Blizi nam se veliki dan kada ce mo obiljeziti 20-godisnjicu Oluje kojom su pripojeni okupirani djelovi moje domovine. Nadao sam se da ce ove godine barem tako velika manifestacija proci normalno bez ikakvih prijepora medju politicarima, braniteljima, satorasima i svima kojima nikad ni jedna Vlada koja je vladala nije valjala nego su se takve obljetnice iskoristavale za razne poruke koje vise slice nekom seljackom derneku (oprostite dragi seljaci sto sam morao uzeti navedeni izraz) no ocito sam imao krivo te ce i ove godine seljacki dernek biti na vrhuncu.

Upravo strahujem sto ce se na tom derneku sve dogadjati jer ako ce slijediti utrt put onih iz Savske 66 koji se bahate pod satorom onda tamo mozemo ocekivati sve i svasta te najbolje bi bilo da nitko od politicara ne dodje da prestane sramotiti nas prave branitelje jer ovi koji se nazivaju braniteljima te satoriraju vec mjesecima blate imalo onoga lijepo sto se o nama govorilo. Hvala Glogoski, hvala Klemm ali mene ne trebate zastupati jer zadovoljan sam sto radim i sto nisam uzeo mirovinu koja mi se nudila nego sam odlucio zivjeti kao covjek i punopravan gradjanin ove moje domovine za koju sam dao svoju krv provevsi nekoliko mjeseci na rehabilitaciji ne trazeci tih ratnih godina nikakve povlastice a ni kasnije kada sam trajno demobiliziran. Presretan sam sto dijelim sudbinu vecine gradjana te je i moj tekuci racun blokiran zbog nemogucnosti da platim porez koji su u tvrtki u kojoj radim krivo placali te mi je tesko jer valja pokrpati kraj sa krajem no sretan sam jer nemam mirovinu od 5k do 12k kuna te ispod satora serem gradjanima HR kako mi je jebeno tesko te kako sam invalid jer sam ranjen te se sada zalazem da svaka susa dobije nesto.

Veselim se danu koji dolazi 5-og kolovoza i ponosan sam na taj grad te tu zastavu koja je tada pokazala da sam se borio za pravu stvar a sve ovo kasnije sto se irodilo nije bilo vise u mojoj mogucnosti. Oluju cu proslaviti u sebi, podizanjem svoje virtualne zastave na kojoj nece biti zvizduka, galame i slicnog te uzivanja u Lijepoj nasoj a onda u se vratiti u svakodnevnicu i nastaviti biti koristan clan drustva koji ce uredno i dalje raditi do zasluzene mirovine koja mozda nece biti nesto no meni ce biti bas ono cemu sam tezio i za sto smatram da je ispravno ma koliko drugima sveto bilo cudno a mozda i glupo.

Iskreno, bas me boli briga za tudje misljenje oko toga.