Nad mokre ulice nadvilo se zvjezdama posuto nebo.
Koracam dok oko mene ljudi prolaze, neprimjecujem ih. U glavi roj misli obvladan jednim bicem, njezinim prekrasnim tamnim ocima, senzualnim crtama njezinih usana, njezinim gracioznim hodom i prekrasnom figurom. Danas nakon mnogo vremena i komplimenata danih njoj osjetio je dio njene topline upucenih njemu, paznje te njenog zvonkog osmjeha okicenog biserno-bijelim zubima, dodire od kojih struji milijun volti.
Htio je poljubiti u njen meki bijeli vrat koji je mirisao na ruzin cvijet no pobojao se da je ne povrijedi, gledao je nju i ponasao se kao djecarac neznajuci sto da ucini, zbunjen i rastrgan onime sto bi zelio uciniti i onime da mozda je krivo protumacio signale koje je primio.
Sada u vrevi gradskih ulica okruzen ljudima hodao je bezglavo razmisljajuci da li je napravio sve ispravno danas te da li je zakazao i trebao biti puno hrabriji u nastojanju da pokaze koliko mu je je stalo do nje mada je to na neki svoj nacin puno puta do tada pokazao.
Ona je kao divan planinski cvijet – lijepa, mlada i pametna djevojka koja cvrsto stoji na zemlji znajuci tocno sto zeli. Vec dugo je promatra, razgovara sa njom, osvajajuci pomalo njeno srce koliko je to moguce u okvirima kavaljerstva uzivajuci kada na isto ona sama uzvrati nekom gestom zadovoljstva i razumijevanja.
Dok tako luta gradom razmisljajuci kako bi volio imati jedan cijeli dan samo za nju negdje gdje mogu biti spontani, sami i uzivati u radostima koje bi im ti trenuci pruzali, smislja nacin na koji bi je pozvao na zajednicko druzenje.
Zasad mu na pamet jedino pada izlet na Sljeme gdje se moze sam osjecati ugodno i dovoljno hrabro da pokaze svoje prave osjecaje, misli i moguce zelje racunajuci sa time da je na taj nacin nece povrijediti u bilo kojem slucaju.
Grad je pust a ulice mokre dok voda sljapka ispod njegovih koraka, ljudi oko njega su se prorijedili a on nekako je nezainteresiran za spavanje ili bilo sto takvo slicno, razmislja, zudi, zeli. Zeli osjetiti njezine usne na svojima, osjetiti njezine ruke na svojim ramenima, zeli osjetiti njezino lijepo i skladno gradjeno tijelo pod svojim prstima. Uzivati u njenom disanju, izgovorenim rijecima, njenom zvonkom smjehu.
Da li je zaljubljen?
Cudno, sto sad on moze na to reci. Samo oci koje se sjaje u noci i zagonetan osmjeh na njegovom licu, nista vise jer trenutno nema pravih rijeci samo tisina oko njega ispunjena njegovim koracima.
(Prica je autorova fikcija te su svi likovi u ovoj prici izmisljeni.)
Posted from WordPress for Android