Piše: Tomislav Židak
Foto: Drago Sopta/Cropix
(prenešeno iz Jutarnjeg lista)
Fredy Kramer, najpoznatiji maksimirski kroničar, tvrdi da je najveći Dinamov direktor svih vremena bio Otto Hofmann, predsjednik Ivan Šibl, trener Ćiro Blažević!
ZAGREB – Statistika, međutim, govori da su stvari u Maksimiru drukčije posložene. Kada je u subotu Zdravko Mamić osvajao svoj 12. trofej, jedini kompliment je “prilijepio” gospođi koja peče kolače u međimurskom nogometnom klubu:
“Ovo je najljepše što mi se danas dogodilo!”
Soldo: Čestitao sam Ivankoviću na osvojenom naslovu prvaka
Ako je međimurska gibanica najbolja stvar koja se 12. travnja dogodila Zdravku Mamiću, jasno je što misli o svojim igračima koji su “ružili” u Baltazaru, Sokolu i Ludnici slaveći još jedno prvo mjesto. Koje je osvojio – Zdravko Mamić! Nazdravljalo se najtrofejnijem Dinamovu nogometašu Mihaelu Mikiću koji je osvojio 13 trofeja, a Cristiano Ronaldo – jedan! A Mamić je uživao u kolačima jer ovakvih trofeja više nije gladan!
Mamić nadmašio i Canjugu
Prije njega Otto Hofmann osvojio je Kup velesajamskih gradova, ali ni jedno jugoslavensko prvenstvo. Marko Jurić nije doživio trofej, Leo Lang i Ante Pavlović bili su u Maksimiru kada je “bijeli šal” donosio pokale. Velimir Zajec pokušao je krajem osamdesetih, ali je naletio na najjaču Zvezdu svih vremena, a uspio je 1996. godine sa Zlatkom Kranjčarom i osvojio prvu dvostruku krunu. Ipak, Mamić je nadmašio sve; pet prvenstava, četiri kupa i tri Super-kupa. Čak i Zlatka Canjugu! Od 1993. godine do danas Zdravko Mamić osvojio je 104 boda više od Hajduka, jedinog i najvećeg Dinamova suparnika. Do kraja prvenstva ostalo je još šest utakmica i era Zdravka Mamića će vjerojatno nadmašiti i rekord Otta Barića iz 1997. godine kada je imao 21 bod prednosti pred Splićanima. Danas ta razlika iznosi – 19. Minus šest kola.
Nakon svega, najviše se, ipak, uživalo u gibanici jedne Međimurke! U međuvremenu je Mamić trošio trenere kao što sunce “topi sladoled”, iz Dinama su se maksimirskim štengama kotrljali Blažević, Gračan, Lončarević, Kuže i Ivanković, a trgovalo se i igračima, kao što su Leko, Niko Kranjčar, Pokrivač, Eduardo, Ćorluka, Schildenfeld. Kupovali su se pravi, ali i “bofl” roba…
Unatoč svemu, zadnja tri prvenstva, u kojima je Dinamo bio dominantan, tri su Mamićeva prvenstva. Ne Modrićeva, ne Eduardova, ne Kranjčarova, pa čak ni Ivankovićeva, koji je bio vrlo ozbiljan trener, sve su to “Mamićeva scudetta”. A unatoč tomu, s tribina odjekuje “Cigane, odlazi iz svetinje”. I zato su kolači bili slađi od titule…
Nekad je Dinamo bio skroz-naskroz gubitnički klub. Od 4. studenoga 2002. godine, kada je postao izvršnim dopredsjednikom, Mamić vlada hrvatskim nogometom, osim jedne epizode kada se zbog pogrešnih procjena Dinamo našao u “Ligi za bedaka”. Koliko će još vladati?
Kranjčarova sudbina
Nisam baš siguran u “stoljetnu” dominaciju. Mamićevo vrijeme je na izdisaju jer odlaskom Luke Modrića, koji ovu polusezonu ionako igra rekreativno, za engleski ili španjolski angažman, promijenit će se sve. Ne zbog Lukina odlaska, već i zbog Mamićeve depresije, a i zbog toga jer će politički vrh “promiješati karte” i eliminirati Mamićevu dominaciju. Politički vrh, koji je vrlo osjetljiv na nogomet, zna da golove ne zabijaju Balaban i Tadić, već Mamić, da je uz Luku Modrića glavni playmaker Mamić, a da je on i najvažniji igrač u obrani Dinamove dominacije. Ključna figura nikad nisu bili ni Dudu, ni Luka, ni Vedran, već Mamić. Suprotstavio mu se samo Niko Kranjčar i završio kako je već završio! Ali bit će zanimljivo saznati kako će to “oni gore” izvesti. Jer Mamić je, unatoč svemu, “Cristiano Ronaldo hrvatskog nogometa”.
JL
* * *
Da li je stvarno završilo doba jednog vrlo kontroverznog čovjeka iza kojeg ostaje klub koji oporavljen može postići još mnogo i na svjetskoj sceni mada su ga pratile nesreće da je uvijek ždrijebom odmah dobivao vrlo jake protivnike.
Ne vjerujem da Mamić može i želi napustiti Dinamo te ga prepustiti da ga vodi netko drugi jer nije čovjek koji bi to želio kao niti njemu slična osoba u gradonačelničkoj fotelji – Bandić. Smatram da pjev ptičica i miris jutarnje kave ni jednog ni drugog ne bi mogao na dulje staze zadovoljiti te bi se ubrzo vratili starom poslu. Ipak ako se dogodi Mamićev odlazak najsretniji će biti navijači Dinama jer tenzije koje su frcale između njih nisu mirišale nikad na dobro. Možda se sad natrag na tribine vrati dobro staro navijanje a ne pljuvanje uprave i maltretiranje drugih posjetitelja tučnjavama pojedinaca koji se nazivaju ili skrivaju svoju agresivnost iza naziva BBB.