Kako se ja danas osjecam poslije svega sto se dogodilo?
Ponosan sam, sretan sam jer znam da za ono za sto sam se borio je napokon pravedno, casno i bez ikakve mrlje. Ipak neizmjerno sam tuzan jer znam da mnoge koje sam znao te cije slike nosim u svojoj glavi i srcu vise nikad necu vidjeti, susresti na ulici, popiti sa njima kavu, uzivati u njihovom smjehu i osjecam onu bol od koje suze same naviru na oci te ih nikako uz najbolju kontrolu covjek ne moze odagnati, jednostavno klize niz lice.
Placem u sebi jer gledam kako je moja, nasa Hrvatska pokradena, kako se sudi ili ne sudi lopovima koji su dok smo mi bili na ratistima otimali imovinu koju su sticali moji roditelji, tvoji roditelji, nasi roditelji a oni danas besramno hodaju cestom i imaju obraza pogledat bilo kojem covjeku u lice.
Nadam se da ce kako rekao je predsjednik Josipovic sutra se Hrvatska probuditi sasvim drugacija bez proslosti i okrenuti se buducnosti u kojoj ce se pohvatati sve lopine koje jos nisu uspjele pobjeci te se nece ostvariti izreka gospodina Rojsa: ‘Tko je jamio, jamio je!’. Nadam se i zivim za taj dan kada ce sve lopine i probisvjeti koji su pokrali i opljackali imovinu gradjana Hrvatske se smjesiti iza resetaka nekog od zatvora pa makar ga mi branitelji morali dobrovoljno graditi kamen po kamen kao sto smo oslobadjali Hrvatsku centimetar po centimetar od onih koje smo do jucer zvali svojim susjedima i vjerovali im dok su nam oni iza ledja zabijali svoje nozeve.

Posted from WordPress for Android