Svake godine na taj poseban dan svim braniteljima, roditeljima svih branitelja diljem HR kojih više nema ali i za kojima se još uvijek traga te svim ljudima dobra srca petljanje političkog individuuma, raznih Sova (citaj: raznih Šeksova) i sličnih obavezno pokvari raspoloženje tako velikog dana.

Nova maštarija onih koji su 1991 godine bili daleko van HR te koji se nisu čak ni deklarativno iskazali (Škoro), sada pokušavaju skupiti jeftine političke bodove (Plenković, Grabar-Kitarović) pa će navedeni dan proglasiti praznikom i neradnim danom kao da taj dan nama nije već praznik u našim srcima a da li je radni ili ne, pa za to uvijek nama koji radimo postoji dan godišnjeg odmora.

Naravno sakupljači političkih bodova nam marljivo žele pokvariti taj važan dan podsjećajući nas kako su dok smo se mi bavili bojišnicom njihovi puleni dobivali za 1 kunu tvrtke uz pomoć ranije spomenutih Sova ali i raznih Tuđmana te dobivali sa državom ugovorene poslove (Sokol Marić, Klemm, Čermak i slični) koji svoje interese su hrabro branili šatorom i plinskom bocom ne tako davnoj prošlosti pozivajući se na nas branitelje.

Definitivno nam ne treba praznik za taj dan kao što nam ne treba da dođu na proslavu toga dana takvi ljudi a niti u Vukovar, niti u Škabrnju, nigdje, želimo da nam puste da taj dan nama bude ono što nam je zadnjih 20 godina i da na taj dan pustimo da naša duša ali i srce tuguju. Najljepše bi bilo kada tih ljudi ne bi bilo u koloni sjećanja no nemože im se to zabraniti jer to je spontano i slobodno demokratsko okupljanje ali pošto sami nemaju moralne odgovornosti da taj jednostavno se ne pojave te puste nas obične ljude da se nosimo sa time kako se nosimo volio bi kad bi im se moglo zabraniti.