Da li će ikada netko odgovoriti na pitanje što je ljubav? Najveći pjesnici i umjetnici pokušali su svojim riječima i slikama opisati ljubav, ali ona se ne može izreći mrtvim slovima na papiru, ona se osjeća. Ljubav je pobjeda i poraz, uspon i pad, tuga i radost. Nikada nitko neće moći reći definiciju ljubavi, jer ona ne postoji i nikada neće.
Svi se sjećamo naših prvih ljubavi; đačkih ljubavi i tko zna kakvih još. Ponekad znam sjesti i razmišljati, kako bi bilo da na ovom malom svijetu ima malo više ljubavi. Da se ljudi vole bez obzira na boju kože, jezik, nacionalnost, da se ne vode bezobzirni ratovi koji narušavaju jedan svijet, svijet ljubavi, koji jedini može opstati i koji će uvijek trajati. Ne znam kako opisti ljubav, da pišem o svojim ljubavima bilo bi previše djetinjasto i ludo, jer sve su ljubavi iste samo ako su prave, istinite. Da li se uopće može živjeti bez ljubavi? Mislim da ne, ali ne znam kako drugi misle, možda će netko reći: “Od ljubavi se ne živi.” Da to je istina, ali s ljubavlju se živi. Živi se u nadi, strepnji, ipak svoje probleme lakše je djeliti u dvoje a na to se uvijek nekako samo po sebi nadodaje ona poslovica: “ljubav prolazi kroz želudac” a ona asocira na zajednički život i djeljenje svih briga, problema, poslova i slično.
Dakako u svim tim ljubavima mladi se razilaze sa starijim osobama, jer oni su ih zaboravili ili žele zaboraviti što su radili u svojim mladim i ludim danima.
Zato onaj tko će ovo čitati neka se sjeti svojih dana, svojih ljubavi i neka razmisli što bi rekao tada da ga je netko upitao: “Što je ljubav?” Sigurno neće znati.