Sve objave od dagoberhr

Lutanja po zagorskim bregima – VINAGORA

Za svaki zagorski kraj nađe se ljudi koji kažu da je taj i taj najljepši, no ovaj pregradski, gdje se zapadno od Pregrade u vrh brijega smjestila Vinagora moguće je ipak najljepši. Pogled od tuda nezaboravan je. Utiskuje nam se u pamćenje plavetni lanci planina na horizontu, zeleni bregovi i zaseoci u bližem planu, a na strmim kosinama podno nas vinogradi, vinogradi s po kojom starom kleti. Upravo ovdje na samom vrhu brda na 404 metra nadmorske visine ostvaren je najambiciozniji pothvat ovoga kraja u doba baroka.

Crkvi sv. Marije od pohoda prilazi se s dvije strane stubama. Uz polukružno je svetište sakristija; uz lađu s obje strane su polukružne bočne kapele koje tvore tlocrt u obliku križa, a uz glavno pročelje toranj u gornjem dijelu oktagonalan, a pokriven kapom i s otvorima. Zbog malog prostora na vrhu brijega oko crkve se tijesno priljubio zid s unutarnjim arkadama i s kapelama sv. Roka i sv. Florjana.

One su u obliku cilindričnih kula, tako da čitav sklop djeluje kao utvrđenje. U zidu je jedan seljak svojevremeno naslikao niz scena s čudesima. Na krovovima su crkve križevi i znakovi od krasno kovanog željeza. Tik do crkvenog sklopa je jednokatna župna kurija. U svetištu su slike iz g. 1768, koje dopunjuju kompoziciju glavnog oltara. Kameni pod je iz g. 1850, a grobnica Stephana Zagvozde iz g. 1826, te nadgrobna ploča iz g. 1846. Kamena škropionica ima motiv kriške. Crkveni je namještaj uglavnom iz doba baroka i klasicizma. Glavni oltar tektonskog tipa iz vremena oko g. 1770, s motivima osim baroknih kipova i vaza ima i gotički kip Madone s djetetom Isusom iz vremena oko g. 1500 – 1510 .

Uz stijenu, s trijumfalnim lukom ukoso, smještena su dva oltara kasno baroknog tipa Svih svetih i Sv. Tri Kralja. Nastali su između g. 1830. i 1840. Imali su već klasicističke motive. U desnoj bočnoj je kapeli barokni oltar sv. Valentina i istovjetnog tipa u lijevoj kapeli oltar sv. Trojstva, oba iz vremena oko 1779.

Propovjedaonica s klasicističkim detaljima nastala je oko g. 1805. U sakristiji je barokni ormar s lijepo izrezbarenim detaljima. Iz 19. su st. krstionica s grupom krštenja Kristova i kip procesijske Madone. Barokne oznake imaju još kip uskrslog Krista i oltarni svijećnjaci.

Orgulje su od J. Brandla iz Maribora. Luster neobična oblika od brončanog lišća nalik na paprat ili palme nabavljen je iz Beča g. 1911. Od zlatarskih predmeta postoji rokoko relikvijar sv. Križa. Szabo je bio zapazio zavjetnu sliku sa seljacima u iščezloj narodnoj nošnji, a zapisao ova zvona s latinskim natpisima: DNIJESV CHRISTI ZV LAI BACH GOSS MICH ELIAS SAMBRACKA.D. 1607, zatim MARIA MATER DEI ORA PRO NOBIS. CONRADVS SCHNEIDER FVDIT ME CILLIAE ANNO 1716. i natpis na trećem zvonu: JESVS NAZARENVS REX IUDAEORVM – ANNO 1773 CASPAR BALTHASAR SCHNEIDER CILLIAE ME FVDIT, pa su, prema tome, dva zvona salivena od celjskih majstora K. i K.B. Schneidera, a jedan je zvon iz ljubljane od I. Sambrake.

Vinagorsku crkvu posvetio je – prema natpisu na ploči u unutrašnjosti – g. 1713. biskup senjski Adam Ratkaj, kojem je sačuvan portret u župnoj kuriji. Liber memorabilium spominje da je tu postojala crkva Marijina već u 16. st. Navodi se da je mali oltar iz g. 1652. bio iz Krapine. Vizitator pak navodi da se crkva spominje g. 1639. kao kapela župe Desinić. U prijašnjoj crkvi dao je ranobarokni glavni oltar (koji ne postoji) pozlatiti grof Ladislav Ratkaj i žena mu Ivana Leopoldina.

Translate:
For each zagorski found near the people who say that so and so famous, but this pregradski, where the west of Pregrade the brow situated Vinagora it is possible, however, the most beautiful. The view from here is unforgettable. Impress us in memory azure chains of mountains on the horizon, green hills and hamlets near the plane, and on steep slopes beneath us vineyards, vineyards with which the old curse. Right here at the very top of the hill 404 meters above sea level is reached the most ambitious venture of this region in Baroque style.

Church St.. Mary of the campaign approached the two sides of stairs. In addition to U-turn is a shrine sacristy, with the ship from both sides of the semicircular side chapel, which form the floor plan in the form of the cross, with the main facade tower in the upper part of octagonal, a cap is covered with holes. Because of the small space at the top of the hill around the church is closely adhere wall with internal arcades is chapels St. Rok. and St. Florjan.

They are in the form of cylindrical tower, so that the entire circuit acts as a settlement. The wall is one farmer once painted a series of scenes with wonders. On the roofs are church crosses and signs of beautifully wrought iron. Close to the church circuit is a two-parish manors. In the sanctuary were images from y. 1768, boost composition of the main altar. Stone is from under y. 1850, a tomb Stephan Zagvozde from y. 1826, and the gravestone of y. 1846. Stone has a motive aspresion slices. Church furniture is mostly from the Baroque style and classicism. The main altar tektonic type from the time of y. 1770, with motives except Baroque statues and jars and has a Gothic statue Madone with the child Jesus from the time of y. 1500 – 1510.

Along with rock, with onions trijumfalnim aslant, located two late Baroque altar type of All Saints and St.. Three King. Were between y. 1830. and 1840. They had already classicist motives. In the right Sidebar is a Baroque chapel altar of St. Valentine and identical type left in the chapel altar of St. Trinity, both from the period around 1779.

Rostrum with classicist detail was about y. 1805. The sacristy is a baroque cabinet with a nicely carved details. Out of 19. The pelvis was with a group baptism of Christ and the statue procession Madone. Baroque labels have yet resurrect statue of Christ and shrine candle.

The organ of the J. Brandla from Maribor. Lustre unusual form of bronze leaves like a fern or palm procure is from Vienna, y. 1911. From goldsmiths cases there reliquary of St. Rococo. Cross. Szabo was note votive picture with peasants in disappearance folk costume, a written these bells with Latin inscriptions: DNIJESV CHRISTI ZF LAI BACH GOSS MICH ELIAS SAMBRACKA.D. 1607, then MARIA MATER DEI ORA PRO NOBIS. CONRADVS SCHNEIDER FVDIT ME CILLIAE ANNO 1716. and the inscription on the third bell: JESVS NAZARENVS REX IUDAEORVM – ANNO 1773 CASPAR BALTHASAR SCHNEIDER CILLIAE ME FVDIT and are, therefore, the two bells molten of Celjskih Masters K. And K.B. Schneidera, and one is bell from ljubljana than I. Sambrake.

Vinagora church dedicated – according to the inscription on the panel in the interior – y. 1713. Bishop senjski Adam Ratkaj, which has preserved a portrait in the parish house. Liber memorabilium mentioned that there existed Mary church in 16. The Quote is that the mali altar from y. 1652. was the Krapina. But Vizitator alleges that the church mentioned in y. 1639. as a chapel of the parish Desinić. In previous church had a erly baroque main altar (which does not exist) gild count Ladislav Ratkaj and his wife Ivana Leopoldina.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 2.3MB / Wait for the file loads, the size of 2.3MB

Lutanja po zagorskim bregima – VELIKI TABOR

Dvorac Mihanović
Kako je dvorac dobio ime?

Dvorac iz 18. stoljeća bio je dom autora hrvatske himne Antuna Mihanovića. Lutajući zagorskim bregima Mihanović je opjevao našu domovinu i prekrasan kraj u kojem je često boravio u gostima kod svoje sestre, udate za vlasnika dvorca grofa Brigljevića. Današnja funkcija tog obnovljenog zdanja je restoran u vlasništvu Termi Tuhelj koji je tamo davne 2002 godine bio prodavan za 80 milijuna kuna.

Dvorac Veliki Tabor
U krajnjem dijelu sjeverozapadnog područja Hrvatskog Zagorja, pokraj mjesta Desinića na prekrasnom brežuljku, smješten je utvrđeni dvor VELIKI TABOR koji prema ocjeni UNESCO-a pripada najvišoj kategoriji spomenika.

Đuro Szabo, opisujući Veliki Tabor i okolicu, ne štedi najljepših riječi, a njemu se pridružuje bard hrvatske gradbene kulture akademik Andre Mohorovičić. I zaista, impresivna slika koju nam Dvor pruža sa svih strana, a isto tako i interijer Dvora, ostavlja na posjetitelja neizbrisiv dojam. Tko ga samo jednom posjeti, uvijek će se njemu vraćati. Nadmorska visina od 334 m. omogućila je punu izolaciju i svježinu ozračja, a debeli zidovi pohranjuju ugodnu temperaturu u ljetnim mjesecima.
Zimi pak snježni pokrov čini ga još ljupkijim i romantičnijim. Jedna je hipoteza da se Dvor nalazi na vrhu otoka u nekadašnjem Panonskom moru. Druga je hipoteza da je u II. stoljeću nove ere na današnjem mjestu Dvora bila manja rimska fortica.
Činjenica je da je u XII. stoljeću sagrađena tzv. peterokutna kula, dok su ostale polukružne kule, koje daju punu ljepotu Velikom Taboru, građene u XV. i XVI. stoljeću, a današnja ulazna vrata i taj cijeli trakt građen je oko 1820. godine. Valja pripomenuti da Dvor ima cca. 3340 kvadratnih metara.

Dvanaest međusobno različitih krovnih pokrova daje cijelom zdanju posebnu reljefnost. Unutrašnjost Dvora obogaćena je galerijama ukrašenim okruglim stupovljem koje u večernjim satima daje Dvoru čaroban izgled kada se pomiješa stupovlje sa vlastitim sjenama. Veliki bunar posebno je zanimljiv kako svojim izgledom, tako i svojom dubinom od 31 m. Nekadašnji vinski podrum s velikom prešom za grožđe mjesto je gdje se može ljeti uživati u rashlađenom prostoru, a zimi u relativno toplijem, uz čašicu vina. Velika rustikalna dvorana, kako smo je nazvali, svakako je najljepši prostor Velikog Tabora, trenutno je ukrašena helebardama. Na prvom katu nalazi se dvorska kapela u kojoj je pohranjena lubanja “Veronike Desinićke”.

Priča o Veroniki Desiničkoj
U dugim zimskim olujnim noćima uz zov i krik velike sove, pokoji puta se čuje jecanje Veronike Desinićke, nekada lijepe seoske djevojke koja je u petnaestom stoljeću živjela u slikovitom selu Desiniću podno gordog Velikog Tabora, u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman II. Celjski. Njegov mladi i stasiti sin Fridrih, jašući očevim posjedima, zagleda se u ljepoticu Veroniku i ne samo zagleda, već i čvrsto zaljubi. Ljubakanje mladih nije bilo po volji ocu Hermanu, tada europskom moćniku, te se suprostavi ljubavi mladih. Mladi pak, odlučni u svojoj ljubavi, pobjegoše u grad Fridrihštajn u Sloveniji, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Lijepi i donekle utvrđeni grad Fridrihštajn sagradio je stari Herman upravo za svog sina Fridriha kao lovačku kuću, pa je tako i građevina dobila ime po mladom Fridrihu. I tu usred gustih šuma bogatih divljači, srnama, divokozama, jelenima i tetrijebima, zaštićeni debelim zidovima, mladi su ljubavnici održali svoj pir.

Na žalost medeni mjesec nije dugo trajao. Stari je grof Herman ubrzo doznao gdje mu je sin i odmah je uputio vojsku s nalogom da uhvate mlade ljubavnike. Vojska ubrzo opkoli Fridrihštajn. No Fridrih ipak uspije spasiti Veroniku iz obruča, te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine, Bilogore i Kalnika, sve do seoca Sveta Margita, gdje se Veronika sakrije kod jednog seljaka kod kojeg je ponekad i sam Fridrih znao prespavati kada bi se predugo zadržau u lovu u tom području bogatom prepelicama, trčkama, fazanima i divljim patkama. Fridrih nije mogao umaći očevoj vojsci, te ga vojnici privedoše nakon nekoliko dana u Veliki Tabor. Razjareni otac nije ga ni želio pogledati već dade nalog vojsci da nesretnog sina odmah sprovedu u Celje i tamo ga zatvore u jednu visoku kulu, koja je u tlocrtu imala 8×8 m a visoka je bila oko 23 m. Kula je bez krova, a vrata i prozore odmah pošto su u kulu ubacili mladog Fridriha, zazidaju i ostave samo jedan otvor kroz koji su nesretnom Fridrihu ubacivali hranu. Tu je Fridrih proboravio preko četiri godine kada ga je otac odlučio osloboditi. Na žalost, kada su Fridriha pustil van iz kule, koja je po njemu dobila ime, te se i danas naziva Fridrihova kula ili slovenski “Fridrihov stolp”, bio je psihički i fizički nesposoban za život, te ga povijest više i ne spominje. Veronika također nije imala sreće. Hremanovi žbiri ubrzo su doznali za nju i javili Hermanu, a ovaj pošalje vojnike koji je uhvate i privedu u Veliki Tabor gdje je zatvore u mali zatvor bez prozora, na ulazu u dvorište grada.

Ban Herman odmah pozove suce porotnike i optuži nesretnu Veroniku da je copernica koja je zavela njegovog sina. Suci se prihvatiše posla i otpočnu saslušavati ubogu Veroniku. Istraživanje je trajalo puna dva dana i pod večer drugog dana suci izjaviše:”Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridrihu. No presvjetli bane! Ljubav nikada nije bila grijeh a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvjetli bane završen.” Suci krenu prema izlazu i još nisu pravo zamakli za vratima kada je grof Herman dao nalog kaštelanu Dvora da Veroniku smjesta udave. Kaštelan izda naloge, a sluge poslušaše, te na sredinu Dvora iznesu poveču kacu (drveni sud) u koju nasuše vodu. Uhvate nesretnu Veroniku, gurnu njenu glavu u vodu i sačekaše dok se posljednji mjehurići zraka ne smire. Potom mrtvo tijelo izvade iz kace i krenu ka prvom katu, gdje mrtvo tijelo zazidaju u zid koji spaja zidove peterokutne kule sa ulaznim dijelom. Čisteći 1982. godine sve prostorije Dvora našli smo jednu lubanju, za koju je utvrđeno da pripada ženskoj osobi. Da li je to lubanja nesretne Veronike ne možemo ni tvrditi ni negirati, već samo reći: “Veroniki Desiničkoj neka je vječni mir i pokoj!”

Od inih zanimljivosti navodimo zbirku starih vozila, bogatu etnografsku zbirku, prezentaciju prve manufakturne tvornice lijekova, prezentaciju mačevalaštva, mušketira i oklop “tužnog viteza”, bogatu likovnu galeriju, značajnu zbirku lončarije i grnčarije, kao i niz drugih zanimljivih izložaka. Posebno ističemo prezentaciju Đure Prejca s brojnim lijepim i značajnim izlošcima i arhivskom građom. Značajna je zbirka antifašističkog rata ovog kraja, nažalost sada u depou. Počelo je prikupljanje za zbirku Domovinskog rata. No najznačajnija je prva postava izložbe pod imenom RATKAJI VELIKOTABORSKI U POVIJESTI I KULTURI HRVATSKE. Dio ove izvanredne izložbe postati će stalni postav obitelji Ratkaj. Od najznačajnijih posjednika i korisnika Dvora navodimo grofove Celjske, zatim Ratkaje, grofa Tugutha, zagrebačku braću trgovce Grunvald, Banovinu Savsku, Otona Ivekovića, velikog hrvatskog slikara (“Dolazak Hrvata na Jadrana”,”Oproštaj Katarine Zrinske s Petrom”, “Kralj Dimitar Zvonimir III”, Stari gradovi sjeverne Hrvatske”…), časne sestre reda Franjevki i podroda milosrđa, Nezavisnu državu, Hrvatsku, Narodnu republiku Hrvatsku, Općinu Pregrada, Republiku Hrvatsku (u okviru Muzeja Hrvatskog Zagorja s posebnim pravima Društva DVOR VELIKI TABOR, kao imovinsko pravnog sljednika nekadašnjeg zavičajnog muzeja u Velikom Taboru). Značajno je pripomenuti da su časne sestre milosrđa u Dvoru skrbile za oko 80 djece koja su u ratnom vihoru ostala bez svojih najbližih.

Translate:
Castle Mihanovic
As the castle named?

Castle from 18. The house was the author of the Croatian anthem Anthony Mihanovic. Zagorje errant hills Mihanovic opjevao is our homeland and beautiful region in which he often stayed in the guest at his sister, udate for the owner of the castle of Count Brigljevića. Today’s function of the renewed buildings is a restaurant owned by Terme Tuhelj which there long 2002 was a year in sales of 80 million kunas.

Castle Veliki Tabor
In the far northwestern area of Hrvatsko Zagorje, near the town Desinić on a beautiful hill, is located fortified palace BIG TABOR, which according to the discretion of UNESCO and the highest category of monuments.

Duro Szabo, describing the Veliki Tabor and its surroundings, do not let the most beautiful words, it joins bard of Croatian culture Building academician Andre Mohorovičić. And indeed, impressive picture Castle provides us with all sides and the interior Castle, a visitor leaves indelible impression. Who ga only one visit, will always back him. Elevation of 334 meters has full isolation and fresh atmosphere, a thick walls stored comfortable temperature in the summer months.
But in winter snow cover makes ga more delightful and romantic. One hypothesis is that the court is located at the top of the island in former Pannonian Sea. Another hypothesis is that in the II. The new era of today’s settlement was less Castle Roman fortica.
The fact is that in the XII. The so-called built. pentagonal tower, while the other semi towers, which give the full beauty of Big Tabor, built in the XV. and the XVI century, and today’s front door and the entire tract was built around 1820. year. We should mention that the court has approx. 3340 square meters.

Twelve different interconnected roof cover over the building gives a special embossed. The interior is enriched Castle galleries decorated round piered that in the evening gives Castle magical appearance when mixture pillars with their own shadow. A large fountain is particularly interesting as its appearance, and its depth of 31 m. The former wine cellar with a large press for grapes is a place where you can enjoy the summer refrigerate space, a winter in a relatively thermal, with nor wester. Rustic Great Hall, as we have is called, is certainly the most beautiful area of Veliki Tabor, is currently decorated lance. The first floor is located in the palace chapel which is stored skull “Veronika Desinic.”

The Story of Veronica Desinic
In the long stormy winter nights with the call and cry sove large, sometimes time is heard sob Veronika Desinic, once beautiful village girl who was in the XV century, lived in the picturesque village of Desinic foot dignified Big Tabor, in which the mighty seat of Croatia ban count Herman II. Celjski. His young and personable son Fridrih, astride fathers estates, peer in Veroniku beauty, and not only peer, but firmly and loved. Toy youth was not pleased Hermanu father, then the European mighty, and oppose love young people. But the young, determined in his love, fled to the city Fridrihstein in Slovenia, near Kočevja, on the border with Australia. Nice and somewhat fortified city Fridrihstein built the old Herman for his son Fridriha as house hunting, so it is so and buildings named after young Fridrih. And here in the middle of dense forests rich in game, deer, chamois, Deer management and capercaillie, protected by thick walls, the young lovers have held their wedding celebrated.

Unfortunately honeymoon did not last long. Old is the earl Herman soon found out where his son and was immediately sent to the army with orders to take young lovers. The army soon besieged Fridrihstein. But Fridrih still manages to save Veroniku from hoop, and is sent to flee across the Gorski Kotar, Pokuplje, Moslavina, Bilogora and Kalnik, until settlement Saint Margita, where Veronika collapsed near a peasants with whom he sometimes Fridrih and I knew it would oversleep is too keep in hunting in that area rich quail, pheasants and wild duck. Fridrih could not escape father’s army, and soldiers him drawing after several days of Big Tabor. Mad father did not even want ga look at the army gave the order to hapless son immediately carry out in Celje and there ga prisons in a high tower, which is in layout had 8×8 ma high was around 23 m. The tower is without a roof, doors and windows immediately after the tower cast a young Fridrih, immure and leave only one hole through which hapless Fridrih throw in food. There is Fridrih dwell over four years when ga father decided to divest. Unfortunately, when Fridrih admit out from the tower, which was by him named, and is today called Fridrih tower or Slovenian “Fridrih stolp,” he was mentally and physically incapable of life and history it over and not mentioned. Veronika also had no luck. Hermanovi policemen were soon learned about it and was told Hermanu, and this sent the soldiers who seized and drawed in Big Tabor where the prisons in small prison without windows at the entrance to the garden city.

Banus Herman immediately called judges juror and accuse hapless Veronic that witch which is ill-advised his son. Judges undertook the work and examine begin poor Veronic. The study lasted two full days and night under the second day statement judges, “Lord banus! This girl has no guilt, let alone a crime. The only thing breed great love for your son Fridrih. Serenity banus No! Love has never been a son, let alone crime. Love is one of the most beautiful of human goodness! Time is our job, serenity banus completed. ” Judges went onto and are not yet right for went out gate when the count Herman gave the order to castelman Castle Veronic immediately choke. Castleman issues orders, a servant obeyed, and in the midst Castle bear better vat (wooden courts) in which pounder water. Take hapless Veronic, buck her head in the water and hold on while the air bubbles last not staid. Then the body of cut from tubs and went to the first floor, where body immure in the wall that connects the walls pentagonal tower with the entrance part. Cleaning 1982. The Castle all rooms we found one skull, which has found that the women’s person. Is it skull hapless Veronic we can not even claim nor deny, but only to say: “Veronic Desinic shall be everlasting peace and the room!”

From inih curiosities state collection of old cars, rich ethnographic collection, the presentation of the first factory manufacture drugs, the presentation fencing, muskets and shielding “sadly knight”, a rich visual gallery, a significant collection of potter, as well as many other interesting exhibits. Especially emphasize presentation Djure Prejca with many beautiful and important exhibits and archive holdings. Of special interest is a collection of antifasistic war in this region, unfortunately, now in a storeroom. Began gathering for a collection of patriotic war. But most important is the first exhibition of exhibition under the name RATKAJI VELIKOTABORSKI In HISTORY AND CROATIA CULTURE. Part of this extraordinary exhibition will become a permanent family Ratkaj. Since most users and landlord Castle state county Celjske, then Ratkaje, count Tugutha, Zagreb brothers traders Grunvald, Banovinu Savsku, Oton Ivekovića, the Croatian painter ( “Arrival of Croats to the Adriatic”, “Farewell Catherine Zrinska with Peter,” “King Dimitar Zvonimir III, “The old cities of northern Croatia “…), religious sisters order Franjevac and below clan mercy, Independent country, Croatia, National Republic of Croatia, Općinu Pregrada, Croatia (in the framework of the Museum of Hrvatsko Zagorje with the special rights of the Company PALACE BIG TABOR, as successor the legal property of a museum in the Great Tabor). Above mentioned significant is that the religious sisters of mercy in Castle felfared for about 80 children who were in the winds of war remained without its closest.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 5.6MB / Wait for the file loads, the size of 5.6MB

Lutanja po zagorskim bregima – KUMROVEC

Suza za zagorske brege
V jutro dišeče gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
nemo vu zemlu gledeč.

Tako ide dio poznate pjesme od Vice Vukova o Zagorju i bregima njegovim.

Nalazi se u zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije, a gospodarski gravatira Zagrebu, od kojeg je udaljen 48 kilometara.

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Kumrovec imala je 1.854 stanovnika, raspoređenih u 10 naselja:

– Donji Škrnik – 200
– Dugnjevec – 86
– Kladnik – 186
– Kumrovec – 304
– Podgora – 42
– Ravno Brezje – 258
– Razdrto Tuheljsko – 125
– Razvor – 227
– Risvica – 309
– Velinci – 117

U Kumrovcu se nalazi Muzej “Staro selo” (Eko-selo Kumrovec), jedinstveni muzej na otvorenom, s očuvanim izvornim seoskim kućama s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Povijest “Starog Sela” počinje postavljanjem Titova spomenika 1948. ispred njegove rodne kuće, a 1952. osniva se Muzej u Kumrovcu. Danas se rodna kuća Josipa Broza Tita nalazi na početku Muzeja i sadrži povijesne i etnološke izloške. Do sada je uređeno oko 40 stambenih, gospodarskih i pomoćnih objekata, tako da je “Staro selo” daleko najaktraktivniji objekt ove vrste u Hrvatskoj. Posjetitelji mogu razgledati stalne etnološke zbirke tradicionalnog načina života s kraja 19. st., kao što su: Zagorska svadba, Život mladog bračnog para, Od konoplje do platna, Kovački zanat, Kolarski obrt, Lončarstvo, Od zrna do pogače i dr.

Okružen ruševinama Cesargrada i kapelom Majke Božje Risvičke, na ulasku u Općinu Kumrovec, na cesti Klanjec-Kumrovec, nalazi se spomenik hrvatskoj himni “Lijepa naša” u zaštićenom, značajnom krajoliku Zelenjaku, okruženom šumovitim padinama klanca rijeke Sutle. Spomenik su podigli povodom 100. obljetnice himne Braća Hrvatskog Zmaja i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću.

Translate:

Suza sa zagorske brege
V jutro dišeče gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
nemo vu zemlu gledeč.

So goes part of the famous song from Vice Wolves of Zagorje, and its hills and it is not possible to translate nicely and has remained in its original form.

It is situated in the western part of Krapina-Zagorje County, and economic gravitates Zagreb, which is 48 kilometers away.

By census from 2001. The municipalities of Kumrovec had 1,854 inhabitants, distributed in 10 settlements:

— Lower Škrnik – 200
— Dugnjevec – 86
— Kladnik – 186
— Kumrovec – 304
— Navotas – 42
— Ravno Brezje – 258
— Razdrto Tuheljsko – 125
— Razvor – 227
— Risvica – 309
— Velinci – 117

In Kumrovcu there is a museum, “Old Village” (Eco-village of Kumrovec), a unique museum in the open, with preserved original rural homes from 19. in 20. Century. The history of “Old Village” begins by setting Tito’s monuments 1948. in front of his gender studies, 1952. The museum was founded in Kumrovcu. Today, the gender house Josip Broz Tito is at the beginning of the Museum and contains historical and ethnological exposed. Until now governing about 40 residential, commercial and auxiliary facilities, so that the “Old Village” far the attraction object of this kind in Croatia. Visitors can tour the permanent collection of ethnological traditional ways of life from the end of 19. century, such as: Zagorska marriage, Vita young couple, from hemp to Canvas, Farrier ploy, Wheelwright Crafts, Pottery, From Grain to cakes, etc.

Cesargrada surrounded by the ruins of a chapel of Our Lady of Risvičke, at the entrance to Općinu Kumrovec, on the road Klanjec-Kumrovec, there is a monument to the Croatian anthem “Our Beautiful” in a protected, Zelenjaku significant landscape, surrounded by wooded slopes of the river canyons Sutla. The monument was raised on the occasion of 100. anniversary of the Croatian anthem Brothers to the dragon and in honor of its author Antunu Mihanoviću.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 7.4MB / Wait for the file loads, the size of 7.4MB

Pauzica

Uzeh si pauzu jer:
– moram složiti slike da nastavim putopisnu priču o Cresu
– zbog toga što sam u subotu download-ao dobro igru pod naslovom Mass Effect te sad sam ludo zauzet sa uživanjem u dobroj grafici te izvanzemaljskom klanju

Zbog navedenog ću sa vremena na vrijeme baciti koji post dok me ne popusti ludilo.

UPDEJT I:
Sagradih kućicu a tko zna do kuda će dalje dospjeti od kućice.

UPDEJT II:
Posjetitelje svog bloga nažalost nisam nikad do sada informirao o mogućnostima da sami ovdje nešto napišu, postoje slijedeće mogućnosti da kao posjetitelj postanete:

– Administrator – samo u snu
– Urednik – dalo bi se o tome pričati
– Autor – svakako
– Dopisnik – uvijek
– Pretplatnik – to je ono osnovno

Dakle kao Autor ili Dopisnik uvijek se ta mogućnost može za Vas sve omogućiti a time možete pod svojim imenom (aliasom) pisati ono što smatrate da ovom blogu nedostaje bez bojazni da ću Vam kao Administrator korigirati ili mješati se u tekst. Podrazumijeva se da su to tekstovi koji ne promiču vrijednosti koje nisu u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i propisima država u kojima živite i radite a potiču na netrpeljivost ili mržnju prema drugim osobama ili nacionalnostima te vrijeđaju dostojanstvo bilo koje osobe.

Nadam se da sam Vam svima ovdje ukratko objasnio da postoje dodatne mogućnosti ovog bloga te da oni koji jesu Pretplatnici putem mejla koji se nalazi na blogu mogu zatražiti i promjeniti status koji trenutno uživaju.

Translate:
I took art pause because:
– I have to agree that the images continue travelogue story about Cres
– Because I download on Saturday on a good game under the title Mass Effect, and now I’m crazy busy with the enjoyment of good graphics and alien slaughter

Because of the aforementioned will with time to time put that post while I do not discount madness.

UPDATE I:
Built small home and who knows from where will continue to arrive from homes.

UPDATE II:
Visitors to your blog, unfortunately, have not so far never informed about opportunities to themselves write something here, there are the following possibilities that as a visitor:

– Administrator – just in a dream
– Editor – gave to talk about it
– Author – certainly
– Correspodent – always
– User – that is the basic

So as Author or Correspodent is always the possibility you can all provide a time can be under his own name (alias) write what you feel that this blog missing without fear that I will like you Administrator corrected or agitate in the text. Implies that these are texts that do not promote values that are not in accordance with the Constitution of the Republic of Croatia, laws and regulations of countries in which they live and work and encourage intolerance or hatred toward other people or nationality and abuse dignity of any person.

I hope that I have you all here briefly explained that there are more choices this blog, and that those who are Subscribers through e mail which is located on the blog can request and change the status that currently enjoy.

Donald Zolan – part one

Sad da se malo odmora od putovanja će mo prijeći na umjetnost te se upoznati sa jednim čovjekom koji je u Americi prepoznat kao najbolji dječiji umjetnik. Prepustimo se doživljaju tih malih bića koja nam uveseljavaju svakodnevno život kroz oči jednog umjetnika.

Translate:
Now that the little holiday of travel will be taken to art and learn about the one man who was in the United States recognized as the best children’s artist. Allow the experience of those small creatures that we beautify daily life through the eyes of an artist.


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)


Donald Zolan (large photo)

~ following the title is: Donald Zolan – part two ~

Beli 18.07.2008

Beli je mjesto u Primorsko-goranskoj županiji, na otoku Cresu, administrativno u sastavu grada Cresa. Prema popisu iz 2001. godine ima 35 stanovnika.

Ostavivši za sobom pristanište Porozina, put dalje vodi do brda Sis (650 m), najviše točke otoka. Skrenuvši ulijevo, možete se spustiti do mjesta Beli – brežuljka obraslog zelenilom i grozdovima kuća. Ispod, litica visoka 130 m, more, lučica, šljunkovita plaža.

Gradić vuče svoje korijene iz prapovijesti a na njegovom isturenom sjevernom dijelu, utvrđuje se bedemima. Zbog toga će je Rimljani prozvati Caput insulae, pa odatle Caisole. Toponomastički dualizam na ovim prostorima, u svakom slučaju, znači vrijednost koju valja zaštitit i očuvati.

Hrvatski naziv Beli, potječe iz doba Bele IV koji se ovdje sklonio pred najezdom Tatara.

Ulazeći u Beli stječe se dojam da jedan unutrašnji, skriveni sat stoljećima otkucava ritmove vremena i života. Svjedoci su toga ostaci rimskog i utvrde srednjovjekovnog razdoblja, romaničko-gotičke crkvice, stari balkoni, frizevi i dekoracije, nadgrobne ploče sa glagoljskim natpisima.

Posebno je dojmljiv popločeni prostor na maloj uzvisini, sličan sali okruženoj kamenim sjedalima. To je bilo mjesto susreta naroda, neka vrst agore, preostali trag stare i kratkotrajne demokracije kada je Beli, oko 1000 godina, postala nezavisna komuna.

U Belom od 1985/86 kad je zatvorena Osnovna škola djeluje Eko-centar Caput Insulae Beli te razvija niz aktivnosti koje doprinose podizanju razine ekološke svijesti sveukupnog pučanstva i time pridonose očuvanju prirode. Za bjeloglave supove izgrađeno je Oporavilište za supove gdje se ozlijeđeni, iznemogli ili otrovani supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu; otvorili su dva hranilišta na koja im kontinuirano dopremaju dodatnu hranu kako bi se smanjila smrtnost mladih i povećala uspješnost gniježđenja odraslih; u suradnji s Ornitološkom postajom Cres, Zavoda za ornitologiju HAZU-a, provode markiranje i prstenovanje mladih supova.

Postoji poučna eko-staza na otoku Cresu Stoza Tramuntana I, napravljena na inicijativu dr. Gorana Sušića, nastala je u suradnji Eko-centra Caput Insulae Beli s udruženjem “Svanimir” i članovima Planinarskog društva “Kastav”.

Eko-staza otvorena je 24.lipnja 1997 godine, na dan Sv. Ivana Krstitelja. Staza je obilježena planinarskom oznakom – crveno-bijelim krugom na kamenu, kojeg posjetitelji mogu pratiti u dužini od 7km, što se laganim hodom prijeći za otprilike 3 sata.

Eko-staza ima 20 postaja (10 glavnih skulptura i 10 međupostaja), a visinska je razlika između najviše i najniže točke 240m. Glavne postaje i međupostaje na eko-stazi obilježene su tako da se posve uklapaju u okoliš i ne narušavaju prirodni sklad – umjetničkim kamenim skulpturama (kojih autor akademski kipar Ljubo de Karina), a obilježavaju najvrjednije prirodne i kulturno povijesne lokalitete područja koje staza obilaze. Na glavnim je skulpturama rimskim (I, II, III, IV,….,X) a na međupostajama arapskim (1, 2, 3, 4,…..,10) brojevima označeno mjesto na kojem je postaja, da bi olakšalo snalaženje i traženje opisa u tiskovnom vodiču. Uz brojku skulpture imaju i po jedno glagoljsko slovo, tako da na svim skulpturama , od početka do kraja eko-staze, kružno, piše TRAMUNTANA. Uz to, na svakoj su od 20 kamenih skulptura uklesani stihovi ili filozofske misli Andra Vida Mihačića, i tako to tako da svojom porukom odgovaraju mjestu na kojem se skulptura nalazi.

Obilazak eko-staze započinje posjetom izložbama u zgradi Eko-centra u Belom, jer one daju cjelovitu sliku podneblja. U sklopu izložbi može se vidjeti velika vegetacijska karta cijelog otoka Cresa sa značajkama svih tipova vegetacije, endemskih pašnjaka, rijetkih šuma kao i cijela priča o bjeloglavim supovima. Staza iz eko-centra kreće ‘klanicom’ (staza kojom se dolazi ili odlazi s Belog, koja je omeđena gromačom, suhozidovima, a uz koju se nalazi jedna mala, više tisuća godina stara kuća koja služi kao staja) do ruševina srednjovjekovne crkvice SV. Šimuna za koju se smatra da je građena u 10.stoljeću. Tu je i guvno, mjesto gdje su žene tukle, usitnjavale pšenicu. Staza dalje posjećuje Rimski most (koji je prije 2000 godina izgradio rimski car Tiberije), dijelom prolazi isto toliko starom rimskom cestom, prolazi drevnim više stoljeća starim šumama hrasta cera, medunca i pitomog kestena, posjećuje Jamu Čampari u kojoj su pronađeni kosturi medvjeda stari 12000 godina, obilazi napuštena stanove ili sela ali i prapovijesna sela i hramove, prolazi uz slatkovodne lokve prepune života, s nje se mogu promatrati bjeloglavi supovi, pa čak više puta sresti Macmalića- dobrog šumskog duha u liku patuljka na drvetu. Staza je kružna, počinje u Belom i vraća se u Beli.

Idealno je to mjesto za sve one koji svoj odmor žele provesti u mirnoj atmosferi i u harmoniji s prirodom. Ovdje će vam stanovnici pružiti gostoprimstvo u čistim i uređenim sobama, a pokraj plaže nalazi se uređen prostor i za ljubitelje kampiranja.

Nema se što još posebno dodati o Belom jer ovime su iscrpljene sve mogućnosti osim onih da se tu još jedino može čuti glasanje ovaca ili naletjeti na njih u brstenju trave ili okolnog niskog bilja, fascinantno i predivno saznanje da tradicija nije nestala pred turistima.

Translate:
Beli is a place in Primorsko-Goranska county, on the island on, administratively part of the city Cres. According to the 2001 census. year has 35 residents.

Left to themselves, Porozina pier, still leads the way to Mount Sis (650 m), the highest point of the island. Skew left, you can take down to Beli – overgrown green hills and clusters house. Below, high cliffs 130 m, sea, harbor, a pebble beach.

The town towing their roots in prehistoric times and on the northern part of outwark, establishes the walls. That is why the Romans is called Caput insulae, and from there Caisole. Toponomastic dualism in this area, in any case, in any case, means the value of which should protect and preserve.

Croatian name Beli, dating from the era of Bela IV, who was here before the shelter invasion Tatars.

Entered the White gets the impression that one inner, hidden for centuries hour strikes time and rhythms of life. Witnesses are that the remains of a Roman fort and the medieval period, the Romanesque-Gothic church, the old balconies, frizevi and decorations, tombstones Glagolitic plates with inscriptions.

It is especially impressive paved space on a small hill, surrounded by a similar hall of stone seats. This was the meeting place of people, some kind of agore, the remaining vestige of old and short-term democracy when the Beli, about 1000 year, became an independent commune.

In Beli of 1985/86 when he closed Elementary School operates Eco-Centre Caput Insulae Beli, and develops a range of activities that contribute to raising the level of environmental awareness overall population and thus contribute to preserving nature. For griffon vulture built recovery center for vulture where the hurt the weary or poison vulture recovering from the re-commissioning of nature; opened two feeding on them, which continuously give extra food in order to reduce mortality of young people and increase the performance of breeding adults, in cooperation with Ornitology station Cres, the Institute for ornitology HAZU and carry out marking and ringing young voltures.

There are eco-educational paths on the island on Stoza Tramuntana I, created on the initiative of Dr. Goran Sušića, built in cooperation Eco-center Caput Insulae Beli with association “Svanimir” and members of the mountain society “Kastav.

Eco-trails open 24.June year 1997, on the day of Sv. John the Baptist. The course is marked by the label mountaineering – red-white circle on the stone, which visitors can track the length of 7 km, which is easy walk to exceed approximately 3 hours.

Eco-trail has 20 stations (10 major sculptures and 10 among station), and upper-air is the difference between the highest and lowest point of 240m. The main station and among station on eco-trail are marked so that all fit into the environment and not damaging the natural harmony – art of stone sculpture (which the author sculptor Ljubo de Karina), and marked the most valuable natural and cultural and historical localities areas about which path. Is a major Roman sculptures (I, II, III, IV,…., X) and on among station Arabic (1, 2, 3, 4,… .., 10) numbers marked the place where the station, to facilitate map and find a description printed in the guide. Along with the number and sculptures have one glagolitic letter, so that all the sculptures, from the beginning until the end of eco-trails, circular, writes TRAMUNTANA. In addition, on each of the 20 stone sculptures engraved rhyme or philosophical thoughts Andra Vida Mihačića, and so it so that its message is appropriate for the place where the sculpture is located.

Eco-tour of the track began visiting exhibitions in the Eco-Centre in Beli, because they give a complete picture of climate. As part of the exhibition can be seen a large vegetation map of the entire island of Cres with the features of all types of vegetation, pastures endemic, rare woods, and the whole story about griffon volture. Route from the center of eco-moving ‘klanicom’ (the path that comes or goes with Beli, which is encircled by gromačom, overwall, and to which there is a small, thousands years old house that serves as a stable) to the ruins of medieval churches ST. Simon, which he believes that was built in 10.century. There is also guvno, the place where the women beat, attrition wheat. Route continues to visit Roman bridge (which was 2000 years ago built the Roman Emperor Tiberius), partly through so much the same old Roman road, passing ancient centuries old oak forests cera, medunca and docile chestnut, visited Jamu Čampari in which they found skelet old bear 12000 years, visiting the abandoned houses or villages as well as prehistoric villages and temples, along with fresh water pool full of life, it can be to observe griffon volture, and even more often encounter Macmalića-good spirit of the forest in the character midget on a tree. The course is circular, starting in Beli and comes back in Beli.

This is an ideal place for all those who want to spend a holiday in a peaceful atmosphere and in harmony with nature. Here, residents will need to provide hospitality in a clean and well-kept rooms, a beach located next to the landscaped area for those camping.

There is as yet add especially because of Beli are hereby effete all possibilities except those that are here only to hear the vote of sheep or pounce on them in browsing surrounding grass or low plants, a fascinating and wonderful discovery that tradition has not disappeared before the tourists.

© Copyright by designer for 5 & dagoberhr
Pričekajte da se fajl učita, veličina 13.2MB / Wait for the file loads, the size of 13.2MB