Arhiva kategorije: Politika

Politika

Naših ministara apostolstvo

Komentiraj

Priča prva – Vili Beroš
Znamo začetak ove prve priče gdje se junaštvo iskazuje prema djevojci koja je zaposlenik jednog zadarskog kafića.

Dakle gospodine ministre Vi zasigurno niste roditelj ili ste loš roditelj jer da ste dobar roditelj onda bi odmah prije ikakvog takvog idiotskog ispada se ponašali kao roditelj te umjesto ‘derače’ jednostavno smireno objasnili toj djevojci koliko vam je stalo do njenog zdravlja.
Nažalost Vi ste se poput uvrijeđenog dječarca ponjeli potpuno neprimjereno poziciji koju obnašate očito ‘slučajno’ jer iz zrakoplova vidi koliko ste nesposobni za posao koji obavljate što kao ministar a što kao član Stožera koji je naravno zbog vas izgubio na vjerodostojnosti i važnosti.
Vaša dvostruka mjerila u kojima kada Vi udovoljavate nekome se jasno vidi da ne nosite traženu masku ili pokop gospodina Bandića koji ni jednom jedinom riječi niste pravo osudili kao ni sve one koji su na njemu nazočili protivno mjerama koje ste sami donjeli a na stolcu zadarskog kafića ste našli odjednom muda koja ste izgubili putem i pravili se važnim.
Iskreno gospodine Beroš, bijedno i sramotno te teško je još naći koju pravu riječ a koja ne bi bila uvreda vaše veličine, vašeg ega i još koje čega a da niste nimalo promislili prije izvedbe da je pored vas vaš životni partner kojeg ste doveli u neugodan položaj te koji će zbog vas makar ste ispali jadni podržati vašu sramotnu eskapadu.
Na vašem mjestu u nekoj kultiviranijoj zemlji isti bi pola sata kasnije dao ostavku na svoju dužnost i vratio se na mjesto zlodjela ispričati toj djevojci zbog prouzročene neugodnosti no kakav vam je šef takvi su i djelatnici ispod njega, bahatluk, bezobraština i dalo bi se još pridjeva pridodati ali onda bi ovo nabrajanje potrajalo.

Razmislite gospodine Beroš koliko se još nisko možete pasti u očima ljudi ove lijepe naše a već ste skoro na dnu toga čemu idete, u mojim očima Vi ste na dnu te zamišljene jame u dreku.

Priča druga – Gordan Grlić Radman
Kao znamo začetak prethodne priče tako znamo i začetak ove u kojoj vrli gospodin izjavljuje kako on ne namjerava biti u pratnji predsjednika jer on vrijeđa sve oko sebe.

Dakle gospodine nevidljivi MVEP-a, da bi se trebali sramiti svoga nastupa da imate obraza zasigurno bi trebali no Vi nemate isto jer ste samo jedna obična ‘šlapica’ op.a, a što znači biti šlapica vjerujem da znate i da ne trebam ovdje dodatno objašnjavati ali ako ne znate onda pitajte svoga vrlog gospodina Plenkovića jer vjerujem da će vam on isto značenje objasniti.
Inače u normalno uređenom društvu kada predsjednik jedne države kaže da se ide sa njime na put Vi svi ostali podređeni ste dužni trkom dojuriti i odraditi traženo te po meni ovo što ste učinili je jednostavno za opomenu pred otkaz Ugovora o radu iliti čitajte nogom u dupe vaše bahato.
Pošto znamo da Hrvatska je totalno neuređeno društvo u kojem takvi ljudi poput vas imaju protegee te da vašem šefu su potrebni takvi puleni poput vas nije čudno što nas u Europi doživljavaju kao neandertalce koji se vraćaju u kameno doba a od svoje države čine pustopoljinu.

Razmislite gospodine koliko ste sada štete učinili Vi mojoj državi Hrvatskoj svojim nastupom prema svome drugome šefu ali i prema svim ljudima u Hrvatskoj koji imaju prilike čitati vaše polupismene izjave te ste kao i prethodnik u prvoj priči na dnu zamišljene jame u dreku u mojim očima.

BTW
Dakle izvođačima obje priče ali i nekim drugim akterima koji su prozvani sa obje priče.

Ma najebem vam se onog najmilijeg! Jer sam se ja borio i proveo neko vrijeme u bolnici zbog toga da nas Vi možete omalovažavati za ono što je meni najsvetije? Jebe se vama jer ste Vi to vrijeme bili jebeno daleko od svoje Hrvatske i ona vam je ko crno pod noktima, ma kakva kurčeva svetinja, trezor iz kojega si uzimate koliko hoćete i kada hoćete, smradovi.

Sad me možete slobodno tužit jer tak i tak nemam ništa kao ni mnogi u ovoj našoj lijepoj pošto ste nam svima uzeli ono malo što smo imali a o dostojanstvu i sreći ne trebam uopće ni pisati.

Nekategorizirano, Politika, Povijest

‘Okrugla‘ obljetnica najveće veleizdaje u našoj povijesti: Kako je Pavelić predao Italiji dobar dio Hrvatske

Komentiraj
Ustaše su dale Dalmaciju sa Splitom i Šibenikom te otocima kao i Gorski kotar u ‘posjed‘ Mussoliniju

Izvor: Jutarnji list – ‘Okrugla‘ obljetnica najveće veleizdaje u našoj povijesti: Kako je Pavelić predao Italiji dobar dio Hrvatske

Prošlo je točno 80 godina. Bio je sunčani i sparni 18. svibnja 1941. godine, možda je prošlo kakvih 15 minuta nakon što je otkucalo podne na obližnjem zvoniku kada su, pompozno, iz neke pokrajnje sobice u veliku dvoranu velebne renesansne Palače Venecija (Palazzo Venezia) na istoimenom rimskom trgu, sjedištu Fašističke stranke, (gdje su ih očekivali predstavnici dviju delegacija – Kraljevine Italije i nedavno uspostavljene marionetske ustaške tvorevine NDH) ušli talijanski “duce” Benito Mussolini i ustaški “poglavnik” Ante Pavelić.

Na masivan stol posred dvorane, vižljasti i strogi Duceovi pobočnici, prvo su podastrli iscrtanu geografsku kartu hrvatskog dijela Jadrana, a potom pred dvojicu “poglavara” stavili Ugovor, koji su njih dvojica točno u 12 sati i 30 minuta i potpisali. Kasnije će taj dokument dobiti naziv “Rimski ugovori”, a bio je to čin najvećeg veleizdajničkog poteza u hrvatskoj povijesti, a tom lakonskom banalnošću zločinačkog udvorništva ustaše su dale Dalmaciju sa Splitom i Šibenikom te otocima kao i Gorski kotar u “posjed” Italiji. I to oni koji su sebe lažno smatrali “hrvatskim domoljubima” koji su “uskrisili” hrvatsku državu, a koje i danas, u naletu povijesnog revizionizma, neki u Hrvatskoj žele opravdati i rehabilitirati kao “borce za hrvatsku stvar”.

Učinili su to servilno i izdajnički – rasprodajom hrvatskog tla i stanovništva (podsjetimo da ni Međimurje nije bilo u sastavu avetinjske fatalne NDH nego je prepušteno Mađarskoj). Od osnivanja ustaške države, koja se izvaljala iz blata i prašine s vojničkih čizmama njemačke okupatorske soldateske, nije prošlo niti 38 dana, a od dolaska ustaškog vođe Pavelića i osnivanja prve vlade NDH prošlo je još i manje – 32 dana. Toliko je ustašama trebalo da “potvrde” svoje hrvatstvo, ali i sluganstvo onima koji su ih doveli na vlast.

Negdje oko pola milijuna Hrvata na području, kako stoji u ugovorima – koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska) – poklonjeni su tim jednim Pavelićevim potpisom fašističkoj Italiji, koja je bila saveznik NDH i koja je time konačno zadovoljila svoje apetite zbog “nerealiziranog” do kraja Londonskog sporazuma iz 1915. godine kada je Italiji obećana cijela istočna, hrvatska, obala Jadrana, kao tadašnja nagrada za pristupanje Antanti.

Usto, područje koje je formalno bilo u sklopu NDH na potezu Vinica – Plitvička jezera – Plješivica – Čabar – Prenj – Troglav bilo je demilitarizirano te na njemu NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporišta, a ni na ono malo mora što joj je preostalo – nije smjela imati ratnu mornaricu. No, ni to nije sve – iz “riznice” NDH plaćano je 200 tisuća talijanskih vojnika koji su ušli na to područje, a financijski teret cjelokupne civilne talijanske administracija išao je na, cinički govoreći, teret “poreznih” obveznika NDH. Ima i još – Rimskim ugovorima NDH se obvezala da će postati kraljevina, a mladi monarh Tomislavo secondo (Tomislav II.) bit će talijanski vojvoda od Spoleta i Aoste iz dinastije Savoia koji, eto, poklopilo se, nikad nije došao preuzeti ponuđenu mu Zvonimirovu krunu iz ruku Pavelića, a dobio je u Hrvatskoj nadimak “princ špageti”. Time su se, prema memoarima Glaise von Horstenaua, sprdali i Nijemci, ali i partizani koji su ga, kaže nam talijanski povjesničar sa Sveučilišta u Trstu Federico Tenca Montini, prikazali na jednoj karikaturi kako Mussolini vuče kralja preko Jadrana, a on se ne da govoreći “neću u NDH, jer tamo ima partizana”.

Prema dnevnicima grofa Galeazza Ciana, Mussolinijeva ministra vanjskih poslova, Pavelić je prvi Italiji nudio personalnu uniju ili da im Talijani daju kralja! Treba reći da je Pavelić u pregovorima o razgraničenju s Italijom, koji su počeli već u travnju 1941., u prvim susretima u Tržiću (Monfalcone) nudio Dubrovnik, Knin, Drniš te Hvar, Brač za Split. Dakle, pola milijuna Hrvata je odmah izloženo brutalnoj asimilaciji – od zabrane školovanja na hrvatskom jeziku, isticanja bilo kakvih nacionalnih simbola do nasilne talijanizacije imena i prezimena. Na sve to Pavelić je 21. svibnja kazao kako se u uspostavi “države” – doprinijela i koja žrtva.

  • Nu narod, koji nije kadar podnijeti žrtve, nije kadar niti živjeti – kazao je lakonski Pavelić.

Iako je u razgovorima nastojao Talijanima dati do znanja da mu svojim prevelikim teritorijalnim zahtjevima “rade o glavi”, a hrvatski povjesničar Nikica Barić, valjda u nekakvo opravdanje tog čina, kaže kako je “vodstvo NDH na čelu s Antom Pavelićem, u za nj nepovoljnim okolnostima i suočeno s talijanskom premoćnom vojnom silom, uspjelo ograničiti još veće talijanske teritorijalne zahtjeve i odbiti traženja da NDH bude u još većoj mjeri podređena Italiji”, što nalikuje traženju slamke spasa za neoprostiv čin predaje čistog hrvatskog etničkog i kulturnog prostora fašističkoj Italiji. Kao da su Rimski ugovori podnošljivi jer se moglo proći i gore, čime se zapravo daje legitimitet jednoj marionetskoj, kvislinškoj, a u svojoj srži rasističkoj i zločinačkoj tvorevini koja je bila dio nacističke mašinerije holokausta te u vlastitoj ubogoj zlomišljatosti – genocida nad Srbima (nekoliko dana prije Rimskih ugovra, ustaše su u Glini u tamošnjoj pravoslavnij crkvi pobili 300 Srba) i Romima, kao i nad hrvatskim antifašističkim domoljubima.

A navodi, koje često ističu branitelji ustaške NDH, kako su nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine Rimski ugovori proglašeni ništavnima, što bi u takvoj interpretaciji trebalo značiti da se oni i zanemare, kao da samog potpisivanja nije ni bilo (kada se potpisivalo teško da su ustaše pretpostavljale takav “rasplet” događaja) iako je vraćanje Dalmacije, kao i ostalih okupiranih i uzetih hrvatskih dijelova (Istra, Rijeka, Zadar, Međimurje) svojim odlukama i međunarodnim ugovorima omogućila “partizanska” strana. Tenca Montini napominje kako je nakon početka rata priča o divljaštvu ustaša – koja je i imala svoje temelje i u nizu tradicionalnih predrasuda prema “istočnjacima” – nudila fašistima priliku u prilici. – Kaos koji je nastao ustaškim zločinima nad nehrvatima omogućio je Talijanima da se predstave ne samo kao okupatori, što su zapravo bili, nego kao i čuvari kolikog-tolikog reda. Poticali su mračne težnje određenih segmenata lokalnog stanovništva te su opravdali vlastitu nazočnost konstatacijom da “mi nismo nametali rat, nego mir između naroda koji su prirodno skloni bratoubilačkim sukobima”, kaže Tenca Montini.

U svom radu “Pravi aspekti i političke posljedice Rimskih ugovora 18. svibnja 1941.”, dr. sc. Vladimir Đuro Degan piše kako njemački ministar vanjskih poslova von Ribbentrop “nije bio voljan Italiji dopustiti prevelik utjecaj u NDH, a izjašnjavao se i protiv hrvatsko-talijanske personalne unije”. Taj čvor je presjekao sam Hitler koji je 22. travnja izjavio da je “Njemačka politički nezainteresirana u ustaškoj Hrvatskoj i preporučio je direktne pregovore Rima s Pavelićem”.

Njemački ambasador u NDH Glaise von Horstenau opisao je u svojim dnevničkim zapisima od 30. svibnja 1941. Talijane kao lopuže “od kojih nisu bili sigurni ni prozori i prozorski okviri, čak ni zahodske školjke (!), sve što je bilo jestivo odnijeli su na samom početku. Makarondžije se i inače ponašaju nevjerojatno. Zbog straha od Hrvata vojnici uopće ne ispuštaju pušku iz ruku; čak i na pričest idu s oružjem. Istina, mržnja je pučanstva prema Talijanima neviđenih razmjera. Ako je Talijan postao predmet najvećeg prezira, za njemačkog vojnika vrijedi upravo suprotno. On uživa najveći ugled koji se može zamisliti”, napisao je von Horstenau.

Tenca Montini smatra kako je Rimskim ugovorima nisu bili “oduševljeni” ni nacisti jer su opravdano pretpostavljali da bi jedan takav potez mogao ugroziti Pavelića i NDH. – Davanjem Italiji najvažnijeg dijela obale diralo je u samu bit legitimnosti nove vlasti. Ako su ustaše bili branitelji hrvatskih nacionalnih interesa i izraz hrvatske državotvorne čežnje – kao što neki govore i danas – kako objasniti situaciju u kojoj je znatan dio hrvatskih teritorija ostao izvan granica NDH, a u njoj je bilo područja na kojima gotovo nije bilo Hrvata? Ova činjenica, nastavlja talijanski povjesničar, evidentno je moćno poticala partizanski nacionalni program, koji se, među ostalim, temeljio na uključenju u Novu Jugoslaviju svih okupiranih teritorija i onih koji su i prije, poput Rijeke i Istre, bili “izvan” hrvatskog ili jugoslavenskog prostora. Ovakav je program postizao je i popularnost i u patriotskim krugovima koji nisu gledali na komunizmu sa simpatijom. Nije, stoga, nimalo slučajno da se u Hrvatskoj antifašistički pokret bio najrazvijeniji baš u Dalmaciji, odakle se i širio u druga područja. Montini smatra da su Rimski ugovori bili najveći poticaj za NOB u Hrvatskoj.

Alexander Korb, predavač na Katedri za modernu europsku povijest na Sveučilištu u Leicesteru autor zapažene knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941. – 1945.” (U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj 1941. – 1945.), kaže kako su Nijemci tada bili vrlo sumnjičavi jer Italija nije bila previše transparentna u pogledu svojih ciljeva.

  • Bilo je puno sumnjičavosti na njemačkoj strani zbog talijanske “izdaje” koja je dovela do njezina ulaska u Prvi svjetski rat na savezničkoj strani. S njemačkog stajališta nije bilo smisla antagonizirati Hrvatsku aneksijom Dalmacije. Kao posljedica ugovora, Hrvati, otuđeni od Italije, počeli su se stavljati na stranu Nijemaca. Talijani su, izgubivši prvobitnog saveznika, počeli podržavati Srbe. Tako je NDH postala mjesto hladnog rata između Italije i Njemačke – precizirao je Korb.

Kada se radi o odnosu Trećeg Reicha prema NDH i režimu Ante Pavelića, Korb će podsjetiti da su u početku Nijemci željeli da neovisnom Hrvatskom upravlja HSS. Kao i u drugim europskim državama (Slovačka, Rumunjska, Mađarska), oni su preferirali autoritarne ili konzervativne pokrete nad radikalima, radi stabilnosti, ali i zato što su tada mogli zaprijetiti konzervativcima da će ih zamijeniti radikalima ako ne ispune njemačke zahtjeve, poput deportacije Židova. Odbijanjem HSS-a da formira vladu, Njemačka nije imala drugog izbora nego surađivati ​​s ustašama, ali njihovi radikalni postupci pokazali su opravdanu početnu skepsu Nijemaca.

  • Njemački diplomati znali su da su ustaše teški partneri, ali pokušali su riješiti situaciju kakva je bila. Njemačka je vojska, međutim, prezirala ustaše kao one koji su izazvali partizanski ustanak, ali su se trebali plašiti da se doista bore. Njemački časnici bili su zgroženi činjenicom da će se njemačka krv proliti zbog problema koje su ustaše prouzrokovale. Odnos Nijemaca i ustaša neprestano je išao nizbrdo i bio je do 1944. godine rastrgan. Glavni problem bio je taj što su Nijemci pristali na ustaški cilj protjerivanja Srba iz NDH, ali ne i na metode. Ali nije bilo “mirnog” načina etničkog čišćenja, a ustanci su bili logična posljedica. Nijemci su od početka bili preslabi da bi spriječili antisrpsko nasilje. Kad su počeli vršiti pritisak na ustaše da progone Srbe nesmrtonosnim metodama (poput prisilne asimilacije i stvaranja Hrvatske pravoslavne crkve) bilo je prekasno i građanski rat se nije mogao zaustaviti. Glatkiji, iako ne bez sukoba, bio je genocid nad Židovima, koji su ustaše i Nijemci proveli zajedno, kaže Korb.

No, unatoč tomu što je čisti hrvatski kraj udvornički poklonio onima koji su provodili nasilnu dehrvatizaciju, što ustaše i njihovi današnji apologeti nisu mogli ne znati, Pavelić je u svom govoru, nakon Ugovora, bio posve besraman, napominjući da “ne može valjano i dobro živjeti narod u državi, koja nije oblikovana. Ja sam uspostavio krunu kralja Zvonimira. Ona je danas nosioc hrvatskog državnog suvereniteta. Time je obnovljena velika i slavna hrvatska prošlost. Nu, ne samo radi prošlosti i slave, nego i radi hrvatske narodne i državne slobode!(..) Zvonimirova je kruna za sva vremena najveći jamac suvereniteta, vrhovništva NDH, jamac naše potpune narodne i državne nezavisnosti. Ja sam ponudio, da ju nosi vojvoda Savojski jer sam znao, da je najdostojniji. O tome će se svi uvjeriti. To je prihvaćeno”.

Bizaran je i podatak da je Pavelić nakon bijega u Argentinu, s bivšim profašističkim srpskim političarem i nekadašnjim premijerom kraljevine Jugoslavije Milanom Stojadinovićem, igrao šah te u pauzama također crtao karte te je i tada velikodušno predao u toj podjeli, ovog puta “Stojadinovićevoj izbjegličkoj viziji” Srbije – Dubrovnik i Pelješac.

Politika

Vukovar – lutanja političkog individuuma

Komentiraj

Svake godine na taj poseban dan svim braniteljima, roditeljima svih branitelja diljem HR kojih više nema ali i za kojima se još uvijek traga te svim ljudima dobra srca petljanje političkog individuuma, raznih Sova (citaj: raznih Šeksova) i sličnih obavezno pokvari raspoloženje tako velikog dana.

Nova maštarija onih koji su 1991 godine bili daleko van HR te koji se nisu čak ni deklarativno iskazali (Škoro), sada pokušavaju skupiti jeftine političke bodove (Plenković, Grabar-Kitarović) pa će navedeni dan proglasiti praznikom i neradnim danom kao da taj dan nama nije već praznik u našim srcima a da li je radni ili ne, pa za to uvijek nama koji radimo postoji dan godišnjeg odmora.

Naravno sakupljači političkih bodova nam marljivo žele pokvariti taj važan dan podsjećajući nas kako su dok smo se mi bavili bojišnicom njihovi puleni dobivali za 1 kunu tvrtke uz pomoć ranije spomenutih Sova ali i raznih Tuđmana te dobivali sa državom ugovorene poslove (Sokol Marić, Klemm, Čermak i slični) koji svoje interese su hrabro branili šatorom i plinskom bocom ne tako davnoj prošlosti pozivajući se na nas branitelje.

Definitivno nam ne treba praznik za taj dan kao što nam ne treba da dođu na proslavu toga dana takvi ljudi a niti u Vukovar, niti u Škabrnju, nigdje, želimo da nam puste da taj dan nama bude ono što nam je zadnjih 20 godina i da na taj dan pustimo da naša duša ali i srce tuguju. Najljepše bi bilo kada tih ljudi ne bi bilo u koloni sjećanja no nemože im se to zabraniti jer to je spontano i slobodno demokratsko okupljanje ali pošto sami nemaju moralne odgovornosti da taj jednostavno se ne pojave te puste nas obične ljude da se nosimo sa time kako se nosimo volio bi kad bi im se moglo zabraniti.

Politika

Dvojezicnost i demokracija

Komentiraj

Pisem povodom jucerasnjeg i danasnjeg ali moguceg sutrasnjeg dogadjanja oko uvodjenja dvojezicnosti u grad Vukovar a nadam se da ce doci do premijera koji je sve samo ne ona osoba za koju smo glasali na izborima.

Grad Vukovar nije grad kao svaki drugi grad kao sto nisu ni Kistanje kao svako mjesto u HR sto bi se isto moglo reci za Kostajnicu, Knin te jos mnoga mjesta i gradove. Nazalost za naseg premijera te dio njegove neuke i nesposobne Vlade koja savrseno vodi nasu zemlju jezikom a ne djelima nije nimalo cudno da netakticno-diletantski pokusa skrenuti paznju sa gomile promasaja na nesto sasvim drugo.
Samo osoba koja u sebi ne nosi nimalo domoljublja moze donjeti odluku o dvojezicnosti u gradu Vukovaru a to mislim i za HDZ te SDSS koji su za isto glasali. Zamislimo da recimo Hrvati u Trstu kao manjina zatraze dvojezicnost jer Trst je bio nas ili da Gradiscanski Hrvati zatraze isto, Cesi zatraze u Daruvaru dvojezicne ploce. Ratne rane jos su svjeze a nestalima se jos nezna sudbina a netko se igra sa nacionalnim osjecajima gradjana HR i jos ima obraza bahato biti bezobrazan te govoriti o tome da li imaju ti gradjani pravo to traziti.

Premijeru Milanovicu gradjani HR su te izabrali kao sto imaju pravo traziti od tebe da odstupis bez pogovora jer si pozer a ne premijer kakav dolici lijepoj nasoj te da imas obraza i casti sam bi to ucinio poslije ove eskapade koju si napravio. Ipak premijer Milanovic je debelokozac bez trunka moralnosti, srama, volje da svoju aroganciju i bahatost ostavi na kucnim vratima svoga doma jer nama gradjanima HR ne treba takva individua kao ni gospodin Karamarko koji se nimalo u svojim stavovima ne razlikuje od suncokreta u polju s time da je taj suncokret koristan dok gospodin Karamarko je daleko od te teze.

Dakle premijeru sa svojom nesposobnom Vladom mani se corava posla i pusti dvojezicnost u Vukovaru da za to dodje vrijeme samo po sebi i bavi se time da nam svima bude bolje te da BDP se ne zasniva na tri ljetna mjeseca te na trgovackim lancima nego na proizvodnji koje nema ni u povojima a ako i ima to samo sto nije pred propascu. Usput prestani rasprodavati i ono malo sto je jos preostalo i potrudi se da to profunkcionira te ako neznas kako prepusti svoju fotelju nekome tko ce to znati bolje i pametnije napraviti.

Vodis nas sve svojim nepromisljenim potezima u nemire i moguci gradjanski rat.

Posted from WordPress for Android

Politika

Planovi, programi i slično …

Komentiraj

Iskreno, neda mi se kopi-pejstati dalje slijedeće točke koje dolaze jer ih možete sve pročitati u PDF-u a ti programi neće tako brzo nestati odavdje kao sa stranica stranaka koje su ih predstavile pa to ostaje za budućnost kad će te se željeti sjetiti što su vam sve prije 4.12.2011 obećavale da će učiniti jer lijepo je imati čime poslije mahati strankama pred nosom onime čega se nisu namjeravale pridržavati.

Malko sam se umorio od pisanja pa ću uzeti do Božića odmor kad ću vas sve ponovo podsjetiti na taj blagdan sa božičnom pričom i svemu vezanime uz taj blagdan a do tada ostanite mi lijepi i pametni.

Politika

Plan 21 – 6. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA, PRIRODE I PROSTORA

Komentiraj

Zaštita okoliša, prirodnih dobara i prostora u Republici Hrvatskoj za nas je važno političko i razvojno pitanje kojem ćemo posvetiti odgovarajuću pozornost u organizacijskom i provedbenom sadržaju naših politika. Stoga ćemo uspostaviti funkcionalnu državnu upravu s objedinjenim resorom zaštite prirode, prostora i okoliša.

Resor će djelovati u partnerskom odnosu s udrugama civilnoga društva i uz poticanje javno-privatnog partnerstva u realizaciji projekata iz područja zaštite okoliša, prvenstveno na području otpada i otpadnih voda.

Radit ćemo na promjeni shvaćanja koja projekte zaštite okoliša još uvijek u Hrvatskoj tretiraju kao trošak, a ne kao priliku za drugačiji i bolji razvoj. U tom smislu, učinit ćemo zaokret u promišljanju strategije razvoja zemlje tako da se na sve buduće projekte gospodarskog razvoja prvo gleda kroz ‘zelene naočale’. Cilj nam je u gospodarsku i razvojnu politiku unijeti proaktivni pristup politici zaštite okoliša kao središnje, prioritetne, razvojne i europske politike Hrvatske. U skladu s praksom vodećih država svijeta i Europske unije, prilagođavat ćemo hrvatsko gospodarstvo konceptu Novoga zelenoga dogovora.

Vlastitim i sredstvima Europske unije poticat ćemo razvoj različitih obnovljivih izvora energije, čiji bi udio bio i veći od 20% ukupne potrošnje energije, što je zacrtani cilj Europske unije. Pristupit ćemo promptnoj realizaciji sustava gospodarenja komunalnim otpadom, uspostavi sustava kontrole i zbrinjavanja opasnog, toksičnog i radioaktivnog otpada, realizaciji projekata pročišćavanja otpadnih voda, izgradnji kanalizacijske mreže i sustava odvodnje u gradovima i općinama, borbi protiv klimatskih promjena realizacijom projekata obnovljivih izvora energije i provedbom projekata energetske učinkovitosti, te održivom korištenju prirodnih dobara. Dodatne napore uložit ćemo u ‘ozelenjavanje’ industrije, poljoprivrede, turizma i prometa, te u uvođenje reda i objektivnosti u procese izrade i ocjene studija utjecaja na okoliš. Prevencija ekoloških nesreća, te učinkovito postupanje u slučajevima ekoloških akcidenata bit će sastavni dio naše ekološke politike..

Usprkos postojanju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u proteklih sedam godina postojanja ovog Fonda nije riješen nijedan ključni ekološki problem u Hrvatskoj: ni otpad, ni otpadne vode, niti štetne emisije iz energetike, industrije i prometa, još uvijek se neodrživo gospodari resursima, izostala je dugoročna i kvalitetna sanacija ekoloških ‘crnih točaka’, cvjeta manipulacija prostornim planovima kojima se omogućava predatorska uzurpacija prostora. Promišljeno i transparentno korištenje sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za ‘zelene razvojne’ projekte ostaje naš cilj.

U Hrvatskoj je na djelu smanjenje zaštićenih područja prirode, a iznimno vrijedan morski ekosustav Jadrana nitko ne nadzire i ne kontrolira zbog nepostojanja Obalne straže. Realizacija održivih gospodarskih projekata poput ekološke poljoprivrede, ekološkog turizma, energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije ili ‘zelene’ industrije (one koja proizvodi tehnologije i opremu u cilju unaprjeđenja stanja u okolišu) otežana je, ili čak onemogućena nepostojanjem odgovarajućih zakona, lošim pravilnicima i uredbama, sporom i glomaznom administracijom koja beskrajno odugovlači s postupcima izdavanja potrebnih dozvola, korupcijom i neujednačenim pristupom administracije investitorima, te potpunom nesposobnošću vladajuće garniture da promijeni način razmišljanja o ovim projektima kao prilikama za dugoročni, kvalitetan i konkurentan razvoj Hrvatske. Otklanjanje svih tih problema bit će u središtu naše politike zaštite okoliša, prirode i prostora, jer su prirodna dobra, siguran okoliš i zaštićen prostor baština svih hrvatskih građana.

U koordinaciji s industrijskom politikom, politikom poticanja ulaganja i uz korištenje sredstava iz fondova Europske unije, posebnu pozornost posvetit ćemo tehnološkom i proizvodnom razvoju opreme i procesa za zaštitu okoliša. To može postati posebna industrijska niša, koja će pridonijeti našem bržem i racionalnijem usklađivanju s ekološkim standardima Europske unije, a s druge strane, omogućiti i regionalno pozicioniranje na tržištima zemalja jugo-istočne Europe u njihovim prilagodbama europskim ekološkim standardima.

Značajnu komponentu zaštite prostora unaprijedit ćemo učinkovitijim zakonskim rješenjima i provedbenom praksom na području sustava i propisa o prostornome planiranju, čime ćemo bitno pridonositi olakšanju i atraktivnosti ulaganja i jačanju ukupne gospodarske aktivnosti i pravne sigurnosti.

Politika

Plan 21 – 5. TURIZAM

1 komentar

Zbog pozitivnih učinaka na nacionalno blagostanje i razvojnih potencijala u uvjetima globalizacije, turizam je strateški razvojni sektor Hrvatske i snažan medij nadolazeće gospodarske i kulturne integracije u Europsku uniju.

Sadašnje stanje u turizmu, unatoč pomacima, još uvijek odražava sliku naslijeđenoga modela ljetnog odmorišnoga turizma, kako po strukturi smještajnih kapaciteta, tako i po raspoloživosti turističke infrastrukture, proizvoda i doživljaja. U Hrvatskoj još uvijek dominira razmišljanje o kvantiteti, a ne o kvaliteti turizma, a turizam se više događa nego što se njime smišljeno upravlja. Ne postoje jasne makroekonomske bilance turizma, niti postoji objektivan uvid i evaluacija interesnih subjekata u turističkom i s njime povezanim sektorima.

Na postojećem operativnom modelu, hrvatski turizam nije u stanju stvoriti značajniju dodanu vrijednost i time povećati razmjensku vrijednosti našega turističko-rekreativnoga prostora u nadolazećim integracijama. Nužne su strukturne promjene kako bi Hrvatska upravo na atraktivnosti i razmjenskoj vrijednosti svoga turističkoga prostora mogla izgraditi jaču gospodarsku poziciju u Europskoj uniji. Unija kao najatraktivnija globalna turistička destinacija, od svojih članica traži zaštitu i unapređenje ekoloških i kulturnih vrijednosti turističkih destinacija, a tu politiku podržava različitim programima i financijskim fondovima. Hrvatska, dakle, tek treba početi koristiti te potencijale. U tom kontekstu, pred Hrvatskom su ozbiljni izazovi izgradnje novoga okruženja za budući razvoj turizma sukladno EU Agendi za konkurentski i održivi turizam.

Hrvatski se turizam stoga u nadolazećem razdoblju prvenstveno treba fokusirati na one promjene koje će mu podići konkurentski kapacitet i sposobnost za proizvodnju dodane vrijednosti, koristeći najbolja iskustva, preporuke, strukturne fondove i održive poslovne modele uobičajene u Europskoj uniji. Promjene ne uključuju samo nužne pomake u stvaranju uvjeta za investiranje (konkurentski porezi, poticaji, uklanjanje barijera ulaska i sl.) već i promjene u načinu upravljanja našim turističkim destinacijama sukladno njihovim specifičnostima, te usklađenim interesima kapitala, lokalnih zajednica i turista na principu dugoročne održivosti.

Nije nepoznato da Hrvatskoj nedostaju nove investicije, novi turistički proizvodi, nova turistička infrastruktura, novi hoteli, novo obrazovanje za turizam i hotelsku industriju, novi sustav uspostave i kontrole kvalitete u hrvatskom turizmu. Također nije tajna da Hrvatska treba ograničiti izgradnju neproduktivnih sezonskih privatnih turističkih nekretnina, a ohrabriti izgradnju turističkih nekretnina koje su usmjerene cjelogodišnjem poslovanju. Konačno, opće je poznato da je naš upravljački sustav u turizmu usmjeren na godišnje upravljanje situacijom i sezonom, a nemamo upravljanje razvojem koje bi bilo integralno i holističko i koje bi odrazilo novu svijest o turizmu kao kompleksnom fenomenu. O tome se već duže vrijeme govori, a situacija se bitno ne mijenja. Smisao izgradnje novoga poslovnoga okruženja u turizmu je stvaranje potencijala za razvoj turizma u svijetlu našega skoroga ulaska u Europsku uniju, te nadasve stvaranje prostora za nove inicijative i kreativne proboje u aktiviranju goleme neaktivirane imovine u turizmu s kojom Hrvatska raspolaže. Mi vidimo četiri osnovna područja za nove turističke investicije – u modernizaciju postojećih turističkih kapaciteta, u hotele koji su u vlasništvu države, u aktiviranju nekorištene državne imovine i u nove privatne hotelske kapacitete.

Za postojeće turističke tvrtke u većinskom državnom vlasništvu procijenit ćemo tržišni potencijal poduzeća i za njega predložiti poslovnu strategiju, koja može uključivati i prodaju, stečaj ili likvidaciju. Još veći investicijski potencijal, ali i komplicirani mehanizmi njegovoga aktiviranja, kriju se u području privatnih i novih investicija u turističke objekte. Više nego u drugim područjima, prepreke se nalaze u imovinsko-pravnim odnosima, ukupnom upravnom tromošću i teškoćama usklađivanja postupaka na lokalnim razinama. I u ovom području potrebno je izvršiti središnje vrednovanje projekata, a za održive projekte iznad određenoga iznosa investicije, uvest ćemo žurne i prioritetne procedure urbanističkih i imovinsko-pravnih rješenja. Za izgradnju hotela od 4 i 5 zvjezdica, omogućit ćemo posebne pakete poticaja.

Izgradnju novoga poslovnoga okruženja i nove turističke politike treba temeljiti na načelima održivosti i izvrsnosti, jer Hrvatska samo na takvim načelima može računati na rast dodane vrijednosti i povrat investicija u novu turističku ponudu. U sam proces izgradnje novoga poslovnoga okruženja za turizam moraju biti uključeni poslovni sektor, turističke regije i vodeće destinacije, što mora dovesti i do novoga upravljačkoga modela našim turističkim destinacijama. Tek na takav način stvoreno novo i iskreno poslovno okruženje, a koje je samo dio ukupnih reformi Hrvatske koje slijede, može biti prepoznato i prihvaćeno od internacionalnoga kapitala i turista na čiju lojalnost Hrvatska mora biti posebno osjetljiva. Navedeno podrazumijeva promjenu ukupne klime za razvoj i pravnu sigurnost poduzetništva, a posebno prilagodbu zakonske i podzakonske legislative u sektoru turizma.

Izgradnju novoga konkurentskoga okruženja za održivi turizam, naša koalicija će provoditi putem sljedećih ključnih područja djelovanja:

• objektivizirati makroekonomsku poziciju turizma na razini zemlje i njenih ključnih turističkih regija, te je ujednačiti s našim najznačajnijim konkurentima;
• formulirati strateški okvir za novi razvoj u svim ključnim turističkim regijama, a uz sudjelovanje javnog i privatnog sektora;
• omogućiti razvoj desetak resorta visoke vrijednosti, unutar i izvan postojećih turističkih naselja, uz očuvanje kulturne i prirodne vrijednosti zemlje, a posebno povijesne urbane jezgre i tradicionalnoga sadržaja primorskih i kontinentalnih mjesta;
• aktivirati novi model tržišta turističkih nekretnina, kako bi se poticalo investiranje i smanjio rizik investiranja u projekte velike vrijednosti;
• formulirati novi model upravljanja našim turističkim destinacijama;
• provesti dogovoreni razvojni okvir u sklad s regionalnim i lokalnim prostorno-urbanističkim planovima;provesti nužne institucionalne prilagodbe i regulaciju hrvatskog turizma sukladno praksi Europske unije s posebnim naglaskom na inteligentno poticanje novoga razvoja i investicija u razvoj kvalitete i izvrsnosti hrvatskoga turizma,
• formulirati koncept izgradnje kapaciteta institucija, kadrova, managementa, kvalitete, i nedostajuće turističke infrastrukture, sa snažnim osloncem na EU strukturne i druge fondove Europske unije;
• definirati novi sustav i sadržaje marketinga hrvatskoga turizma sukladno konkurentskom pozicioniranju hrvatskoga turizma, koji teži europskoj izvrsnosti. Cilj nam je da prihodi i dohodak od turizma i s njim povezanim djelatnostima rastu brže od rasta broja turista i turističkih noćenja.

Posted from WordPress for Android

Politika

Plan 21 – 4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA I POLITIKA RIBARSTVA

Komentiraj

4.1. Poljoprivreda
Potrebu promjene poljoprivredne politike ne treba posebno dokazivati ni argumentirati, jer je ona očita.

Od osamostaljenja hrvatske države, izostalo je sustavno rješavanje poljoprivredne politike. Ne samo da se nije prihvatilo održavanje i unapređenje zatečenih, za to doba modernih kapaciteta društvene poljoprivrede (poljoprivrednih kombinata), nego su oni sustavno potisnuti ili uništavani, a da nije ništa ili je nedostatno učinjeno na stvaranju novih, vitalnijih i elastičnijih, tržištu prilagodljivijih gospodarskih subjekata. Istodobno, zatečena mala seoska obiteljska gospodarstva, napose staračka, nisu imala izglede za opstanak, niti to imaju danas, bez izdašne potpore države.

Posljedice takve politike su pad poljoprivredne proizvodnje ispod razine vlastitih potreba, smanjenje zaposlenosti u poljoprivredi, tehnološko zaostajanje, povećanje zaduženosti i nelikvidnosti poljoprivrednih proizvođača, enormni porast uvoza i pad izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, rast cijena proizvodnje i nekonkurentnosti, te zapuštanja ruralnih područja.

Naša koalicija svrstava poljoprivredu u prioritetnu i stratešku gospodarsku granu, čija je misija i u narednome razdoblju obavljanje nekoliko bitnih funkcija:

• dostatna proizvodnja kvalitetne i sigurne hrane za prehranu vlastitoga stanovništva,
• dostatna proizvodnja sirovine za prehrambenu industriju,
• dostatna proizvodnja repromaterijala za vlastitu reprodukciju,
• proizvodnja za izvoz
• održivi razvoj ruralnoga prostora.
Svoju gospodarsku i socijalnu stabilnost, razvijene zemlje najvećim dijelom temelje na visoko-razvijenoj poljoprivredi, jer konkurentna i profitabilna poljoprivreda ima višestruko multiplicirajući učinak na gospodarski razvoj i multifunkcionalni učinak održavanje raznolikosti socijalne slike i ukupnoga održanja karakteristika ruralnoga prostora.

Istovremeno, na razvoj hrvatske poljoprivrede svakako treba gledati u kontekstu članstva Hrvatske u Europskoj uniji i sudjelovanja u zajedničkoj poljoprivrednoj politici Unije. Razvoj hrvatske poljoprivrede sagledavamo i u globalnim kretanjima na svjetskom tržištu hrane. U tom kontekstu, naša poljoprivreda može imati i još veću ulogu pokretača regionalnoga razvoja i izvoza. Kriza hrane u svijetu i trend rasta cijena hrane, s jedne strane, te s druge strane, još uvijek nedovoljno iskorišteni zemljišni, poljoprivredni i prehrambeno-prerađivački potencijali u Hrvatskoj, otvaraju perspektivu značajnijega rasta udjela poljoprivrede i prehrambene industrije u hrvatskom gospodarstvu i BDP-u. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i naše sudjelovanje u zajedničkoj poljoprivrednoj politici Unije stvara dodatne uvjete i poticaje za promjene u strukturi poljoprivrednih kultura i proizvodnji hrane od tradicionalnih prema profitabilnijim proizvodima.

Naš će savez, stoga, svoju poljoprivrednu politiku usmjeriti na:

• određivanje prioriteta poljoprivrednoga sektora u skladu s raspoloživim resursima (znatne, još nedovoljno iskorištene poljoprivredne površine i vodni resursi, te povoljni agro-klimatski uvjeti),
• prilagodbu politike mogućnostima i potrebama određene regije,
• odabir modela potpore, osobito za područja s težim uvjetima gospodarenja i za očuvanje prirodnih resursa,
• intenziviranje edukacije, obrazovanja i istraživačkoga rada,
• iskorištavanje vlastitih posebnosti u povezivanju poljoprivrede i turizma, kao izrazite komparativne prednosti za razvoj poljoprivrede,
• definiranje i provedba strukturnih promjena u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji prema posebnim tržišnim nišama profitabilnijih proizvoda, radi jačanja regionalnoga i ruralnoga razvoja i popravljanja položaja u odnosu na izravne konkurente u EU,
• povećanje dohotka i zaposlenosti u ruralnom prostoru,
• osiguranje potpore dohotku nekomercijalnih gospodarstava, te osiguranje socijalne mirovine staračkim domaćinstvima,
Uz zalaganje za održivost ovih osnovnih funkcija naše poljoprivredne politike, Savez za promjene zalagat će se i za stabilnost i rast dohotka poljoprivrednih proizvođača, olakšanje plasmana njihovih proizvoda, uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda i valorizaciju i zaštitu tipičnih autohtonih proizvoda.

Program razvoja poljoprivrede bit će usklađen s gospodarskom strategijom, s osiguranjem financijskih izvora za kapitalna ulaganja, te će jasno razlikovati socijalnu od gospodarske politike u poljoprivredi.

Mi poljoprivredno zemljište, šume i vode tretiramo kao imovinu od posebnog nacionalnoga značaja. Zalažemo se za to da se državno poljoprivredno zemljište ne privatizira, nego da se daje u dugogodišnje koncesije pod povoljnim financijskim uvjetima. U sklopu politike boljega gospodarenja poljoprivrednim zemljištem, zadržat ćemo u vlasništvu Republike Hrvatske i sve funkcije gospodarenja vodama i šumama, kako bismo, između ostaloga, unaprijedili sustav navodnjavanja i odvodnje poljoprivrednih površina.

Posebnu pozornost posvetit ćemo interesnom povezivanju i udruživanju malih obiteljskih poljoprivrednih proizvođača radi zajedničkog nastupa na tržištu i razvoja suvremenog proizvoda na marketinškim načelima.

Mjerama poljoprivredne politike poticat ćemo dugoročno interesno povezivanje poljoprivrednih proizvođača i prehrambene industrije, uređenje tržišta i stabilnoga sustava otkupa poljoprivrednih proizvoda. U skladu s najboljom praksom organiziranja poljoprivrednika u Europskoj uniji, podupirat ćemo i preustroj u zadružni oblik povezivanja i unapređivati sustav zadrugarstva.

Time će poljoprivrednici stvara uvjete za razvoj profitne proizvodnje, prelazak na više faze prerade i razvoj proizvodnje tipičnih autohtonih i ekoloških proizvoda, te za uključivanje malih poljoprivrednika (zadrugara) u sustav PDV-a. Negativna iskustva iz prošlosti znatno usporavaju razvoj procesa udruživanja poljoprivrednika putem zadruga, pa će za stvaranje zadružnog sustava trebati puno upornosti, financijskih sredstava za izgradnju infrastrukture i realizaciju pilot projekata, koji će iskazati konkretne efekte za poljoprivrednike (izgradnja zadružnih mini-mljekara, javnih klaonica, preradbenih kapaciteta za voće i povrće, hladnjača, skladišta i dr.). Koalicija drži da zadružni sustav mora od države uživati konkretne i nedvojbene pogodnosti i poticaje. Posebna pažnja i financijske potpore usmjeravati će se na osnivanje lokalnih akcijskih grupa i proizvođačkih organizacija, te gospodarskih interesnih udruženja.

Radi ostvarivanja ciljeva naše poljoprivredne politike zalagat ćemo se i provodit ćemo sljedeće mjere:

• veća ulaganja u zemljište, kao osnovni proizvodni potencijal, i to za okrupnjavanje i uređenje, navodnjavanje i odvodnju, te ubrzano razminiranje miniranoga prostora,
• definiranje optimalnoga odnosa između farmerske (industrijske) poljoprivrede, koja osigurava cjenovnu konkurentnost na globalnom tržištu i seljačke poljoprivrede (mala gospodarstva), koja održava multifunkcionalnost i diverzifikaciju poljoprivrede, stvara zaposlenje i dohodak za veliki broj poduzetnika u poljoprivredi, ublažava siromaštvo na selu, stvara koristi za okoliš i za ruralni razvoj.
• provođenje komasacije kao mjere kompleksnoga uređenja prostora,
• primjena ekonomskih kriterija u provođenju poljoprivredne politike. Sustav poticaja bit će u funkciji povećanja i promjene strukture proizvodnje. Sustav poljoprivrednih potpora u Hrvatskoj provodit će se kao i u zemljama EU putem mjera politike u tri osnovna područja – izravna plaćanja (potpora dohotku), interventne mjere za uređenje tržišta i mjere potpore ruralnom razvoju. Poticaji po površini vezat će se s razinom proizvedene količine, uz dodatno poticanje s razinom prodanih količina.
• podupiranje razvoja stočarstva kao temelja za veću proizvodnju i preradu mesa i mlijeka,
• razvoj ratarstva, voćarstva i povrtlarstva i podizanje novih dugogodišnjih nasada s namjerom utjecaja na promjenu strukture proizvodnje prema dohodovno višim kulturama,
• kapitalna ulaganja u nova znanja i tehnologije u svrhu podizanja konkurentnosti, za izgradnju gospodarske infrastrukture putem osnivanja agencija, financijskih fondova, zadružnog i drugog organiziranja poljoprivrednika, a uređenjem tržišta (burza, veletržnice i tržnice) osigurat će se efikasnost proizvodnje i prometa poljoprivrednih proizvoda,
• osnivanje razvojnih poljoprivrednih centara u jedinicama regionalne i lokalne samouprave i na otocima radi pokretanja razvojnih projekata u ruralnim područjima i izrade projektne dokumentacije za financiranje otkupnih, skladišnih i preradbenih kapaciteta iz fondova Europske unije, javno-privatnoga partnerstava i regionalnih razvojnih i kreditnih fondova za poljoprivredu, koji će se osnivati,
• izgradnja adekvatne komunalne i druge infrastrukture na selu u cilju osiguranja dobrih proizvodnih i životnih uvjeta,
• prilagodba obrazovnih programa u poljoprivredi novim potrebama (licenciranje), za programe srednjega obrazovanja usmjerene na potrebe obiteljskoga gospodarstva, te za stalno obrazovanje poljoprivrednika za usvajanje novih znanja i tehnologija,
• poticanje proizvodnje i dopunskih djelatnosti kao mjera zadržavanja stanovništva u manje naseljenim predjelima Hrvatske,
• poticanje održivoga razvoja seoskoga prostora, za osiguranje primjerenih radnih uvjeta i očuvanje prirodnoga i kulturnoga naslijeđa,
• podrška ulaganja u seoski turizam, tradicionalne obrte, male proizvodne pogone i obnovljive izvore energije kao dopunske proizvodnje i dodatne izvore sredstava za seoska domaćinstva.
U lokalnim i regionalnim zajednicama poticat ćemo izradu programa razvoja seoskog prostora i seoskog turizma. Izradit ćemo i sufinancirati programe edukacije i savjetovanja za poljoprivrednike. Osnivat ćemo centre za informiranje poljoprivrednika u cilju veće uključenosti u državne i fondove EU. Proračunskom politikom utvrdit ćemo potpore poljoprivredi prvenstveno za dugogodišnje nasade, tehnološka unapređenja, izgradnju malih prerađivačkih pogona, okrupnjavanje zemljišta i udruživanje poljoprivrednika.

4.2. Ribarstvo
Osnovni cilj naše politike u ribarstvu bit će razvojnim i poticajnim mjerama povećati konkurentnost i osposobiti hrvatsko ribarstvo za ravnopravno sudjelovanje u zajedničkoj ribolovnoj politici Europske unije, te za puno korištenje i zaštitu ribolovnih i gospodarskih potencijala Jadranskoga mora.

U zadnja dva desetljeća došlo je do zatvaranja više riboprerađivačkih kapaciteta u Hrvatskoj i do poremećaja u poslovanju najvećih riboprerađivača, što je uvjetovalo razvojnu stagnaciju u hrvatskom ribarstvu i pad kapaciteta ribarske flote. Tome doprinosi i nedostatak otkupnih centara u ribarstvu, hladnjača, veletržnica i drugih pratećih objekata prilagođenih standardima Europske unije. Poseban problem je u neorganiziranom nastupu ribarskih subjekata na tržištu i nedostatku povoljnih financijskih sredstava za ulaganje u ribarstvo i uzgoj marikulture.

Radi otklanjanja svih tih razvojnih prepreka, naša će koalicija posebnu pozornost posvetiti razvoju ribarstva i industrije prerade ribe. Napravit ćemo reviziju ribarskih propisa na način da ih u potpunosti uskladimo s regulativom Europske unije, a ribarima olakšamo bavljenje svojom djelatnošću, s što manje nepotrebne administracije. S obzirom na stanje resursa, uvest ćemo mjere gospodarenja, kao što su lovostaji, vremenske i prostorne zabrane ribolova, reguliranje ribolovnog napora, te propisivanje primjerenih konstrukcijsko-tehničkih karakteristika ribolovnih alata, opreme i plovila.

Jadranske morske resurse nužno je zaštiti od prevelikoga izlovljavanja, a u cilju održivoga gospodarenja morskim resursima neophodno je provoditi mjere zaštite mora od zagađivanja. Radi zaštite područja mrijestilišta u Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, odmah ćemo započeti s planiranjem i provođenjem mjera zaštite, samostalno i u dogovoru s Italijom.

Sustav poticaja revidirat ćemo na način da se poticaji pravilnije preusmjere prema primarnoj djelatnosti. Potrebno je pokrenuti razvoj marikulture, a jedan od glavnih prioriteta je završiti proces dobivanja potrebnih dozvola za izvoz školjkaša u Europsku uniju.

U suradnji s jedinicama regionalne i lokalne samouprave i uz odgovarajuće prilagodbe u prostornome planiranju, poticat ćemo učinkovito funkcioniranje tržišta ribom i izgradnju primjerene ribarske infrastrukture. To se prvenstveno odnosi na izgradnju ribarskih luka, iskrcajnih mjesta, te otkupnih, rashladnih i prodajnih centara oslonjenih na postojeće i buduće veletržnice ribom obalnih županija. Unaprijedit ćemo i ojačati djelatnost veletržnica ribe, poticat ćemo ulaganja u industriju prerade ribe, te uspostavu povoljne opskrbe dizel gorivom duž jadranske obale. Podupirat ćemo osnivanja ribarskih zadruga koje će omogućiti organizirani nastup ribara na sve zahtjevnijem tržištu.

Poticat ćemo interesno povezivanje i udruživanje ribara i riboprerađivačke industrije, čime će se stvarati preduvjeti za izgradnju nedostajuće infrastrukture u ribarstvu i stvoriti pretpostavke za plasman tih roba na domaćem tržištu i tržištu Europske unije.

Za ostvarivanje takvih ciljeva, treba osposobiti ribarsku administraciju, koja će odgovornim radom pridonositi što većem korištenju dostupnih fondova Europske unije za ribarstvo. Sredstva se moraju iskoristiti i za projekte obeštećenja ribarima koji se potpuno povlače iz ribarstva ili izlaze iz ribolova u kojem postoji preveliki ribolovni napor. Rad ministarstva nadležnoga za ribarstvo ćemo restrukturirati, tako da ćemo ga usmjeriti na daljnju decentralizaciju i jačanje nadležnosti jedinica regionalne i lokalne samouprave, koje će dobiti odgovorniju i značajniju ulogu u gospodarenju živim bogatstvima Jadrana.

Politika

Plan 21 – 3. REGIONALNI RAZVOJ I KORIŠTENJE FONDOVA EUROPSKE UNIJE

Komentiraj

Naša se koalicija temelji na ostvarivanju sljedećih ciljeva suvremene regionalne razvojne politike:

• smanjiti krupne socijalne i ekonomske regionalne razvojne razlike
• povećati konkurentnost gospodarskih sustava u svim hrvatskim regijama
• pripremiti Hrvatsku za učinkovito korištenje pretpristupnih, odnosno strukturnih fondova EU.
Zauzimamo se za regionalni pristup ukupnoj nacionalnoj razvojnoj politici. To znači regionalizaciju sektorske politike i razvojnih programa vodeći računa o načelima supsidijarnosti, partnerstva svih relevantnih sudionika u razvoju, koncentraciju potpora prema najmanje razvijenim regijama te sufinanciranje razvojnih programa regionalnih i lokalnih jedinica, kako bi se podigao stupanj njihove odgovornosti za vlastiti razvoj.

Koalicija smatra da treba promijeniti i uravnotežiti prioritete regionalne razvojne politike. To znači da današnje dominantno ulaganje u lokalnu infrastrukturu treba preusmjeriti u jačanje regionalne konkurentnosti (poticanje maloga i srednjega poduzetništva, inovacije, istraživanje i razvoj, regionalno umrežavanje) te u novo zapošljavanje (aktivne mjere zapošljavanja, edukaciju i trening, cjeloživotno obrazovanje).

Treba u što kraćem roku pojačanim ulaganjem u podizanje kvalitete javnih usluga (stanovanje, školstvo, zdravstvo, socijala, komunalna opremljenost i sl.) povećati atraktivnost života u manje razvijenim regijama te uz paralelno jačanje regionalnoga gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta zaustaviti iseljavanje mladih ljudi iz tih područja, kao temeljni preduvjet njihova budućeg razvitka.

Koncentrirat ćemo se na tri posebna projekta regionalnoga razvoja – restrukturiranje i veću profitabilnost poljoprivrede i prehrambene industrije, kao pokretača razvoja Slavonije i kontinentalne Hrvatske, tržišno i proizvodno povezivanje turizma i poljoprivrede, kao pokretača razvojne integracije kontinentalne i priobalne Hrvatske, i jačanje pomorske orijentacije, kao pokretača razvoja priobalne Hrvatske.

Posebno vrijedan, ali neiskorišteni razvojni potencijal Hrvatske je more i s njim povezana integralna i sustavna pomorska orijentacija. Toj orijentaciji posvetit ćemo posebnu pozornost u definiranju i provođenju naših politika, posebno gospodarske politike i politike regionalnoga razvoja. Pomorska orijentacija znači međusobno povezanu politiku poticanja integralnoga korištenja i očuvanja svih resursa vezanih uz more i obalu, a posebno – jačanje ulaganja u osposobljavanje i modernizaciju lučkih kapaciteta i transportne infrastrukture, snaženje uslužnih pomorskih djelatnosti kao što su špedicija, pomorske agencije, opskrba brodova, remont brodova, odgovarajući sustav gradnje brodova za domaće brodare, unapređivanje obalnoga putničkoga prijevoza i linijskoga prijevoza između obale i otoka uz konkurentsko jačanje domaćih brodarca. Nadalje, to je razvoj nautičkoga turizma, ekološko održiv i prihvatljiv razvoj turizma na obali i otocima, održiv i snažniji razvoj otoka, zaštita bioloških i reproduktivnih potencijala i marikulturne raznolikosti Jadranskoga mora, zaštita Jadrana od zagađenja s obale i brodova, u dogovoru s drugim jadranskim državama proglašenje Jadrana posebno osjetljivim morskim područjem, unapređivanje sigurnosti plovidbe, jačanje ribarstva, odgovarajući sustav gradnje ribarske flote, gradnja ribarskih luka i veletržnica ribe, poticaji za ulov ribe, valoriziranje i sustavno korištenje i zaštita pomorskoga dobra, osnivanje Međunarodne pomorske akademije za obrazovanje pomorskih kadrova za domaće i inozemne brodare, posebno za zemlje u razvoju, uspostava Obalne straže i odgovarajuća primjena prava i obveza iz Međunarodne konvencije o pravu mora, Pomorskoga zakonika i drugih propisa. Naša koalicija ima jasan program uključivanja sredstava iz razvojnih fondova Europske unije u omogućavanje ravnomjernijega regionalnoga razvoja, obnovu i ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva i hrvatskoga društva. Rast BDP-a i zapošljavanja na temelju novoga investicijskoga ciklusa, rasta proizvodnje i konkurentnosti, nove industrijalizacije te snažnog ulaganja u znanje i obrazovanje podupirat ćemo i učinkovitim korištenjem fondova Europske unije. Razvoj energetike, prometne infrastrukture, zaštite okoliša, proizvodnje hrane, turizma i obrazovanja u najvećoj ćemo mjeri povezati s EU fondovima koji nam stoje na raspolaganju upravo u tim područjima.

Unaprijedit ćemo organizacijsku i institucionalnu sposobnost za definiranje, izradu i korištenje projekata financiranja iz fondova Europske unije kako bismo godišnje koristili barem 2 milijarde eura sredstava iz programa Europske unije. Porema uzoru na najuspješnije zemlje članice Europske unije u korištenju europskih programa, reorganizirat ćemo državnu upravu na svim razinama radi učinkovitijeg korištenja sredstva iz fondova Unije. Sustav za učinkovitu apsorpciju sredstava EU-a imat će jasno definirane nadležnosti od donošenja strateških dokumenata, programiranja operativnih programa, upravljanja operativnim programima do kandidiranja i implementiranja projekta, odnosno do krajnjih korisnika europskih sredstva. Važno je da novi sustav bude otvoren i jasan, lakše dostupan i da raspolaže svim potrebnim informacijama prema svim zainteresiranim potencijalnim korisnicima sredstava. Ojačat ćemo i potpomoći razvojno planiranje na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave. Uspostavit ćemo mehanizme suradnje, povezivanja i zajedničkog razvojnog planiranja na razini županija obuhvaćenih statističkim (razvojnim) regijama, kako bi se gospodarsko-socijalna razvojna funkcija jedinica regionalne samouprave obavljala u zajedničkim tijelima statističkih (razvojnih) regija zaduženim za planiranje razvoja, definiranje razvojnih programa i korištenje razvojnih sredstava iz fondova Europske unije.

U okviru nove financijske perspektive Europske unije od 2014. godine zatražit ćemo dogovor s Europskom unijom o novom preustroju statističkih (razvojnih) regija u Hrvatskoj sa sadašnje tri na pet, kako bismo u punoj mjeri osigurali uvjete za ravnomjeran i brz regionalni razvoj na temelju korištenja fondova Europske unije. Po uzoru na mnoge zemlje članice Europske unije, decentralizirat ćemo upravljanje regionalnim operativnim programima tako što ćemo upravljanje operativnim programima za regionalnu konkurentnost prenijeti na NUTS 2 regionalnu razinu. U tom smislu već od 2012. intenzivno treba jačati kapacitete regionalnih razina vlasti kako bi bile spremne za preuzimanje upravljanja operativnim programima za regionalni razvoj.

Bit će potrebno ustanoviti i novu učinkovitu organizaciju rada radi kvalitetnijeg korištenja fondova Unije na državnoj razini. Suprotno sadašnjem načinu u kojem je više državnih tijela mjerodavnih za različite europske programe, osnovat ćemo središnje državno tijelo sa snažnim kompetencijama i operativnom samostalnošću, koje će se baviti prije svega sredstvima EU-a iz kohezijske politike. Nadležnosti navedenoga državnog tijela bit će suradnja i pregovori s nadležnim europskim institucijama za pojedine programe Unije; priprema strateških dokumenta, programiranje, priprema i upravljanje nacionalnim operativnim programima za korištenje sredstava iz strukturnih fondova te koordiniranje pripreme, programiranja i upravljanja te nadzora provedbe operativnih programa iz strukturnih fondova čije će upravljanje biti preneseno na regionalnu razinu uprave. Navedeno će središnje državno tijelo biti zaduženo za informiranje, edukaciju i razvoj ljudskih potencijala radi boljeg korištenja EU fondova te u konačnici odgovorno za uspješnost apsorpcije sredstava iz kohezijske politike EU. Na sličan način potrebno je podići učinkovitost državnog tijela mjerodavnog za financijska sredstva iz zajedničke poljoprivredne politike i drugih politika Europske unije.

P.S.
Da ne bi ostalo samo na koalicijskom planu i da netko ne bi rekao da se ovdje favoriziraju jedni a drugih nema možete sa ovog linka skinuti program stranke HDZ. Pošto na ovim stranicama vlada demokracija te svi imaju prava dok ne objavi se program nudim mogućnost istoga da se skine i/ili pročita kao PDF kao što se isti može pročitati na službenim stranicama stranke HDZ.
Naravno ovdje u slijedećem linku možete vidjeti Programski dokument stranke HSS te isti skinuti i/ili pročitati kao PDF dokument.

Politika

Plan 21 – 2. GOSPODARSKA PLATFORMA

2 komentara

Sigurnost, solidarnost, pravednost i prosperitet za sve građane Hrvatske temeljni su ciljevi i načela na kojima naša koalicija gradi svoju politiku. U vremenu gospodarske krize s kojom se Hrvatska suočava ispunjenje ciljeva uvelike će ovisiti o političkoj snazi, odlučnosti i umijeću da se pokrene gospodarski oporavak i rast, da se osiguraju nova radna mjesta i zapošljavanje, da se pravednije raspodijeli teret krize te da se stvore temelji za veća primanja i rast životnog standarda svih građana. Radno mjesto i ekonomska neovisnost građana uvjet su za napredak prema ekonomskom blagostanju, ali i daljnjem razvoju demokracije i ljudskih sloboda u Hrvatskoj.

Stanje i problemi u hrvatskome gospodarstvu i društvu Koalicija polazi od teze da kriza hrvatskoga gospodarstva nije rezultat samo globalne financijske krize i recesije, nego da su njezini duboki korijeni u lošem vođenju hrvatske ekonomske politike i ekonomskom modelu temeljenom na neoliberalizmu i tržišnom fundamentalizmu koji nije uvažavao specifične uvjete tranzicije hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini!

• Posebno ističemo neodrživost dosadašnjega ekonomskoga modela koji je bio baziran na enormnom zaduživanju kako bi se financirala potrošnja koja prelazi stvarne mogućnosti.
• Umjesto ekonomije utemeljene na proizvodnji i izvozu, stvorena je “trgovačka” ili uvozna ekonomija s golemim deficitom u odnosima s inozemstvom i enormnim vanjskim dugom.
• Ne može se vječno živjeti na dug! Stoga će upravo odnos prema dugu u neposrednoj budućnosti biti test odgovornosti svakog pojedinca i obitelji, a osobito države i društva u cjelini.
• Izravna posljedica nepostojanja politike ekonomskoga razvoja i pogrešnoga ekonomskoga modela je deindustrijalizacija zemlje, niska stopa zaposlenosti i niska razina dodane vrijednosti.
• Jedan od razloga je i vrlo mali broj “greenfield” ulaganja u Hrvatskoj.
• BDP je rastao stopom manjom od stvarnoga potencijala hrvatskoga gospodarstva, sporije od drugih tranzicijskih zemalja pa je prije krize dosegnuo tek 20-ak posto veću vrijednost u odnosu na 1989. godinu.
• Ključni problem i konačna posljedica takvoga načina upravljanja je niska konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, kako troškovna, tako i ona koja je određena tehnološkim zaostajanjem.
• Golemi troškovi države i vrlo izražena neučinkovitost javnog sektora, uključujući iznimno visok udjel sive ekonomije, dodatno utječu na nižu konkurentnost.
• Višestruko veće potpore neučinkovitim sektorima gospodarstva u usporedbi sa zemljama EU te loše upravljanje javnim poduzećima i državnom imovinom.
• Neravnoteža između javnoga i gospodarskoga sektora.
• Nepravedna raspodjela koja pokazuje da zaposleni u gospodarstvu raspolažu sa samo nešto više od trećine novostvorene vrijednosti, što aktualizira i pitanje održive ravnoteže, pojednostavljeno rečeno, između “rada i kapitala“, njihova doprinosa u stvaranju i participacije u raspodjeli novostvorene vrijednosti.
• Odnos broja radnika i umirovljenika iznosi manje od 1,2:1 i nikad nije bio niži.
• Pogrešna socijalna politika udaljava radno-aktivne ljude od tržišta rada.
• Loša usmjerenost i upitna pravednost u raspodjeli socijalnih naknada.
• Veliki problem je i strukturna nezaposlenost uvjetovana nepovoljnom kvalifikacijskom i dobnom strukturom nezaposlenih.
• Hrvatska ima jedno od najvećih poreznih opterećenja gospodarstva i stanovništva u Europi koje izravno smanjuje razvojni potencijal poduzeća i kupovnu moć hrvatskih obitelji.
• Stupanj samofinanciranja poduzeća je manji od 40%, a plaće i mirovine ispod vrijednosti “košarice“, odnosno životnih potreba prosječne hrvatske obitelji.
• Čak 65% zaposlenih ima plaću manju od prosječne (oko 5250 kuna), a gotovo 80% ima plaću manju od vrijednosti “sindikalne košarice” za četveročlanu obitelj (oko 6600 kuna). U podstanarstvu je situacija još teža.
• Više od 50% umirovljenika na granici je siromaštva s mirovinom manjom od 2062 kune. Čak 90% umirovljenika ima mirovinu manju od procijenjenih minimalnih troškova za umirovljeničku obitelj od oko 3800 kuna.
• Socijalna sigurnost mnogih hrvatskih obitelji je ugrožena i stalno prijeti rastom siromaštva u Hrvatskoj. Recentna kriza radikalno je pogoršala stanje u hrvatskom gospodarstvu i društvu i po svim pokazateljima vratila nas, u razvojnom smislu, nekoliko godina unatrag. O razmjerima krize svjedoči realni pad BDP-a za više od 8%, 140.000 ljudi manje na popisu onih koji uplaćuju doprinose u zdravstvene i mirovinske fondove te rast stope nezaposlenosti na gotovo 20%. Investicije su pale za više od 25%, a osobna potrošnja za više od 12%. Pad industrijske proizvodnje iznosi više od 15%, pad prometa u trgovini na malo više od 20%, a građevinarstva više od 30%.

Rastući deficit u državnom proračunu uvjetovao je rast javnoga duga za više od 60 mlrd. kuna u posljednje tri godine, što izravno ugrožava kreditni rejting i povećava troškove financiranja duga.

Rast nelikvidnosti u sustavu na gotovo 40 mlrd. kuna nepodmirenih potraživanja, u čemu država i dalje ima znatan udjel, predstavlja trenutačno najveće ograničenje gospodarskom oporavku. Apsurdna je visoka likvidnost financijskog sustava u odnosu na veliku nelikvidnost u realnom sektoru. Tome pridonosi usporavanje kreditne aktivnosti prema poduzećima i stanovništvu, što jasno upućuje na dominaciju poslovnoga i potrošačkoga pesimizma.

Koalicija smatra da sadašnja vlast nije adekvatno odgovorila na hrvatske ekonomske probleme i na izazove aktualne krize! Naprotiv, Vlada se uporno trudila zadržati visoku razinu javne potrošnje i proračunski deficit svaljujući teret krize na sve ostale sektore u državi. Umjesto poreznoga rasterećenja i antirecesijskih stimulansa, vlast je posegnula za uvođenjem novih poreznih nameta građanima i posrnulom gospodarstvu.

Isto to gospodarstvo država je istisnula s domaćega financijskoga tržišta te izravno i neizravno utjecala na golemo povećanje nelikvidnosti u sustavu.

Umjesto antirecesijske politike – vlada je vodila prorecesijsku. Jasno je da postojeća vlast nema dovoljno političke volje i snage, niti znanja i sposobnosti, da odlučno krene u nužne strukturne reforme i fiskalne prilagodbe koje će promijeniti narušenu ravnotežu između javnog i privatnog sektora i koje će omogućiti “vjetar u leđa” posrnulom hrvatskom gospodarstvu.

Realna prijetnja u takvim uvjetima je daljnja erozija hrvatskoga gospodarstva, a previsoka cijena već je plaćena desecima tisuća novih nezaposlenih i padom životnog standarda hrvatskih građana! Apsurdno je da će kakav-takav gospodarski oporavak zbog propusta vlade i izostanka strukturnih reformi ponovno probuditi staru neravnotežu, osobito rast uvoza, deficit u platnoj bilanci i posljedično daljnji rast vanjskog duga.

Naša politička pozicija Koalicija polazi od ključnoga cilja da svakom hrvatskom građaninu i obitelji treba osigurati ekonomsku i socijalnu sigurnost! Da bi to bilo moguće, nužno je snažno potaknuti gospodarski oporavak i rast koji će omogućiti “povrat” izgubljenih poslova, otvaranje novih radnih mjesta, rast primanja te poboljšanje kvalitete života.

Naša je vizija konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo koje osigurava rast dodane vrijednosti, nova i dobro plaćena radna mjesta te bolje i pravednije društvo u kojemu se štite načela socijalne kohezije, solidarnosti i prosperiteta za sve građane!

Takvu viziju neće biti moguće ostvariti bez stvaranja puno povoljnijih uvjeta za nove investicije, domaće i inozemne, osobito u obnovu hrvatske industrijske proizvodnje, orijentirane prema izvozu i supstituciji
neprirodno visokog uvoza. U uvjetima kada je znatno sužen prostor za daljnji ekspanzivni rast domaće potražnje, priliku za gospodarski oporavak i rast treba tražiti u povećanju produktivnosti, jačanju konkurentnosti te rastu izvozne usmjerenosti hrvatskoga gospodarstva.

Takvu viziju ostvarit ćemo kombinacijom mjera ekonomske, strukturne (reformske) te razvojne i socijalne politike. Sve te mjere smještene su u tri strateška područja politike:

• gospodarski rast i novo zapošljavanje
• učinkovita država
• bolje i pravednije društvo

Vrijeme krize traži usklađivanje kratkoročnih i srednjoročnih, odnosno dugoročnih mjera i instrumenata spomenutih politika, kako bi se u kontinuitetu rješavali ključni problemi hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini.

Koalicija drži da je potrebno što prije pokrenuti duboke strukturne reforme i fiskalnu prilagodbu koje će pomaknuti težište s javnog sektora prema gospodarstvu, a to znači povećati učinkovitost javnog sektora i ojačati konkurentnost hrvatskoga gospodarstva!

Cijeli sustav se mora okrenuti od puke (pre)raspodjele prema proizvodnji, od uvoza prema izvozu, od kulta nerada prema većem dostojanstvu rada i radnika, od ovisnosti o socijali prema ekonomskoj neovisnosti građana.

2.1. Gospodarski rast i novo zapošljavanje
Gospodarski oporavak i ponovno zapošljavanje ljudi koji su zbog krize izgubili radno mjesto ključni je prioritet ekonomske politike.
Cilj nam je do kraja mandata postupno povećati stopu gospodarskoga rasta kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%.
U istom razdoblju, znatno ćemo smanjiti stopu nezaposlenosti, odnosno povećati stopu zaposlenosti. U srednjem i dugom roku stabilizirat ćemo gospodarski rast, povećati konkurentnost gospodarstva te otvoriti prostor za kreiranje novih industrijskih proizvoda i usluga s većom dodanom vrijednosti, a u skladu s tim i novih, visokovrijednih radnih mjesta.
Krajnji učinak mjerit će se upravo povećanjem proizvodnje i BDP-a, izvoza i zaposlenosti.
Čvrsto opredjeljenje koalicije je svim raspoloživim mjerama potaknuti obnovu hrvatske industrije.
Poseban cilj je povećati udjel industrijske proizvodnje u BDP-u te barem 50% industrijske proizvodnje usmjeriti prema izvozu.
U tom smislu iskoristit ćemo u što većoj mjeri prilike koje se otvaraju punim integriranjem Hrvatske u EU i u jedinstveno europsko tržište.
Izravni doprinos gospodarskom oporavku bit će oporavak investicija i osobne potrošnje, a na taj način i vraćanje poslovnoga i potrošačkoga optimizma!
Zato ćemo u sustav ugraditi mehanizme koji su poticajni i stimulativni, takvi da “penaliziraju” pasivnost i imobilizaciju, odnosno takvi da “nagrađuju” aktivnost i mobilizaciju proizvodnih faktora, nove inicijative i projekte.
Suština našeg ekonomskog modela može se, ukratko, izraziti s nekoliko ključnih riječi koje počinju na “I“: investicije – industrija – izvoz – inovacije – integracije!

Najvažnije, ali ne i jedine mjere i aktivnosti za postizanje navedenih ciljeva su:

2.1.1. Gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva
Već u kratkom roku gospodarska politika će se usmjeriti prema stvaranju povoljnijih uvjeta za rast investicija i povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

U tu svrhu:

• smanjit ćemo nelikvidnost u sustavu doprinosom države i financijskih institucija te pokrenuti ustrajnu borbu protiv “(ne)kulture neplaćanja“: Nelikvidnost i neplaćanja su ključno kratkoročno ograničenje odvijanja poslovnih procesa te iskorištavanja potencijala za nove investicije i rast potrošnje. Sustavno ćemo podržati sve tvrtke u teškoćama koje imaju realnu mogućnost za oporavak.
• držimo da cijeli javni sektor ima odgovornost pravovremenoga podmirenja obveza prema svojim partnerima. Ondje gdje se država javlja kao vjerovnik, ona mora preuzeti odgovornost “ključnog vjerovnika” i uključiti se u rješavanje problema, čak i ulaskom u vlasničku strukturu poduzeća-dužnika u tržišno opravdanim slučajevima.
• mjere u tom području obuhvatit će i zakonsko usklađivanje rokova plaćanja s regulativom EU, hitnu primjenu rješenja iz novoga Ovršnoga zakona te jačanje mehanizama za provedbu multilateralnih kompenzacija.
• u svim nesolventnim tvrtkama, u kojima obveze već dulje nadmašuju vrijednost imovine, pokrenut će se stečaj po skraćenom postupku, a vlasnicima onemogućiti osnivanje novih tvrtki dok se ne riješe status i dubioze postojećih. Pri tome, primarno će se zaštititi prava radnika. Nećemo dopustiti da se imovina i druge vrijednosti prenose na nova poduzeća, a da obveze prema radnicima i drugim vjerovnicima, koje se nikad neće podmiriti, ostaju na poduzećima istog vlasnika koja su pred stečajem.
• povećat ćemo potencijal za nove investicije, i domaće i inozemne, te posebno povećati stupanj samofinanciranja poduzeća kako bi se izbjegli visoki financijski troškovi, i to: poreznim rasterećenjem gospodarstva, poreznim olakšicama i izravnim poticajima.
• Smanjenje doprinosa na plaće, olakšice za reinvestiranu dobit te izravni poticaji novom zapošljavanju privremenim oslobađanjem plaćanja doprinosa za svako novo radno mjesto ključne su poluge te politike.
• porezno i na druge načine rasteretit ćemo i smanjiti troškove gospodarstva, posebno smanjenjem cijena proizvodnih inputa (već istaknuto smanjenje doprinosa na plaće, smanjenje parafiskalnih nameta, poticajne cijene energenata za industriju kao i cijena specifičnih sirovina i materijala, smanjenje administrativnih troškova, koncesijskih naknada i slično), tj. povećati troškovnu konkurentnost gospodarstva.
• jačat ćemo mjere financijske politike kako bi se smanjile kamate na kredite poduzetničkom sektoru. Utjecat ćemo na transparentno formiranje kamatnih stopa na domaćem financijskom tržištu i izbjegavanje špekulacija i stvaranja ekstra-profita banaka na račun građana i poduzetničkoga sektora. U tom smislu, posebnu ulogu imat će jačanje HBOR-a, ali i korištenje povoljnih inozemnih izvora financiranja poput strukturnih fondova EU-a i jeftinijih kredita Svjetske banke, EIB-a ili EBRD-a.
• jačat ćemo položaj i ulogu maloga i srednjega poduzetništva te obrtništva: mali poduzetnici i obrtnici uvelike ovise o velikima i moćnima pa se i problemi “velikih” vrlo često prelamaju preko leđa “malih“, od problema plasmana, preko financiranja, posebno naplate potraživanja i sl. Upravo ranjivost “malih“, ali i činjenica da predstavljaju velik udjel u hrvatskom gospodarstvu te da su posljednjih godina apsorbirali više od 80% novoga zapošljavanja, traži posebnu brigu i potporu države. Zato ćemo ponuditi nove mjere potpore sektoru maloga i srednjega poduzetništva, osobito jačanjem jamstvenih fondova za kreditiranje maloga i srednjega poduzetništva na državnoj i lokalnoj razini, subvencijama troškova financiranja, ali i porezne poticaje samofinanciranju i povećanoj kapitalizaciji (niska razina kapitalizacije od prosječno 25% “malih” u odnosu na 55% “velikih” utječe na manjak povjerenja financijskih institucija, ali i drugih poslovnih partnera). Osnažit ćemo programe horizontalnih potpora poduzetništvu te povoljno davati poduzetnicima na korištenje nekorištenu državnu imovinu za pokretanje izglednih razvojnih i inovacijskih projekata, posebno u tehnološkim parkovima i inovacijskim centrima. Poduprijet ćemo razvoj uspostavljenih industrijskih klastera te poticati nastanak i razvoj novih. Jednostavnijim poreznim rješenjima (paušal) i prilagodbom osnovica za prelazak u sustav PDV-a stimulirat će se razvoj obrtništva. Polazimo od toga da će sinergijski učinak svih mjera naše nove gospodarske i razvojne politike najprije i najviše osjetiti i iskoristiti mali i srednji poduzetnici, koji su i najpropulzivniji, ali danas i najugroženiji sudionici i stvaratelji gospodarskoga rasta.

Koalicija polazi od teze da je za provedbu platforme nužna snažnija koordinacija fiskalne s monetarnom politikom, kako u osiguranju dovoljne likvidnosti u sustavu i prihvatljivih nižih kamatnih stopa, tako i ukupne monetarne stabilnosti, s naglaskom na stabilnosti tečaja kune u uvjetima vrlo izraženoga valutnoga rizika.

2.1.2. Aktivne mjere zapošljavanja
Hrvatska treba aktivne mjere zapošljavanja. Te mjere uključuju izravne potpore i subvencije za novo zapošljavanje, a glavna interventna mjera bit će privremeno oslobađanje plaćanja doprinosa za svakoga novoga zaposlenoga. Aktivirat ćemo posebne programe za zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih ljudi te radno aktivnih koji se zbog relativno starije životne dobi teško “vraćaju” na tržište rada.

Aktivne mjere uključivat će i potpore za obrazovanje, samozapošljavanje, mjere za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom te fleksibilniji pristup tržištu rada “mladih” umirovljenika.

2.1.3. Industrijska politika
U vremenu nezapamćene erozije i propadanja hrvatske industrije i gubitka desetaka tisuća radnih mjesta, koalicija ističe čvrstu opredijeljenost za trenutačno zaustavljanje takvih trendova borbom za svako postojeće radno mjesto, kao i za otvaranje perpektive rasta hrvatske industrije i novoga zapošljavanja u neposrednoj budućnosti.

Hrvatska treba novu industrijsku politiku. Koalicija polazi od pretpostavke da postoji znatan tržišni potencijal za rast industrijske proizvodnje, kako na strani domaće potražnje (danas više od 50% industrijskih proizvoda uvozimo), tako i na strani inozemne potražnje (danas samo 30-ak posto vlastite industrijske proizvodnje izvozimo). Stoga će sve mjere gospodarske politike (fiskalne, monetarne, regionalne, infrastrukturne) sadržane u ovom Programu posebno preferirati proizvodne i izvozno usmjerene poduzetničke projekte te projekte koji pridonose supstituciji uvozne robe.

Potpora hrvatskoj industriji neće se kao do sada temeljiti samo na neučinkovitim i nedovoljno konkurentnim sektorima, nego će se okrenuti prema industrijama koje imaju priliku biti lideri na regionalnom tržištu te biti jedan od glavnih nositelja gospodarskog rasta i novog zapošljavanja u neposrednoj budućnosti. Koalicijska vlada će zato potaknuti izradu sektorskih strategija, kao i oblikovanje snažnijeg sustava horizontalnih mjera industrijske politike (potpore za istraživanje i razvoj, za implementaciju novih tehnologija, za zapošljavanje, za zaštitu okoliša, za stručno usavršavanje i sl.).

Osim sređivanja stanja u brodogradnji i željeznicama te uklanjanja velikoga tereta s državnoga proračuna, Hrvatska mora imati jasnu politiku prema razvoju suvremenih industrijskih sektora (npr. biotehnologije, posebno farmaceutike, i nanotehnologije), ali i prema budućnosti tradicionalnih industrija koje danas čine okosnicu razvoja toga važnoga sektora, poput prehrambene industrije, metalne industrije, petrokemije i prerade nafte, tekstilne industrije, drvne industrije, proizvodnje električne opreme, strojeva i uređaja ili kemijske industrije.

Posebnu pozornost posvetit ćemo traženju rješenja za opstanak i očuvanje zaposlenosti u industriji koja pokazuje silazni trend i koja je najviše pogođena aktualnom krizom: u tekstilnoj, u kožarskoj, u obućarskoj industriji i sl.

Nova industrijska politika posebno će voditi računa io regionalnim potencijalima i specifičnim uvjetima za razvoj pojedinih grana industrije, ali i drugih ključnih sektora na kojima počiva razvoj hrvatskih regija.

Naš je cilj kombinacijom mjera industrijske i regionalne politike podržane operativnim programima jačanja regionalne konkurentnosti i infrastrukture, koji će se financirati iz fondova Unije, sjeverozapadnu Hrvatsku učiniti najsnažnijom industrijskom regijom, u panonskoj Hrvatskoj ostvariti snažnu sinergiju moderne i učinkovite poljoprivredne proizvodnje i na njoj temeljene prehrambene industrije, a u jadranskoj Hrvatskoj podignuti razinu kapaciteta i kvalitete glavnoga, turističkoga branda te učiniti tu regiju nezaobilaznim odredištem još više turista iz cijeloga svijeta.

Industrijska politika obuhvatit će i druge spomenute mjere usmjerene prema stvaranju što povoljnijega poslovnoga okruženja, smanjenju birokratskih zapreka razvoju poduzetništva prema novim instrumentima potpore financiranju sektora maloga i srednjega poduzetništva te prema fiskalnim poticajima za veće ulaganje privatnog sektora u razvoj.

2.1.4. Unapređenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija
Posebni ciljevi te skupine mjera su razvoj “prijateljskoga” okruženja za razvoj poduzetništva, povećanje učinkovitosti državne administracije – osobito pravosudnog sustava, razvoj institucija za promociju i potporu razvoju poduzetništva te obrazovnih i znanstveno-istraživačkih institucija u funkciji jačanja konkurentnosti hrvatskih poduzeća. Prioritet će biti radikalno uklanjanje barijera za nova ulaganja.

Posebno je velik prostor za nova ulaganja u četiri područja:

• turizam – gradnja hotelskih kapaciteta kao, na primjer, na lokacijama Brijuni Riviera, Duilovo, Kupari, Pelješac, Sveti Juraj na Lastovu ili Prevlaka, razvoj nautičkoga turizma te pokretanje projekta hrvatska Provansa (integrirana turistička ponuda prostora Dalmatinske zagore od Zadra do Konavala, uz revitalizaciju arhitektonskoga, klimatskog, kulturološkog, gastronomskog, poljoprivrednog i drugog naslijeđa te regije i poticanje regionalnoga i ruralnoga razvoja i prekogranične suradnje)
• energetika – gradnja novih elektrana kao, na primjer, četiri HE na Savi, dvije HE na Dravi, HE Senj, HE Kosinj, HE Ombla, HE Trebišnjica, TE Plomin 3, TE Ploče, novi blokovi plinskih TE Zagreb i TE Sisak, nova plinska TE u Slavoniji te ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije. Poticat ćemo ulaganja u postrojenja iz obnovljivih izvora energije (vjetroelektrane, solarne elektrane, male HE i elektrane na biomasu). Ulagat će se u gradnju plinovoda i skladišta plina, istraživanje i eksploataciju nafte i plina, modernizaciju rafinerija u Rijeci i Sisku te LNG terminal Omišalj i naftovode Družba Adria i dio Južnoga toka
• infrastruktura – rekonstrukcija i gradnja ravničarske željezničke pruge (Krk)-Rijeka-Zagreb, novi kapaciteti Luke Rijeka, modernizacija željezničkih koridora X i Vb
• navodnjavanje i okoliš – projekti navodnjavanja poljoprivrednih površina, uz promjenu strukture poljoprivredne proizvodnje, te projekti gospodarenja otpadom, sanacije, prikupljanja i pretvaranja u energiju te zaštita od voda i vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje voda. Samo ta četiri razvojna investicijska stupa prosječno podižu BDP od 2 do 4% na godišnjoj razini, uz odgovarajuće novo zapošljavanje. Financiranje projekata osigurat će se iz brojnih izvora – sredstava zainteresiranih domaćih i inozemnih privatnih ulagača, fondova EU i vlastitoga sufinanciranja, kredita međunarodnih financijskih organizacija (izravno ili preko HBOR-a), javnoprivatnoga partnerstva, kapitala investicijskih fondova, reguliranoga ulaganja mirovinskih fondova, ulaganja građana u vrijednosne papire i drugih. S obzirom na rok pripreme od godine do dvije i rok realizacije od dvije do četiri godine, potrebno je snažno uključivanje državnih tijela u jasno definiranje ciljeva, rokova i nositelja potrebnih investicijskih aktivnosti. Na području poticanja ulaganja uspostavit ćemo vertikalu odlučivanja s državne razine za projekte koji će iznositi više od 20 milijuna eura, javno-privatno partnerstvo i koncesije poticat ćemo kao obavezan ravnopravan model u kapitalnim investicijama od obrazovanja do energetike. Uspostavit ćemo i tržište stanova za najam na razini od 7000 do 10.000 stanova koristeći postojeći zastoj na tržištu nekretnina i model javno-privatnoga partnerstva.

U privlačenju inozemnih ulagača imat ćemo aktivan nastup na investicijskom tržištu, bez čekanja da nam investitori sami dođu, uz maksimalno korištenje gospodarske diplomacije čije djelovanje ćemo konačno aktivirati.

2.1.5. Tehnološki razvoj i jačanje konkurentnosti
Dominantno niska tehnološka razina domaće proizvodnje donosi i znatno nižu razinu dodane vrijednosti. U strukturi hrvatske industrijske proizvodnje dominiraju proizvodi niske i niže srednje tehnološke razine, a njihov udjel posljednjih godina još raste, što jasno pokazuje da hrvatska industrija gubi konkurentsku poziciju i sposobnost proizvodnje izvoznih proizvoda s višom dodanom vrijednošću. Samo nešto više do trećine hrvatske industrijske proizvodnje završi na međunarodnom tržištu, dok je taj postotak u nama konkurentnim zemljama srednje i istočne Europe veći od 50%.

Izravna posljedica su ispodprosječne i niske plaće radnika zaposlenih u industriji, ali i nizak investicijski i razvojni potencijal industrijskih poduzeća, zbog čega su dugoročno osuđeni na zaostajanje ili najblaže rečeno stagnaciju u odnosu na konkurenciju. S druge strane, postoji problem potražnje za složenijim proizvodima koja se zadovoljava većinom iz uvoza te uvelike generira deficit na tekućem računu bilance plaćanja.

Danas većina industrijskih grana ostvaruje nisku dodanu vrijednost. Tako čak 17 grana ostvaruje bruto dodanu vrijednost po zaposlenom na mjesečnoj razini manjoj od 12.000 kuna, gotovo pola od tog broja manje od 7000 kn, tri grane ostvaruju manje od 15.000 kuna, a samo tri grane više od tog iznosa, među kojima se izdvaja farmaceutska industrija sa 30-ak tisuća kuna. Razina problema još je vidljivija kad se zna da taj iznos uključuju plaće radnika uvećane za sve poreze i doprinose, amortizaciju te eventualnu dobit i porez na dobit, za što doista ostaje malo prostora u većini industrijskih grana.

Zato je hrvatskome gospodarstvu, osobito industrijskom sektoru, nužna intenzivna tehnološka obnova kako bi se u srednjem i dugom roku povećala njegova produktivnost i konkurentnost na domaćem tržištu, ali i na međunarodnom, te osigurao rast izvoza i povećala dodana vrijednost po jedinici proizvoda, i to:

• sustavnim pristupom poticanju istraživanja i razvoja, kreativnosti te inovacijskih aktivnosti, odnosno razvoja novih proizvoda i usluga srednje visoke i visoke tehnološke razine koji su temelj za ostvarivanje veće dodane vrijednosti
• uspostavom i jačanjem institucionalne i financijske infrastrukture, odnosno veza između istraživačkoga i poduzetničkoga sektora. Ta mjera mora uključiti i višu razinu izravnoga ulaganja iz proračuna u istraživačkorazvojne aktivnosti poduzeća, bolju usmjerenost sredstava namijenjenih akademskoj zajednici na temelju kriterija izvrsnosti i aplikativnosti rezultata te odgovarajuće porezne olakšice i poticaje investicijama u istraživanje i razvoj iz sredstava poduzeća
• integriranjem u istraživačke procese u Europskoj uniji
• poticanjem osnivanja na znanju utemeljenih start-up i spin-off poduzeća, povećanjem udjela visoko-obrazovanoga stanovništva te razvojem cjeloživotnoga obrazovanja. U sklopu reforme i reorganizacije državne uprave uspostavit ćemo posebnu instituciju, svojevrsni navigator razvoja, koja će biti središnje nacionalno savjetodavno tijelo za stvaranje i preispitivanje razvojne i tehnološke politike i sinkronizaciju djelovanja svih institucija u području poduzetništva i primijenjene znanosti, tehnologije i inovacija.

2.2. Učinkovita država
Veliko “pospremanje” države na putu prema većoj učinkovitosti javnoga sektora, stabilnim javnim financijama te prema pravednom i za gospodarstvo stimulativnom poreznom sustavu važan je preduvjet gospodarskoga oporavka. Glavni ciljevi u tom području su:

• smanjiti udjel javne potrošnje i ukupnoga poreznoga opterećenja u BDP-u do razine koja osigurava očuvanje potrebne razine i kvalitete javnih usluga (uz pretpostavljenu veću učinkovitost javnoga sektora) te istovremeno pridonosi većoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva
• reformirati, racionalizirati i učiniti učinkovitijim sustav javne uprave
• provesti strukturne reforme koje će na dugi rok osigurati održivost mirovinskoga i zdravstvenoga sustava te povećati usmjerenost socijalnoga sustava prema najugroženijim skupinama stanovništva
• konsolidirati javne financije, povećati fiskalnu odgovornost i transparentnost trošenja javnog novca
• restrukturirati javnu potrošnju prema produktivnim namjenama i u skladu s programskim pristupom, a kapitalna ulaganja prioritetno usmjeriti prema projektima u energetici, transportu i logistici preferirajući modele javno-privatnog partnerstva i (su)financiranja iz fondova Unije
• obaviti korekcije u poreznom sustavu u skladu s planiranim mjerama proaktivne gospodarske politike (prema stimulativnijem poreznom sustavu) te korekcije koje će osigurati veću pravednost u oporezivanju.

2.2.1. Fiskalna konsolidacija
Razradit ćemo plan cjelovite fiskalne konsolidacije u kratkom i srednjem roku s ciljem:

• smanjenja deficita konsolidirane države na manje od 3% BDP-a i primarnoga deficita na nulu
• smanjenja udjela proračunskih rashoda u BDP-u za oko 4,5 postotna poena do kraja mandata
• zaustavljanja rasta i preokretanja trenda udjela javnoga duga, uvećanoga za državna jamstva, u BDP-u na razinama manjim od 60%. Konsolidacija se u kratkom roku mora temeljiti na realnom smanjenju javne potrošnje, odnosno rashodne strane proračuna. Pri tome, “zadnja linija obrane” bit će mirovine, plaće i socijalna davanja za najugroženije skupine stanovništva. U srednjem roku, proračunski rashodi moraju rasti sporije od BDP-a kako bi se smanjio udjel javne potrošnje u BDP-u.

Osim eventualnih ušteda na rashodnoj strani proračuna, nužne su promjene u strukturi javne potrošnje, s pomakom od neproduktivne prema produktivnoj potrošnji.

Na taj način povećat će se učinkovitost javnih izdataka te posebno njihov utjecaj na oporavak gospodarstva.

U uvjetima znatno smanjene ukupne potrošnje (posebno investicijske i osobne), uštede u proračunu ne mogu biti same sebi svrha. Te uštedje, kao i promjena strukture javne potrošnje znače stvaranje prostora u proračunu za oblikovanje i financiranje paketa proaktivnih mjera ekonomske politike, sadržanih u ovom

Programu, što treba osigurati brži gospodarski oporavak, rast i novo zapošljavanje. Potpuni izostanak proaktivnih, antirecesijskih mjera u vremenu krize rezultirao je činjenicom da Hrvatska i u 2011. stagnira, odnosno da je još na dnu liste europskih zemalja prema stopi gospodarskoga rasta. I dok su sve zemlje EU iz državnih proračuna usmjeravale prosječno 1,5% BDP-a godišnje prema potporama gospodarstvu, hrvatski proračunski deficit svodio se na “krpanje rupa” i financiranje enormno visokih tekućih izdataka za kamate na stara i nova zaduženja države. S druge strane, visoki deficit i brzo rastući javni dug ozbiljno su ugrozili ugled Hrvatske i povećali troškove financiranja duga. Stoga samo provedba proaktivnoga državnoga utjecaja u gospodarstvu jamči stabilizaciju prihodne strane proračuna i fiskalnu konsolidaciju u srednjem roku.

Optimalno dimenzioniranje javne potrošnje i fiskalna stabilizacija u dugom roku zahtijeva temeljitu reformu javne uprave te strukturne reforme u sektorima mirovina, zdravstva i socijale.

2.2.2. Reforma javne uprave
Cilj reforme javne uprave je postići veću učinkovitost i kvalitetu pružanja usluga javne uprave. To pretpostavlja reorganizaciju i racionalizaciju postojećeg sustava (smanjenje broja ureda, zavoda i agencija, reinženjering procesa, redefiniranje standarda usluga, informatizaciju) te podizanje razine kvalitete i učinkovitosti upravljanja ljudskim resursima u javnoj upravi (integralno upravljanje ljudskim resursima, obrazovanje, stimulativno nagrađivanje). Reorganizacija sustava javne uprave treba rezultirati postupnim smanjenjem ukupnih troškova.

2.2.3. Strukturne reforme u sektorima zdravstva, mirovina i socijale
Strukturne reforme u sektorima zdravstva, mirovina i socijale uvjet su za dugoročnu stabilizaciju javnih financija. Smjer u kojem se trebaju provesti reforme:

• reforma sustava socijalnih pomoći i naknada s ciljem boljeg ciljanja najugroženijih skupina stanovništva i eliminacije mogućih preklapanja i multipliciranja socijalnih programa i transfera na različitim razinama, od lokalne do državne
• implementacija mjera za stabilizaciju mirovinskoga sustava te definiranje strategije za dugoročnu održivost mirovinskoga sustava u odnosu na demografske i gospodarske trendove, te stanje i razvoj javnih financija, a prema načelu “sigurna starost za sve”.
• reforma zdravstvenoga sustava u smjeru povećanja stvarne dostupnosti zdravstvenih usluga, povećanja učinkovitosti u pružanju zdravstvenih usluga, uz poštivanje načela “zdravlje za sve”.

2.2.4. Pravedniji, učinkovitiji i stimulativniji porezni sustav
Korekcije poreznog sustava imaju za cilj:

• osigurati za poduzetništvo stimulativniji porezni sustav koji penalizira pasivnost i imobilizaciju proizvodnih faktora, a nagrađuje aktivnost i mobilizaciju proizvodnoga potencijala, odnosno sustav koji porezni teret pomiče od proizvodnih inputa prema outputima i izravno pridonosi povećanju (cjenovne) konkurentnosti gospodarstva! To uključuje porezno rasterećenje brutocijene rada, smanjenje parafiskalnih nameta te porezno stimuliranje reinvestiranja dobiti. S druge strane, nužno je porezno penalizirati izvlačenje i imobiliziranje dobiti iz poduzeća te posebno izvlačenje dobiti iz zemlje, od čega hrvatsko gospodarstvo nema nikakve koristi.
• osigurati uravnotežen i pravedan porezni sustav koji približno jednako tretira dohotke i dobitke “od rada”, koji su danas u slučaju najvećih dohodaka oporezivani i više od 55%, i “od kapitala” na koje, osim poreza na dobit od 20%, nema nikakvog oporezivanja ostalih dohodaka i dobitaka od kapitala. Nama je, na primjer, neprihvatljivo stanje u kojem zbog nepostojanja poreza na dividendu inozemni vlasnici hrvatskih poduzeća pri isplati dividendi porez na te dividende uplaćuju jedino i isključivo u proračun svojih država. Pravedan je onaj porezni sustav koji uvažava stvarnu ekonomsku snagu poreznoga obveznika. Držimo da posebno u vremenu krize oni koji imaju više trebaju snositi veći teret u borbi s krizom. Pri tome, posebno ističemo našu namjeru da se veće oporezivanje dohodaka od kapitala i ekstraimovine neće odnositi na uvođenje ili povećanje poreza na stambene nekretnine.
• smanjiti prostor za špekulativno ponašane i izbjegavanje plaćanja poreznih obveza. U tu svrhu pokrenut ćemo projekt informatizacije poreznoga sustava, s posebnim naglaskom na kontroli najosjetljivijih segmenata sive ekonomije i s njom povezane porezne evazije.

Pri tome, nužno je osigurati visoki stupanj fiskalne neutralnosti planiranih korekcija u poreznom sustavu kako ne bi bilo povećanja ukupnog poreznog opterećenja!

Temeljno načelo vezano za korekcije u poreznom sustavu mora biti to da sva sredstva uprihođena novim poreznim oblicima treba usmjeriti prema aktivnim mjerama ekonomske politike, odnosno za kompenzaciju manje ostvarenih prihoda temeljem planiranoga poreznoga rasterećenja i drugih poreznih poticaja gospodarskom rastu i zapošljavanju.

2.2.5. Učinkovito upravljanje državnom imovinom
Temeljni cilj je učinkovito upravljati svim oblicima državne imovine prema načelu “dobrog gospodara”, među ostalim i kao doprinos bržoj fiskalnoj konsolidaciji i dugoročnoj stabilnosti javnih financija i pružanja javnih usluga. To znači i restrukturirati poslovanje javnih poduzeća s ciljem povećanja njihove učinkovitosti u pružanju javnih usluga i osiguranja netodoprinosa državnom proračunu. Strateški važne tvrtke koje pružaju javne usluge, posebno u elektroprivredi, energetici, prometu, gospodarenju vodama, gospodarenju šumama, željezničkoj infrastrukturi ostat će u vlasništvu Republike Hrvatske. Ukonačnicije nužno optimizirati vlasnički portfelj države te aktivirati nekretnine u državnom vlasništvu i staviti ih u funkciju gospodarskoga razvoja.

2.2.6. Restrukturiranje javne potrošnje
Temeljni cilj je restrukturiranje javne potrošnje prema produktivnim namjenama koje donose očekivane izravne i neizravne učinke u kraćem vremenskom roku. To znači i promjenu u prioritetima infrastrukturne politike, i to prema projektima u energetici, tzv. zelenim tehnologijama, transportu i logistici! Novi koncept preferira implementaciju načela programskoga pristupa, veće oslanjanje na model javno-privatnoga partnerstva te sufinanciranje programa i projekata iz sredstava fondova Unije, gdje god je to moguće.

U okviru restrukturiranja javne potrošnje važno mjesto imaju i predložene mjere proaktivne gospodarske politike o kojima je prethodno bilo riječi.

Jasno definiranje i planiranje prioritetnih državnih ulaganja je put prema minimiziranju utjecaja političkoga populizma i klijentelizma na raspodjelu proračunskih sredstava, što će u konačnici voditi većoj učinkovitosti javnog sektora.

2.3. Bolje i pravednije društvo
Solidarnost i pravednost u svijetu rada, poticajnost poduzetništva i odgovornost vlasništva, jednake mogućnosti za školovanje i obrazovanje, pomoć u ostvarivanju stambene sigurnosti obitelji i pojedinca, zaštita zdravlja za sve kao briga države, bezbrižna mladost i dostojanstvena i sigurna starost, briga društva za slabije i nezaštićene, obzirnost prema drugima i drukčijima kao bogatstvu društva, to je program Koalicije za modernu Hrvatsku, za bolje i pravednije društvo.

Koalicija ističe da je loša gospodarska politika, pojačana negativnim učincima krize, ozbiljno dovela u pitanje ispunjenje navedenih ciljeva i temeljnih načela pravednosti, socijalne sigurnosti i prosperiteta za sve građane Hrvatske. U recentnim uvjetima nameće se ozbiljno pitanje okvira koji će osigurati da se budućom (makro)ekonomskom politikom djeluje na način da se povećaju ekonomski učinci, među ostalim i poreznim rasterećenjem i restrikcijama u javnom sektoru, a da se istovremeno zaštite spomenuta načela. Naša je zadaća minimizirati svojevrsnu konfliktnost ciljeva, a istodobno osigurati održivost i provedivost cjelovitog programa na putu prema boljem i pravednijem društvu.

U fokusu politika koje vode prema boljem i pravednijem društvu su:

• zaštita prava radnika, a na prvom mjestu pravo na posao
• sigurna i dostojanstvena starost za sve
• sveobuhvatno, solidarno i svima dostupno zdravstvo
• jednake mogućnosti i pristup obrazovanju.

Posebna zadaća je vratiti dostojanstvo radu i radnicima. Nema nove ravnoteže bez napuštanja nerealnih očekivanja o bogaćenju “bez rada” i “preko noći“. Da bismo prevladali postojeće stanje, rad mora biti pravedno vrednovan i nagrađen.

Najveća povreda radničkih prava je nezaposlenost. Radno mjesto, poštena plaća za pošten rad i ekonomska neovisnost radnika najsnažnije je oružje u slamanju barijera koje danas u našem društvu dijele građane na povlaštene i nepovlaštene, bogate i siromašne, tajkune i najamnike, one koji vladaju i ovisne poklonike!

2.4. Smanjenje regionalnih razvojnih razlika i nova faza decentralizacije

2.4.1. Regionalni razvoj
Regionalna politika usmjerena prema smanjenju golemih regionalnih razvojnih razlika u Hrvatskoj ima posebno značenje, i to s aspekta svih ključnih područja ovog programa zbog čega je i postavljena, uz nastavak procesa decentralizacije, te pripremu za kvalitetnu apsorpciju EU fondova, kao jedan od temeljenih horizontalnih razvojnih ciljeva.

2.4.2. Decentralizacija
Koalicija se zauzima za novu fazu funkcionalne i fiskalne decentralizacije. Cilj je do kraja mandata znatno povećati udjel lokalne i regionalne samouprave u ukupnim prihodima javnog sektora.

Koalicija drži da reformu postojećeg sustava lokalne i regionalne samouprave treba usmjeriti prema redefiniranju nadležnosti različitih razina lokalne i regionalne samouprave u skladu s ekonomskom i administrativnom snagom, odnosno fiskalnim kapacitetom!

Koalicija smatra da je veliki broj jedinica lokalne samouprave, osim što je imao negativan učinak na rast ukupnih javnih rashoda, neracionalnost, rascjepkanost planiranja i provođenja zajedničkih razvojnih projekata i nižu učinkovitost javnog sektora u cjelini, imao i pozitivne učinke – osobito u ravnomjernijoj, “kapilarnoj” distribuciji javnih ulaganja te u podizanju kvalitete javnih usluga i komunalne opremljenosti u područjima koja bi u drukčijim okolnostima teško dobila priliku za takve razvojne iskorake.

Koalicija se zauzima za redefiniranje sustava kriterija dodjele tekućih i kapitalnih potpora jedinicama lokalne i regionalne samouprave iz državnog proračuna, uz uvođenje kriterija Europske unije koji će se primjenjivati i za vođenje naših projekata pri dodjeli tekućih i kapitalnih potpora. Držimo da bi jačanje ovoga sustava i orijentacija prema “programskom pristupu” eliminirali prekomjerno upletanje politike i njezino arbitriranje pri donošenju odluka o transferima.

2.5. Društveni konsenzus o nužnim promjenama
Koalicija teži uspostavi socijalnoga dijaloga i širokoga društvenoga konsenzusa kad je riječ o gradnji produktivnoga i učinkovitoga hrvatskog gospodarstva koje će biti spremno oduprijeti se konkurentskim pritiscima na jedinstvenom europskom tržištu i koje će osigurati postizanje šire, konzistentnije i poželjnije liste društveno-ekonomskih ciljeva nego što je to bilo do danas.