, a tada, kad je sjela na stolicu, raširila bedra (i prosvjedovala Ne! Ne! Ne! na posve isti način kao da govori Da! Da! Da!), njezinu slatku raspuklinu, rumenu kao rubin, koja je bila izložena mome pogledu, jer cura nije uopće ništa nosila ispod košulje i podsuknje.

Ah, jadni je kopun ležao napušten i pušio se na stolu (a ispod njega je ležao sakriven moj jadni, jedva započeti stih), dok sam ja pripila svoje usne na nježnu Pollynu raspuklinu i svirala na nježnoj harfi svojim osupnutim jezikom. Bilo je slano kao more i nalik na slatke male ostrige ubrane iz morskih njedara.

– O gospodine! Oh! Oh! Oh! – jecala je Polly dok sam jezik naglo uvlačila i izvlačila, raspaljena njezinim riječima kao i njezinim ljupkim, rumenim otvorom. Ali, budući da mi je sada njezina podsuknja bila na glavi, nisam mogla milovati dva brežuljka njezinih grudi, ali mjesto toga usudila sam joj se nježno milovati mliječna bedra, dok joj je podsuknja predstavljala neku vrstu šatora u koji sam se sakrila pred svim strahotama koje je za mene predstavljao muški rod.

Kako je toplo i lijepo u unutrašnjosti jedne suknje! Kakvo utočište pred strahotama svijeta! Kakva je sreća roditi se kao muškarac i imati takvo utočište uvijek nadohvat, biti nadohvat svijeta ženskog prstena!

Zvuk čizama po drvenom podu, doveo me opet k svijesti.
– Oh! – kliknula je Polly. – Netko dolazi!
Ali prije nego je ona mogla skočiti sa stolice i prije nego sam se ja mogla podići s poda, otvore se vrata i mi smo bile otkrivene!
– To je samo gospodin Tunewell! – Veliki, kršan momak rumenih obraza jednog njemačkog seljak i s nastupom i hodom jednog plavokrvnog vikinškog ratnika. Daleko od toga da bi bio nezadovoljan, gospodin Tunewell je bio prilično oduševljen našom zabavom i očito raspaljen sočnom scenom koja se odigravala pred njegovim očima. Umjesto da nas zaustavi on reče: – Molim vas, nastavite – i smjesta zaključa vrata. Sjedne u jednu udobnu stolicu do stola, drsko iščupa nogu napuštenom kopunu, stavi čizme na stolnjak i očekivaše nastavak predstave, kao da smo mi lutajući glumci, dovedeni za kraljevu razonodu!
– Nastavite, dragi moj – reče, ovaj put s punim ustima kopuna.- Odmah ću vam se pridružiti. – I sjedne natrag da bi uživao u svojoj večeri, dok smo mi nastavile našu ljubavnu igru.

Polly je izgledala kao da je njegovom prisutnošću više uzbuđena nego posramljena; jer je sada postala još pustopašnija i posegnula je za kopčama na mojim hlačama kao da bi ih željela skinuti. To ne mogu dopustiti! I odmaknula sam joj ruku.

– Zašto si stidljiv? – pitala me je.
– Na žalost – rekla sam ono što je više odgovaralo istini, nego što je ona mogla znati. – Na žalost, zlato moje, ja sam samo napola muškarac. Moj jezik mora učiniti ono, što onaj drugi nikada ne bi mogao!

– Prokletstvo! Još jedan pjesnik! – reče gospodin Tunewell, nasmijavši se od srca. – Hajde, ja ću ti pomoći, mladiću, kada si već počeo ono što ne možeš dovršiti!
I tako smo zamijenili mjesta, ja za stolom s kopunom, a Ned Tunewell spreman da uroni među Pollyne noge sa svojom dobro nabijenom puškom, koja se već gotovo probila kroz kopče njegovih hlača.

Uhvatio je u ruku svoj užareni, razbješnjeli ud (koji je od toga odmah bio namazan kopunovom masti), i razdvajajući Pollyne donje usne crvene kao rubin, zatjerao ga u njezin lijepi otvor ravno do balčaka; nato Polly duboko uzdahne, više od zadovoljstva nego od boli i čak je izgledalo kao da mu pomaže isturivši bedra prema naprijed.

Ja sam sada glodala nogu kopuna, više od požude nego od gladi; jer ako malo ne posegnem svojom vlastitom rukom u hlače ili se raskrinkam kao žena, kakvo mi je drugo olakšanje preostalo, osim mojih pohlepnih usana!

Promatrala sam ih snažno žvačući, dok su se oni stiskali i dahtali, isprva u pravilnom ritmu, a zatim kao da će svijet u trenu nestati i kao da je to njihova posljednja prilika da se spoje za cijelu vječnost.
– Oh, ja umirem! – jecala je Polly.
– I ja, i ja – odazivao se Tunewell, našto je izveo konačni prodor, koji ne samo da je naveo Polly da istisne duboki jecaj ekstaze, nego je prevrnuo i stolicu na kojoj je nauznak ležala; iza toga je nastao takav prasak kada su ljubavnici pali na pod, da su jedan trenutak bili iznenađeni i preplašeni, ali je tada strah ustupio mjesto veselju i oboje su se od srca nasmijali.
Polly se dražesno hihotala na Tunewellovu duhovitost, a Ned je uzeo njezin smijeh kao znak da joj (s isturenim penisom) skoči među bedra. Ja sam promatrala više očarana prizorom nego što bi mi sada bilo stalo da to prizovem u sjećanje.

– Što je sada? Lijenost? – viknuo je Tunewell. – Hajde, gospodine pjesniče, pomognite nam malo ovdje! Pogledajte ove bradavice crvene kao rubin! Probudite ih svojim jezikom! Pogledajte ove usnice koje su kao zrele trešnje. Pogostite se njima!
I s namjerom da mi izađe u susret, propne se kao mladi pastuh (dok se jednom rukom držao za Pollyna bedra da mu njegov golemi, crveni meštar ceremonije ne izgubi svoje sidrište u njezinom ljupkom otvoru – a drugom je gurao moju glavu na njezine grudi).

Koji su nebrojeni poljupci tada bili dani i dobiveni, to ne mogu reći. Nas troje smo, uvjerena sam izgledali kao da smo postali jedna velika mitološka zvijer s dvanaest udova, dvoja usta, šest očiju i tri hitra jezika. Dok je Tunewell i dalje, sa svojim predstavnikom Kurconijem (kako se to kaže) pumpao što je jače mogao, ja sam naučila više načina upotrebe jezika nego što jedna dobra kuharica ima recepata za juhu od kostiju. Jer, ako gospodin Rabelais spolni organ naziva djeliteljem zadovoljstava, (među stotinama drugih naziva), sigurno je da možemo isto reći i za jezik. Kako je čudesan taj savitljivi organ! On liže, on kuša, on ispituje, on vlaži, on gladi, on se vrti; on potiče bradavice i penis da stoje u stavu mirno i izvlači slast iz kopuna i pijetlova. Spolni organ je stručnjak, ali jezik je doista majstor za sve.

Translate:
No translation.

Sadomazohizam: naslada u mučenju

Sadomazohizam je praktički svuda oko nas! Ljudi su frustrirani od rata i od svega ružnoga što im se svaki dan događa, tako da ne čudi sklonost prema SM-u i to podjednako kod muškaraca i žena. Broj poklonika SM-a i žestokih seksualnih igara postao najizraženiji nakon završetka rata na našim prostorima. Ljude, obične, romantične stvari, kao što su večera uz svijeće, klasična udvaranja ostavljaju hladnima, a vrijeđanja, batine i najrazličitije vrste bizarnosti podižu njihovu nevjerojatnu seksualnu požudu.

Među zemljama u kojima se uvelike upražnjavaju najrazličitije varijante sadomazohizma prednjači Velika Britanija. Razlozi su, smatraju seksolozi, u britanskom tradicionalno strogom odgoju, koji je uvelike temeljen na tjelesnom kažnjavanju. Nema tome tako dugo da je na engleskim koledžima poput Oxforda, Cambridgea ili Eltona, fizičko kažnjavanje i zabrana svakog heteroseksualnog odnosa bila svakodnevna pojava, što je dovodilo do spontanog užitka u tjelesnom kažnjavanju i transvestizmu. Tamošnji ministri, financijeri i mnogi uglednici “provaljeni” su u javnosti kako u kompromitirajućim situacijama sadomazohističkih disciplina, tako i u epizodama flagrantnog transvestizma, upražnjavaju svoje seksualne porive.
U protestantskim zemljama, koje su liberalnije u svakom pogledu pa i u prakticiranju ljubavi, raširen je slobodniji seks s tendencijama ka orgijanju i mijenjanju partnera pa ova pojava užitka u boli ili pak njegovu nanošenju spolnim partnerima nije odveć prisutna, iako i u tim zemljama ima poklonika te vrsti ljubavi.

U katoličkim zemljama i sredinama zbog strožijeg odgoja i zatomljivanja osjećaja, razvijale su se sklonosti bliže psihopatološkim ponašanjima.
U zemljama poput Japana SM je također iznimno zastupljen. Tradicijski odgoj potčinjavanja jedan je od glavnih uzročnika velikog broja štovatelja pomaknute seksualnosti.
Nema sumnje, SM se mnogo češće prakticira među visokim dužnosnicima i moćnim tajkunima nego među radnicima. Možda, ako je suditi po poslovici – Kad danju puno naređuješ, noću trebaš nekog koji će ti naređivati.

NAŠA STVAR
Prema spoznajama do kojih smo došli razgovarajući s nekolicinom vlasnika seksi shopova u Zagrebu, posljednjih nekoliko godina bilježi se pojačan interes za opremu i stvari koje se koriste u tzv. grubom seksu. Sugovornici napominju kako takve stvari ponajbolje prolaze u Dalmaciji te djelomično na području Kvarnera, dok je u Istri interes za SM opremom daleko manji. To je, kažu, i razumljivo zbog blizine talijanske granice, pa ljubitelji bizarnosti mogu primjerice u Trstu pronaći sve što žele. Oni instančanijeg ukusa nerijetko se zapute i do Milana. Slična je situacija i u Zagrebu. Godinama se u svim zagrebačkim prodavaonicama potrepština za ljubav osim nekolicine vrsta umjetnih penisa, pokoje videokazete, ništa za prakticiranje drugačijeg seksa nije moglo nabaviti. Ljudi su odlazili do Austrije te ondje nailazili kako na ljubaznu uslugu prodavača tako primjerice i na najrazličitije vrste opreme. Čak i u najmanjem alpskom selu postoji bogato opremljena trgovina seksi potrepštinama što se za jedan milijunski Zagreb ne bi moglo reći.

GRUBI SEKS
Pred nekoliko mjeseci u metropoli je otvoren još jedan seksi shop koji se reklamira kao bogata prodavaonica SM artiklima. Prvi je dojam dobar, uzmemo li u obzir usud da se netko uopće i dosjetio ponuditi nešto drugačije. Ali izbor opreme za prakticiranje SM-a i više je nego mršav.
Na upit, što se dakako najviše traži, ne aludirajući i ne sugerirajući ništa, ljubazni prodavač odgovara:

– Sve što je vezano uz sadomazohizam! Odmah potom gay stvari. Ostala se ponuda traži daleko slabije. Prema osobnim spoznajama mogu reći kako se u odnosu na klasičnu paletu proizvoda traži tri do četiri puta više one artikle koji do sada nisu bili uobičajeni u erotskim shopovima. Klasika, klasičan seks, izgleda da je iznošen i isfuran!

Koja je najneuobičajenija stvar koja je tražena?

– Naprava za istezanje bradavica! To su utezi koji imaju različite težine, a dosežu i do jednog kilograma. Tražena su i sva ostala sredstva kojima je moguće vezati neki dio tijela i potom da se to može još i natezati i zatezati. Primjerice, uz pomoć posebno izrađenih štipaljki zakvači se vagina s grudima, a to očito stvara jaku bol.

Dolaze li ljudi k vama s konkretnim željama ili vide određene stvari pa ih potom kupe?

– Oni koji tu dolaze imaju svoje želje. Najviše ih zanima video materijal. Traži se dominacija i to uglavnom žena nad muškarcima. Popriličan je interes za kožnim muškim rubljem i to onim koje na sebi ima metal i lance. Također se traže i razne sprave koje otežavaju mošnje i stvaraju neku vrstu muke, boli i patnje. Ljudi izuzetno dobro znaju što traže i zaista dolaze potpuno ciljano i to uglavnom po stvarčice vezane uz SM. Traže se pomagala, bičevi različitih oblika i varijanti, a posebno su zanimljivi bičevi izrađeni od latexa. No, jako dobro idu i ostale stvari koje tijekom spolnog čina izazivaju bol.

Jeste li iznenađeni time što se traži jako puno pomagala za kućne bizarne igrice?

– Ne! SM je, praktički svuda oko nas! Ljudi su frustrirani od rata i od svega ružnoga što im se svaki dan događa, tako da ne čudi sklonost prema SM-u i to podjednako kod muškaraca i žena.

ŽELJOTEKA
Prema statistikama, u našoj zemlji prakticiranju SM-a naklonjeni su mahom oženjeni muškarci i to u dobnoj skupini od 25 do 55 godina. Zanimljivo je napomenuti kako u tome uživaju bilo da žive u gradu ili pak na selu.

Od 63 ispitanika svega je njih osmorica odbila bilo kakvu pomisao na tu temu, dok su ostali u dosadašnjim ljubavnim aktivnostima imali barem jedan kontakt sa SM igricama i to najrazličitijih vrsti. Šestorica je poklonika zlatne kiše i vole kada žena urinira po njima. Nešto više njih, devetorica vole biti vezani na bilo koji način, dok dvojica posebno uživaju prigodom sputavanja pokreta djevojkama i ženama, a njihovu maštu posebno golica sam čin vezivanja tako i promatranje. Dva sugovornika vole šibanje stražnjice, dok četverica vole prakticirati spanking na drugoj osobi.

Da ih se sputava, dominira nad njima i posebno tretira za vrijeme vođenja igre i to na najstroži mogući način voli 25 sugovornika. Njih 17 vole dominirati nad djevojkama. Fetišizam kao vjernom pratitelju SM igara naklonjeni su gotovo svi. Paleta je više manje poznata te se kreće od najbezazlenijih stvari od kože kao lakše varijante poklonika SM-a, dok je većina sklona uporabi najrazličitijih fetiša od gume koja inače slovi za vrlo žestoke, znalačke sadomazohističke igre.

Prema tim pokazateljima, suprotno uvriježenom mišljenju u društvu, tvrde su erotske igre i u našim krajevima izuzetno prisutne. No, uočljiv je međutim i jedan veliki problem. Svi ispitanici napominju kako im je teško uspostaviti kontakt sa ženama i djevojkama koje kao i oni naginju toj vrsti ljubavi. Osim što opremu i pomagala gotovo da i ne mogu nabaviti kod nas, već se koriste najnevjerojatnijim improvizacijama, veliki dio energije troše na pronalaženje partnerica koje bi s njima to i radile. Prakticiranje ljubavi na uistinu čudan način u nas je otežan tim više što za razliku od drugih evropskih zemalja ne postoje klubovi u kojima bi se okupljali istomišljenici. Razlog vide u našemu tradicionalno zatvorenom mentalnom sklopu i prilikama, kao što je nedostatak sluha poduzetnika da se i u nas otvori klub za ljubitelje SM-a i fetiša.

KUĆNA RADINOST
– Kada žena ode u krevet, čekam da zaspi te se iskradem do prostorije u kojoj držim vlastitu opremu. Oblačim se od glave do pete u gumu, koja je usput budi rečeno, moj fetiš, te u tome tako sagnut maštam o djevojkama koje bi to isto činile sa mnom. Nakon nekoliko sati skidam to i vraćam se u sobu. Sa ženom sam pokušao razgovarati na tu temu, ali je ona to u korijenu sasjekla riječima da joj se to gadi. Riječi su to tridesetpetogodišnjeg Zagrepčanina.

Sličan problem ima i jedan nešto mlađi sugovornik koji kaže kako u trenucima osame odjene crne hlače od latexa, sjedne na gumu te u ruku dohvati telefonsku slušalicu. Okrene nekoliko brojeva i uz pomoć osobe s druge strane žice postiže zadovoljenje. Kad ne bi bilo raznoraznih govornih aparata i onih skupih linija teško da bi izdržao. U životu samo je jednom uspio biti s djevojkom u SM kombinaciji.

Jedan četrdesetogodišnjak voli SM jer mu je on sam po sebi drugačiji i zanimljiv, a samim tim i uzbudljiviji. I on voli kada je sa suprugom od glave do pete u uskim latex odijelima, kojih kaže ima na pretek te naizmjenično tretiraju jedan drugo. Igraju se gotovo cijelu noć ako im prilike dopuste. Nije im odveć poznato ima li ljudi u nas koji te stvari također vole.

Slično pričaju i ostali. Vole vezati, biti vezani, promatrati i biti promatrani, šibani i šibati, biti grubi i vulgarni. Do tih spoznaja da ih zanima kako SM, tako i fetiši koji ih neminovno prate, došli su eksperimentirajući, gledajući video naslove, a većina je njih u doticaj s tim stvarima došla u inozemstvu. No, mnogi su još u ranoj mladosti osjećali spolno uzbuđenje kod kažnjavanja kako kod kuće tako i u školi ili pak na poslu. O tome dakako vrlo rijetko i govore.

Sama pojava video rekordera i tehničkih inovacija poput interneta te naša tradicionalna povezanost s inozemstvom proširila su im granice u spoznajama da postoje i drugi ljudi sa sklonostima sličnima njihovim. U nas se o borbama u krevetu dakako ne govori.

BIZARNOŠĆU DO POŽUDE
U razgovoru s poznatim hrvatskim psihijatrima saznajemo kako je taj problem kod nas i te kako prisutan. Potvrđuju, u neformalnom razgovoru da je broj poklonika SM-a i žestokih seksualnih igara postao najizraženiji nakon završetka rata na našim prostorima. Ljude, kažu, obične, romantične stvari, kao što su večera uz svijeće, klasična udvaranja ostavljaju hladnima. Vrijeđanja, batine, najrazličitije vrste bizarnosti podižu njihovu nevjerojatnu požudu.

Danas više ne čudi da suprug iz čista mira nasrne na bračnu družicu te je istuče i dok je ona u suzama i nemoćno trpi udarce, on se spolno uzbuđuje i nakon tog žestokog fizičkog sukoba spreman je na seks. Tu se, slažu se psihijatri, radi o poremećaju, no detalje ne žele iznositi u javnosti obzirom da prevladava mišljenje da za tako nešto naša javnost još nije spremna.

Doduše, nitko se u nas nije odveć niti pozabavio utjecajem PTSP-a na ljudsku seksualnost, no činjenica je kako se mnogima na klasičan seks i udvaranje jednostavno ne diže. Na upit je li se s tim problemom porasta spolnih poremećaja susreću i druge zemlje, poznato je kako je taj problem u Evropi nakon Drugog svjetskog rata riješen demokratskim metodama. Otvoreni su klubovi, ali i zapošljavanjem i novim radnim mjestima. U nas, kažu o SM-u bolje je ne govoriti. I to zbog političkih principa. To dakako šteti obzirom svako potiranje tema pod tepih rađa suprotnim učincima. Liječnici tako neformalno uočavaju veliki problem, ali javno ne žele govoriti. Zato kada nekakva stara odbačena guma ili kožni kaput izazove, a uže se u rukama nekoga počinje znojiti možete znati koliko je točno sati.

Translate:
No translation.

Marquis de Sade: Filozofija u budoaru

Preporuka
Poželjno je da mlađi od 18 godina ne nastave dalje čitati ovaj tekst jer se u istome spominju eksplicitne radnje.

* * * *

Razvratnik, pošto se malo razgalio izgledom lijepe stražnjice koja mu se podmeće, potapšao je, opipao, ponekad išibao, ištipao, izgrizao, ovlažit će ustima onu slatku rupu koju će nabiti i pripremiti uvlačenjem vrhom jezika; isto tako će navlažiti svoju spravu pljuvačkom ili kremom i prinijeti je lagano rupici koju namjerava da nabije; jednom rukom ga vodi, a drugom razmiče one obline svog uživanja; čim osjeti da mu je ud prodro, treba da ga silovito gurne, čuvajući se dobro da ne izgubi tlo pod nogama; ako je nova i mlada, ženu tada može zaboliti; ali bez posebnog obraćanja na njezine bolove, koji će se uskoro pretvoriti u uživanje, jebač treba nabiti duboko kurac s postupnim pojačavanjem, dok najzad ne dostigne cilj, to jest, dok se dlake njegove sprave ne počnu trljati točno ivicom čmara objekta koji jebe zguza.

VITEZ: Gospodin Dolmanse je doznao preko jednog mog prijatelja kakav strašan ud imam, kao što i sama znaš: angažirao je markiza de V… da mi ugovori ponoćnu večeru s njim. Kad sam već bio tamo, trebalo je da pokažem što imam. Izgleda da je u početku jedini podstrijek bila ljubopitljivost; veoma primamljiva stražnjica koju mi je podmetnuo i za koju me je preklinjao da je nabijem, ubrzo mi je dokazala da je pri ovoj probi sudjelovalo isključivo uživanje. Upozorih Dolmansea na sve teškoće poduhvata; ništa ga nije zastrašilo. “Na meti sam ratnom ovnu da položi ispit – reče mi, – a vi čak nećete ponijeti slavu da ste najstrašniji čovjek koji je nabio stražnjicu koju vam podmećem!” Markiz bješe tu; hrabrio nas je pipkajući, hvatajući rukama i ljubeći sve što smo obojica iznijeli na vidjelo. Pokažem se… hoću bar malo uvoda: “Čuvajte se dobro toga! – reče mi markiz. – Oduzeli biste polovinu uživanja što ga Dolmanse očekuje od vas; on hoće da ga rasturite…”

“Bit će zadovoljan!” – rekoh i uronih slijepo u ambis. I misliš, možda, da sam nešto naučio?… Ni govora; moj kurac, ovakav ogroman, iščezne, no ja se ne pokolebah i dotakoh mu dno utrobe, a peder kao da baš ništa nije osjetio. Postupao sam s Dolmanseom prijateljski; prevelika slast koju je okusio, njegovo migoljenje i koprcanje, omamljujuće riječi, sve to ubrzo i mene tako uzbudi da ga poplavih. Tek što ga izvukoh napolje, kada će Dolmanse, okrenuvši se k meni, razbarušene kose i sav zajapuren: “Vidiš li stanje u koje si me doveo, mili viteže?” – reče mi, pa ću, pružajući mi suh i uzjogunjen kurac, predugačak i bar šest palaca širok: “Hajde, preklinjem te, ljubavi moja! budi mi ženka pošto si mi bio ljubavnik, da mogu reći da sam u tvom božanskom naručju okusio sve slasti one strasti koju tako silno ljubim.” Kako mi ni jedno ni drugo ne padaše teško, pristadoh; a markiz, pošto je na moje oči svukao hlače, stade me preklinjati da pristanem i još malo budem mužjak s njim, dok sam njegovom prijatelju ženka; nataknem ti ga kao i Dolmansea, koji mi opet, vraćajući stostruko ono tucanje kojim sam obarao markiza, sruči duboko u stražnjicu onu čarobnu tekućinu kojom gotovo istodobno i ja ovlažih zadnjicu markiza de V…

MADAM DE SENT-ANŽ: Mora da si osjetio najveću slast, između njih dvojice; kažu da je to bajno.

VITEZ: Sasvim je sigurno, anđele moj, to najbolje mjesto; ali ma što se o tome pričalo, sve su to nastranosti koje nikada neću pretpostaviti slasti općenja sa ženama.

MADAM DE SANT-ANŽ: E pa, mila moja ljubavi, da bih danas nagradila tvoju pažljivu predusretljivost, podvešću tvom žaru jednu nevinu djevojku, ljepšu od Amora. Sasvim je sigurno da ništa neću štedjeti da bih je uvukla u razvrat, da bih omalovažila i srušila u njoj sva lažna moralna načela kojima su je već zaludjeli; hoću u dvije lekcije da je učinim isto toliko nevaljalom koliko sam i ja… isto toliko bezbožnom… toliko raskalašenom. Upozori Dolmansea, uputi ga u stvar čim bude došao, da bi otrov njegovog razvrata, strujeći u toj mladoj duši s otrovom koji ću ja u nju ubrizgati, uspio u trenutku iskorijeniti svako zrnce vrline, koje bi u njemu bez nas moglo proklijati.

DOLMANSE (dotiče redom na gospođi de Sent-Anž sve dijelove koje prikazuje): Počinjem. Neću uopće govoriti o ovim jedrim loptama: znate, koliko i ja, Eženi, da ih nazivaju podjednako njedra, grudi, dojke, cice; njihovo učešće je od velikog značaja pri uživanju; ljubavnik ih ima pred očima u ljubavnom zanosu; miluje ih, igra se njima, neki čak od njih čine mjesto uživanja i ud uvuku između dva Venerina brijega, a žena ih steže i gnječi ud, tako da već poslije nekoliko pokreta neki ljudi uspijevaju proliti onaj slatki melem života, čije izlijevanje čini svu sreću bludnika… Ali zar ne bi bio pravi trenutak, gospo, da o ovom udu, o kome bi trebalo neprestano stručno raspravljati, pružite objašnjenje našoj učenici?

MADAM DE SENT-ANŽ: Pristajem na ovo, čak smatram da je to korisno, a svakako ćete, za vrijeme te radnje, željeti gledati i moju zadnjicu, Dolmanse?

DOLMANSE: Možete li sumnjati, gospo, u uživanje s kojim ću joj iskazati svoju najslađu poštu?

MADAM DE SENT-ANŽ (pokazujući mu guzu): E pa, smatrate li da sam se ovako zgodno namjestila?

DOLMANSE: Divno! Na ovaj način mogu vam savršeno pružiti one iste usluge koje su toliko prijale Eženi. Namjestite se sada, ludice, s glavom dobro nabijenom među noge vaše prijateljice, i svojim lijepim jezikom pružite joj one iste slasti koje ste maloprije od nje dobili. Eto tako! U ovom položaju ću moći da imam obje vaše guze, slatko ću nadraživati Eženino dupence, i istovremeno sladiti guzu njene lijepe prijateljice. Tu… dobro… Vidite kako smo zajedno!

MADAM DE SENT-ANŽ (gubeći se): Umirem, gospode bože! Dolmanse, što volim dirati tvoj divni kurac dok svršavam! Htjela bih da me oblije spermom!… Gurnite mi ga!… ližite me… Ah, što volim kada me tako zalije sjeme… gotovo je… ne mogu više… Oborili ste me oboje… Vjerujem da u životu nisam doživjela toliko uživanja.

MADAM DE SENT-ANŽ: Djevojka se nikad ne izlaže opasnosti da rodi, osim ako pusti da joj uđe u pičku. Neka brižljivo izbjegava taj način uživanja, neka umjesto nje ponudi, bez izuzetka, svoju šaku, usta, sise ili otvor na guzi. Ovo posljednje mjesto pružit će joj mnogo više uživanja, čak mnogo više, nego drugdje; na drugim mjestima, ona će biti ta koja će davati.

Na prvi od ovih načina, hoću reći na način s rukom, postupa se, kao što si vidjela maloprije, Eženi; rukom se povlači gore-dolje, kao kad se sisa ud svog prijatelja; poslije nekoliko pokreta, sjeme šikne; čovjek vas ljubi, miluje za to vrijeme i poliva tom tekućinom onaj dio vašeg tijela koji mu se najviše sviđa. Hoćete li ga zavući među grudi? Opružite se na krevetu, stavite ud muškarca između bradavica, tu ga stežete i poslije nekoliko pokreta, ljubavnik svršava tako da vam poplavi sise, a ponekad i lice. Ovaj način pruža najmanje naslade od svih i može odgovarati samo ženama čije su već razgrađene grudi stekle dovoljno gipkosti da stegnu muškarcu ud, nabijajući se na njega. Uživanje u ustima je beskrajno ugodnije kako za muškarca, tako i za ženu.

Najbolji način da se on okusi je da se žena pruži u suprotnom pravcu od tijela svog jebača; on vam stavi kitu u usta, a kako mu je glava među vašim butinama, uzvraća vam ono što mu radite, uvlačeći vam jezik u picu ili nadražajući dražicu. Pri ovom položaju treba da poduhvatite jedno drugo, da zgrabite polutke, pa da uzajamno nadražujete onu rupicu na guzi jer je ta dopuna uvijek potrebna kao dodatak nasladi. Vatreni i veoma maštoviti ljubavnici gutaju tada sjeme koje im se izlijeva u usta i tako se silno naslađuju sladostrasnim uživanjem što unose jedno u drugo tu dragocjenu tekućinu, nevaljalo oduzetu od njene uobičajene namjene.

DOLMANSE: Najuobičajeniji položaj za ženu u ovom uživanju je da legne potrbuške na ivicu kreveta, dobro razmaknutih polutki, s glavom oborenom što je moguće niže. Razvratnik, pošto se malo razgalio izgledom lijepe stražnjice koja mu se podmeće, potapšao je, opipao, ponekad išibao, ištipao, izgrizao, ovlažit će ustima onu slatku rupu koju će nabiti i pripremiti uvlačenjem vrhom jezika; isto tako će navlažiti svoju spravu pljuvačkom ili kremom i prinijeti je lagano rupici koju namjerava da nabije; jednom rukom ga vodi, a drugom razmiče one obline svog uživanja; čim osjeti da mu je ud prodro, treba da ga silovito gurne, čuvajući se dobro da ne izgubi tlo pod nogama; ako je nova i mlada, ženu tada može zaboliti; ali bez posebnog obraćanja na njezine bolove, koji će se uskoro pretvoriti u uživanje, jebač treba nabiti duboko kurac s postupnim pojačavanjem, dok najzad ne dostigne cilj, to jest, dok se dlake njegove sprave ne počnu trljati točno ivicom čmara objekta koji jebe zguza.

Neka onda hitro nastavi put, sve trnje je uklonjeno; ostaju samo ruže. Da bi dovršio preobraćanje u zadovoljstvo onih ostataka bola koje njegov objekt još osjeća, ukoliko je posrijedi mlad momak, neka mu zgrabi kurac i dobro ga nadrka; ako je to djevojka, neka joj protrlja dražicu; ovo nadraživanje će, zadovoljstvom koje je tako izazvano, nevjerojatnim stezanjem čmara pasivnog, udvostručiti uživanja aktivnog i on će uskoro, na vrhuncu blaženstva i slasti, pljusnuti u dubinu guzice svog uživanja koliko obilnu, toliko gustu spermu, što su je izazvale tako razvratne pojedinosti.