Arhiva kategorije: Putopisi

Skitam i slikam – Stari grad Ozalj/Scythian and pictures – Old Town Ozalj

Mjesto i vrijeme radnje:Ozalj, dan 31.08.2008 godine.

Na vapnenačkoj stijeni, ponad tihe, zrcalne Kupe, osovio se zrinsko-frankopanski stari grad, simbol Ozlja i srce njegovog povijesnog razvitka. Unutar zidina, kao i u okolici mjesta, nađeni su prapovijesni, starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, no prvi povijesni zapis o gradu potječe iz 1244.godine.

Kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne porodice: Babonići, Frankopani; Zrinski, a u 17.st. Ozalj doživljava svoje najsjajnije razdoblje, postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom- u njemu stoluje ban Petar Zrinski, a u kulturnom životu “vlada”ozaljski književno-jezični krug.

Tragičnim smaknućem bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana 1671.godine nasilno je prekinut procvat grada.

U 18.st. temeljito ga pregrađuju novi vlasnici, Perlas i Batthyani, koji će do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji, barokni izgled.

Prema svojoj vrijednosti stari grad Ozalj pripada prvoj spomeničkoj kategoriji. U njemu je smještena bogata zbirka zavičajnog muzeja.

Od ostalih građevina ističu se barokna župna crkva Sv. Vida (spominje se već 1349.) i “kamena palača” Munjare, stare hidroelektrane iz 1908.god. Uz Ozalj, kao drveno naselje spominje se i Trg, nekoć planski građeno srednjevjekovno selo, zatim Vivodina, dvorci i plemićke kurije u Jaškovu, Zorkovcu, Grdunu, Hrašću, Vrhovcu (Plepelić-dvor), Trešćerovcu i Gornjem Pokupju, a u povijesti ovog kraja značajnu kulturnu i gospodarsku ulogu imao je i pavlinski samostan u Sveticama.

Dobivši status grada 1996. godine, kontinuirano urbanizacijom i poboljšanjem životnih uvjeta, Ozalj svoj identitet gradi na spoju povijesno-kulturne baštine i tradicijskih vrijednosti sa životopisnom ljepotom očuvanog okoliša, kojom iskazuje dobrodošlicu svim svojim posjetiteljima.

Poslije godina zapuštenosti i nebrige stari grad Ozalj se obnavlja te je veći dio starog grada pod skelama ili nedostupan jer je ograđen kao gradilište. Ipak je to divno vidjeti jer odražava ponos da ipak napokon je netko kod nas shvatio potencijal naše duge i ponosne povijesti koje se ne bi morali sramiti osim što su nam nositelji te povjesti u devastiranom i neodržavanom stanju a ipak ono malo toga što se obnavlja budi nadu da će mo našim unucima imati što ostaviti da ispriča priču od “stoljeća sedmog”.

Translate:
Place and time of action: Ozalj, the day 31.08.2008 year.

On the limestone rock, above the silent, mirror Kupa, erected in Zrinsko-Frankopan old town, a symbol of Ozalj and the heart of its historic development. Within the walls, as well as in the vicinity of the town, were found prehistoric, Roman and medieval archaeological finds, but the first historical record of the city dates from the 1244 year.

As owners revolve is a small family feudal: Babonići, Frankopans; Zrinski, and in the 17th century Ozalj experienced its beautiful period, becoming unofficial Croatian capital-it had his seat ban Peter Zrinski, and in cultural life, “the government” ozalj language-literary circle.

Tragic decapitation ban Zrinskog Peter and Fran Krsto count Frankopan 1671. year forcibly stopped blooming city.

In 18.st. it thoroughly rearrangments new owners, Perlas and Batthyani, which until then had mostly Gothic town to give today, baroque look.

According to its value-old city Ozalj the first monumental category. There is a rich collection of museum.

From other buildings, the Baroque church of St. Vida (mentioned in the 1349th) and “stone palace” Munjare, old hydroelectric power from 1908.god. Along with Ozalj, as the wooden village is mentioned, and Central Square, a planned built medieval village, and Vivodina, castles and manors in the noble Jaskovo, Zorkovo, Grdunu, Hrasce, Vrhovcu (Plepelic-house), Trescerovo and Gornjem Pokupju, and in the history of this region significant cultural and economic role and had the Pauline monastery in the saint.

Received the status of the city in 1996. year, urbanization and continuous improvement of living conditions, Ozalj their identity built on the mix of historical and cultural heritage and traditional values with the picturesque beauty preserved environment, which is expressed welcomes all its visitors.

After years of disrepair and neglect Ozalj old town is being renewed and most of the old city under scaffolding or inaccessible because it is enclosed as a building site. After all, it’s wonderful to see because it reflects the pride that finally, however, is someone with us realized the potential of our long and proud history that you do not have to shy except that we are carriers of the history in a devastated and not maintained a state yet those few that are renewed awakening hope that our grandchildren can have you leave that told the story of the “seventh century”.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 6.4MB / Wait for the file loads, the size of 6.4MB

Lutanja po zagorskim bregima – ZELENJAK

Zelenjak je zaštičeni park prirode okružen trima kulturno-povjesnim znamenitostima a ujedno se tu nalazi odmorište sa kvalitetnim restoranom i prekrasnim igralištem za djecu.

1. SPOMENIK HRVATSKOJ HIMNI “LIJEPA NAŠA”
Okružen ruševinama Cesargrada i kapelom Majke Božje Risvičke, na cesti Klanjec-Kumrovec, nalazi se spomenik hrvatskoj himni “Lijepa naša”, okružen šumovitim padinama klanca rijeke Sutle.

Spomenik su podigli povodom 100 godina himne Braća Hrvatskog Zmaja i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću.

Danas službena himna Republike Hrvatske prvi je puta objavljena u 10. broju “Danice” 1835. godine, a 1846. godine uglazbljuje ju Josip Runjanin. Do kraja stoljeća pjesma postaje vrlo popularna medu Hrvatima i dobiva nov naziv prema prvim stihovima – “Lijepa naša domovino”.

Na već legendarnim mjestu nadahnuća Antuna Mihanovića za navedenu pjesmu. Braća Hrvatskog Zmaja u kratkom roku od tri mjeseca podižu obelisk prema nacrtu kipara Rudolfa Ivankoviča.

Spomenik visok 13,2 metra velikom narodnom svečanošću otkriven je 24 studenog.1935. godine.

2. CESARGRAD
Na obroncima Cesargradske gore, iznad doline Sutle smještena je utvrda građena sredinom 14. stoljeća. Prema predaji, utyrdu Cesargrad sagradili su templari, viteški red koji je 1119. godine osnoyan kako bi štitio hodočasnike na putu prema Isusovom grobu u Svetoj Zemlji. Na supromoj strani, s druge strane Sutle, na gotovo istoj visini Bizeljske gore, nalazi se ostatak utvrde Konigsberg koji se pripisuje istim graditeljima.

Cesargrad (Kayersperg) se spominje prvi puta 1399. godine i to u darovnici kralja Sigismunda, kojom ga poklanja grofu Hermanu Celjskom. Kako posljednji iz roda Celjskih pogiba u Beogradu 1456. godine, Cesargrad dolazi pod upravu kraljevske krune.

Srednjovjekovnu strukturu grada čine polukružna kamena građevina koja je imala stambenu funkciju, opasana sistemom zidina, i branič kula. Utvrda je proširivana i nadograđivana u nekoliko faza.

1573. godine Cesargrad stradava u Seljačkoj buni kada je opljačkan i zapaljen. Erdodyji ga dijelom obnavljaju, no izgradnjom Novih Dvora Klanječkih (gradi ih ban Toma Bakač Erdody 1603. godine) obitelj Erdody se polako preseljava u novi dvorac, a utvrda Cesargrad se polako prepušta propadanju.

3. KAPELA MAJKE BOŽJE SNJEŽNE U RISVICI
Na istaknutom hrptu, iznad spomenika himni u Zelenjaku, stoji kapela Majke Božje Snježne. Narod ovog kraja spominje je i kao Majku Božju Skapularsku ili još češće kao Majku Božju Risvičku.

Iznad glavnog ulaznog portala pod zvonikom uklesana je 1810. godina. Tada je ova lijepa kapela, dimenzija na kojima bi joj mogla pozavidjeti i natprosječna župna crkva, dobila svoj konačni oblik, s presvođenim brodom ispod krovišta, polukružnim svetištem i bočnom sakristijom s oratorijem. No, sama građevina je daleko starija i prvi se puta spominje već 1639. godine. Kasnije je dograđivana, pregrađivana i popravljana. Do današnjih dana njezinu sudbinu pratio je kip Blažene Djevice Marije s mjesecom pod nogama u središnjoj niši. Kasnije su podignuti oltari posvećeni sv. Ivanu Nepomuku (od 1839.godine posvećen sv. Blažu) i sv. Rozaliji. Interesantnu propovjedaonicu oslikao je Đonitti,a 1868. godine postavljene su orgulje s naslikanim motivom kralja Davida s harfom na sviraoniku.

Marijanska kapela dostupna je od Zelenjaka uređenom stazom koja će kreće od parkirališta i prolazi šumom iz koje izlazi u neposrednoj blizini same kapele.

Translate:
Zelenjak is a protected nature park surrounded by a three-povjesnim cultural monuments and at the same time there is resting with the quality restaurant and a beautiful playground for children.

1. MONUMENT CROATIAN ANTHEM “OUR NICE”
Cesargrad surrounded by the ruins of a chapel of Our Lady of Risvičke, on the road Klanjec-Kumrovec, there is a monument to the Croatian anthem “Our Beautiful”, surrounded by wooded slopes of the river canyons Sutla.

The monument was raised on the occasion of 100 years of the Croatian anthem Brothers to the dragon and in honor of its author Antunu Mihanovic.

Today, the official anthem of the Republic of Croatia the first time announced to 10. the number of “Danica” 1835. year, and 1846. The on to music by Joseph Runjanin. By the end of the century song became very popular among Croats and gets a new name according to the first verses – “Our Beautiful Homeland”.

Fabolous already in place Anthony Mihanovica inspiration for the song. Brother Croatian dragon in a short period of three months up shaft toward the draft sculptor Rudolf Ivankovic.

Monument to 13.2 meters high great national ceremony was discovered 24 November.1935. year.

2. CESARGRAD
Cesargrad on the slopes of the mountain, above the valley is located Sutla fort built in the mid-14. century. According to tradition, built a fort Cesargrad are templars, knightly order that was 1119. was established to protecting the pilgrims on the road to the tomb of Jesus in the Holy Land. On the opposite side, on the other hand Sutla, at almost the same amount of Bizeljske above, there is a remnant of a fortress Konigsberg, who attributed the same builders.

Cesargrad (Kayersperg) is the first time mentioned in 1399. and this year in deed of donation King Sigismunda, which him presentation count Hermanu Celjskom. How the last of a species Celjskih jeopardy in Belgrade 1456. The Cesargrad comes under the administration of the royal crowns.

Medieval structure of the city make cup stone buildings because of a housing office, surrounded the system of walls and guard towers. The fortress was extended and upgrade in several phases.

1573. The Cesargrad hit in Peasant revolt when he robbed and alight. Erdodyji him partly updated, but the construction of new castle Klanjec (built by Thomas banus Bakac Erdody 1603.) Erdody family is slowly move into a new castle, a fortress Cesargrad slowly abandonment come down.

3. CHAPEL MOTHER OF SNOW IN RISVIC
On the prominent ridge, above the monument anthem in Zelenjaku, is the Chapel Mother of Snow. The people of this region is mentioned as Mother of God Skapularsku or even more frequently as the Mother of God Risvic.

Above the main entrance portal under the bell tower engraved is 1810. year. Then this beautiful chapel, the dimension in which it could be of envy and over average parish church, received its final form, with too arch boat under the roof, semicircular sanctuary and sacristy side with oratorium. However, the building itself is far older and the first time already mentioned 1639. year. Later he built, baffled and corrected. Up to the present day her fate is monitored statue of the Blessed Virgin Mary with the moon under your feet in the central niche. Later they built altars dedicated to St. John Impassive (from 1839.godine dedicated to St. Blaz) and St. Rozaliji. Homily painted an interesting is Đonitti, 1868. The organs were placed with painting motif of King David’s Harp with the piping.

Marian chapel is available from Zelenjak arranged along a path that will moving from the parking lot and through the forest from which emerges in the vicinity of the chapel.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 1.6MB / Wait for the file loads, the size of 1.6MB

Lutanja po zagorskim bregima – VINAGORA

Za svaki zagorski kraj nađe se ljudi koji kažu da je taj i taj najljepši, no ovaj pregradski, gdje se zapadno od Pregrade u vrh brijega smjestila Vinagora moguće je ipak najljepši. Pogled od tuda nezaboravan je. Utiskuje nam se u pamćenje plavetni lanci planina na horizontu, zeleni bregovi i zaseoci u bližem planu, a na strmim kosinama podno nas vinogradi, vinogradi s po kojom starom kleti. Upravo ovdje na samom vrhu brda na 404 metra nadmorske visine ostvaren je najambiciozniji pothvat ovoga kraja u doba baroka.

Crkvi sv. Marije od pohoda prilazi se s dvije strane stubama. Uz polukružno je svetište sakristija; uz lađu s obje strane su polukružne bočne kapele koje tvore tlocrt u obliku križa, a uz glavno pročelje toranj u gornjem dijelu oktagonalan, a pokriven kapom i s otvorima. Zbog malog prostora na vrhu brijega oko crkve se tijesno priljubio zid s unutarnjim arkadama i s kapelama sv. Roka i sv. Florjana.

One su u obliku cilindričnih kula, tako da čitav sklop djeluje kao utvrđenje. U zidu je jedan seljak svojevremeno naslikao niz scena s čudesima. Na krovovima su crkve križevi i znakovi od krasno kovanog željeza. Tik do crkvenog sklopa je jednokatna župna kurija. U svetištu su slike iz g. 1768, koje dopunjuju kompoziciju glavnog oltara. Kameni pod je iz g. 1850, a grobnica Stephana Zagvozde iz g. 1826, te nadgrobna ploča iz g. 1846. Kamena škropionica ima motiv kriške. Crkveni je namještaj uglavnom iz doba baroka i klasicizma. Glavni oltar tektonskog tipa iz vremena oko g. 1770, s motivima osim baroknih kipova i vaza ima i gotički kip Madone s djetetom Isusom iz vremena oko g. 1500 – 1510 .

Uz stijenu, s trijumfalnim lukom ukoso, smještena su dva oltara kasno baroknog tipa Svih svetih i Sv. Tri Kralja. Nastali su između g. 1830. i 1840. Imali su već klasicističke motive. U desnoj bočnoj je kapeli barokni oltar sv. Valentina i istovjetnog tipa u lijevoj kapeli oltar sv. Trojstva, oba iz vremena oko 1779.

Propovjedaonica s klasicističkim detaljima nastala je oko g. 1805. U sakristiji je barokni ormar s lijepo izrezbarenim detaljima. Iz 19. su st. krstionica s grupom krštenja Kristova i kip procesijske Madone. Barokne oznake imaju još kip uskrslog Krista i oltarni svijećnjaci.

Orgulje su od J. Brandla iz Maribora. Luster neobična oblika od brončanog lišća nalik na paprat ili palme nabavljen je iz Beča g. 1911. Od zlatarskih predmeta postoji rokoko relikvijar sv. Križa. Szabo je bio zapazio zavjetnu sliku sa seljacima u iščezloj narodnoj nošnji, a zapisao ova zvona s latinskim natpisima: DNIJESV CHRISTI ZV LAI BACH GOSS MICH ELIAS SAMBRACKA.D. 1607, zatim MARIA MATER DEI ORA PRO NOBIS. CONRADVS SCHNEIDER FVDIT ME CILLIAE ANNO 1716. i natpis na trećem zvonu: JESVS NAZARENVS REX IUDAEORVM – ANNO 1773 CASPAR BALTHASAR SCHNEIDER CILLIAE ME FVDIT, pa su, prema tome, dva zvona salivena od celjskih majstora K. i K.B. Schneidera, a jedan je zvon iz ljubljane od I. Sambrake.

Vinagorsku crkvu posvetio je – prema natpisu na ploči u unutrašnjosti – g. 1713. biskup senjski Adam Ratkaj, kojem je sačuvan portret u župnoj kuriji. Liber memorabilium spominje da je tu postojala crkva Marijina već u 16. st. Navodi se da je mali oltar iz g. 1652. bio iz Krapine. Vizitator pak navodi da se crkva spominje g. 1639. kao kapela župe Desinić. U prijašnjoj crkvi dao je ranobarokni glavni oltar (koji ne postoji) pozlatiti grof Ladislav Ratkaj i žena mu Ivana Leopoldina.

Translate:
For each zagorski found near the people who say that so and so famous, but this pregradski, where the west of Pregrade the brow situated Vinagora it is possible, however, the most beautiful. The view from here is unforgettable. Impress us in memory azure chains of mountains on the horizon, green hills and hamlets near the plane, and on steep slopes beneath us vineyards, vineyards with which the old curse. Right here at the very top of the hill 404 meters above sea level is reached the most ambitious venture of this region in Baroque style.

Church St.. Mary of the campaign approached the two sides of stairs. In addition to U-turn is a shrine sacristy, with the ship from both sides of the semicircular side chapel, which form the floor plan in the form of the cross, with the main facade tower in the upper part of octagonal, a cap is covered with holes. Because of the small space at the top of the hill around the church is closely adhere wall with internal arcades is chapels St. Rok. and St. Florjan.

They are in the form of cylindrical tower, so that the entire circuit acts as a settlement. The wall is one farmer once painted a series of scenes with wonders. On the roofs are church crosses and signs of beautifully wrought iron. Close to the church circuit is a two-parish manors. In the sanctuary were images from y. 1768, boost composition of the main altar. Stone is from under y. 1850, a tomb Stephan Zagvozde from y. 1826, and the gravestone of y. 1846. Stone has a motive aspresion slices. Church furniture is mostly from the Baroque style and classicism. The main altar tektonic type from the time of y. 1770, with motives except Baroque statues and jars and has a Gothic statue Madone with the child Jesus from the time of y. 1500 – 1510.

Along with rock, with onions trijumfalnim aslant, located two late Baroque altar type of All Saints and St.. Three King. Were between y. 1830. and 1840. They had already classicist motives. In the right Sidebar is a Baroque chapel altar of St. Valentine and identical type left in the chapel altar of St. Trinity, both from the period around 1779.

Rostrum with classicist detail was about y. 1805. The sacristy is a baroque cabinet with a nicely carved details. Out of 19. The pelvis was with a group baptism of Christ and the statue procession Madone. Baroque labels have yet resurrect statue of Christ and shrine candle.

The organ of the J. Brandla from Maribor. Lustre unusual form of bronze leaves like a fern or palm procure is from Vienna, y. 1911. From goldsmiths cases there reliquary of St. Rococo. Cross. Szabo was note votive picture with peasants in disappearance folk costume, a written these bells with Latin inscriptions: DNIJESV CHRISTI ZF LAI BACH GOSS MICH ELIAS SAMBRACKA.D. 1607, then MARIA MATER DEI ORA PRO NOBIS. CONRADVS SCHNEIDER FVDIT ME CILLIAE ANNO 1716. and the inscription on the third bell: JESVS NAZARENVS REX IUDAEORVM – ANNO 1773 CASPAR BALTHASAR SCHNEIDER CILLIAE ME FVDIT and are, therefore, the two bells molten of Celjskih Masters K. And K.B. Schneidera, and one is bell from ljubljana than I. Sambrake.

Vinagora church dedicated – according to the inscription on the panel in the interior – y. 1713. Bishop senjski Adam Ratkaj, which has preserved a portrait in the parish house. Liber memorabilium mentioned that there existed Mary church in 16. The Quote is that the mali altar from y. 1652. was the Krapina. But Vizitator alleges that the church mentioned in y. 1639. as a chapel of the parish Desinić. In previous church had a erly baroque main altar (which does not exist) gild count Ladislav Ratkaj and his wife Ivana Leopoldina.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 2.3MB / Wait for the file loads, the size of 2.3MB

Lutanja po zagorskim bregima – VELIKI TABOR

Dvorac Mihanović
Kako je dvorac dobio ime?

Dvorac iz 18. stoljeća bio je dom autora hrvatske himne Antuna Mihanovića. Lutajući zagorskim bregima Mihanović je opjevao našu domovinu i prekrasan kraj u kojem je često boravio u gostima kod svoje sestre, udate za vlasnika dvorca grofa Brigljevića. Današnja funkcija tog obnovljenog zdanja je restoran u vlasništvu Termi Tuhelj koji je tamo davne 2002 godine bio prodavan za 80 milijuna kuna.

Dvorac Veliki Tabor
U krajnjem dijelu sjeverozapadnog područja Hrvatskog Zagorja, pokraj mjesta Desinića na prekrasnom brežuljku, smješten je utvrđeni dvor VELIKI TABOR koji prema ocjeni UNESCO-a pripada najvišoj kategoriji spomenika.

Đuro Szabo, opisujući Veliki Tabor i okolicu, ne štedi najljepših riječi, a njemu se pridružuje bard hrvatske gradbene kulture akademik Andre Mohorovičić. I zaista, impresivna slika koju nam Dvor pruža sa svih strana, a isto tako i interijer Dvora, ostavlja na posjetitelja neizbrisiv dojam. Tko ga samo jednom posjeti, uvijek će se njemu vraćati. Nadmorska visina od 334 m. omogućila je punu izolaciju i svježinu ozračja, a debeli zidovi pohranjuju ugodnu temperaturu u ljetnim mjesecima.
Zimi pak snježni pokrov čini ga još ljupkijim i romantičnijim. Jedna je hipoteza da se Dvor nalazi na vrhu otoka u nekadašnjem Panonskom moru. Druga je hipoteza da je u II. stoljeću nove ere na današnjem mjestu Dvora bila manja rimska fortica.
Činjenica je da je u XII. stoljeću sagrađena tzv. peterokutna kula, dok su ostale polukružne kule, koje daju punu ljepotu Velikom Taboru, građene u XV. i XVI. stoljeću, a današnja ulazna vrata i taj cijeli trakt građen je oko 1820. godine. Valja pripomenuti da Dvor ima cca. 3340 kvadratnih metara.

Dvanaest međusobno različitih krovnih pokrova daje cijelom zdanju posebnu reljefnost. Unutrašnjost Dvora obogaćena je galerijama ukrašenim okruglim stupovljem koje u večernjim satima daje Dvoru čaroban izgled kada se pomiješa stupovlje sa vlastitim sjenama. Veliki bunar posebno je zanimljiv kako svojim izgledom, tako i svojom dubinom od 31 m. Nekadašnji vinski podrum s velikom prešom za grožđe mjesto je gdje se može ljeti uživati u rashlađenom prostoru, a zimi u relativno toplijem, uz čašicu vina. Velika rustikalna dvorana, kako smo je nazvali, svakako je najljepši prostor Velikog Tabora, trenutno je ukrašena helebardama. Na prvom katu nalazi se dvorska kapela u kojoj je pohranjena lubanja “Veronike Desinićke”.

Priča o Veroniki Desiničkoj
U dugim zimskim olujnim noćima uz zov i krik velike sove, pokoji puta se čuje jecanje Veronike Desinićke, nekada lijepe seoske djevojke koja je u petnaestom stoljeću živjela u slikovitom selu Desiniću podno gordog Velikog Tabora, u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman II. Celjski. Njegov mladi i stasiti sin Fridrih, jašući očevim posjedima, zagleda se u ljepoticu Veroniku i ne samo zagleda, već i čvrsto zaljubi. Ljubakanje mladih nije bilo po volji ocu Hermanu, tada europskom moćniku, te se suprostavi ljubavi mladih. Mladi pak, odlučni u svojoj ljubavi, pobjegoše u grad Fridrihštajn u Sloveniji, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Lijepi i donekle utvrđeni grad Fridrihštajn sagradio je stari Herman upravo za svog sina Fridriha kao lovačku kuću, pa je tako i građevina dobila ime po mladom Fridrihu. I tu usred gustih šuma bogatih divljači, srnama, divokozama, jelenima i tetrijebima, zaštićeni debelim zidovima, mladi su ljubavnici održali svoj pir.

Na žalost medeni mjesec nije dugo trajao. Stari je grof Herman ubrzo doznao gdje mu je sin i odmah je uputio vojsku s nalogom da uhvate mlade ljubavnike. Vojska ubrzo opkoli Fridrihštajn. No Fridrih ipak uspije spasiti Veroniku iz obruča, te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine, Bilogore i Kalnika, sve do seoca Sveta Margita, gdje se Veronika sakrije kod jednog seljaka kod kojeg je ponekad i sam Fridrih znao prespavati kada bi se predugo zadržau u lovu u tom području bogatom prepelicama, trčkama, fazanima i divljim patkama. Fridrih nije mogao umaći očevoj vojsci, te ga vojnici privedoše nakon nekoliko dana u Veliki Tabor. Razjareni otac nije ga ni želio pogledati već dade nalog vojsci da nesretnog sina odmah sprovedu u Celje i tamo ga zatvore u jednu visoku kulu, koja je u tlocrtu imala 8×8 m a visoka je bila oko 23 m. Kula je bez krova, a vrata i prozore odmah pošto su u kulu ubacili mladog Fridriha, zazidaju i ostave samo jedan otvor kroz koji su nesretnom Fridrihu ubacivali hranu. Tu je Fridrih proboravio preko četiri godine kada ga je otac odlučio osloboditi. Na žalost, kada su Fridriha pustil van iz kule, koja je po njemu dobila ime, te se i danas naziva Fridrihova kula ili slovenski “Fridrihov stolp”, bio je psihički i fizički nesposoban za život, te ga povijest više i ne spominje. Veronika također nije imala sreće. Hremanovi žbiri ubrzo su doznali za nju i javili Hermanu, a ovaj pošalje vojnike koji je uhvate i privedu u Veliki Tabor gdje je zatvore u mali zatvor bez prozora, na ulazu u dvorište grada.

Ban Herman odmah pozove suce porotnike i optuži nesretnu Veroniku da je copernica koja je zavela njegovog sina. Suci se prihvatiše posla i otpočnu saslušavati ubogu Veroniku. Istraživanje je trajalo puna dva dana i pod večer drugog dana suci izjaviše:”Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridrihu. No presvjetli bane! Ljubav nikada nije bila grijeh a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvjetli bane završen.” Suci krenu prema izlazu i još nisu pravo zamakli za vratima kada je grof Herman dao nalog kaštelanu Dvora da Veroniku smjesta udave. Kaštelan izda naloge, a sluge poslušaše, te na sredinu Dvora iznesu poveču kacu (drveni sud) u koju nasuše vodu. Uhvate nesretnu Veroniku, gurnu njenu glavu u vodu i sačekaše dok se posljednji mjehurići zraka ne smire. Potom mrtvo tijelo izvade iz kace i krenu ka prvom katu, gdje mrtvo tijelo zazidaju u zid koji spaja zidove peterokutne kule sa ulaznim dijelom. Čisteći 1982. godine sve prostorije Dvora našli smo jednu lubanju, za koju je utvrđeno da pripada ženskoj osobi. Da li je to lubanja nesretne Veronike ne možemo ni tvrditi ni negirati, već samo reći: “Veroniki Desiničkoj neka je vječni mir i pokoj!”

Od inih zanimljivosti navodimo zbirku starih vozila, bogatu etnografsku zbirku, prezentaciju prve manufakturne tvornice lijekova, prezentaciju mačevalaštva, mušketira i oklop “tužnog viteza”, bogatu likovnu galeriju, značajnu zbirku lončarije i grnčarije, kao i niz drugih zanimljivih izložaka. Posebno ističemo prezentaciju Đure Prejca s brojnim lijepim i značajnim izlošcima i arhivskom građom. Značajna je zbirka antifašističkog rata ovog kraja, nažalost sada u depou. Počelo je prikupljanje za zbirku Domovinskog rata. No najznačajnija je prva postava izložbe pod imenom RATKAJI VELIKOTABORSKI U POVIJESTI I KULTURI HRVATSKE. Dio ove izvanredne izložbe postati će stalni postav obitelji Ratkaj. Od najznačajnijih posjednika i korisnika Dvora navodimo grofove Celjske, zatim Ratkaje, grofa Tugutha, zagrebačku braću trgovce Grunvald, Banovinu Savsku, Otona Ivekovića, velikog hrvatskog slikara (“Dolazak Hrvata na Jadrana”,”Oproštaj Katarine Zrinske s Petrom”, “Kralj Dimitar Zvonimir III”, Stari gradovi sjeverne Hrvatske”…), časne sestre reda Franjevki i podroda milosrđa, Nezavisnu državu, Hrvatsku, Narodnu republiku Hrvatsku, Općinu Pregrada, Republiku Hrvatsku (u okviru Muzeja Hrvatskog Zagorja s posebnim pravima Društva DVOR VELIKI TABOR, kao imovinsko pravnog sljednika nekadašnjeg zavičajnog muzeja u Velikom Taboru). Značajno je pripomenuti da su časne sestre milosrđa u Dvoru skrbile za oko 80 djece koja su u ratnom vihoru ostala bez svojih najbližih.

Translate:
Castle Mihanovic
As the castle named?

Castle from 18. The house was the author of the Croatian anthem Anthony Mihanovic. Zagorje errant hills Mihanovic opjevao is our homeland and beautiful region in which he often stayed in the guest at his sister, udate for the owner of the castle of Count Brigljevića. Today’s function of the renewed buildings is a restaurant owned by Terme Tuhelj which there long 2002 was a year in sales of 80 million kunas.

Castle Veliki Tabor
In the far northwestern area of Hrvatsko Zagorje, near the town Desinić on a beautiful hill, is located fortified palace BIG TABOR, which according to the discretion of UNESCO and the highest category of monuments.

Duro Szabo, describing the Veliki Tabor and its surroundings, do not let the most beautiful words, it joins bard of Croatian culture Building academician Andre Mohorovičić. And indeed, impressive picture Castle provides us with all sides and the interior Castle, a visitor leaves indelible impression. Who ga only one visit, will always back him. Elevation of 334 meters has full isolation and fresh atmosphere, a thick walls stored comfortable temperature in the summer months.
But in winter snow cover makes ga more delightful and romantic. One hypothesis is that the court is located at the top of the island in former Pannonian Sea. Another hypothesis is that in the II. The new era of today’s settlement was less Castle Roman fortica.
The fact is that in the XII. The so-called built. pentagonal tower, while the other semi towers, which give the full beauty of Big Tabor, built in the XV. and the XVI century, and today’s front door and the entire tract was built around 1820. year. We should mention that the court has approx. 3340 square meters.

Twelve different interconnected roof cover over the building gives a special embossed. The interior is enriched Castle galleries decorated round piered that in the evening gives Castle magical appearance when mixture pillars with their own shadow. A large fountain is particularly interesting as its appearance, and its depth of 31 m. The former wine cellar with a large press for grapes is a place where you can enjoy the summer refrigerate space, a winter in a relatively thermal, with nor wester. Rustic Great Hall, as we have is called, is certainly the most beautiful area of Veliki Tabor, is currently decorated lance. The first floor is located in the palace chapel which is stored skull “Veronika Desinic.”

The Story of Veronica Desinic
In the long stormy winter nights with the call and cry sove large, sometimes time is heard sob Veronika Desinic, once beautiful village girl who was in the XV century, lived in the picturesque village of Desinic foot dignified Big Tabor, in which the mighty seat of Croatia ban count Herman II. Celjski. His young and personable son Fridrih, astride fathers estates, peer in Veroniku beauty, and not only peer, but firmly and loved. Toy youth was not pleased Hermanu father, then the European mighty, and oppose love young people. But the young, determined in his love, fled to the city Fridrihstein in Slovenia, near Kočevja, on the border with Australia. Nice and somewhat fortified city Fridrihstein built the old Herman for his son Fridriha as house hunting, so it is so and buildings named after young Fridrih. And here in the middle of dense forests rich in game, deer, chamois, Deer management and capercaillie, protected by thick walls, the young lovers have held their wedding celebrated.

Unfortunately honeymoon did not last long. Old is the earl Herman soon found out where his son and was immediately sent to the army with orders to take young lovers. The army soon besieged Fridrihstein. But Fridrih still manages to save Veroniku from hoop, and is sent to flee across the Gorski Kotar, Pokuplje, Moslavina, Bilogora and Kalnik, until settlement Saint Margita, where Veronika collapsed near a peasants with whom he sometimes Fridrih and I knew it would oversleep is too keep in hunting in that area rich quail, pheasants and wild duck. Fridrih could not escape father’s army, and soldiers him drawing after several days of Big Tabor. Mad father did not even want ga look at the army gave the order to hapless son immediately carry out in Celje and there ga prisons in a high tower, which is in layout had 8×8 ma high was around 23 m. The tower is without a roof, doors and windows immediately after the tower cast a young Fridrih, immure and leave only one hole through which hapless Fridrih throw in food. There is Fridrih dwell over four years when ga father decided to divest. Unfortunately, when Fridrih admit out from the tower, which was by him named, and is today called Fridrih tower or Slovenian “Fridrih stolp,” he was mentally and physically incapable of life and history it over and not mentioned. Veronika also had no luck. Hermanovi policemen were soon learned about it and was told Hermanu, and this sent the soldiers who seized and drawed in Big Tabor where the prisons in small prison without windows at the entrance to the garden city.

Banus Herman immediately called judges juror and accuse hapless Veronic that witch which is ill-advised his son. Judges undertook the work and examine begin poor Veronic. The study lasted two full days and night under the second day statement judges, “Lord banus! This girl has no guilt, let alone a crime. The only thing breed great love for your son Fridrih. Serenity banus No! Love has never been a son, let alone crime. Love is one of the most beautiful of human goodness! Time is our job, serenity banus completed. ” Judges went onto and are not yet right for went out gate when the count Herman gave the order to castelman Castle Veronic immediately choke. Castleman issues orders, a servant obeyed, and in the midst Castle bear better vat (wooden courts) in which pounder water. Take hapless Veronic, buck her head in the water and hold on while the air bubbles last not staid. Then the body of cut from tubs and went to the first floor, where body immure in the wall that connects the walls pentagonal tower with the entrance part. Cleaning 1982. The Castle all rooms we found one skull, which has found that the women’s person. Is it skull hapless Veronic we can not even claim nor deny, but only to say: “Veronic Desinic shall be everlasting peace and the room!”

From inih curiosities state collection of old cars, rich ethnographic collection, the presentation of the first factory manufacture drugs, the presentation fencing, muskets and shielding “sadly knight”, a rich visual gallery, a significant collection of potter, as well as many other interesting exhibits. Especially emphasize presentation Djure Prejca with many beautiful and important exhibits and archive holdings. Of special interest is a collection of antifasistic war in this region, unfortunately, now in a storeroom. Began gathering for a collection of patriotic war. But most important is the first exhibition of exhibition under the name RATKAJI VELIKOTABORSKI In HISTORY AND CROATIA CULTURE. Part of this extraordinary exhibition will become a permanent family Ratkaj. Since most users and landlord Castle state county Celjske, then Ratkaje, count Tugutha, Zagreb brothers traders Grunvald, Banovinu Savsku, Oton Ivekovića, the Croatian painter ( “Arrival of Croats to the Adriatic”, “Farewell Catherine Zrinska with Peter,” “King Dimitar Zvonimir III, “The old cities of northern Croatia “…), religious sisters order Franjevac and below clan mercy, Independent country, Croatia, National Republic of Croatia, Općinu Pregrada, Croatia (in the framework of the Museum of Hrvatsko Zagorje with the special rights of the Company PALACE BIG TABOR, as successor the legal property of a museum in the Great Tabor). Above mentioned significant is that the religious sisters of mercy in Castle felfared for about 80 children who were in the winds of war remained without its closest.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 5.6MB / Wait for the file loads, the size of 5.6MB

Lutanja po zagorskim bregima – KUMROVEC

Suza za zagorske brege
V jutro dišeče gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
nemo vu zemlu gledeč.

Tako ide dio poznate pjesme od Vice Vukova o Zagorju i bregima njegovim.

Nalazi se u zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije, a gospodarski gravatira Zagrebu, od kojeg je udaljen 48 kilometara.

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Kumrovec imala je 1.854 stanovnika, raspoređenih u 10 naselja:

– Donji Škrnik – 200
– Dugnjevec – 86
– Kladnik – 186
– Kumrovec – 304
– Podgora – 42
– Ravno Brezje – 258
– Razdrto Tuheljsko – 125
– Razvor – 227
– Risvica – 309
– Velinci – 117

U Kumrovcu se nalazi Muzej “Staro selo” (Eko-selo Kumrovec), jedinstveni muzej na otvorenom, s očuvanim izvornim seoskim kućama s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Povijest “Starog Sela” počinje postavljanjem Titova spomenika 1948. ispred njegove rodne kuće, a 1952. osniva se Muzej u Kumrovcu. Danas se rodna kuća Josipa Broza Tita nalazi na početku Muzeja i sadrži povijesne i etnološke izloške. Do sada je uređeno oko 40 stambenih, gospodarskih i pomoćnih objekata, tako da je “Staro selo” daleko najaktraktivniji objekt ove vrste u Hrvatskoj. Posjetitelji mogu razgledati stalne etnološke zbirke tradicionalnog načina života s kraja 19. st., kao što su: Zagorska svadba, Život mladog bračnog para, Od konoplje do platna, Kovački zanat, Kolarski obrt, Lončarstvo, Od zrna do pogače i dr.

Okružen ruševinama Cesargrada i kapelom Majke Božje Risvičke, na ulasku u Općinu Kumrovec, na cesti Klanjec-Kumrovec, nalazi se spomenik hrvatskoj himni “Lijepa naša” u zaštićenom, značajnom krajoliku Zelenjaku, okruženom šumovitim padinama klanca rijeke Sutle. Spomenik su podigli povodom 100. obljetnice himne Braća Hrvatskog Zmaja i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću.

Translate:

Suza sa zagorske brege
V jutro dišeče gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
nemo vu zemlu gledeč.

So goes part of the famous song from Vice Wolves of Zagorje, and its hills and it is not possible to translate nicely and has remained in its original form.

It is situated in the western part of Krapina-Zagorje County, and economic gravitates Zagreb, which is 48 kilometers away.

By census from 2001. The municipalities of Kumrovec had 1,854 inhabitants, distributed in 10 settlements:

— Lower Škrnik – 200
— Dugnjevec – 86
— Kladnik – 186
— Kumrovec – 304
— Navotas – 42
— Ravno Brezje – 258
— Razdrto Tuheljsko – 125
— Razvor – 227
— Risvica – 309
— Velinci – 117

In Kumrovcu there is a museum, “Old Village” (Eco-village of Kumrovec), a unique museum in the open, with preserved original rural homes from 19. in 20. Century. The history of “Old Village” begins by setting Tito’s monuments 1948. in front of his gender studies, 1952. The museum was founded in Kumrovcu. Today, the gender house Josip Broz Tito is at the beginning of the Museum and contains historical and ethnological exposed. Until now governing about 40 residential, commercial and auxiliary facilities, so that the “Old Village” far the attraction object of this kind in Croatia. Visitors can tour the permanent collection of ethnological traditional ways of life from the end of 19. century, such as: Zagorska marriage, Vita young couple, from hemp to Canvas, Farrier ploy, Wheelwright Crafts, Pottery, From Grain to cakes, etc.

Cesargrada surrounded by the ruins of a chapel of Our Lady of Risvičke, at the entrance to Općinu Kumrovec, on the road Klanjec-Kumrovec, there is a monument to the Croatian anthem “Our Beautiful” in a protected, Zelenjaku significant landscape, surrounded by wooded slopes of the river canyons Sutla. The monument was raised on the occasion of 100. anniversary of the Croatian anthem Brothers to the dragon and in honor of its author Antunu Mihanoviću.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 7.4MB / Wait for the file loads, the size of 7.4MB

Beli 18.07.2008

Beli je mjesto u Primorsko-goranskoj županiji, na otoku Cresu, administrativno u sastavu grada Cresa. Prema popisu iz 2001. godine ima 35 stanovnika.

Ostavivši za sobom pristanište Porozina, put dalje vodi do brda Sis (650 m), najviše točke otoka. Skrenuvši ulijevo, možete se spustiti do mjesta Beli – brežuljka obraslog zelenilom i grozdovima kuća. Ispod, litica visoka 130 m, more, lučica, šljunkovita plaža.

Gradić vuče svoje korijene iz prapovijesti a na njegovom isturenom sjevernom dijelu, utvrđuje se bedemima. Zbog toga će je Rimljani prozvati Caput insulae, pa odatle Caisole. Toponomastički dualizam na ovim prostorima, u svakom slučaju, znači vrijednost koju valja zaštitit i očuvati.

Hrvatski naziv Beli, potječe iz doba Bele IV koji se ovdje sklonio pred najezdom Tatara.

Ulazeći u Beli stječe se dojam da jedan unutrašnji, skriveni sat stoljećima otkucava ritmove vremena i života. Svjedoci su toga ostaci rimskog i utvrde srednjovjekovnog razdoblja, romaničko-gotičke crkvice, stari balkoni, frizevi i dekoracije, nadgrobne ploče sa glagoljskim natpisima.

Posebno je dojmljiv popločeni prostor na maloj uzvisini, sličan sali okruženoj kamenim sjedalima. To je bilo mjesto susreta naroda, neka vrst agore, preostali trag stare i kratkotrajne demokracije kada je Beli, oko 1000 godina, postala nezavisna komuna.

U Belom od 1985/86 kad je zatvorena Osnovna škola djeluje Eko-centar Caput Insulae Beli te razvija niz aktivnosti koje doprinose podizanju razine ekološke svijesti sveukupnog pučanstva i time pridonose očuvanju prirode. Za bjeloglave supove izgrađeno je Oporavilište za supove gdje se ozlijeđeni, iznemogli ili otrovani supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu; otvorili su dva hranilišta na koja im kontinuirano dopremaju dodatnu hranu kako bi se smanjila smrtnost mladih i povećala uspješnost gniježđenja odraslih; u suradnji s Ornitološkom postajom Cres, Zavoda za ornitologiju HAZU-a, provode markiranje i prstenovanje mladih supova.

Postoji poučna eko-staza na otoku Cresu Stoza Tramuntana I, napravljena na inicijativu dr. Gorana Sušića, nastala je u suradnji Eko-centra Caput Insulae Beli s udruženjem “Svanimir” i članovima Planinarskog društva “Kastav”.

Eko-staza otvorena je 24.lipnja 1997 godine, na dan Sv. Ivana Krstitelja. Staza je obilježena planinarskom oznakom – crveno-bijelim krugom na kamenu, kojeg posjetitelji mogu pratiti u dužini od 7km, što se laganim hodom prijeći za otprilike 3 sata.

Eko-staza ima 20 postaja (10 glavnih skulptura i 10 međupostaja), a visinska je razlika između najviše i najniže točke 240m. Glavne postaje i međupostaje na eko-stazi obilježene su tako da se posve uklapaju u okoliš i ne narušavaju prirodni sklad – umjetničkim kamenim skulpturama (kojih autor akademski kipar Ljubo de Karina), a obilježavaju najvrjednije prirodne i kulturno povijesne lokalitete područja koje staza obilaze. Na glavnim je skulpturama rimskim (I, II, III, IV,….,X) a na međupostajama arapskim (1, 2, 3, 4,…..,10) brojevima označeno mjesto na kojem je postaja, da bi olakšalo snalaženje i traženje opisa u tiskovnom vodiču. Uz brojku skulpture imaju i po jedno glagoljsko slovo, tako da na svim skulpturama , od početka do kraja eko-staze, kružno, piše TRAMUNTANA. Uz to, na svakoj su od 20 kamenih skulptura uklesani stihovi ili filozofske misli Andra Vida Mihačića, i tako to tako da svojom porukom odgovaraju mjestu na kojem se skulptura nalazi.

Obilazak eko-staze započinje posjetom izložbama u zgradi Eko-centra u Belom, jer one daju cjelovitu sliku podneblja. U sklopu izložbi može se vidjeti velika vegetacijska karta cijelog otoka Cresa sa značajkama svih tipova vegetacije, endemskih pašnjaka, rijetkih šuma kao i cijela priča o bjeloglavim supovima. Staza iz eko-centra kreće ‘klanicom’ (staza kojom se dolazi ili odlazi s Belog, koja je omeđena gromačom, suhozidovima, a uz koju se nalazi jedna mala, više tisuća godina stara kuća koja služi kao staja) do ruševina srednjovjekovne crkvice SV. Šimuna za koju se smatra da je građena u 10.stoljeću. Tu je i guvno, mjesto gdje su žene tukle, usitnjavale pšenicu. Staza dalje posjećuje Rimski most (koji je prije 2000 godina izgradio rimski car Tiberije), dijelom prolazi isto toliko starom rimskom cestom, prolazi drevnim više stoljeća starim šumama hrasta cera, medunca i pitomog kestena, posjećuje Jamu Čampari u kojoj su pronađeni kosturi medvjeda stari 12000 godina, obilazi napuštena stanove ili sela ali i prapovijesna sela i hramove, prolazi uz slatkovodne lokve prepune života, s nje se mogu promatrati bjeloglavi supovi, pa čak više puta sresti Macmalića- dobrog šumskog duha u liku patuljka na drvetu. Staza je kružna, počinje u Belom i vraća se u Beli.

Idealno je to mjesto za sve one koji svoj odmor žele provesti u mirnoj atmosferi i u harmoniji s prirodom. Ovdje će vam stanovnici pružiti gostoprimstvo u čistim i uređenim sobama, a pokraj plaže nalazi se uređen prostor i za ljubitelje kampiranja.

Nema se što još posebno dodati o Belom jer ovime su iscrpljene sve mogućnosti osim onih da se tu još jedino može čuti glasanje ovaca ili naletjeti na njih u brstenju trave ili okolnog niskog bilja, fascinantno i predivno saznanje da tradicija nije nestala pred turistima.

Translate:
Beli is a place in Primorsko-Goranska county, on the island on, administratively part of the city Cres. According to the 2001 census. year has 35 residents.

Left to themselves, Porozina pier, still leads the way to Mount Sis (650 m), the highest point of the island. Skew left, you can take down to Beli – overgrown green hills and clusters house. Below, high cliffs 130 m, sea, harbor, a pebble beach.

The town towing their roots in prehistoric times and on the northern part of outwark, establishes the walls. That is why the Romans is called Caput insulae, and from there Caisole. Toponomastic dualism in this area, in any case, in any case, means the value of which should protect and preserve.

Croatian name Beli, dating from the era of Bela IV, who was here before the shelter invasion Tatars.

Entered the White gets the impression that one inner, hidden for centuries hour strikes time and rhythms of life. Witnesses are that the remains of a Roman fort and the medieval period, the Romanesque-Gothic church, the old balconies, frizevi and decorations, tombstones Glagolitic plates with inscriptions.

It is especially impressive paved space on a small hill, surrounded by a similar hall of stone seats. This was the meeting place of people, some kind of agore, the remaining vestige of old and short-term democracy when the Beli, about 1000 year, became an independent commune.

In Beli of 1985/86 when he closed Elementary School operates Eco-Centre Caput Insulae Beli, and develops a range of activities that contribute to raising the level of environmental awareness overall population and thus contribute to preserving nature. For griffon vulture built recovery center for vulture where the hurt the weary or poison vulture recovering from the re-commissioning of nature; opened two feeding on them, which continuously give extra food in order to reduce mortality of young people and increase the performance of breeding adults, in cooperation with Ornitology station Cres, the Institute for ornitology HAZU and carry out marking and ringing young voltures.

There are eco-educational paths on the island on Stoza Tramuntana I, created on the initiative of Dr. Goran Sušića, built in cooperation Eco-center Caput Insulae Beli with association “Svanimir” and members of the mountain society “Kastav.

Eco-trails open 24.June year 1997, on the day of Sv. John the Baptist. The course is marked by the label mountaineering – red-white circle on the stone, which visitors can track the length of 7 km, which is easy walk to exceed approximately 3 hours.

Eco-trail has 20 stations (10 major sculptures and 10 among station), and upper-air is the difference between the highest and lowest point of 240m. The main station and among station on eco-trail are marked so that all fit into the environment and not damaging the natural harmony – art of stone sculpture (which the author sculptor Ljubo de Karina), and marked the most valuable natural and cultural and historical localities areas about which path. Is a major Roman sculptures (I, II, III, IV,…., X) and on among station Arabic (1, 2, 3, 4,… .., 10) numbers marked the place where the station, to facilitate map and find a description printed in the guide. Along with the number and sculptures have one glagolitic letter, so that all the sculptures, from the beginning until the end of eco-trails, circular, writes TRAMUNTANA. In addition, on each of the 20 stone sculptures engraved rhyme or philosophical thoughts Andra Vida Mihačića, and so it so that its message is appropriate for the place where the sculpture is located.

Eco-tour of the track began visiting exhibitions in the Eco-Centre in Beli, because they give a complete picture of climate. As part of the exhibition can be seen a large vegetation map of the entire island of Cres with the features of all types of vegetation, pastures endemic, rare woods, and the whole story about griffon volture. Route from the center of eco-moving ‘klanicom’ (the path that comes or goes with Beli, which is encircled by gromačom, overwall, and to which there is a small, thousands years old house that serves as a stable) to the ruins of medieval churches ST. Simon, which he believes that was built in 10.century. There is also guvno, the place where the women beat, attrition wheat. Route continues to visit Roman bridge (which was 2000 years ago built the Roman Emperor Tiberius), partly through so much the same old Roman road, passing ancient centuries old oak forests cera, medunca and docile chestnut, visited Jamu Čampari in which they found skelet old bear 12000 years, visiting the abandoned houses or villages as well as prehistoric villages and temples, along with fresh water pool full of life, it can be to observe griffon volture, and even more often encounter Macmalića-good spirit of the forest in the character midget on a tree. The course is circular, starting in Beli and comes back in Beli.

This is an ideal place for all those who want to spend a holiday in a peaceful atmosphere and in harmony with nature. Here, residents will need to provide hospitality in a clean and well-kept rooms, a beach located next to the landscaped area for those camping.

There is as yet add especially because of Beli are hereby effete all possibilities except those that are here only to hear the vote of sheep or pounce on them in browsing surrounding grass or low plants, a fascinating and wonderful discovery that tradition has not disappeared before the tourists.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 13.2MB / Wait for the file loads, the size of 13.2MB

Mali Lošinj 14.07.2008

Dan je ujutro bio prekrasan a onda se popodne naoblačilo i mirisalo na kišu koja je ipak popustila pred uzavrelim suncem te smo ipak imali prekrasno popodne u obilasku ovog simpatičnog ali nadasve depresivnog grada. Ne znam koji razlog je da kad prolazite kroz predgrađe Lošinja vas obuzme depresija, da li su to zgrade tj. apartmani izgrađeni u stilu davnih ‘crvenih’ dana ili je to dojam zbog nečeg sasvim drugog no ipak idemo malo o samom Lošinju.

Mali Lošinj (tal. Lussinpiccolo) je grad u Hrvatskoj smješten na južnoj strani otoka Lošinja, 7. otoka po veličini na Jadranu. Administrativno, kulturno i financijsko središte zapadnog dijela kvarnera.

Grad Mali Lošinj sastoji se od 14 naselja: Belej, Ćunski, Ilovik, Male Srakane, Mali Lošinj, Nerezine, Osor, Punta Križa, Susak, Sveti Jakov, Unije, Ustrine, Vele Srakane i Veli Lošinj.

Administrativna jedinica Grad Mali Lošinj površine 223 km2, obuhvaća južni dio otoka Cresa, od zaljeva Koromačno i Ustrine, te otok Lošinj i skupinu manjih otoka: Unije, Ilovik, Susak, Srakane Male, Srakane Vele i niz nenaseljenih otočića.

Mali Lošinj najveće je naselje na otoku i na Jadranskim otocima, a smješten je u Uvali August, najvećoj zatvorenoj uvali ovoga otočja. Za nautički turizam vrlo važna luka jer je smještena na plovnom putu između Istre i Dalmacije.

Mali Lošinj je priobalno naselje na otoku Lošinju, smješteno u dnu uvale/luke Mali Lošinj. Okrenut je moru sa sjeverozapadne strane. Širenjem, na sjeveroistoku je Mali Lošinj izašao na sjevernu stranu otoka, na lučicu Sv. Martin i uvalu Baldarka. Na sjeverozapadnom dijelu se mjesto proširilo na sjeverozapadni “krak” otoka, sve do uvale i kanala Privlaka. Na zapadu se proširio do zapadne obale otoka sve do rta Madona i uvale Čikat.

Na istoku se nalazi mjesto Veli Lošinj, do kojega vodi cesta uz koju je neprekinut niz kuća. Mediteranska klima. Prosječna ljetna temperatura 24° C, a prosječna zimska temperatura 11,7° C. Prema popisu iz 2001. godine, grad Mali Lošinj broji 8388 stanovnika, i to po naseljima: Mali Lošinj 6296, Veli Lošinj 917, Nerezine 371, Susak 188, Ćunski 150, Ilovik 104, Unije 90, Osor 73, Belej 64, Punta Križa 61, Sveti Jakov 37, Ustrine 27, Vele Srakane 8 i Male Srakane 2 stanovnika.

Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo selo. 1868. godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu – čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije. Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a pojavom bolesti vinove loze – peronospore dolazi do raseljavanja stanovništva. Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj broji samo 2200 stanovnka. Do 1918. je u sastavu Austro-Ugarske, a potom okupiran od strane fašističke Italije. Oslobođen 1943. godine, kada je donesena odluka o pripajanju Hrvatskoj i Jugoslaviji. Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine. Od 1945. do 1990. u sastavu SFRJ, a od 1990. u sastavu Republike Hrvatske. Za prvog predsjednika općine Cres-Lošinj u demokratskoj Hrvatskoj izabran je Hrvoje Lešić, nakon njega dolaze Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.

Najvažnije gospodarske grane su turizam, brodogradnja i ribarstvo. Hoteli u Malom Lošinju: Apoksiomen, Ana, Alhambra, Aurora, Bellevue, Kredo, Mare Mare, Vespera, Favorita, Margarita, kampovi u Malom Lošinju: Čikat, Kredo i (www.losinjska-plovidba.hr)-Poljana.

Arheološke i hidroarheološke zone i lokaliteti:

ruševine opatije Sv. Petra u Osoru,
priobalne vode od rta Kurila do uvale Velial,
priobalne vode oko otoka Ilovika,
prilazne vode Osorskom zaljevu,
priobalne i prilazne vode otoka Unije,
priobalne vode oko poluotoka Kolo u uvali Radiboj – Osorski zaljev,
priobalne vode oko rta Madona u luci Čikat,
priobalne vode oko otoka Unije, priobalne vode oko rta Margarin otoka Suska
Biskupski dvor,
Gradska vjećnica,
Kapela Sv. Gaudencija u Osoru,
Crkva Sv. Marije (Kapela Sv. Jakova),
Katedrala Sv. Marije,
Crkva i samostan Sv. Marije u Bijaru kod Osora,
barokna župna crkva Male Gospe (Anuncijata) 1696.,
crkvica Navještenja Blažene Djevice Marije

Daleko od toga da smo obišli ovu rutu jer to je ipak dojam koji svatko ponaosob mora doživjeti, nas je zanimao onaj životni duh koji prožima grad kroz obilazak uz uvalu u kojoj je smješten. Nažalost moglo se vidjeti u samom centru mnogo devastiranih i napuštenih objekata pa čak i jedna pasara što za takav turistički grad se to nikako ne bi smjelo dogoditi a primjer su Vila Perla i nepoznata kuća.

Naravno i ovdje ponuda suvenira ovisi o dupinima koji su zaštitni znak ovoga grada no to je osmišljeno toliko naivno da nije nimalo čudno što turisti nemaju gdje ostaviti novac a kad se još to poveže sa pokojim mutavim prodavačem koji nema pojma što prodaje te si i nedaje truda da bi išta prodao to svakog normalnog turistu ostavlja bez riječi.

Restorane smo zaobišli u velikom luku te se posvetili jednom na samoj rivi koji ima u logu plavog dupinčeka i bili smo zadovoljni uslugom i donešenim jelom tako da nikako nismo mogli a da konobaru ne ostavimo dobru napojnicu jer zavrijedio je zajedno sa kuharom.

Dojam koji smo dobili na početku nas nije napuštao sve do hotelskih komplekasa gdje smo krenuli uživati u prekrasnoj borovoj šumi ali i nadaleko poznatim plažama, no to nažalost nije dovoljno da bi se zadovoljili današnji moderni turisti. Mala tržnica poviše centra je sjajno opskrbljena voćem i cijene su bile vrlo pristupačne ako znamo da je to ipak otok te u tom segmentu možemo samo pohvaliti Lošinj. Parkirnih mjesta ima dovoljno i uopće nije preskupo tako da limeni ljubimac je na sigurnom bez straha od oštećenja ili krađe.

Ipak smatram da gradski oci moraju još poraditi na tom duhu grada da sam dojam o istome se promjenio od ulaska u grad do samog centra te da se osjeti pozitivna energija a ne tek probuđen iz zimskog sna.

Translate:
Day has been wonderful in the morning and then afternoon cloud and smell of rain, which is still hot abated before the sun and we still had a lovely afternoon in a tour of this friendly but above all depresivnog city. I do not know that the reason is that when you pass through the slums of Losinj you overcome depression, whether they are building the apartments built in the style of the ancient ‘red’ days, or is this impression because of something entirely different but still we go a little about the Losinj.

Mali Losinj (tal. Lussinpiccolo) is a city in Croatia, located on the south side of the island of Losinj, 7. – largest island in the Adriatic. The administrative, cultural and financial centre of the western part kvarnera.

The city of Mali Losinj consists of 14 settlements: Belej, Cunski, Ilovik, Little Srakane, Mali Losinj, Ikom, Osor, Punta Cross, Susak, St. James, Union, Ustrine, Vela Srakane and Waterford.

City Administrative Unit Mali Losinj surface of 223 km2, includes the southern part of the island of Cres, from the Gulf and Koromačno Ustrine, and the island of Losinj and a group of small islands states, Ilovik, Susak, Srakane Male, Srakane Vela and a number of uninhabited islets.

Mali Losinj is the biggest settlement on the island and on the Adriatic islands, is located in Uvala August, the largest closed bay of this island. For nautical tourism is very important because the port is located on the road between plovnom Istria and Dalmatia.

Mali Losinj is a coastal resort on the island of Losinj, placed in the bottom of the bay / port Mali Losinj. Is facing the sea with the northwest side. Expanding, in northeast Mali Losinj has gone up on the north side of the island, the harbor of St.. Martin and Baldarka bay. In the northwestern part of the place to expand on the northwestern “arm” of the island, until the bays and channels Paarl. On the west spread to the west coast of the island all the way to Cape Madonna and the bay Cikat.

On the east there is a place of Waterford, which leads to the road along which the unbroken series of houses. The Mediterranean climate. The average summer temperature of 24 ° C, and the average winter temperature of 11.7 ° C. According to the 2001 census. The city of Mali Losinj has 8388 inhabitants, and at resorts: Mali Losinj 6296, Waterford 917, 371 Karratha, Susak 188, Cunski 150, Ilovik 104, Union 90, Osor 73, Belej 64, Punta Cross 61, St. James 37 , Ustrine 27, Vela Srakane 8 and Little Srakane 2 inhabitants.

It was first mentioned in 1398. A little under the name of the village. 1868. The experienced its peak. In place works even 11 yards, and Mali Losinj becomes a place with the strongest commercial fleets on the Adriatic coast – even in front of the river, Trieste and Venice. Pronalaskom parnog machine comes to the stagnation of development, and the appearance of vine diseases – peronospore comes to population displacements. After II. World War Mali Losinj has only 2200 stanovnka. Up to 1918. is part of the Austro-Hungarian, and then occupied by the fašističke Italy. Acquitted in 1943. year, when the decision was taken at the annexation of Croatia and Yugoslavia. Germany occupation since 1943. to 20. April 1945. year. Since 1945. to 1990. part of the SFRY, and since 1990. part of the Republic of Croatia. For the first chairman of the district Cres-Losinj in the democratic Croatia was elected Hrvoje Lesic, coming after him, Mario Hofmann, Dragan Balija and Gari Cappelli.

The most important economic branches are tourism, shipbuilding and fishing. Hotels in Mali Losinj: Bellevue, Ana, Alhambra, Aurora, Bellevue, Kredo, Mare Mare, Vespera, Favorita, Margarita, camps in Mali Losinj: Cikat, Kredo and (www.losinjska-plovidba.hr)-Poljana.

Hidroarchaeological and archaeological zones and localities:

– St. abbey ruins. Petra in Osor,
– coastal waters from Cape Kurila to the bay Velial,
– coastal waters around the island Ilovika,
– Water access Osorskom Bay,
– coastal and water approach the island states,
– coastal waters around the peninsula in the bay Kolo Radiboj – Osorski Bay,
– coastal waters around Cape Madonna in the port Cikat,
– coastal waters around the island of the Union, priobalne waters around the islands of – Cape Margarin Susak
– Bishop’s Palace,
– City Hall,
– St. chapel. Gaudencija in Osor,
– The Church of St.. Mary (Chapel St. James),
St.. Mary,
– Church and Monastery of St.. Mary in Bijaru near Osor,
– Baroque parish church of Our Lady Little (Anuncijata) 1696.,
– small church of the Annunciation Blessed Virgin Mary

Far from it that we have visited this route because it is still the feeling that everyone’s experience must, we were interested in the living spirit that pervades the city along the tour through the bay where he is located. Unfortunately it could be seen in the center of much devastiranih and abandoned buildings and even a pasara what kind of tourist town that should not be allowed to happen and the example of the Villa Perla and unknown houses.

Of course, and offer souvenirs here depends on the dolphins that are a trademark of this city but it is thought so naive that it is not strange that none tourists do not leave the money where and when is still to link with which dumb vendor who has no concept of what sells, and you do not gives the effort to sell anything to any normal tourist leaves without a word.

We work around restaurants in a large port and a dedicated on the waterfront, which has a blue logo dolphin and we were pleased with the service and brought food so that we could not do that steward not leave good tips because deserve together with cook.

The impression that we received at the beginning we did not ooze until complexes hotels where we started to enjoy the beautiful pine forest but also excellent beaches, but this unfortunately is not enough to meet today’s modern tourists. A small market above the center is nicely stocked fruit and prices were very affordable, if we know that this is still the island and in this segment can only boast of Losinj. Parking space has enough and does not pre expensive so that the metal pet is safe without fear of damage or theft.

Yet I think that the city fathers must still work on the spirit of the city that I feel the same about you changed since entering the city to the center and that she felt positive energy and not just awake from winter sleep.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 7.4MB / Wait for the file loads, the size of 7.4MB

~ following the title is: Beli, 04.08.2008 ~

Lubenice 13.07. i 15.07.2008

Lubenice (lat. Hibernitia od hibernus “zimski, hladan”) su naselje na otoku Cresu. Nalaze se na visokoj klisuri nad morem, na 378 metara nadmorske visine.

Lubenice su jedno malo mjesto na otoku Cresu, sagrađene na litici iznad mora. Prema popisu iz 2001. godine, Lubenice imaju 24 stanovnika. Gospodarstvo se temeljilo na ovčarstvu i ribarstvu no i to se promjenilo te pošto prevlada šikara i makija zemlju je nemoguće obrađivati pa su se mještani prebacili na turizam.

Mjesto Lubenice je staro preko četiri tisuće godina, i naseljenost nikad nije bila prekidana. Ljeti se održava kulturna manifestacija “Lubeničke večeri”. Poznat je ples po imenu “lubeniška”. Nošnja se sastoji od: crne lepršave suknje, košulje, pregače, marame i prsluka.

No to mjesto je više od ovih relativno šturih podataka te odiše nekom specifičnošću koja se ne reflektira samo kao poznata Lubenička plaža koja se može vidjeti na HRT-u, mjesto Vas zarobi nekom samo njemu znanom energijom i traži da mu se ponovno vraćate. Osobno se mjesta sjećam dok je još radila mala škola tamo te sam bio u posjetu istoj u kojoj je bilo 4 ili 5 razreda i možda 15-tak učenika ukupno, danas je ta škola zatvorena i to još davne 1985/86 te pretvorena u muzej gdje se mogu na nekoliko slika vidjeti običaju vezani uz ovčarstvo.

Vjerujem da pogađate da bi tu otprilike mogla krenuti kritika. Da, počet ću i možda završiti baš na tom muzeju, nekoliko loših slika sa još lošijim objašnjenjima, par ovčijih govanaca, nekoliko škara za striženje te neka užasno iritirajuća muzika, loša rakija za popizdit a plaćaš je i bolje da stanem tu otprilike. Znam da je to pokrenuto nekim entuzijazmom mještanina te pokušajem da se pokaže kultura, običaji toga kraja i mjesta, no ipak bi toga trebalo i moralo biti daleko više jer to mjesto je staro više od 4000 godina. Groblje ako se posjeti govori daleko više od onoga što je u muzeju predstavljeno a za turista to nisu nikakve informacije osim da je mjesto na 400 i nešto metara nadmorske visine i na stijeni.

Ostalo je u okvirima koji se mogu očekivati od starih ljudi koji su živjeli u nekim drugim vremenima te malo mladih ljudi koji su ostali te pokušavaju ovo mjesto staviti na turističku kartu. Nažalost sve se to svodi na lutanje uskim uličicama te na restoran prihvatljivih cijena i ukusne hrane, suvenirnica je čisti promašaj te ne nudi ništa od onog specifičnog Lubeničkog a vino koje se nudi kao suvenir je katastrofalno loše te više ni Zagorci ne rade takvo kiselo vino.

Ipak zbog te čudne energije kojom odiše to mjesto opet ću jednog dana otići u posjetu.

Translate:
Lubenice (lat Hibernitia of hibernus “winter, a cold”) is a place on the island on. There are at high klisuri above the sea, at 378 meters above sea level.

Lubenice is one small place on the island on, built on a cliff above the sea. According to the 2001 census. The Lubenice have 24 residents. Economy is base on sheep and fishing but also to be changed and when overcome and scrub land macchia is impossible to cultivate, and the locals switched to tourism.

Lubenice is a place of the old over four thousand years, and inhabitated has never been breaking. In summer, held cultural events “Lubenice evening.” Dance is known by the name “lubeniška.” Costume consists of: flit black skirt, shirts, aprons, vests and wrap.

But this place is more of these relatively scanty data and keeps a specified which reflects not only as a famous beach Lubenička which can be seen on HRT, the place you took him only a well-known energy and seek that he is returning again. Personally, I remember the town while still working a small school there and I was in the same visit, in which it was 4 or 5 class and maybe 15-in total pupils, now the school closed and still lang syne 1985/86 and converted into a museum where may be a few pictures to see the ordinance related to sheeping.

I believe you guessed that this could go some criticism. Yes, I will start to finish and maybe just in this museum, a few bad images with more badly explanations, par sheep crap, several clippers for shear and some terribly paining music, bad brandy and paying is better that there stoped about. I know that it was running some enthusiasm villagers and trying to show the culture, traditions and the end of this town, but it would be, and it must be far more because this place is old more than 4000 years. Cemetery if the visit speaks far more than what is presented in a museum for tourists not to any information except that the place on 400 meters above sea level and on the rock.

Remained in the frame that can be expected from elderly people who lived in other times, and few young people who remained and trying to put this place on the tourist map. Unfortunately all this boils down to wandering the narrow streets and a restaurant acceptable prices and tasty food, souvenir shop is clean and not miss anything offered by the specific Lubenichian a wine that is offered as a souvenir is a catastrophic bad and even more Zagorian not doing such a sour wine.

Yet because of the strange energy that keeps this place again, I will one day go to visit.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 8.8MB / Wait for the file loads, the size of 8.8MB

~ following the title is: Mali Lošinj, 01.08.2008 ~

Lovac (Valun, 16.07.2008)

Ponekad nam je drago što imamo uz sebe fotić ili kameru te možemo uloviti trenutak jer takvi trenutci su vrlo rijetki te neću mnogo pisati nego vam prepustiti taj trenutak da uživate u njemu.

Ponuđene su dvije opcije, lošija i bolja snimka pa svakome od volje.

Translate:
Sometimes we are delighted that you have with yourself camera or the camera can catch the moment because such moments are very rare and I will not write much more than you let this moment to enjoy it.

Are offered two options, better and worse, and every recording of the will.


(Low Quality, size 2.7MB)


(High Quality, size 47.8MB)

Valun 12.07. – 18.07.2008

Nekad predivan ribarski gradić je smješten na južnom dijelu Valunskog zaljeva između dviju šljunkovitih plaža. Valunski zaljev nešto je južnije od Creskog. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Valunu živi 62 stanovnika. Imao je 20-tak kuća i bio okružen poljima, maslinama, smokvama i šumom.

Mjesto Valun je nastalo kao luka starog naselja Bučev čiji su ostaci nađeni kod crkve svetog Marka. Uz tu crkvu i poznatu Valunsku ploču iz 11. stoljeća, znamenitost je i glagoljski lapidarij koji prikazuje kopije najstarijih glagoljskih natpisa iz Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Danas gradić koji ima 100-njak kuća gdje su nestali ili su vrlo rijetki te neodržavani nasadi maslina, smokava te je još jedino šuma tamo i samo se pitam dokle.

Nekad miran i potpuno običan centar mjesta sada vrvi od restorana (4 trenutno) te sa na rivi može vidjet usidreno samo nekoliko manjih brodica za ribarenje dok je ponuda u tim restoranima upakirana ljubaznim osmjehom, koliko toliko jestivim morskim plodovima i loše skuhanom blitvom za poludit no zato toliko visokim cijenama da se odmah izgubi apetit i prije naručivanja.

Mjesto svedeno na obiteljski turizam ponude sunce, more i kakva takva plaža bez ikakvog pokušaja da se barem petkom ili subotom što pametnog osmisli jer su tamo više manje sve mlađe obitelji. Naravno u mjestu prevladavaju prebučni Talijani koji osim loše kulture još su dosadni do bola, bolesno šutljivi Nijemci, Austrijanci te pokoji Čehi, Slovaci, Francuzi i naravno mi domaći.

Sobe koje su za sada sobe sa tri zvjezdice su u biti apartmani koji nisu prošli zbog slijedećih uvjeta:
– ima stepenica od centra mjesta do najvišeg apartmana/sobe za ubit se ili nabavit planinarsku opremu (za starije kiskik obavezno)
– u apartmanima/sobama nema televizora (da dobro ste pročitali), zašto? nemam pojma ali mislim da znam koji je razlog – škrtost
– noćni život ravan 0 ili dobitku na Lotu
– da će te ujutro u dućanu sresti prodavačicu sa osmjehom na licu je jednako Bingu
– da će te u 7 sati uspjeti kupiti jutarnje novine za druženje uz kavu je ravno dočeku nove godine sa Catherine Zeta-Jones (jer novine dolaze tek poslije osam sati)

Ipak soba koju smo mi dobili u toj kategoriji je bila ok i ima sve osim televizora – mini kuhinja, soba sa bračnim krevetom, kupaona te mala terasa vani za popiti kavu ili u miru pročitati novine.

Plaže su uredne i čiste unatoč gomili gostiju i djece koja su bila tamo, poslije kupanja navečer na plažama se rijetko moglo naći smeća van kanti za smeće. Divlje plaže koje su namjenjene naturistima su koristili najmanje oni jer su one bile izvrstan bijeg sa dvije krcate redovne plaže a i tamo se jedino moglo normalno roniti i uživati u bistrini mora te flore i faune koja okružuje otok Cres. Parkiranje van redovnog parkinga koji se plaća 15 kuna dnevno ili ako ste gost onda onoliko koliko ste gost Valuna se ne preporučuje jer osim ako svoje vozilo ne namjeravate svakodnevno podlagati sa najmanje 4 poprilična kamena je rizik zbog nizbrdice/uzbrdice od 10% nagiba. Zelenilo izvire ispod svakog kamena ili komadića betona a sami mještani su još dodatno posadili svoje vrtove brojnim cvijećem i zelenilom koje djeluje opuštajuće ali mami veliki broj zrikavaca da Vas probude već u ranu zoru.

Valun je ipak lijep gradić okružen šumom makar je izgradnja soba/apartmana uzela maha te vjerujem da ipak svijest tih ljudi će ostati u okvirima da ne treba pretjerivati te stati u pravo vrijeme. Vjerujem da ću zbog svega toga ponovno doći ovdje uživati u godišnjem odmoru.

A sad lijepo slijede slike koje sam nekako uspio pospremiti u macromedia slideshow varijantu te ako je prebrzo može se zaustaviti i ručno pokretati svaku sliku.

Translate:
Once a beautiful fishing town is located on the southern part Valunskog Bay between the two pebble beaches. Valunski Bay is slightly south of Creskog. According to the census of 2001. The lives of Valun 62 residents. He had 20 houses and was surrounded by fields, olive trees, fig trees and forests.

Place Valun was established as a port of old settlements Bučev whose remains were found near the church of St. Mark. In addition to the church and known Valunsku panel of 11. century, sight and Glagolitic stone collection that displays copies of ancient inscriptions from Glagolitic Istria, Kvarner and Dalmatia.

Today, a small town, which has 100 houses where they disappeared or were very rare and not maintained plantations of olives, figs and is still the only noise in there and just ask how long.

Once a quiet and completely ordinary town centre is now thick with restaurants (4 currently) and on the waterfront can see anchored just a few smaller boats for fishing while the offer in these restaurants packing kind smile, how much eatable seafood and bad scald Swiss chard for no mad because prices so high to immediately lose your appetite before ordering.

Place arranged for family tourism offers sun, sea and any such beach without any attempts to at least Friday or Saturday, which makes smart because there are more or less all the young families. Of course in a place dominated by Italians who loudly except bad culture are yet to boring pain, sick silent Germans, Austrians and rare Čehi, Slovaks, French and of course my home.

Rooms that are now rooms with three stars are essentially apartments that are not passed because of the following conditions:
– There are steps from the town center to the highest apartments / rooms for kill or get mouintaineer’s equipment (for older oxygen optional)
– In apartments / rooms no TV (that you have read well), why? I have no idea but I think that I know that the reason – avarice
– Nightlife flat 0 or avail on Loto
– That will store in the morning encounter with saleswoman smile on his face, it is equally Bingo
– That will in the 7 am able to buy the morning newspaper for socializing with coffee is straight meet New Year with Catherine Zeta-Jones (for newspapers come only after eight hours)

Still room that we have received in that category was ok and has all but television – a mini kitchen, bedroom with double bed, bathroom and a small terrace outside for a coffee in peace or read newspapers.

The beaches are clean and regular despite a lot of guests and children that were there in the evening after bathing on the beaches are rarely could find the garbage outside the town to store garbage. Wild beach that are intended naturists are used because they at least have been an excellent one flight with two full regular beach and there is normally only could dive in and enjoy the clear sea and the flora and fauna that surrounds the island of Cres. Parking outside of regular parking, which is paid 15 kuna per day, or if you are a guest, then as much as you are a guest Valun is not recommended because unless your vehicle does not intend to subject every day with at least 4 quite stone is a risk because of slope/rise of 10% heeling. Greenery springs beneath each stone or pieces of concrete and townspeople themselves are still further plant its numerous gardens, flowers and greenery that relieves tensions but attracts a large number of crickets that you probude already in the early morning.

Valun is still a beautiful town surrounded by forests is to build at least rooms/suites taken hold, and still believe that awareness of these people will remain within that one should not exaggerate, and stop the right time. I believe that because of all this again come here to enjoy vacation.

And now a nice follow images that I somehow managed to save the slide show macromedia variant, and if he can be too fast to stop and manually run each image.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 11.8MB / Wait for the file loads, the size of 11.8MB

~ following the title is: Lubenice, 13.07. i 15.07.2008 ~