Zagreb, 27.04.2009., 13:42 | Ivana Petrović
U Meksiku se pojavio novi virus gripe i to smrtonosne. Napada populaciju najaktivnije životne dobi, ne napada malu djecu i ljude starije od 45 godina. Virus je kombinacija svinjske, ptičje i ljudske gripe. Epidemija se iz Meksika proširila na Sjedinjene Američke Države.
Virus prijeti cijelome svijetu. Kad se na agencijama pročita ovakvo priopćenje, u prvi trenutak se pomisli da nije riječ o stvarnosti, već o nekom filmu znanstvene fantastike ili filmskom predlošku za neku od najpopularnijih i najkomentiranijih teorija zavjere.
Zanimljivo je da nema detaljnih znanstvenih opisa tog virusa. Nema prikaza koji bi zanimao svakog laika koji se pita – kako je moguće da virus triju vrsta gripe mutira u nešto novo. Nema podataka o njegovu podrijetlu, kod koga se i kako prvi pojavio, koliko je termostabilan (ili labilan) i slično. U Meksiku je sveopća karantena, vlasti su ljudima raznih stručnih profila, od policajaca do liječnika dali ‘odriješene ruke’ za neovlašteno upadanje u kuće i stanove, za zatvaranje u karantenu svakoga tko je sumnjiv, znači bez obzira je li mu tzv. svinjska gripa dijagnosticirana ili nije. Što je to?
Sumnja da je virus proizveden u CIA-inom tajnom laboratoriju
Zdravstveno-znanstveni ili špijunski parametar ponašanja u ‘izvanrednoj situaciji’. Na većini foruma u svijetu, paralelno s rapidnim porastom broja oboljelih iz sata u sat, već se stvara nova teorija koja sumnja da je virus proizveden u nekom CIA-inom tajnom laboratoriju.
Zanimljivo je i to da je 24 sata nakon objave o postojanju virusa najavljena pojačana proizvodnja lijeka Tamiflue, onog za koji smo prvi put čuli prije dvije godine kad je odjednom odnekud isto tako izronila i svijetom počela harati ptičja gripa. Liječnici sumnjaju u učinkovitost Tamifluea u ovome slučaju, ali on se ipak pojačano proizvodi. Amerikanci su iz financijskih pričuva u optjecaj pustili golemu svotu novca proglasivši zdravstvenu krizu.
Činjenice oko svinjske gripe bude jezive asocijacije
Sjećate li se kako je prestala epidemija ptičje gripe? Kako je došla, tako je i nestala u trenutku kad se otkrilo i počelo javno govoriti i pisati da Tamiflue proizvodi farmaceutska kompanija u čijem je upravnom odboru Donald Rumsfeld, bivši američki ministar obrane. U nedjelju poslijepodne objavljena je i vjestica da je u Meksiku od nove gripe umro službeni vodič američkoga predsjednika Obame koji ga je pratio za njegova nedavnog posjeta Meksiku. Tada su Obama i Calderon dogovorili zajedničku strategiju u borbi protiv narko kartela.
Kad spojimo sve činjenične pojmove, iznenadna epidemija+novi virus nepoznatog podrijetla+rapidan rast broja oboljelih i umrlih +pojačana proizvodnja Tamifluea unatoč upitnoj učinkovitosti+farmaceutska kompanija Donalda Rumsfelda+umro službeni vodič predsjednika Obame+Obama i Calderon dogovorili borbu protiv narko kartela, asocijacije i kombinacije nam mogu biti doista jezive. Upravo onakve kakve ‘tajne elite’ najprije izvrše, a potom ih proglase teorijom zavjere, nemogućim činom koji po svijetu ‘propovijedaju’ egzaltirane budaleskare.
Prava bomba je skidanje oznaka tajnosti s Bushevih memoranduma
Ostaje vjerovati da je stvarno riječ o virusu koji je stvorila priroda i jednoj opasnoj epidemiji koja nam dolazi biblijskom logikom. Vijest o gripi potpuno je zasjenila jednu drugu vijest koja je bila ‘na početku’ i u svim, a napose američkim medijima i interpretirala se vrlo pažljivo. Vijest da je američki predsjednik Obama skinuo oznaku tajnosti s tzv. Bushevih memoranduma u stvari je bomba, koja je svijet mogla prodrmati još jače od virusa nove i naglopridošle gripe. Riječ je o naredbama koje je provodila CIA, a tiču se Iraka, točnije mučenja u Abu Ghraibu.
Još se sjećamo jezivih i ponižavajućih fotografija koje je od tamo ‘prošvercao’ jedan američki vojnik, ljudi s pokrivenim glavama i zavezanih za uzice poput životinja. Za ta zlostavljanja vojni sudovi osudili su jedanaestero vojnika i petero degradirali. Svi oni tvrdili su da zlostavljanje nije bio njihov hir, već naredba koja je stizala izravno s vrha američke vojske i politike. I doista, objelodanjeni dokumenti koji odobravaju razne nehumane i nedopuštene metode torture zarobljenika nose potpise bivšeg potpredsjednika Dicka Chenyja i državne tajnice Condoleezze Rice. Predsjednik Obama ishitreno je otvorio Pandorinu kutiju. Demokrati, čiji je dio stranačkog korpusa uključujući i sadašnju državnu tajnicu Clinton podržao Busha u nakani da napadne Irak, sad traže istjerivanje pravde do kraja. Republikanci Obamu optužuju da je ugrozio nacionalnu sigurnost. On reterira i pokušava stvar izgladiti .
Vrijeme je da se otkrije što se stvarno događalo
U tom ‘opasnom sendviču’ ne može se odlučiti između nezavisne istrage i zatvorene kongresne istrage. ‘Predsjednik vjeruje da objava ovih memoranduma ne znači da je došlo vrijeme za odmazdu, već da se razotkrije što se stvarno događalo.’ Kazao je to glasnogovornik Bijele kuće Robert Gibbs. Njegova izjava podsjeća na izjavu nekog tranzicijskog glasnogovornika i ujedno pokazuje u kojem se neobranom grožđu predsjednik našao kad mu nesmotren potez ne može popeglati jedna od najboljih PR službi svijeta – ona Predsjednika SAD-a.
Mladi, nepreiskusni Predsjednik za tamošnji je puk utjelovljenje američkoga sna, netko tko u Bijelu kuću nije došao iz establishmenta, i očito mu je trebalo nekoliko sati da shvati kako memorandume za Abu Ghraib nije potpisao građanin George Bush, ni guverner George Bush, ni penzioner George Bush, već Predsjednik SAD-a. Na neki način, gledajući američkim očima jedinstvenosti te institucije i njihova unilateralizma, te je memorandume simbolički potpisao Obama sam. Ne kao odvjetnik Barack Obama, ne kao senator Illinoisa Barack Obama, već kao Predsjednik SAD-a.
Odmazda bi bila opasna i globalna kao meksička gripa
Na tom i takvom viđenju institucije Predsjednika SAD-a, zasnivala se odluka predsjednika Geralda Forda da nakon zakonito i javno provedene kongresne istrage pomiluje svog prethodnika /čiji je ujedno bio zamjenik/ Richarda Nixona koji je 1974. zbog afere Watergate bio prisiljen podnijeti ostavku. Afera Watergate, osim što je 30 godina poslije srušila mit o istraživačkom novinarstvu i pokazala da postoji u tom smislu samo špijunsko novinarstvo /Mark Felt, drugi čovjek FBI-a priznao je pred smrt 2004. da je on bio ‘duboko grlo’ novinara Washington posta/, predstavljala je i vrhunac javne frustracije i razočaranosti politikom i političarima. Frustracije koja je imala korijene u nikad razriješenom i demistificiranom ubojstvu predsjednika Kennedyja te u vijetnamskom ratu.
9/11 donio je novi krug američke frustracije. Predsjednik Bush, nakon napada na WTC i pogibelji više od 3000 nedužnih ljudi, učinio je što je učinio. A učinio je svašta lošeg od Abu Ghraiba do Guantanama. Jedino nije svojim sugrađanima razjasnio kako je do toga došlo. I upravo zato teško da ne bi, kako to kaže glasnogovornik Gibbs, daljnja javna diskusija o objavljenim tajnim Predsjednikovim dosjeima donijela vrijeme odmazde. Kad se malo razmisli odmazda bi bila opasna i globalna kao ova nova meksička gripa. Čini se da predsjednik Obama mora naći neki drugi, bolji ‘modus operandi’ vraćanja ugleda SAD-a u svijetu. Pitanje je samo smije li ga naći.
Prođeš u životu razdoblje mladalačkog otkrivanja svijeta, pa zatim Novi val, fazu kvartovskih druženja, opijanja, tučnjava i svega što uz to ide, pa jedan neuspjeli brak, odradiš i ratnu fazu, zasitiš se velegrada, bježiš na selo, otkrivaš u sebi i kulinarsko umijeće, polako se smiruješ, stišavaš gnjev i ogorčenje, naposljetku, svedeš svoj svijet na nekolicinu bliskih prijatelja s kojima te ne vezuje samo to što ste preživjeli i opstali zajedno, nego i sličan svjetonazor. A crv inteligencije ne da ti da samo mirno promatraš, da adrenalinske faze aljkavo slažeš na krivulje uspona i padova, da se pasivno prepuštaš sustavu vrijednosti koji se oko tebe nemilice srozava. Umjesto toga gledaš, razmišljaš, analiziraš i – pišeš, svoju životnu priču, stisnuvši zube, nek’ je trpka, nek’ je mukotrpna, ali tvoja je, njome se ponosiš, iako u tvom životopisu ima i stvari kojima se ne ponosiš, al’ hrabrost je i to priznati i napisati. Naposljetku, sasvim je u skladu s tvojom osobnošću odbijanje da rukopis, što je nastajao možda godinama a možda i u trenu, nudiš naokolo izdavačima koji bi po njemu kljucali i štipali, možda ga i samo uzastopce šutke odbijali, produžavajući frustraciju svime što si među željene korice već utrpao…