Arhiva kategorije: Računala/IT

Računala/IT

Sumrak desktopa!/Twilight desktop!

4 komentara

Objavljeno: 28.09.2010. 16:53

Mogu li moderni prijenosnici u potpunosti zamijeniti dosad nezamjenjiva stolna računala i konačno onu ružnu sivu kantu poslati u prošlost?!

Sve do prije nekoliko godina poprilično je bilo aktualno pitanje mogu li prijenosnici u potpunosti zamijeniti klasično stolno računalo. Danas više nije pitanje mogu li prijenosnici zamijeniti stolno računalo, već na koji način i koliko dobro to mogu napraviti. Sveopći trend popularizacije prijenosnih računala (i svega malog, zgodnog i mobilnog, kada smo već kod toga) modernim techno geekovima (i geeketama, naravno) kao imperativ postavlja posjedovanje vizualno atraktivnog prijenosnika. Osim toga, nećete valjda kod kuće još uvijek držati staru ružnu sivu kantu okruženu raznoraznim kablovima i, ne daj Bože, nekom periferijom?!

Mobilno globalno sijelo

Šalu na stranu (iako u svakoj šali ima dosta istine), činjenica je da danas mnogi koji posjeduju isključivo jedno računalo posjeduju upravo prijenosnik, koji im služi i za posao i za zabavu i za još koješta. Posljednja istraživanja govore nam kako više od 60 posto ponosnih vlasnika prijenosnika svoje prijenosno računalo nikada ne koristi izvan zidova svojega doma. Svakako poprilično frapantan podatak. Pitamo se onda koliko je onda uopće važno vrijeme autonomije kod većine ovakvih prijenosnika.

Nadalje, prema podacima nedavno provedenih istraživanja, uvjerljivo najveći broj prodanih prijenosnika (gotovo 50 posto) ima ekran veličine 15,6 inča. Znači riječ je o prijenosnicima poprilične veličine i mase. Slijede prijenosnici sa 17-inčnim ekranom, pa tek onda manja prijenosna računala.

Iako su ova istraživanja provedena u Americi i ne moraju doslovno odgovarati stanju na našem tržištu, iskustvo nam govori da su ove brojke poprilično točne i reprezentativne. Međutim, nismo ih iznosili kako bismo vas zagnjavili statistikom, već kako bismo pokušali ilustrirati očite promjene u poimanju i korištenju prijenosnih računala u zadnje vrijeme.

Što je to desktop replacement?

Dakle, kategorija prijenosnih računala koju popularno nazivamo desktop replacement (zamjena za stolno računalo) sve je popularnija u posljednje vrijeme. Odmah na početku razjasnimo ovaj pojam. Naime, vrlo često ćete čuti kako se naziv desktop replacement koristi za bilo koje računalo koje netko koristi umjesto stolne inačice ili koje mu omogućava određenu razinu performansi. Primjerice, ukoliko ste na poslu dobili prijenosnik te ga koristite i kod kuće, a ne posjedujete nikakvo drugo računalo, to svejedno ne znači da takav prijenosnik možemo svrstati u desktop replacement kategoriju.

Pod pojmom prijenosnika koji je zamjena za stolno računalo podrazumijevamo prijenosnike koji svojim performansama, opremljenošću, veličinom ekrana i drugim svojstvima pri radu pružaju osjećaj koji je usporediv sa stolnim računalom. Drugim riječima, ovo bi trebali biti prijenosnici koje biste se odlučili pribaviti s osnovnim ciljem da ih koristite kod kuće umjesto klasičnog stolnog računala.

Koje bi karakteristike trebalo imati takvo prijenosno računalo? Prije svega ugrađeni ekran mora biti dovoljno velik. Svi smo danas navikli na nešto veće ekrane, bilo na poslu, bilo kod kuće. Pritom je po nama minimum veličina ekrana od 17 inča. Ova veličina ekrana omogućit će vam ugodan rad, a moći ćete bez problema pogledati i neki film. Još bolja varijanta je veći, 18,4-inčni ekran, koji je ujedno najveći mogući ekran kod većine dobavljivih prijenosnika. Ne treba zanemariti ni rezoluciju ekrana. Full HD (1920 x 1080) rezolucija svakako je preporučljiva, posebno želite li gledati HD videosadržaj.

Veliko, brzo, prijenosno

Već sama veličina ekrana odredila je da je ovdje riječ o poprilično velikim i masivnim prijenosnicima. Od toga, jasno, ne treba bježati, a smatramo da u ovom slučaju dimenzije nisu pretjerane i da neće predstavljati veći problem. Sljedeću ključnu značajku desktop replacement prijenosnika predstavljaju, dakako, same performanse, posebno brzina glavnog procesora i grafičke kartice. Razvoj modernih tehnologija omogućio je ugradnju sve bržih komponenti u prijenosna računala, koja pri radu ne troše previše energije. Ne treba se, međutim, zavaravati. Prijenosna računala nikada se neće moći brzinom mjeriti sa stolnim. No vjerujemo kako će quad core procesor i vrlo dobra DX11 grafička kartica, što se ubraja u standardnu ponudu današnjih moćnijih prijenosnika, zadovoljiti apetite i zahtjevnijih korisnika.

Pritom je jako važno odabrati prijenosnik s podrškom za što je moguće više najnovijih tehnologija. Obzirom na otežanu i često nemoguću nadogradnju za očekivati je da ćete ovo računalo koristiti nekoliko godina, pa je dobro znati da nećete kaskati s podrškom za nove tehnologije.

Treća vrlo važna odlika desktop replacement prijenosnika jest opremljenost. Ovakav prijenosnik mora biti odlično opremljen, sa što većim brojem USB priključaka, velikim brojem raznovrsnih videoizlaza, eSATA priključkom. HDMI ili DVI priključak je obavezan, posebno želite li prijenosnik spojiti s većim monitorom ili televizorom. Komunikacijske mogućnosti također su od velike važnosti, posebno Bluetooth i bežična mreža po standardu 802.11n te ugrađena web kamera.

All in one za prenošenje

Jedna od ključnih zamjerki kada su u pitanju desktop replacement prijenosnici svakako se odnosila na njihove poveće dimenzije i masu te kratko trajanje baterije. Međutim, smatramo kako noviji prijenosnici uopće nisu preveliki ni preteški. Jasno, ne vjerujemo da će netko sa sobom uokolo nositi mrcinu od pet kila s 18-inčnim ekranom.

Vrijeme autonomije je, dakako, prosječno, međutim obzirom na snagu ugrađenih komponenata to je, rekli bismo, posve očekivano. Osim toga, ovakav ćete prijenosnik koristiti većinom spojen na strujnu mrežu, a uz to imate mogućnost jednostavnog prenošenja ukoliko to poželite.

Možemo slobodno reći da su najnoviji desktop replacement prijenosnici zapravo savršena all in one računala. Obzirom na kompaktnost, prenosivost (istina, ograničenu, ali ipak) te performanse i opremljenost što ih nude predstavljaju izvrstan izbor za sve korisnike koji ne žele klasično stolno računalo, a all in one računala jednostavno im ne nude odgovarajuće performanse.

Stoga smo si dali tuda i detaljno pročešljali ponudu na našem tržištu kako bismo doznali koji bi to prijenosnici mogli uspješno u vašim domovima zamijeniti dosad nezamjenjivo stolno računalo. Kriterije smo postavili dosta visoko. Što veći ekran, što bolje moguće performanse, što bolja opremljenost. Pogledajmo koje je osobine iskazalo naših 12 testnih kandidata koje smo smjestili u prestižnu desktop replacement kategoriju.

Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju

Objavljeno u magazinu: PC Chip br. 185

Translate:
Posted: 28.09.2010. 16:53

Can modern laptops completely replace the previously indispensable desktop computer and finally those ugly gray bin to send to the past?!

Until a few years ago it was quite a topical question whether laptops to completely replace traditional desktop computer. Today is no longer a question whether laptops to replace desktop computer, but how and how well it can do. The overall trend in popularity of portable computers (and only a small, handy and mobile, when we are at it) by modern techno geek (women geek, of course) as the imperative of owning a visually attractive laptop. In addition, you will probably still at home to keep an ugly old gray bucket surrounded by various cables and, God forbid, a periphery?

Mobile global seat

All kidding aside (though in every joke has a lot of truth), the fact is that today many people who own only one computer have the right gear, which serves them for business and for fun and more nonsense. Recent research tells us that more than 60 percent of the proud owners of their notebooks laptop never used outside the walls of his home. Certainly quite a remarkable figure. One wonders then how is it important at all times of autonomy in most of these laptops.

Furthermore, according to recent research carried out, by far the largest number of sold notebooks (almost 50 percent) has a screen size of 15.6 inches. So this is a notebook considerable size and weight. Next notebooks with 17-inch screen, and then the smaller laptops.

Although these studies conducted in America and not have to literally match the situation in our market, experience tells us that these numbers are fairly accurate and representative. However, we did not say them to you zagnjavili statistics, but to try to illustrate this obvious change in the perception and use of laptops lately.

What is a desktop replacement?
Thus, the categories of laptops, which popularly called desktop replacement is growing in popularity in recent years. At the outset clarify this notion. Namely, very often you hear the term desktop replacement is used for any computer that someone used instead of desktop versions or which allows him a certain level of performance. For example, if you get a notebook at work and use it at home and do not own any other computer, it still does not mean that this notebook can be classified in the desktop replacement category.

The notion that a laptop desktop replacement notebooks, which mean their performance, equipment, screen size and other properties in this paper provide a feeling which is comparable to a desktop computer. In other words, this should be the gearing that you have decided to obtain the basic aim of using them at home instead of the traditional desktop computer.

Which features should have this notebook? First of all built-screen should be large enough. We are all now accustomed to the slightly larger screen, whether at work, either at home. It is in our opinion, the minimum screen size of 17 inches. The size of the screen will allow you a comfortable working environment, and you can seamlessly view a movie. Even better option is a larger, 18.4-inch screen, which is also the largest possible screen in most laptops procurable. We should not ignore the screen resolution. Full HD (1920 x 1080) resolution is certainly recommended, especially if you want to watch HD video content.

Big, fast, portable

The sheer size of the screen is determined that this is a rather large and massive carriers. Of that, clearly, should not run away, and we believe that in this case the dimensions are not excessive and would not pose a greater problem. The following key features of desktop replacement notebooks are of course, the performance, particularly speed of the processor and graphics card. The development of modern technology has enabled faster installation of all components in notebook computers, which the paper does not consume too much energy. We should not, however, mislead. Notebooks will never be able to measure the speed of the table. However, we believe that the quad-core processor and a very good DX11 graphics card, which is one of the standard offer today’s powerful laptop, to satisfy appetites and more demanding users.

It is very important to choose a notebook with support for as much as possible the latest technology. Given the difficult and often impossible to upgrade it is expected that you will use this computer for several years, so it’s good to know that you will not kaskati with support for new technologies.

The third very important feature of desktop replacement notebook is equipped. This notebook must be well equipped, with as many USB ports, a large variety of video output, eSATA connector. HDMI or DVI connection is required, especially if you want to connect laptop with a larger monitor or TV. Communication options are also of great importance, particularly Bluetooth and wireless network at 802.11n and built-in webcam.

All in one for transmitting

One of the key objections when it comes to desktop replacement notebooks are certainly related to their large rounded dimensions and weight and short battery life. However, we believe that the newer laptops are not too big nor too heavy. Clearly, we do not believe that someone would carry around with you mrcinu than five pounds with 18-inch screen.

Time autonomy is, of course, on average, but considering the strength of embedded devices that is, we would say, quite expectedly. In addition, this notebook will be used mostly connected to the mains, and also have the ability to easily transfer if you wish.

We can say that the latest desktop replacement notebooks is actually the perfect all in one computer. Due to the compactness, portability (albeit, limited, but still) and equipment performance and what they offer are an excellent choice for users who want a classic desktop computer, all in one computer they simply do not offer adequate performance.

So we’re given here and combed through the offer in detail in our market to find out what that laptops could thrive in your home to replace a desktop computer is now indispensable. The criteria we have set quite high. As a larger screen, better performance possible, which is better equipped. Let’s look at the features that expressed our 12 test candidates that we place in the prestigious desktop replacement category.

Read the rest of the text in the printed edition

Published in Magazine: PC Chip no. 185

Računala/IT

Draga, izumio sam softver!

Komentiraj

autor: Oleg Maštruko, nedjelja 21.2.2010 17:15

Josip Čermin imao je tu nesreću da ga intervjuira i hrvatskoj javnosti prezentira potpuna novinarska i informatička neznalica, ne učinivši mu time nikakvu uslugu.

Počet ću s dvije teze. Prvo, u Hrvatskoj postoje loši novinari – dapače, većina ih je takvih, premda nisu uvijek oni krivi, već urednici i izdavači koji ih tjeraju da rade ono za što očito nemaju ni znanja ni talenta. I drugo – neke ljude jednostavno ne želite imati na svojoj strani, jer vam mogu samo nanijeti štetu. Tu spadaju Tomislav Merčep, čija je “podrška” Bandiću više smetala nego koristila, ali i neki novinari, recimo Hloverka, ili Sandra Bolanča iz Jutarnjeg Lista. Date li takvima da za javnost prezentiraju argumente za “vašu stvar” možete biti prilično sigurni da će i vas i vašu stvar sutra većina Hrvatske smatrati propalom, zlom, pogrešnom, glupom itd. Bolanča je nedavno je pisala o pitanju staraca u zagrebačkim stanovima, ali na tako loš način, da je i meni koji se slažem s biti problema nakon njenog lošeg i tendencioznog teksta bilo teško argumentirati svoj stav.

EPH, kao naša najveća izdavačka kuća, svojedobno je shvatio da kod nas postoji veća glad za izdanjima nego što je relativno mala novinarska kasta može hraniti, pa su organizirali neke školice za novinare. Hvalevrijedan potez, no čini se da zadnjih godina EPH-ova “škola života” proizvodi ponajveć bahata, neobrazovana piskarala, koja bez kočnica prosipaju svoje neznanje o čem god treba – zrakoplovstvu, kriminalu, drogi, stanogradnji, računalnim temama…

Ne želim biti seksist, no kod Jutarnjeg većinom su u pitanju novinarke, dakle žene. Ne frapira me toliko njihovo neznanje – u čemu nisu bitno lošije od muških kolega – već, ako dopuštate osobni dojam u osobnom stavu, što to svoje neznanje prosipaju bahatije, s manje kočnica i ograda od muških kolega.

U redakciji Buga i Mreže obično sa na njihove provale samo nasmijemo, ponekad (virtualno) rasplačemo, ponekad pobjesnimo. Rijetko ih službeno komentiramo – nismo se tako osvrnuli niti na briljante kao što je detektivski posao novinarke Mile Batinice s rješavanjem zločina pomoću Facebooka, i slanjem Friend Requesta – neukusno je to i kazati – mrtvoj, ubijenoj ženi. Batinica nam je o takvim, neukusnim, ali i krajnje novinarski neprofesionalnim, pa i utuživim stvarima (nečija prepiska na Fejsu nije stvar za novine!), pričala kroz svoje tekstove. U pitanju su pravi dijamanti idiotskog novinarstva koje bi, zaista, trebalo proučavati na novinarskim učilištima, ali kao loše primjere.

Ove subote Jutarnji se, kroz maestralnu tipkovnicu Sandre Bolanče, jedne iz vježbovnog bataljuna mladih bahatih neznalica, dohvatio problematike o kojoj, eto, ipak znamo ponešto i kao informatičare nas se tiče – to jest, softvera: http://www.jutarnji.hr/josip-cermin–izumio-sam-skupi-softver-za-radiologiju-i-htio-sam-ga-darovati-rijeci-ili-zagrebu–nisu-ga-htjeli–dao-sam-ga-republici-srpskoj–/574862/

U gotovo svakoj drugoj rečenici prvog dijela teksta govori se o nekakvom “izumitelju softvera”. Glavni lik teksta, Josip Čermin, citira se i u ogromnom naslovu: “Izumio sam skupi softver za radiologiju i htio ga darovati Hrvatskoj. Nisu ga htjeli. Dao sam ga Republici Srpskoj”. Čitav je naslov glup i netočan – kako se to točno “daruje” softver nekoj državi? “Gospodine predsjedniče, darovao bi vam softver”? Ispostavlja se da ga je ponudio nekim bolničkim centrima. Po čemu se to može staviti znak jednakosti između riječke bolnice i Hrvatske, ili između bolnice u Banja Luci i Republike Srpske? I ta Republika Srpska odabrana je krajnje tendenciozno, da razbjesni čitatelje, inače je međunarodno priznata država u kojoj se nalazi Banja Luka poznata pod imenom Bosna i Hercegovina.

Rekavši to, čisto sumnjam da je Čermin upotrijebio termin “izuma” softvera. Što je uopće izumitelj softvera? Postoji programer, koji se sve češće zove i developer, postoji osoba koja radi softverski dizajn, postoji nekakav voditelj programerskog tima koji pazi na rokove i kvalitetu, postoje još neke uloge, ali koji je vrag tu “izumitelj”? Ispada da je onda svatko ko je oblikovao programski kod “izumitelj”? Dizajner oglasa bi bio izumitelj oglasa, konstruktor nekog mosta bio bi izumitelj mosta, Tonči Huljić je izumitelj pjesama, Jakov Sedlar izumitelj filmova i tome slično. Čega su sve izumitelji Pavuna i Paar strah me i pomisliti.

Softver, kao opća pojava i fenomen, odavno je izumljen, a i softverska kategorija kojom se bavi Čermin postoji dosta dugo. Tko načini novi auto ili brijaći aparat, stvari i tehnologije koje postoje odavno, nije “izumitelj” – možda je konstruktor, dizajner, ili jednostavno autor.

Što se samog Čerminovog softvera tiče – njegova se tvrtka, bazirana u Floridi, zove Viztek, na svom je polju po svemu sudeći vrlo uspješna i proizvodi nekoliko verzija specijaliziranog softvera za radiologiju – Opal-RAD, Opal-ORTHO, Opal-RIS i još neke. Riječ je o softveru koji spada u skupinu PACS (Picture Archiving and Communications System). Pojednostavljeno rečeno – riječ je o naprednim bankama slika, s pripadnim bazama podataka, specijaliziranim za primjenu u e-medicini. Ništa svemirsko ili neobjašnjivo, ništa što je trebalo “izumiti”, ništa što svaki školarac ne bi mogao shvatiti, makar nam autorica u odužem tekstu cijelu stvar mistificira više nego je to potrebno. Misfitikacija je vjerojatno nusprodukt novinarskog neznanja, a ne ciljanog promišljanja da se nešto zamagli (makar, tko zna?).

Dalje u tekstu se s tog nekog softvera odjednom prelazi na “opremu”, pa je lik htio “donirati digitaliziranu radiološku opremu vrijednu oko 250 tisuća dolara”. Ček, kakvu opremu? “Digitaliziranu” opremu??? WTF? Je li ta oprema njegov softver, ili neki konkretan komad hardvera? Možda specijalizirani komad hardvera koji radi samo s određenim softverom? Nije objašnjeno, štoviše, sve je majstorski zamuljano.

Što je to “digitalizirana oprema” – nemam pojma. Postoji digitalna oprema, ona koja radi s binarnim sklopovljem, ali kako je danas gotovo sva oprema takva, ovo i nije potrebno navoditi osim ako se ne misli impresionirati tete s pijace. Digitalizirano je, pak, nešto što je izvorno bilo analogno, pa se prebacilo u digitalni oblik – zvuk, recimo, ili fotografije nakon skeniranja. Kako se oprema može digitalizirati, ne znam. Ne zna ni Bolanča, ali je to ne smeta da otisne u nekoliko desetaka tisuća primjeraka ili metne na web.

Treba li uopće kazati – nije ista stvar ako se nekome donira softver “vrijedan” 250.000 dolara ili hardver. Ne podcjenjujemo softversku industriju – dapače, borimo se za njena prava od izlaska prvog broja Buga – ali softver, jednom razvijen (ili “izumljen”, riječima JL), nema gotovo nikakve troškove i može ga se donirati šakom i kapom, ako “izumitelj” tako želi. Hardver je nešto drugo. A kombinacija hardvera i softvera nešto treće.

Bolanča nakon nesuvislog, otužnog bauljanja terenima softvera, radiologije i informatike, prelazi na tračersko-žutaški teren, koji joj je očito bliži:

“Njegova tvrtka Viztek, danas dioničko društvo, ima 85 zaposlenih s prosječnom plaćom od 420 tisuća kuna godišnje. Za potrebe posla imao je dva privatna zrakoplova, limuzinu i vozača, dvije vile na Floridi i u Sjevernoj Karolini te jednog Bentleyja u garaži, onako za gušt.”

OK, tu smo već na domaćem novinarskom terenu – auti, limuzine, vile…. još da je lik povalio neku ofucalu manekenku raison d’etre teksta bi bio tu, koga briga za radiologiju i softver. “Bentley za gušt” – sladak detalj. Znači nije ga vozio, nego je samo u njemu guštao? Tko te ljude u EPH-ovim školama uči pisanju?

Na kraju, tu je i moment propale šanse da se od teksta učini nešto više s istražiteljske strane, na čistu upornost i brutalu novinara, bez obzira na neznanje. Prema “donacijama” ovakvih likova sam sumnjičav, tko zna kakva se muljaža tu krije, mogućnost kasnije naplate održavanja, reklama, promo copy, pay per use ili jednostavno osvajanje tržišta koje znaju da trenutno nema love (ali je možda bude imati jednog dana a tada su vezani na tvoje rješenje). Dakle draga tendenciozna novinarko, s unaprijed zauzetim stavovima, pusti te bajke o donatorskoj Majci Terezi, istraži pozadinu. Sigurno nije lik izgradio Viztek i te svoje vile, avione i Bentleye “za gušt” na besplatnim donacijama Rijeci i Banja Luci!

“Donacija Hrvatskoj” po tekstu je pokušana krajnje traljavo – Čermin je poslao “svog starog” (!!) da ode u Ured za zdravstvo grada Rijeke! Što je tamo bilo, nije teško zamisliti – niti je razgovarao s pravom osobom, niti na pravi način. Slično je propao i pokušaj donacije bolnici u Vinogradskoj u Zagrebu – Čermin je slučajno na nekom skupu naletio na doktora iz Vinogradske i s njim neslužbeno spikao. I to bi bilo to.

U tekstu se ti ljudi indirektno okrivljuju što su “donacije Hrvatskoj” propale, a Hrvatska prikazuje kao nezahvalna, bahata sredina, no ako je zaista bilo kako je opisano, ja im ništa ne zamjeram. Bez ikakvog pisanog traga, bez uredne ponude na uredne adrese, ako se sve svodi na dvije ćakule nakon slučajnog susreta i slanje “starog” u lavirint gradske birokracije – o kakvoj ozbiljnoj suradnji uopće može biti riječi?

Da zaključim vrativši se na teze s početka teksta. O Josipu Čerminu, njegovom softveru, njegovoj firmi i poslovnom uspjehu – i nakon teksta ne znam mnogo. Možda je uspješan, zaslužan i plemenit, na čemu mu svaka čast. A možda i nije. Nažalost, imao je tu nesreću da ga intervjuira i hrvatskoj javnosti prezentira potpuna novinarska i informatička neznalica, ne učinivši mu time nikakvu uslugu.