Sigurnost, solidarnost, pravednost i prosperitet za sve građane Hrvatske temeljni su ciljevi i načela na kojima naša koalicija gradi svoju politiku. U vremenu gospodarske krize s kojom se Hrvatska suočava ispunjenje ciljeva uvelike će ovisiti o političkoj snazi, odlučnosti i umijeću da se pokrene gospodarski oporavak i rast, da se osiguraju nova radna mjesta i zapošljavanje, da se pravednije raspodijeli teret krize te da se stvore temelji za veća primanja i rast životnog standarda svih građana. Radno mjesto i ekonomska neovisnost građana uvjet su za napredak prema ekonomskom blagostanju, ali i daljnjem razvoju demokracije i ljudskih sloboda u Hrvatskoj.

Stanje i problemi u hrvatskome gospodarstvu i društvu Koalicija polazi od teze da kriza hrvatskoga gospodarstva nije rezultat samo globalne financijske krize i recesije, nego da su njezini duboki korijeni u lošem vođenju hrvatske ekonomske politike i ekonomskom modelu temeljenom na neoliberalizmu i tržišnom fundamentalizmu koji nije uvažavao specifične uvjete tranzicije hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini!

• Posebno ističemo neodrživost dosadašnjega ekonomskoga modela koji je bio baziran na enormnom zaduživanju kako bi se financirala potrošnja koja prelazi stvarne mogućnosti.
• Umjesto ekonomije utemeljene na proizvodnji i izvozu, stvorena je “trgovačka” ili uvozna ekonomija s golemim deficitom u odnosima s inozemstvom i enormnim vanjskim dugom.
• Ne može se vječno živjeti na dug! Stoga će upravo odnos prema dugu u neposrednoj budućnosti biti test odgovornosti svakog pojedinca i obitelji, a osobito države i društva u cjelini.
• Izravna posljedica nepostojanja politike ekonomskoga razvoja i pogrešnoga ekonomskoga modela je deindustrijalizacija zemlje, niska stopa zaposlenosti i niska razina dodane vrijednosti.
• Jedan od razloga je i vrlo mali broj “greenfield” ulaganja u Hrvatskoj.
• BDP je rastao stopom manjom od stvarnoga potencijala hrvatskoga gospodarstva, sporije od drugih tranzicijskih zemalja pa je prije krize dosegnuo tek 20-ak posto veću vrijednost u odnosu na 1989. godinu.
• Ključni problem i konačna posljedica takvoga načina upravljanja je niska konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, kako troškovna, tako i ona koja je određena tehnološkim zaostajanjem.
• Golemi troškovi države i vrlo izražena neučinkovitost javnog sektora, uključujući iznimno visok udjel sive ekonomije, dodatno utječu na nižu konkurentnost.
• Višestruko veće potpore neučinkovitim sektorima gospodarstva u usporedbi sa zemljama EU te loše upravljanje javnim poduzećima i državnom imovinom.
• Neravnoteža između javnoga i gospodarskoga sektora.
• Nepravedna raspodjela koja pokazuje da zaposleni u gospodarstvu raspolažu sa samo nešto više od trećine novostvorene vrijednosti, što aktualizira i pitanje održive ravnoteže, pojednostavljeno rečeno, između “rada i kapitala“, njihova doprinosa u stvaranju i participacije u raspodjeli novostvorene vrijednosti.
• Odnos broja radnika i umirovljenika iznosi manje od 1,2:1 i nikad nije bio niži.
• Pogrešna socijalna politika udaljava radno-aktivne ljude od tržišta rada.
• Loša usmjerenost i upitna pravednost u raspodjeli socijalnih naknada.
• Veliki problem je i strukturna nezaposlenost uvjetovana nepovoljnom kvalifikacijskom i dobnom strukturom nezaposlenih.
• Hrvatska ima jedno od najvećih poreznih opterećenja gospodarstva i stanovništva u Europi koje izravno smanjuje razvojni potencijal poduzeća i kupovnu moć hrvatskih obitelji.
• Stupanj samofinanciranja poduzeća je manji od 40%, a plaće i mirovine ispod vrijednosti “košarice“, odnosno životnih potreba prosječne hrvatske obitelji.
• Čak 65% zaposlenih ima plaću manju od prosječne (oko 5250 kuna), a gotovo 80% ima plaću manju od vrijednosti “sindikalne košarice” za četveročlanu obitelj (oko 6600 kuna). U podstanarstvu je situacija još teža.
• Više od 50% umirovljenika na granici je siromaštva s mirovinom manjom od 2062 kune. Čak 90% umirovljenika ima mirovinu manju od procijenjenih minimalnih troškova za umirovljeničku obitelj od oko 3800 kuna.
• Socijalna sigurnost mnogih hrvatskih obitelji je ugrožena i stalno prijeti rastom siromaštva u Hrvatskoj. Recentna kriza radikalno je pogoršala stanje u hrvatskom gospodarstvu i društvu i po svim pokazateljima vratila nas, u razvojnom smislu, nekoliko godina unatrag. O razmjerima krize svjedoči realni pad BDP-a za više od 8%, 140.000 ljudi manje na popisu onih koji uplaćuju doprinose u zdravstvene i mirovinske fondove te rast stope nezaposlenosti na gotovo 20%. Investicije su pale za više od 25%, a osobna potrošnja za više od 12%. Pad industrijske proizvodnje iznosi više od 15%, pad prometa u trgovini na malo više od 20%, a građevinarstva više od 30%.

Rastući deficit u državnom proračunu uvjetovao je rast javnoga duga za više od 60 mlrd. kuna u posljednje tri godine, što izravno ugrožava kreditni rejting i povećava troškove financiranja duga.

Rast nelikvidnosti u sustavu na gotovo 40 mlrd. kuna nepodmirenih potraživanja, u čemu država i dalje ima znatan udjel, predstavlja trenutačno najveće ograničenje gospodarskom oporavku. Apsurdna je visoka likvidnost financijskog sustava u odnosu na veliku nelikvidnost u realnom sektoru. Tome pridonosi usporavanje kreditne aktivnosti prema poduzećima i stanovništvu, što jasno upućuje na dominaciju poslovnoga i potrošačkoga pesimizma.

Koalicija smatra da sadašnja vlast nije adekvatno odgovorila na hrvatske ekonomske probleme i na izazove aktualne krize! Naprotiv, Vlada se uporno trudila zadržati visoku razinu javne potrošnje i proračunski deficit svaljujući teret krize na sve ostale sektore u državi. Umjesto poreznoga rasterećenja i antirecesijskih stimulansa, vlast je posegnula za uvođenjem novih poreznih nameta građanima i posrnulom gospodarstvu.

Isto to gospodarstvo država je istisnula s domaćega financijskoga tržišta te izravno i neizravno utjecala na golemo povećanje nelikvidnosti u sustavu.

Umjesto antirecesijske politike – vlada je vodila prorecesijsku. Jasno je da postojeća vlast nema dovoljno političke volje i snage, niti znanja i sposobnosti, da odlučno krene u nužne strukturne reforme i fiskalne prilagodbe koje će promijeniti narušenu ravnotežu između javnog i privatnog sektora i koje će omogućiti “vjetar u leđa” posrnulom hrvatskom gospodarstvu.

Realna prijetnja u takvim uvjetima je daljnja erozija hrvatskoga gospodarstva, a previsoka cijena već je plaćena desecima tisuća novih nezaposlenih i padom životnog standarda hrvatskih građana! Apsurdno je da će kakav-takav gospodarski oporavak zbog propusta vlade i izostanka strukturnih reformi ponovno probuditi staru neravnotežu, osobito rast uvoza, deficit u platnoj bilanci i posljedično daljnji rast vanjskog duga.

Naša politička pozicija Koalicija polazi od ključnoga cilja da svakom hrvatskom građaninu i obitelji treba osigurati ekonomsku i socijalnu sigurnost! Da bi to bilo moguće, nužno je snažno potaknuti gospodarski oporavak i rast koji će omogućiti “povrat” izgubljenih poslova, otvaranje novih radnih mjesta, rast primanja te poboljšanje kvalitete života.

Naša je vizija konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo koje osigurava rast dodane vrijednosti, nova i dobro plaćena radna mjesta te bolje i pravednije društvo u kojemu se štite načela socijalne kohezije, solidarnosti i prosperiteta za sve građane!

Takvu viziju neće biti moguće ostvariti bez stvaranja puno povoljnijih uvjeta za nove investicije, domaće i inozemne, osobito u obnovu hrvatske industrijske proizvodnje, orijentirane prema izvozu i supstituciji
neprirodno visokog uvoza. U uvjetima kada je znatno sužen prostor za daljnji ekspanzivni rast domaće potražnje, priliku za gospodarski oporavak i rast treba tražiti u povećanju produktivnosti, jačanju konkurentnosti te rastu izvozne usmjerenosti hrvatskoga gospodarstva.

Takvu viziju ostvarit ćemo kombinacijom mjera ekonomske, strukturne (reformske) te razvojne i socijalne politike. Sve te mjere smještene su u tri strateška područja politike:

• gospodarski rast i novo zapošljavanje
• učinkovita država
• bolje i pravednije društvo

Vrijeme krize traži usklađivanje kratkoročnih i srednjoročnih, odnosno dugoročnih mjera i instrumenata spomenutih politika, kako bi se u kontinuitetu rješavali ključni problemi hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini.

Koalicija drži da je potrebno što prije pokrenuti duboke strukturne reforme i fiskalnu prilagodbu koje će pomaknuti težište s javnog sektora prema gospodarstvu, a to znači povećati učinkovitost javnog sektora i ojačati konkurentnost hrvatskoga gospodarstva!

Cijeli sustav se mora okrenuti od puke (pre)raspodjele prema proizvodnji, od uvoza prema izvozu, od kulta nerada prema većem dostojanstvu rada i radnika, od ovisnosti o socijali prema ekonomskoj neovisnosti građana.

2.1. Gospodarski rast i novo zapošljavanje
Gospodarski oporavak i ponovno zapošljavanje ljudi koji su zbog krize izgubili radno mjesto ključni je prioritet ekonomske politike.
Cilj nam je do kraja mandata postupno povećati stopu gospodarskoga rasta kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%.
U istom razdoblju, znatno ćemo smanjiti stopu nezaposlenosti, odnosno povećati stopu zaposlenosti. U srednjem i dugom roku stabilizirat ćemo gospodarski rast, povećati konkurentnost gospodarstva te otvoriti prostor za kreiranje novih industrijskih proizvoda i usluga s većom dodanom vrijednosti, a u skladu s tim i novih, visokovrijednih radnih mjesta.
Krajnji učinak mjerit će se upravo povećanjem proizvodnje i BDP-a, izvoza i zaposlenosti.
Čvrsto opredjeljenje koalicije je svim raspoloživim mjerama potaknuti obnovu hrvatske industrije.
Poseban cilj je povećati udjel industrijske proizvodnje u BDP-u te barem 50% industrijske proizvodnje usmjeriti prema izvozu.
U tom smislu iskoristit ćemo u što većoj mjeri prilike koje se otvaraju punim integriranjem Hrvatske u EU i u jedinstveno europsko tržište.
Izravni doprinos gospodarskom oporavku bit će oporavak investicija i osobne potrošnje, a na taj način i vraćanje poslovnoga i potrošačkoga optimizma!
Zato ćemo u sustav ugraditi mehanizme koji su poticajni i stimulativni, takvi da “penaliziraju” pasivnost i imobilizaciju, odnosno takvi da “nagrađuju” aktivnost i mobilizaciju proizvodnih faktora, nove inicijative i projekte.
Suština našeg ekonomskog modela može se, ukratko, izraziti s nekoliko ključnih riječi koje počinju na “I“: investicije – industrija – izvoz – inovacije – integracije!

Najvažnije, ali ne i jedine mjere i aktivnosti za postizanje navedenih ciljeva su:

2.1.1. Gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva
Već u kratkom roku gospodarska politika će se usmjeriti prema stvaranju povoljnijih uvjeta za rast investicija i povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

U tu svrhu:

• smanjit ćemo nelikvidnost u sustavu doprinosom države i financijskih institucija te pokrenuti ustrajnu borbu protiv “(ne)kulture neplaćanja“: Nelikvidnost i neplaćanja su ključno kratkoročno ograničenje odvijanja poslovnih procesa te iskorištavanja potencijala za nove investicije i rast potrošnje. Sustavno ćemo podržati sve tvrtke u teškoćama koje imaju realnu mogućnost za oporavak.
• držimo da cijeli javni sektor ima odgovornost pravovremenoga podmirenja obveza prema svojim partnerima. Ondje gdje se država javlja kao vjerovnik, ona mora preuzeti odgovornost “ključnog vjerovnika” i uključiti se u rješavanje problema, čak i ulaskom u vlasničku strukturu poduzeća-dužnika u tržišno opravdanim slučajevima.
• mjere u tom području obuhvatit će i zakonsko usklađivanje rokova plaćanja s regulativom EU, hitnu primjenu rješenja iz novoga Ovršnoga zakona te jačanje mehanizama za provedbu multilateralnih kompenzacija.
• u svim nesolventnim tvrtkama, u kojima obveze već dulje nadmašuju vrijednost imovine, pokrenut će se stečaj po skraćenom postupku, a vlasnicima onemogućiti osnivanje novih tvrtki dok se ne riješe status i dubioze postojećih. Pri tome, primarno će se zaštititi prava radnika. Nećemo dopustiti da se imovina i druge vrijednosti prenose na nova poduzeća, a da obveze prema radnicima i drugim vjerovnicima, koje se nikad neće podmiriti, ostaju na poduzećima istog vlasnika koja su pred stečajem.
• povećat ćemo potencijal za nove investicije, i domaće i inozemne, te posebno povećati stupanj samofinanciranja poduzeća kako bi se izbjegli visoki financijski troškovi, i to: poreznim rasterećenjem gospodarstva, poreznim olakšicama i izravnim poticajima.
• Smanjenje doprinosa na plaće, olakšice za reinvestiranu dobit te izravni poticaji novom zapošljavanju privremenim oslobađanjem plaćanja doprinosa za svako novo radno mjesto ključne su poluge te politike.
• porezno i na druge načine rasteretit ćemo i smanjiti troškove gospodarstva, posebno smanjenjem cijena proizvodnih inputa (već istaknuto smanjenje doprinosa na plaće, smanjenje parafiskalnih nameta, poticajne cijene energenata za industriju kao i cijena specifičnih sirovina i materijala, smanjenje administrativnih troškova, koncesijskih naknada i slično), tj. povećati troškovnu konkurentnost gospodarstva.
• jačat ćemo mjere financijske politike kako bi se smanjile kamate na kredite poduzetničkom sektoru. Utjecat ćemo na transparentno formiranje kamatnih stopa na domaćem financijskom tržištu i izbjegavanje špekulacija i stvaranja ekstra-profita banaka na račun građana i poduzetničkoga sektora. U tom smislu, posebnu ulogu imat će jačanje HBOR-a, ali i korištenje povoljnih inozemnih izvora financiranja poput strukturnih fondova EU-a i jeftinijih kredita Svjetske banke, EIB-a ili EBRD-a.
• jačat ćemo položaj i ulogu maloga i srednjega poduzetništva te obrtništva: mali poduzetnici i obrtnici uvelike ovise o velikima i moćnima pa se i problemi “velikih” vrlo često prelamaju preko leđa “malih“, od problema plasmana, preko financiranja, posebno naplate potraživanja i sl. Upravo ranjivost “malih“, ali i činjenica da predstavljaju velik udjel u hrvatskom gospodarstvu te da su posljednjih godina apsorbirali više od 80% novoga zapošljavanja, traži posebnu brigu i potporu države. Zato ćemo ponuditi nove mjere potpore sektoru maloga i srednjega poduzetništva, osobito jačanjem jamstvenih fondova za kreditiranje maloga i srednjega poduzetništva na državnoj i lokalnoj razini, subvencijama troškova financiranja, ali i porezne poticaje samofinanciranju i povećanoj kapitalizaciji (niska razina kapitalizacije od prosječno 25% “malih” u odnosu na 55% “velikih” utječe na manjak povjerenja financijskih institucija, ali i drugih poslovnih partnera). Osnažit ćemo programe horizontalnih potpora poduzetništvu te povoljno davati poduzetnicima na korištenje nekorištenu državnu imovinu za pokretanje izglednih razvojnih i inovacijskih projekata, posebno u tehnološkim parkovima i inovacijskim centrima. Poduprijet ćemo razvoj uspostavljenih industrijskih klastera te poticati nastanak i razvoj novih. Jednostavnijim poreznim rješenjima (paušal) i prilagodbom osnovica za prelazak u sustav PDV-a stimulirat će se razvoj obrtništva. Polazimo od toga da će sinergijski učinak svih mjera naše nove gospodarske i razvojne politike najprije i najviše osjetiti i iskoristiti mali i srednji poduzetnici, koji su i najpropulzivniji, ali danas i najugroženiji sudionici i stvaratelji gospodarskoga rasta.

Koalicija polazi od teze da je za provedbu platforme nužna snažnija koordinacija fiskalne s monetarnom politikom, kako u osiguranju dovoljne likvidnosti u sustavu i prihvatljivih nižih kamatnih stopa, tako i ukupne monetarne stabilnosti, s naglaskom na stabilnosti tečaja kune u uvjetima vrlo izraženoga valutnoga rizika.

2.1.2. Aktivne mjere zapošljavanja
Hrvatska treba aktivne mjere zapošljavanja. Te mjere uključuju izravne potpore i subvencije za novo zapošljavanje, a glavna interventna mjera bit će privremeno oslobađanje plaćanja doprinosa za svakoga novoga zaposlenoga. Aktivirat ćemo posebne programe za zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih ljudi te radno aktivnih koji se zbog relativno starije životne dobi teško “vraćaju” na tržište rada.

Aktivne mjere uključivat će i potpore za obrazovanje, samozapošljavanje, mjere za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom te fleksibilniji pristup tržištu rada “mladih” umirovljenika.

2.1.3. Industrijska politika
U vremenu nezapamćene erozije i propadanja hrvatske industrije i gubitka desetaka tisuća radnih mjesta, koalicija ističe čvrstu opredijeljenost za trenutačno zaustavljanje takvih trendova borbom za svako postojeće radno mjesto, kao i za otvaranje perpektive rasta hrvatske industrije i novoga zapošljavanja u neposrednoj budućnosti.

Hrvatska treba novu industrijsku politiku. Koalicija polazi od pretpostavke da postoji znatan tržišni potencijal za rast industrijske proizvodnje, kako na strani domaće potražnje (danas više od 50% industrijskih proizvoda uvozimo), tako i na strani inozemne potražnje (danas samo 30-ak posto vlastite industrijske proizvodnje izvozimo). Stoga će sve mjere gospodarske politike (fiskalne, monetarne, regionalne, infrastrukturne) sadržane u ovom Programu posebno preferirati proizvodne i izvozno usmjerene poduzetničke projekte te projekte koji pridonose supstituciji uvozne robe.

Potpora hrvatskoj industriji neće se kao do sada temeljiti samo na neučinkovitim i nedovoljno konkurentnim sektorima, nego će se okrenuti prema industrijama koje imaju priliku biti lideri na regionalnom tržištu te biti jedan od glavnih nositelja gospodarskog rasta i novog zapošljavanja u neposrednoj budućnosti. Koalicijska vlada će zato potaknuti izradu sektorskih strategija, kao i oblikovanje snažnijeg sustava horizontalnih mjera industrijske politike (potpore za istraživanje i razvoj, za implementaciju novih tehnologija, za zapošljavanje, za zaštitu okoliša, za stručno usavršavanje i sl.).

Osim sređivanja stanja u brodogradnji i željeznicama te uklanjanja velikoga tereta s državnoga proračuna, Hrvatska mora imati jasnu politiku prema razvoju suvremenih industrijskih sektora (npr. biotehnologije, posebno farmaceutike, i nanotehnologije), ali i prema budućnosti tradicionalnih industrija koje danas čine okosnicu razvoja toga važnoga sektora, poput prehrambene industrije, metalne industrije, petrokemije i prerade nafte, tekstilne industrije, drvne industrije, proizvodnje električne opreme, strojeva i uređaja ili kemijske industrije.

Posebnu pozornost posvetit ćemo traženju rješenja za opstanak i očuvanje zaposlenosti u industriji koja pokazuje silazni trend i koja je najviše pogođena aktualnom krizom: u tekstilnoj, u kožarskoj, u obućarskoj industriji i sl.

Nova industrijska politika posebno će voditi računa io regionalnim potencijalima i specifičnim uvjetima za razvoj pojedinih grana industrije, ali i drugih ključnih sektora na kojima počiva razvoj hrvatskih regija.

Naš je cilj kombinacijom mjera industrijske i regionalne politike podržane operativnim programima jačanja regionalne konkurentnosti i infrastrukture, koji će se financirati iz fondova Unije, sjeverozapadnu Hrvatsku učiniti najsnažnijom industrijskom regijom, u panonskoj Hrvatskoj ostvariti snažnu sinergiju moderne i učinkovite poljoprivredne proizvodnje i na njoj temeljene prehrambene industrije, a u jadranskoj Hrvatskoj podignuti razinu kapaciteta i kvalitete glavnoga, turističkoga branda te učiniti tu regiju nezaobilaznim odredištem još više turista iz cijeloga svijeta.

Industrijska politika obuhvatit će i druge spomenute mjere usmjerene prema stvaranju što povoljnijega poslovnoga okruženja, smanjenju birokratskih zapreka razvoju poduzetništva prema novim instrumentima potpore financiranju sektora maloga i srednjega poduzetništva te prema fiskalnim poticajima za veće ulaganje privatnog sektora u razvoj.

2.1.4. Unapređenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija
Posebni ciljevi te skupine mjera su razvoj “prijateljskoga” okruženja za razvoj poduzetništva, povećanje učinkovitosti državne administracije – osobito pravosudnog sustava, razvoj institucija za promociju i potporu razvoju poduzetništva te obrazovnih i znanstveno-istraživačkih institucija u funkciji jačanja konkurentnosti hrvatskih poduzeća. Prioritet će biti radikalno uklanjanje barijera za nova ulaganja.

Posebno je velik prostor za nova ulaganja u četiri područja:

• turizam – gradnja hotelskih kapaciteta kao, na primjer, na lokacijama Brijuni Riviera, Duilovo, Kupari, Pelješac, Sveti Juraj na Lastovu ili Prevlaka, razvoj nautičkoga turizma te pokretanje projekta hrvatska Provansa (integrirana turistička ponuda prostora Dalmatinske zagore od Zadra do Konavala, uz revitalizaciju arhitektonskoga, klimatskog, kulturološkog, gastronomskog, poljoprivrednog i drugog naslijeđa te regije i poticanje regionalnoga i ruralnoga razvoja i prekogranične suradnje)
• energetika – gradnja novih elektrana kao, na primjer, četiri HE na Savi, dvije HE na Dravi, HE Senj, HE Kosinj, HE Ombla, HE Trebišnjica, TE Plomin 3, TE Ploče, novi blokovi plinskih TE Zagreb i TE Sisak, nova plinska TE u Slavoniji te ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije. Poticat ćemo ulaganja u postrojenja iz obnovljivih izvora energije (vjetroelektrane, solarne elektrane, male HE i elektrane na biomasu). Ulagat će se u gradnju plinovoda i skladišta plina, istraživanje i eksploataciju nafte i plina, modernizaciju rafinerija u Rijeci i Sisku te LNG terminal Omišalj i naftovode Družba Adria i dio Južnoga toka
• infrastruktura – rekonstrukcija i gradnja ravničarske željezničke pruge (Krk)-Rijeka-Zagreb, novi kapaciteti Luke Rijeka, modernizacija željezničkih koridora X i Vb
• navodnjavanje i okoliš – projekti navodnjavanja poljoprivrednih površina, uz promjenu strukture poljoprivredne proizvodnje, te projekti gospodarenja otpadom, sanacije, prikupljanja i pretvaranja u energiju te zaštita od voda i vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje voda. Samo ta četiri razvojna investicijska stupa prosječno podižu BDP od 2 do 4% na godišnjoj razini, uz odgovarajuće novo zapošljavanje. Financiranje projekata osigurat će se iz brojnih izvora – sredstava zainteresiranih domaćih i inozemnih privatnih ulagača, fondova EU i vlastitoga sufinanciranja, kredita međunarodnih financijskih organizacija (izravno ili preko HBOR-a), javnoprivatnoga partnerstva, kapitala investicijskih fondova, reguliranoga ulaganja mirovinskih fondova, ulaganja građana u vrijednosne papire i drugih. S obzirom na rok pripreme od godine do dvije i rok realizacije od dvije do četiri godine, potrebno je snažno uključivanje državnih tijela u jasno definiranje ciljeva, rokova i nositelja potrebnih investicijskih aktivnosti. Na području poticanja ulaganja uspostavit ćemo vertikalu odlučivanja s državne razine za projekte koji će iznositi više od 20 milijuna eura, javno-privatno partnerstvo i koncesije poticat ćemo kao obavezan ravnopravan model u kapitalnim investicijama od obrazovanja do energetike. Uspostavit ćemo i tržište stanova za najam na razini od 7000 do 10.000 stanova koristeći postojeći zastoj na tržištu nekretnina i model javno-privatnoga partnerstva.

U privlačenju inozemnih ulagača imat ćemo aktivan nastup na investicijskom tržištu, bez čekanja da nam investitori sami dođu, uz maksimalno korištenje gospodarske diplomacije čije djelovanje ćemo konačno aktivirati.

2.1.5. Tehnološki razvoj i jačanje konkurentnosti
Dominantno niska tehnološka razina domaće proizvodnje donosi i znatno nižu razinu dodane vrijednosti. U strukturi hrvatske industrijske proizvodnje dominiraju proizvodi niske i niže srednje tehnološke razine, a njihov udjel posljednjih godina još raste, što jasno pokazuje da hrvatska industrija gubi konkurentsku poziciju i sposobnost proizvodnje izvoznih proizvoda s višom dodanom vrijednošću. Samo nešto više do trećine hrvatske industrijske proizvodnje završi na međunarodnom tržištu, dok je taj postotak u nama konkurentnim zemljama srednje i istočne Europe veći od 50%.

Izravna posljedica su ispodprosječne i niske plaće radnika zaposlenih u industriji, ali i nizak investicijski i razvojni potencijal industrijskih poduzeća, zbog čega su dugoročno osuđeni na zaostajanje ili najblaže rečeno stagnaciju u odnosu na konkurenciju. S druge strane, postoji problem potražnje za složenijim proizvodima koja se zadovoljava većinom iz uvoza te uvelike generira deficit na tekućem računu bilance plaćanja.

Danas većina industrijskih grana ostvaruje nisku dodanu vrijednost. Tako čak 17 grana ostvaruje bruto dodanu vrijednost po zaposlenom na mjesečnoj razini manjoj od 12.000 kuna, gotovo pola od tog broja manje od 7000 kn, tri grane ostvaruju manje od 15.000 kuna, a samo tri grane više od tog iznosa, među kojima se izdvaja farmaceutska industrija sa 30-ak tisuća kuna. Razina problema još je vidljivija kad se zna da taj iznos uključuju plaće radnika uvećane za sve poreze i doprinose, amortizaciju te eventualnu dobit i porez na dobit, za što doista ostaje malo prostora u većini industrijskih grana.

Zato je hrvatskome gospodarstvu, osobito industrijskom sektoru, nužna intenzivna tehnološka obnova kako bi se u srednjem i dugom roku povećala njegova produktivnost i konkurentnost na domaćem tržištu, ali i na međunarodnom, te osigurao rast izvoza i povećala dodana vrijednost po jedinici proizvoda, i to:

• sustavnim pristupom poticanju istraživanja i razvoja, kreativnosti te inovacijskih aktivnosti, odnosno razvoja novih proizvoda i usluga srednje visoke i visoke tehnološke razine koji su temelj za ostvarivanje veće dodane vrijednosti
• uspostavom i jačanjem institucionalne i financijske infrastrukture, odnosno veza između istraživačkoga i poduzetničkoga sektora. Ta mjera mora uključiti i višu razinu izravnoga ulaganja iz proračuna u istraživačkorazvojne aktivnosti poduzeća, bolju usmjerenost sredstava namijenjenih akademskoj zajednici na temelju kriterija izvrsnosti i aplikativnosti rezultata te odgovarajuće porezne olakšice i poticaje investicijama u istraživanje i razvoj iz sredstava poduzeća
• integriranjem u istraživačke procese u Europskoj uniji
• poticanjem osnivanja na znanju utemeljenih start-up i spin-off poduzeća, povećanjem udjela visoko-obrazovanoga stanovništva te razvojem cjeloživotnoga obrazovanja. U sklopu reforme i reorganizacije državne uprave uspostavit ćemo posebnu instituciju, svojevrsni navigator razvoja, koja će biti središnje nacionalno savjetodavno tijelo za stvaranje i preispitivanje razvojne i tehnološke politike i sinkronizaciju djelovanja svih institucija u području poduzetništva i primijenjene znanosti, tehnologije i inovacija.

2.2. Učinkovita država
Veliko “pospremanje” države na putu prema većoj učinkovitosti javnoga sektora, stabilnim javnim financijama te prema pravednom i za gospodarstvo stimulativnom poreznom sustavu važan je preduvjet gospodarskoga oporavka. Glavni ciljevi u tom području su:

• smanjiti udjel javne potrošnje i ukupnoga poreznoga opterećenja u BDP-u do razine koja osigurava očuvanje potrebne razine i kvalitete javnih usluga (uz pretpostavljenu veću učinkovitost javnoga sektora) te istovremeno pridonosi većoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva
• reformirati, racionalizirati i učiniti učinkovitijim sustav javne uprave
• provesti strukturne reforme koje će na dugi rok osigurati održivost mirovinskoga i zdravstvenoga sustava te povećati usmjerenost socijalnoga sustava prema najugroženijim skupinama stanovništva
• konsolidirati javne financije, povećati fiskalnu odgovornost i transparentnost trošenja javnog novca
• restrukturirati javnu potrošnju prema produktivnim namjenama i u skladu s programskim pristupom, a kapitalna ulaganja prioritetno usmjeriti prema projektima u energetici, transportu i logistici preferirajući modele javno-privatnog partnerstva i (su)financiranja iz fondova Unije
• obaviti korekcije u poreznom sustavu u skladu s planiranim mjerama proaktivne gospodarske politike (prema stimulativnijem poreznom sustavu) te korekcije koje će osigurati veću pravednost u oporezivanju.

2.2.1. Fiskalna konsolidacija
Razradit ćemo plan cjelovite fiskalne konsolidacije u kratkom i srednjem roku s ciljem:

• smanjenja deficita konsolidirane države na manje od 3% BDP-a i primarnoga deficita na nulu
• smanjenja udjela proračunskih rashoda u BDP-u za oko 4,5 postotna poena do kraja mandata
• zaustavljanja rasta i preokretanja trenda udjela javnoga duga, uvećanoga za državna jamstva, u BDP-u na razinama manjim od 60%. Konsolidacija se u kratkom roku mora temeljiti na realnom smanjenju javne potrošnje, odnosno rashodne strane proračuna. Pri tome, “zadnja linija obrane” bit će mirovine, plaće i socijalna davanja za najugroženije skupine stanovništva. U srednjem roku, proračunski rashodi moraju rasti sporije od BDP-a kako bi se smanjio udjel javne potrošnje u BDP-u.

Osim eventualnih ušteda na rashodnoj strani proračuna, nužne su promjene u strukturi javne potrošnje, s pomakom od neproduktivne prema produktivnoj potrošnji.

Na taj način povećat će se učinkovitost javnih izdataka te posebno njihov utjecaj na oporavak gospodarstva.

U uvjetima znatno smanjene ukupne potrošnje (posebno investicijske i osobne), uštede u proračunu ne mogu biti same sebi svrha. Te uštedje, kao i promjena strukture javne potrošnje znače stvaranje prostora u proračunu za oblikovanje i financiranje paketa proaktivnih mjera ekonomske politike, sadržanih u ovom

Programu, što treba osigurati brži gospodarski oporavak, rast i novo zapošljavanje. Potpuni izostanak proaktivnih, antirecesijskih mjera u vremenu krize rezultirao je činjenicom da Hrvatska i u 2011. stagnira, odnosno da je još na dnu liste europskih zemalja prema stopi gospodarskoga rasta. I dok su sve zemlje EU iz državnih proračuna usmjeravale prosječno 1,5% BDP-a godišnje prema potporama gospodarstvu, hrvatski proračunski deficit svodio se na “krpanje rupa” i financiranje enormno visokih tekućih izdataka za kamate na stara i nova zaduženja države. S druge strane, visoki deficit i brzo rastući javni dug ozbiljno su ugrozili ugled Hrvatske i povećali troškove financiranja duga. Stoga samo provedba proaktivnoga državnoga utjecaja u gospodarstvu jamči stabilizaciju prihodne strane proračuna i fiskalnu konsolidaciju u srednjem roku.

Optimalno dimenzioniranje javne potrošnje i fiskalna stabilizacija u dugom roku zahtijeva temeljitu reformu javne uprave te strukturne reforme u sektorima mirovina, zdravstva i socijale.

2.2.2. Reforma javne uprave
Cilj reforme javne uprave je postići veću učinkovitost i kvalitetu pružanja usluga javne uprave. To pretpostavlja reorganizaciju i racionalizaciju postojećeg sustava (smanjenje broja ureda, zavoda i agencija, reinženjering procesa, redefiniranje standarda usluga, informatizaciju) te podizanje razine kvalitete i učinkovitosti upravljanja ljudskim resursima u javnoj upravi (integralno upravljanje ljudskim resursima, obrazovanje, stimulativno nagrađivanje). Reorganizacija sustava javne uprave treba rezultirati postupnim smanjenjem ukupnih troškova.

2.2.3. Strukturne reforme u sektorima zdravstva, mirovina i socijale
Strukturne reforme u sektorima zdravstva, mirovina i socijale uvjet su za dugoročnu stabilizaciju javnih financija. Smjer u kojem se trebaju provesti reforme:

• reforma sustava socijalnih pomoći i naknada s ciljem boljeg ciljanja najugroženijih skupina stanovništva i eliminacije mogućih preklapanja i multipliciranja socijalnih programa i transfera na različitim razinama, od lokalne do državne
• implementacija mjera za stabilizaciju mirovinskoga sustava te definiranje strategije za dugoročnu održivost mirovinskoga sustava u odnosu na demografske i gospodarske trendove, te stanje i razvoj javnih financija, a prema načelu “sigurna starost za sve”.
• reforma zdravstvenoga sustava u smjeru povećanja stvarne dostupnosti zdravstvenih usluga, povećanja učinkovitosti u pružanju zdravstvenih usluga, uz poštivanje načela “zdravlje za sve”.

2.2.4. Pravedniji, učinkovitiji i stimulativniji porezni sustav
Korekcije poreznog sustava imaju za cilj:

• osigurati za poduzetništvo stimulativniji porezni sustav koji penalizira pasivnost i imobilizaciju proizvodnih faktora, a nagrađuje aktivnost i mobilizaciju proizvodnoga potencijala, odnosno sustav koji porezni teret pomiče od proizvodnih inputa prema outputima i izravno pridonosi povećanju (cjenovne) konkurentnosti gospodarstva! To uključuje porezno rasterećenje brutocijene rada, smanjenje parafiskalnih nameta te porezno stimuliranje reinvestiranja dobiti. S druge strane, nužno je porezno penalizirati izvlačenje i imobiliziranje dobiti iz poduzeća te posebno izvlačenje dobiti iz zemlje, od čega hrvatsko gospodarstvo nema nikakve koristi.
• osigurati uravnotežen i pravedan porezni sustav koji približno jednako tretira dohotke i dobitke “od rada”, koji su danas u slučaju najvećih dohodaka oporezivani i više od 55%, i “od kapitala” na koje, osim poreza na dobit od 20%, nema nikakvog oporezivanja ostalih dohodaka i dobitaka od kapitala. Nama je, na primjer, neprihvatljivo stanje u kojem zbog nepostojanja poreza na dividendu inozemni vlasnici hrvatskih poduzeća pri isplati dividendi porez na te dividende uplaćuju jedino i isključivo u proračun svojih država. Pravedan je onaj porezni sustav koji uvažava stvarnu ekonomsku snagu poreznoga obveznika. Držimo da posebno u vremenu krize oni koji imaju više trebaju snositi veći teret u borbi s krizom. Pri tome, posebno ističemo našu namjeru da se veće oporezivanje dohodaka od kapitala i ekstraimovine neće odnositi na uvođenje ili povećanje poreza na stambene nekretnine.
• smanjiti prostor za špekulativno ponašane i izbjegavanje plaćanja poreznih obveza. U tu svrhu pokrenut ćemo projekt informatizacije poreznoga sustava, s posebnim naglaskom na kontroli najosjetljivijih segmenata sive ekonomije i s njom povezane porezne evazije.

Pri tome, nužno je osigurati visoki stupanj fiskalne neutralnosti planiranih korekcija u poreznom sustavu kako ne bi bilo povećanja ukupnog poreznog opterećenja!

Temeljno načelo vezano za korekcije u poreznom sustavu mora biti to da sva sredstva uprihođena novim poreznim oblicima treba usmjeriti prema aktivnim mjerama ekonomske politike, odnosno za kompenzaciju manje ostvarenih prihoda temeljem planiranoga poreznoga rasterećenja i drugih poreznih poticaja gospodarskom rastu i zapošljavanju.

2.2.5. Učinkovito upravljanje državnom imovinom
Temeljni cilj je učinkovito upravljati svim oblicima državne imovine prema načelu “dobrog gospodara”, među ostalim i kao doprinos bržoj fiskalnoj konsolidaciji i dugoročnoj stabilnosti javnih financija i pružanja javnih usluga. To znači i restrukturirati poslovanje javnih poduzeća s ciljem povećanja njihove učinkovitosti u pružanju javnih usluga i osiguranja netodoprinosa državnom proračunu. Strateški važne tvrtke koje pružaju javne usluge, posebno u elektroprivredi, energetici, prometu, gospodarenju vodama, gospodarenju šumama, željezničkoj infrastrukturi ostat će u vlasništvu Republike Hrvatske. Ukonačnicije nužno optimizirati vlasnički portfelj države te aktivirati nekretnine u državnom vlasništvu i staviti ih u funkciju gospodarskoga razvoja.

2.2.6. Restrukturiranje javne potrošnje
Temeljni cilj je restrukturiranje javne potrošnje prema produktivnim namjenama koje donose očekivane izravne i neizravne učinke u kraćem vremenskom roku. To znači i promjenu u prioritetima infrastrukturne politike, i to prema projektima u energetici, tzv. zelenim tehnologijama, transportu i logistici! Novi koncept preferira implementaciju načela programskoga pristupa, veće oslanjanje na model javno-privatnoga partnerstva te sufinanciranje programa i projekata iz sredstava fondova Unije, gdje god je to moguće.

U okviru restrukturiranja javne potrošnje važno mjesto imaju i predložene mjere proaktivne gospodarske politike o kojima je prethodno bilo riječi.

Jasno definiranje i planiranje prioritetnih državnih ulaganja je put prema minimiziranju utjecaja političkoga populizma i klijentelizma na raspodjelu proračunskih sredstava, što će u konačnici voditi većoj učinkovitosti javnog sektora.

2.3. Bolje i pravednije društvo
Solidarnost i pravednost u svijetu rada, poticajnost poduzetništva i odgovornost vlasništva, jednake mogućnosti za školovanje i obrazovanje, pomoć u ostvarivanju stambene sigurnosti obitelji i pojedinca, zaštita zdravlja za sve kao briga države, bezbrižna mladost i dostojanstvena i sigurna starost, briga društva za slabije i nezaštićene, obzirnost prema drugima i drukčijima kao bogatstvu društva, to je program Koalicije za modernu Hrvatsku, za bolje i pravednije društvo.

Koalicija ističe da je loša gospodarska politika, pojačana negativnim učincima krize, ozbiljno dovela u pitanje ispunjenje navedenih ciljeva i temeljnih načela pravednosti, socijalne sigurnosti i prosperiteta za sve građane Hrvatske. U recentnim uvjetima nameće se ozbiljno pitanje okvira koji će osigurati da se budućom (makro)ekonomskom politikom djeluje na način da se povećaju ekonomski učinci, među ostalim i poreznim rasterećenjem i restrikcijama u javnom sektoru, a da se istovremeno zaštite spomenuta načela. Naša je zadaća minimizirati svojevrsnu konfliktnost ciljeva, a istodobno osigurati održivost i provedivost cjelovitog programa na putu prema boljem i pravednijem društvu.

U fokusu politika koje vode prema boljem i pravednijem društvu su:

• zaštita prava radnika, a na prvom mjestu pravo na posao
• sigurna i dostojanstvena starost za sve
• sveobuhvatno, solidarno i svima dostupno zdravstvo
• jednake mogućnosti i pristup obrazovanju.

Posebna zadaća je vratiti dostojanstvo radu i radnicima. Nema nove ravnoteže bez napuštanja nerealnih očekivanja o bogaćenju “bez rada” i “preko noći“. Da bismo prevladali postojeće stanje, rad mora biti pravedno vrednovan i nagrađen.

Najveća povreda radničkih prava je nezaposlenost. Radno mjesto, poštena plaća za pošten rad i ekonomska neovisnost radnika najsnažnije je oružje u slamanju barijera koje danas u našem društvu dijele građane na povlaštene i nepovlaštene, bogate i siromašne, tajkune i najamnike, one koji vladaju i ovisne poklonike!

2.4. Smanjenje regionalnih razvojnih razlika i nova faza decentralizacije

2.4.1. Regionalni razvoj
Regionalna politika usmjerena prema smanjenju golemih regionalnih razvojnih razlika u Hrvatskoj ima posebno značenje, i to s aspekta svih ključnih područja ovog programa zbog čega je i postavljena, uz nastavak procesa decentralizacije, te pripremu za kvalitetnu apsorpciju EU fondova, kao jedan od temeljenih horizontalnih razvojnih ciljeva.

2.4.2. Decentralizacija
Koalicija se zauzima za novu fazu funkcionalne i fiskalne decentralizacije. Cilj je do kraja mandata znatno povećati udjel lokalne i regionalne samouprave u ukupnim prihodima javnog sektora.

Koalicija drži da reformu postojećeg sustava lokalne i regionalne samouprave treba usmjeriti prema redefiniranju nadležnosti različitih razina lokalne i regionalne samouprave u skladu s ekonomskom i administrativnom snagom, odnosno fiskalnim kapacitetom!

Koalicija smatra da je veliki broj jedinica lokalne samouprave, osim što je imao negativan učinak na rast ukupnih javnih rashoda, neracionalnost, rascjepkanost planiranja i provođenja zajedničkih razvojnih projekata i nižu učinkovitost javnog sektora u cjelini, imao i pozitivne učinke – osobito u ravnomjernijoj, “kapilarnoj” distribuciji javnih ulaganja te u podizanju kvalitete javnih usluga i komunalne opremljenosti u područjima koja bi u drukčijim okolnostima teško dobila priliku za takve razvojne iskorake.

Koalicija se zauzima za redefiniranje sustava kriterija dodjele tekućih i kapitalnih potpora jedinicama lokalne i regionalne samouprave iz državnog proračuna, uz uvođenje kriterija Europske unije koji će se primjenjivati i za vođenje naših projekata pri dodjeli tekućih i kapitalnih potpora. Držimo da bi jačanje ovoga sustava i orijentacija prema “programskom pristupu” eliminirali prekomjerno upletanje politike i njezino arbitriranje pri donošenju odluka o transferima.

2.5. Društveni konsenzus o nužnim promjenama
Koalicija teži uspostavi socijalnoga dijaloga i širokoga društvenoga konsenzusa kad je riječ o gradnji produktivnoga i učinkovitoga hrvatskog gospodarstva koje će biti spremno oduprijeti se konkurentskim pritiscima na jedinstvenom europskom tržištu i koje će osigurati postizanje šire, konzistentnije i poželjnije liste društveno-ekonomskih ciljeva nego što je to bilo do danas.