Prije nego što krenemo u potragu za Atlantidom, upoznajmo drevni egipatski grad u kojem je, prema Platonovu pripovijedanju, započela priča o davno izgubljenom svijetu.

U zapadnoj delti Nila, među plodnim ravnicama i nekadašnjim riječnim kanalima, nalazio se Sais, drevni grad čija je povijest bila usko povezana s božicom Neit.

Danas se ostaci grada nalaze na lokalitetu Sa el-Hagar u Egiptu. Nekadašnje građevine uglavnom su nestale ili su sačuvane samo u fragmentima, ali antički tekstovi, egipatski natpisi i suvremena istraživanja omogućuju nam da postupno rekonstruiramo njegovu prošlost.

Sais je posebno važan za našu potragu jer ga Platon u dijalogu Timej povezuje s predajom o Atlantidi. No prije nego što krenemo za tom pričom, potrebno je upoznati stvarni grad i tragove koji su doista sačuvani.

Grad božice Neit

Sais je bio jedno od najvažnijih središta kulta egipatske božice Neit. Njezin kult imao je dugu povijest, a grad je tijekom stoljeća stjecao sve veći vjerski i politički značaj.

U 7. stoljeću prije Krista Sais postaje sjedište vladara koji će osnovati 26. egipatsku dinastiju. Za vrijeme te dinastije, a osobito pod kraljem Amasisom II., grad je bio važno središte kraljevske vlasti i vjerskog života.

Upravo iz tog razdoblja potječu tragovi koji nam pomažu razumjeti kako je izgledao sveti prostor posvećen Neit.

Horkhebijev natpis — svjedočanstvo iz drevnog Egipta

Jedan od najzanimljivijih izvora jest biografski natpis na stražnjem stupu kipa egipatskog dužnosnika Horkhebija.

U natpisu Horkhebi govori o izgradnji svetog jezera povezanog s Neit i bogovima područja Saisa, po nalogu kralja Amasisa.

Prema prijevodu objavljenom u stručnoj literaturi, jezero je bilo obloženo kamenom, imalo je osam stubišta i bilo okruženo zidovima. Natpis navodi dimenzije od 68 lakata u duljinu i približno 65 lakata u širinu. Suvremena istraživanja te mjere preračunavaju na približno 35,6 × 34,1 metar, uz napomenu da je jedna od brojki u čitanju natpisa nesigurna.

To nije zapis o Atlantidi. Njegova je važnost u tome što nam pruža konkretan trag o stvarnom građevinskom projektu u Saisu i o povezanosti vode, arhitekture i religijskog života.

Ovdje se naša priča prvi put čvrsto oslanja na sačuvani egipatski natpis.

Herodot i sveto jezero

Grčki povjesničar Herodot posjetio je Egipat u 5. stoljeću prije Krista. U drugoj knjizi svojih Povijesti, u odlomku 2.170, opisuje sveti prostor u Saisu, velike kamene obeliske i jezero obrubljeno kamenom.

Herodot uspoređuje veličinu jezera s jezerom na grčkom otoku Delosu. U sljedećem odlomku spominje noćne obrede povezane s egipatskim vjerskim predajama.

Njegov opis zanimljiv je kada ga usporedimo s Horkhebijevim natpisom. Jedan izvor donosi osobno svjedočanstvo grčkog autora, dok drugi bilježi radove egipatskog dužnosnika. Oba upućuju na postojanje važnog svetog jezera u Saisu.

Suvremeni istraživači proučavaju stare kanale, prirodne vodene tokove i ostatke nekadašnjeg krajolika kako bi bolje razumjeli gdje se sveti prostor nalazio. Ipak, točan položaj jezera i njegov odnos prema nekadašnjem hramskom kompleksu nisu u potpunosti razriješeni.

Suvremena geoarheološka istraživanja pokušavaju rekonstruirati nekadašnji krajolik Saisa analizom podzemnih slojeva, tragova drevnih vodenih tokova i geofizičkih podataka. Istraživači su razmatrali i vapnenačke blokove pronađene u blizini mogućeg izvora vode, koji su možda pripadali kamenoj oblozi svetog jezera. Ipak, zasad nije moguće sa sigurnošću utvrditi njegov točan položaj ni potpuno rekonstruirati njegov izvorni oblik.

Što nam govore ovi tragovi?

Horkhebijev natpis i Herodotov opis potvrđuju da je Sais bio mnogo više od imena u jednoj staroj priči. Bio je stvaran grad s važnim svetištem, uređenim vodenim prostorom i dugom vjerskom tradicijom.

Međutim, ni natpis ni Herodot ne spominju Atlantidu.

To je važno razlikovati. Povijesni izvori potvrđuju postojanje grada i njegova svetog prostora, dok je priča o Atlantidi poznata iz Platonovih dijaloga. Jedno nam pomaže razumjeti povijesno okruženje, ali ne dokazuje automatski drugo.

Trag koji vodi prema Atlantidi

U Platonovu Timeju, u odlomcima 21e–23c, Sais postaje mjesto na kojem se, prema pripovijedanju, susreću grčka prošlost i egipatsko sjećanje.

Platon piše da je Solon, atenski zakonodavac i pjesnik, razgovarao s egipatskim svećenicima te čuo predaju o događajima mnogo starijima od poznate grčke povijesti. Iz tog razgovora razvija se priča o drevnoj Ateni i Atlantidi.

Nemamo neovisan egipatski zapis koji potvrđuje da se taj razgovor dogodio ili da su svećenici doista posjedovali zapis o Atlantidi. Zato ćemo Platonovu pripovijest istraživati ozbiljno, ali bez pretvaranja književnog svjedočanstva u potvrđenu povijesnu činjenicu.

Sais nam pruža stvarno povijesno polazište. Atlantida nas vodi prema pitanju na koje tek trebamo pokušati odgovoriti.

U sljedećem nastavku upoznat ćemo božicu Neit, njezino mjesto u egipatskoj religiji i vezu koju Platon povlači između nje i grčke Atene.

Naša potraga nastavlja se ondje gdje se susreću povijest, drevna predaja i pitanja na koja još nemamo konačan odgovor.

---

Izvori i literatura

1. Platon, Timej, 21e–23c.
2. Herodot, Povijesti, knjiga II., odlomci 170–175.
3. Eva Lange-Athinodorou, „Implications of geoarchaeological investigations for the contextualization of sacred landscapes in the Nile Delta”, E&G Quaternary Science Journal, 70, 2021., str. 73–82. Pročitaj znanstveni rad.
4. The Global Egyptian Museum, „Sais”. Povijesni pregled grada.

Napomena o ilustraciji: prikaz svetog jezera i hramskog kompleksa autorska je rekonstrukcija nadahnuta povijesnim opisima. Ne predstavlja fotografiju stvarnog Saisa niti potvrđeni tlocrt njegova hrama.

Autor: Zoran Maričić aka Dag Dagoberovic

Tekstualna, metrologijska i prostorna rekonstrukcija

Između drevne predaje, povijesti i izgubljenog svijeta

Radna karta: model izgrađen od unutrašnjosti prema van. Karta je ilustracija rekonstrukcije, ne dokaz stvarne geografije.

SADRŽAJ

I. PRIČA KOJU NAM JE PRENIO PLATON

1. Kako je priča o Atlantidi došla do Platona

2. Timaej 20d–26e

3. Kritija 108c–121c

II. OTOK, KRALJEVI I GRADOVI

4. Atlantida kao golemi otok

5. Posejdon, Kleito i deset sinova — obiteljsko stablo

6. Atlasovo kraljevstvo

7. Velika ravnica

8. Planinski kompleks

9. Kraljevska metropola

10. Kanali i vodni sustav

11. Poljoprivredni sustav

12. Podjela ravnice

13. Devet ostalih kraljevstava

14. Vanjski dijelovi Atlantide

III. MJERE I PROSTOR

15. Stadion, plethron i stopa

16. Modeli A, B i C

17. Tablica svih Platonovih mjera

IV. REKONSTRUKCIJA ATLANTIDE

18. Gradnja Atlantide od unutrašnjosti prema van

19. Atlasovo središte

20. Devet klasičnih kraljevstava

21. Glavna karta

V. GRANICE ONOGA ŠTO ZNAMO

VI. IZMEĐU IZVORA I TUMAČENJA

VII. ONDJE GDJE IZVORI ŠUTE

VIII. IZVORI I LITERATURA

I. PRIČA KOJU NAM JE PRENIO PLATON

Slijedi hrvatski radni prijevod relevantnih dijelova Timaeja i Kritije. Oznake Stephanusove paginacije omogućuju provjeru mjesta u Platonovu tekstu.

Platonova Atlantida

Između drevne predaje, povijesti i izgubljenog svijeta

Priča o Atlantidi dolazi nam iz dubine vremena. Prema Platonovu pripovijedanju, njezino je sjećanje sačuvano u egipatskim zapisima, preneseno preko svećenika iz Saisa do Solona, a zatim kroz naraštaje stiglo do Kritije.

U toj se priči susreću dva svijeta: drevni Egipat, čuvar svetih zapisa i uspomena na davne katastrofe, te Atlantida, golemi otok čija je moć nekoć sezala daleko izvan njegovih granica. Platon nam opisuje njezino podrijetlo, bogatstvo, gradove, kanale, kraljeve i zakone, ali i postupno slabljenje vrline koje prethodi njezinoj propasti.

Što se iza te priče doista nalazi, a što ostaje nepoznato? Da bismo to istražili, moramo najprije poslušati Platonove riječi, upoznati svijet iz kojega priča navodno potječe i tek potom prijeći granicu poznatoga. Ondje gdje izvori završavaju, započinje rekonstrukcija — jasno označena kao mogućnost, tumačenje ili slobodni autorski izričaj.

Glavni tekst: Timaej 20d–26e i Kritija 108c–121c. Kritija je sačuvana samo djelomično i prekida se upravo nakon što Zeus okuplja bogove kako bi presudio Atlantidi.

Prevoditeljska napomena: hrvatski tekst u ovom izdanju nije prepisan iz postojećeg modernog hrvatskog prijevoda, nego je sastavljen kao nova radna interpretacija prema grčkom tekstu i usporedbi javno dostupnih klasičnih izdanja i prijevoda. Brojevi 20d, 24e, 113c itd. slijede standardnu Stephanusovu paginaciju.

Sadržaj

1. Kako je priča o Atlantidi došla do Platona

2. Timaej 20d–26e — hrvatski prijevod

3. Kritija 108c–121c — hrvatski prijevod

4. Što izravno proizlazi iz Platonova teksta

5. Što Platon ne kaže

6. Osnova za budući istraživački i književni projekt

7. Izvori i literatura

1. Kako je priča o Atlantidi došla do Platona

U Timaeju Kritija priču predstavlja kao veoma staru predaju. Prema njegovu kazivanju, Solon je u Egiptu u gradu Saisu razgovarao sa svećenicima koji su čuvali zapise o drevnoj prošlosti. Svećenik mu govori da Grci slabo poznaju vlastitu davnu povijest jer su ih velike katastrofe i protok vremena više puta vraćali gotovo na početak. U toj predaji postoji i sjećanje na drevne Atenjane koji su se suprotstavili velikoj sili koja je došla s područja Atlantika. Kritija zatim tvrdi da je priču u njegovoj obitelji prenio Solon, da ju je njegov djed zapamtio i da ju je on kao dječak naučio. U Kritiji se dodatno objašnjava da su imena koja zvuče grčki navodno rezultat prevođenja: egipatski su zapisi trebali sadržavati izvorna imena, a Solon ih je prenio u grčki oblik. Za naš budući projekt ovo je važno jer sam Platon ne stavlja priču u jednostavan okvir: istodobno je prikazuje kao drevnu povijesnu predaju, kao pripovijest o idealnoj državi i kao filozofski primjer odnosa vrline, bogatstva, moći i propasti. Suvremena literatura upravo zato raspravlja treba li je čitati kao povijest, filozofsku priču, političku parabolu ili kombinaciju navedenoga. Jedna stvar je ipak čvrsta: jedini izvor koji izravno opisuje Atlantidu kao takvu jest Platonov Timaej–Kritija. Kasnije antičke i moderne priče nadograđuju, tumače ili traže lokaciju Atlantide, ali nisu dodatni izvor koji bi neovisno potvrdio Platonov opis.

2. Timaej 20d–26e — hrvatski prijevod

Napomena: u ovom dijelu priču kazuje Kritija, a u okviru dijaloga ona se predstavlja kao sjećanje koje je došlo preko Solona i egipatskih svećenika.

20d–21a

Kritija: Dopustite mi da vam najprije kažem kako sam kao dijete čuo priču koju sada iznosim. Tada je moj djed Kritija, kako je govorio, bio već gotovo devedesetogodišnjak, a ja sam imao otprilike deset godina. Bili smo na svetkovini Apaturija, a običaj je bio da dječaci izgovaraju pjesme. Čule su se pjesme mnogih pjesnika, a Solonove su u ono vrijeme bile još nove, pa smo ih mnogi slušali. Netko iz našeg roda rekao je da je Solon, među ostalim stvarima, bio najmudriji čovjek i najplemenitiji među pjesnicima. Moj se djed tome veoma obradovao i rekao da bi Solon, da nije pjesništvo smatrao sporednom stvari, nego ozbiljno dovršio ono što je donio iz Egipta, nadmašio i Hezioda i Homera i sve druge pjesnike.

21b–22a

Na moje pitanje kakva je to priča bila, odgovorio je da je riječ o najvećem i najpoznatijem pothvatu koji je naš grad ikada izvršio, pothvatu koji je zbog vremena i propasti ljudi koji su ga izveli ostao nepoznat kasnijim naraštajima. Tada sam ga upitao što je to bilo. Rekao je da je riječ o djelu koje je naš grad izvršio prije mnogo vremena, a koje je Solon čuo od egipatskih svećenika.

22b–23a

Kritija: Svećenik je Solonu rekao da ste vi Grci djeca, jer nemate drevne predaje koje bi mogle sačuvati sjećanje na vrlo stare događaje. Rekao je da mnoge poplave dolaze kroz duga razdoblja i da one uništavaju ljude koji ne poznaju pismo ili zapise. Zato se u vašoj zemlji često pamti samo posljednja velika katastrofa, dok su starije zaboravljene. Egipćani, nasuprot tome, čuvaju zapise o davnim vremenima. Zato znaju ono što vi više ne znate.

23b–23c

Svećenik je zatim rekao da je prije najveće poplave Atena bila izvanredno uređena država i da je imala najplemenitije ljude. Prema zapisima koje je pokazao Solonu, drevna Atena imala je velike pothvate i bila je osobito slavna po svojoj vrlini i vojnoj snazi.

23d–24c

Solon je, zadivljen, zamolio svećenika da mu ispriča cijelu priču. Svećenik mu je rekao da će to učiniti, osobito zbog božice koja je zaštitnica i njihove i atenske zemlje. Prema toj predaji, božica je Atenu utemeljila prije Egipta i uredila je tako da njezini stanovnici budu sposobni za mudrost i ratničku izvrsnost. Atenjani su živjeli prema zakonima i običajima koji su ih, prema priči, učinili izvanredno vrlima.

24d–25a

Mnoga velika djela vašega grada, kaže svećenik, zapisana su u našim zapisima. Ali jedno se među njima osobito ističe veličinom i plemenitošću. Zapisi govore kako je vaš grad nekoć zaustavio silu koja je, krenuvši s područja Atlantskog mora, oholo napadala čitavu Europu i Aziju. U ono je vrijeme to more bilo plovno. Pred njegovim otvorom, koji vi Grci nazivate Heraklovim stupovima, nalazio se otok veći od Libije i Azije zajedno. S tog se otoka moglo putovati na druge otoke, a preko njih i do suprotne kopnene mase koja okružuje ono pravo more.

25a–25b

Ono što je unutar tjesnaca koji spominjemo izgleda kao luka s uskim ulazom, dok je ono s druge strane doista veliko more, a kopno koje ga okružuje s pravom bi se moglo nazvati kontinentom. Na tom otoku Atlantidi postojala je velika i čudesna kraljevska sila. Vladala je cijelim otokom, mnogim drugim otocima i dijelovima kopna. Unutar tjesnaca njezina se vlast protezala po Libiji sve do Egipta, a po Europi sve do Tirenskoga područja. Sva se ta sila jednom ujedinila i pokušala jednim napadom porobiti i našu i vašu zemlju te sve krajeve unutar tjesnaca.

25b–25d

Tada se, Solone, snaga vašega grada pokazala pred svim ljudima. Atena se istaknula hrabrošću i ratničkim umijećem; predvodila je Grke, a kada su je drugi napustili, borila se sama. Došla je do najvećih opasnosti, pobijedila napadače i podigla spomenik pobjede. One koji još nisu bili porobljeni spasila je od ropstva, a sve nas koji živimo unutar Heraklovih granica oslobodila je bez zadrške.

25d

Kasnije su nastali silni potresi i poplave. U jednom teškom danu i noći cijela je vaša ratnička sila odjednom propala pod zemlju, a otok Atlantida na isti je način potonuo pod more i nestao. Zbog toga je ondje i danas more neprohodno i neistraživo, jer ga otežava plitko blato koje je otok stvorio kada je potonuo.

25e–26e

Kritija: To je, Sokrate, ukratko priča koju je stariji Kritija čuo od Solona. Kada si jučer govorio o državi i građanima koje si opisivao, prisjetio sam se svega toga i zadivio se koliko se tvoj opis podudara s onim što je Solon čuo. Nisam se usudio odmah govoriti jer je prošlo mnogo vremena od kada sam to čuo, ali sada mislim da bismo mogli pokušati priču izložiti u cijelosti. 26e Sokrat odgovara da priču treba prihvatiti, jer je prikladna svetkovini božice koja se upravo održava, a osobito zato što se tvrdi da nije izmišljena priča nego stvarna predaja o prošlim događajima.

3. Kritija 108c–121c — hrvatski prijevod

Ovdje počinje opširniji opis drevne Atene i Atlantide. Tekst Kritije je nedovršen: sačuvani rukopis završava upravo nakon Zeusova okupljanja bogova.

108c–109a

Kritija: Najprije se moramo prisjetiti da je, prema predaji, prošlo devet tisuća godina od rata između onih koji su živjeli s onu stranu Heraklovih stupova i svih onih koji su živjeli unutar njih. Taj rat sada trebamo ispričati. Na jednoj je strani, kako se govori, stajao naš grad i vodio cijeli rat; na drugoj su bili kraljevi otoka Atlantide, za koji smo rekli da je nekoć bio veći od Libije i Azije zajedno, a sada je zbog potresa potonuo i ostavio neprohodno blato koje onima koji odavde plove prema otvorenom moru više ne dopušta prolaz.

109b–110a

Bogovi su nekoć ždrijebom podijelili cijelu zemlju prema krajevima, ne nakon sukoba. Svaki je dobio ono što mu pripada i nastanio svoj kraj. Kao pastiri, ali ne silom nad tijelom nego uvjeravanjem i upravljanjem dušom, usmjeravali su smrtna bića. U drugim su krajevima drugi bogovi uredili svoje posjede. Hefest i Atena, koji su po naravi bili srodni i povezani ljubavlju prema mudrosti i umijeću, zajednički su dobili našu zemlju. Ona je bila prirodno prikladna za vrlinu i razboritost, pa su u njoj podigli dobre ljude i uredili njihov način života.

110b–111e

Imena tih ljudi ostala su sačuvana, ali su njihova djela nestala zbog propadanja naraštaja i dugog protoka vremena. Preživjeli su, nakon katastrofa, bili uglavnom nepismeni planinski ljudi koji su znali samo imena nekadašnjih vladara i ponešto o njihovim djelima. Tako su imena prelazila na potomke, ali znanje o zakonima i velikim djelima predaka gotovo je nestalo. Tek kada bi ljudi osigurali osnovne životne potrebe, počeli bi se baviti pričama o starini.

111b–112e

Plodna drevna Atena bila je, prema opisu, mnogo bogatija tlom nego što je kasnije postala. Potresi i poplave odnijeli su zemlju s viših predjela. Plodno tlo više se nije taložilo kao u nekim drugim krajevima, nego je nestajalo u dubini mora. Ono što je ostalo uspoređuje se s kosturom bolesnog čovjeka kojemu je nestala sva mekoća i masnoća, pa je ostao samo okvir zemlje. Nekada su planine bile šumovite, doline bogate, a voda se zadržavala u dubokom tlu. Izvori i potoci davali su dovoljno vode. Drevni Atenjani bili su uređeni kao zajednica čuvara i ratnika, oko dvadeset tisuća ljudi sposobnih za borbu.

113a–113e

Prije nego što počnem pričati o Atlantidi, moram objasniti zašto ću među barbarima često koristiti grčka imena. Solon je, kada je namjeravao priču upotrijebiti u pjesništvu, istražio značenja imena. Egipćani koji su ih prvi zapisali preveli su ih na svoj jezik; Solon je zatim obnovio njihovo značenje i prenio ih na naš jezik. Zato se nemojte čuditi ako imena zvuče grčki.

113c–114b

Posejdon je ždrijebom dobio otok Atlantidu i na njemu nastanio djecu koju je imao sa smrtnom ženom. Uz more se pružala ravnica kroz središte cijelog otoka; govorilo se da je bila najljepša i vrlo plodna. Blizu njezina središta, oko pedeset stadija od mora, uzdizao se brežuljak. Na njemu je živio Evenor, jedan od izvornih stanovnika zemlje, sa ženom Leukipom i jedinom kćeri Kleitom. Nakon što su roditelji umrli, Posejdon se zaljubio u Kleitu i uzeo je za ženu. Oko njezina je brežuljka napravio obrambene prstenove zemlje i mora: dva kopnena i tri vodena, naizmjenično, jednako udaljena od središta. U središnjem je prostoru iz zemlje izveo dva izvora, jedan topao i jedan hladan, te osigurao obilje hrane.

114a–114c

Posejdon je imao s Kleitom pet parova blizanaca. Podijelio je cijeli otok na deset dijelova. Najstarijem sinu dao je majčino prebivalište i najveći i najbolji dio zemlje te ga postavio za kralja nad ostalima. Nazvao ga je Atlasom, pa je po njemu cijeli otok dobio ime Atlantida, a more Atlantsko. Njegov mlađi brat zvao se Eumel, a u izvornom jeziku Gadeir. Ostali su bili Amfer i Evaemon; Mnezej i Autohton; Elasip i Mestor; Azaes i Diaprep. Njihovi su potomci kroz mnoge naraštaje vladali otocima i dijelovima mora, a vlast im je sezala i nad narodima Sredozemlja sve do Egipta i Tirenskog područja.

114d–115b

Atlasovi potomci imali su golemo bogatstvo. Nasljeđivanje kraljevske vlasti išlo je na najstarijeg sina. Otok je davao gotovo sve što je bilo potrebno za život: metale, drvo, divlje i domaće životinje te obilje hrane. Posebno se spominju velike količine slonova. Zemlja je davala mirisne biljke, korijenje, smole, voće, povrće i različite proizvode korisne za prehranu i uživanje. Sve je to, prema priči, raslo u izvanrednoj ljepoti i obilju.

115c–116a

Od tih su bogatstava uređivali hramove, kraljevske palače, luke i brodogradilišta. Oko drevne prijestolnice povezali su morske prstenove mostovima. Od mora su prokopali kanal do najudaljenijeg prstena: bio je tri pletra širok, sto stopa dubok i pedeset stadija dug, a ulaz je bio dovoljno velik za najveće brodove. Između kopnenih prstenova prokopani su kanali kroz koje je mogla proći jedna trijera; bili su natkriveni tako da je dio plovnoga puta prolazio pod zemljom. Vanjski vodeni prsten bio je širok tri stadija, susjedni kopneni također tri; drugi vodeni dva stadija, a kopneni uz njega dva; središnji kopneni prsten bio je širok jedan stadij. Središnji otok imao je promjer pet stadija.

116a–116c

Središnji otok, prstenove i most opasivali su kameni zidovi, a na mostovima su stajale kule i vrata. Kamen su vadili ispod središnjeg otoka i prstenova; bio je bijel, crn ili crven. Pri vađenju kamena napravili su i dva unutarnja brodogradilišta, uklesana i natkrivena prirodnim stijenama. Građevine su bile jednobojne ili ukrašene kombiniranjem različitih boja kamena. Vanjski zid obložili su mjedi, unutarnji kositrom, a zid oko akropole orihalkom, metalom koji je sjajio poput vatre.

116c–117a

U središtu kraljevske akropole nalazio se sveti prostor Kleite i Posejdona, ograđen zlatnim zidom. Ondje je, prema priči, nastalo deset kraljevskih loza. Posejdonov hram bio je dug jedan stadij i širok tri pletra. Izvana je bio obložen srebrom, osim vrhova koji su bili zlatni. Unutra su zidovi, stupovi i podovi bili prekriveni orihalkom, a strop je bio ukrašen zlatom, srebrom i orihalkom. U hramu je stajao zlatni kip Posejdona na kočiji sa šest krilatih konja, okružen stotinu Nereida na dupinima. Izvan hrama stajali su zlatni kipovi deset kraljeva i njihovih žena te brojni zavjetni darovi.

117a–117e

Topli i hladni izvori bili su obilni i pogodni za različite namjene. Oko njih su bili uređeni vrtovi i zgrade, spremnici vode i kupališta za kraljeve, građane, žene i životinje. Voda se kanalima vodila prema svetom gaju Posejdona i dalje prema vanjskim prstenovima. U različitim dijelovima grada nalazili su se hramovi, vrtovi, vježbališta i prostori za konje. U središtu velikog otoka bio je hipodrom. Brodogradilišta su bila puna trijera i opreme. Nakon tri vanjske luke dolazilo se do zida koji je okruživao grad na udaljenosti od pedeset stadija od najvećeg prstena i luke. Kuće su bile gusto poredane, a luka i plovni put bili su puni brodova i trgovaca iz mnogih krajeva.

118a–118e

Područje oko grada bilo je visoko iznad mora, dok je prostor oko grada bio ravna, široka ravnica okružena planinama koje su se protezale do mora. Ravnica je bila pravokutna, tri tisuće stadija duga sa svake strane i dvije tisuće stadija široka u sredini. Bila je okrenuta prema jugu i zaštićena od sjevernih vjetrova. Planine su bile velike i lijepe, s mnogim selima, potocima, jezerima i livadama. Ravnica je bila uređena dugim radovima mnogih kraljeva. Oko nje je bio iskopan kanal dubok jedan pletron i širok jedan stadij, dug ukupno deset tisuća stadija. U njega su se slijevali potoci s planina. Preko ravnice išli su ravni kanali široki oko sto stopa, međusobno udaljeni sto stadija, kojima se prevozilo drvo i plodovi zemlje. Zemlja se obrađivala dva puta godišnje, koristeći zimske kiše i ljetne izvore.

119a–119b

Za vojsku je svaki od deset dijelova zemlje davao jednog zapovjednika za ljude sposobne za borbu. Svaki je dio imao približno deset puta deset stadija, a ukupno ih je bilo šezdeset tisuća. Ljudi iz planina i ostatka zemlje bili su brojni i raspoređeni pod zapovjednike. Za rat je bilo predviđeno ukupno deset tisuća bojnih kola, uz konje i jahače, dodatne konje, hoplite, strijelce, praćkaše, kopljanike i mornare za dvanaest stotina brodova. Vojna organizacija drugih devet kraljevstava razlikovala se u pojedinostima.

119c–120b

Svaki od deset kraljeva vladao je svojim dijelom zemlje i svojim gradom te je imao široku vlast nad ljudima i zakonima. Međusobni odnosi kraljeva bili su uređeni zakonima Posejdona, zapisanima na orihalkovom stupu u Posejdonovu hramu u središtu otoka. Kraljevi su se sastajali svakih pet godina, a zatim naizmjenično svakih šest, tako da su jednako častili parne i neparne godine. Raspravljali su o zajedničkim poslovima i sudili onima koji bi prekršili zakone. Prije suđenja prinosili su žrtvu bika. Bikovi su slobodno hodali u svetom prostoru, a deset kraljeva lovilo ih je samo štapovima i omčama, bez željeza. Uhvaćenog bi bika doveli do stupa i zaklali iznad zapisa zakona. Krv je padala na natpis.

120a–120d

Nakon žrtve kraljevi su miješali vino i krv te pili iz zlatnih posuda. Zaklinjali su se da će suditi prema zakonima zapisanima na stupu, kazniti ranije prijestupe i ubuduće ne kršiti zapise svojom voljom. Zaklinjali su se i da neće vladati niti se pokoravati drugome osim u skladu sa zakonima svojih predaka. Nakon obreda, kada bi se vatra ugasila, odjenuli bi tamne svečane haljine i noću sjedili uz pepeo žrtve. U zoru bi svoje presude zapisali na zlatnu ploču i posvetili ih kao spomen. Najvažniji zakoni nalagali su da kraljevi nikada ne ratuju međusobno, da zajednički pomognu ako bi netko pokušao srušiti kraljevsku lozu u nekom gradu te da u zajedničkim ratnim poslovima vodstvo pripada lozi Atlasa. Kralj nije smio pogubiti drugog kralja bez pristanka više od polovice desetorice.

120e–121c

Takva je, kaže Kritija, bila veličina i narav njihove moći. Dok je božanska narav u njima bila snažna, mnoge su naraštaje živjeli poslušno zakonima i bili dobri prema svojoj božanskoj lozi. Njihove su namjere bile plemenite, a prema promjenama života i jedni prema drugima odnosili su se blago i razumno. Nisu cijenili ništa osim vrline i lako su nosili svoje ogromno bogatstvo, ne dopuštajući da ih ono opije. Shvaćali su da se bogatstvo povećava uz zajedništvo i vrlinu, a da pohlepa za bogatstvom uništava i bogatstvo i samu vrlinu.

121a–121c

Kako je njihova božanska narav postupno slabjela, a ljudska postajala jača, više nisu mogli nositi teret vlastitog bogatstva. Izgubili su ono najvrjednije u sebi i postali su, u očima onoga tko to može vidjeti, ružni i pokvareni. Ipak, onima koji ne razumiju što je istinski sretan život činili su se upravo tada najljepšima i najblaženijima, jer su bili ispunjeni nepravednom željom za vlašću i moći. Zeus, bog bogova i vladar prema zakonu, vidio je da je taj nekoć pravedni rod zapao u loše stanje i odlučio ga kazniti kako bi ga ponovno doveo u red. Zato je okupio sve bogove u njihovom najsvetijem prebivalištu, koje se nalazi u središtu svega što nastaje, i kada ih je okupio, počeo im je govoriti: …

4. Što izravno proizlazi iz Platonova teksta

Element

Što Platon kaže

Vrijeme

Kritija navodi 9.000 godina prije vremena pripovjedača za rat između drevne Atene i Atlantide.

Položaj

Atlantida je smještena izvan Heraklovih stupova, pred ulazom u veliko more koje Platon razlikuje od mora unutar tjesnaca.

Veličina

Otok je opisan kao veći od Libije i Azije zajedno. To je Platonova formulacija i ne treba je automatski pretvarati u suvremenu kartografsku mjeru.

Politička organizacija

Postoji deset kraljevskih područja, povezanih zajedničkim pravilima, pri čemu najstarija loza Atlasa ima prvenstvo.

Glavni grad

Prijestolnica je organizirana oko središnje akropole i naizmjeničnih prstenova kopna i vode.

Gospodarstvo

Platon opisuje iznimno plodnu zemlju, šume, izvore, metale, životinje, voće i druge proizvode.

Infrastruktura

Posebno su istaknuti kanali, luke, mostovi, brodogradilišta, spremnici vode i navodnjavanje.

Vojska

Opis uključuje bojne kočije, hoplite, strijelce, praćkaše, kopljanike i velik broj brodova.

Moralni luk

U početku vlada vrlina i samokontrola; zatim slabi božanska narav, raste pohlepa za bogatstvom i moći, a Zeus odlučuje kazniti Atlantidu.

Sudbina

Timaej govori da Atlantida nestaje kroz potrese i poplavu u jednom teškom danu i noći.

Kritija, međutim, završava prije opisa same završne katastrofe.

5. Što nam Platon ne kaže

Platon ne daje suvremene koordinate Atlantide, ne navodi zemljopisnu širinu i dužinu, ne spominje Atlantidu pod današnjim nacionalnim ili geografskim imenima i ne opisuje tehnologiju koja bi odgovarala modernoj znanstvenoj fantastici. Ne govori o kristalima, električnoj energiji, letećim strojevima, izvanzemaljcima, izgubljenoj naprednoj znanosti ili bilo kojoj drugoj popularnoj modernoj nadogradnji. Takvi elementi mogu postati dio naše buduće književne rekonstrukcije, ali ne smiju biti predstavljeni kao Platonove riječi.

Također ne znamo završetak Kritije. Platon nam je sačuvao uvod u kaznu Atlantide, ali tekst se prekida upravo nakon Zeusova okupljanja bogova. To je jedna od najzanimljivijih „praznina“ za budući projekt, ali i jedna od točaka gdje moramo biti potpuno pošteni prema izvoru.

6. Osnova za budući istraživački i književni projekt

Ovaj prvi svezak može biti temelj cijele buduće knjige. Predlažem da ubuduće materijal dijelimo u tri jasno označene razine:

A — PLATON: prijevod i analiza onoga što stvarno stoji u Timaeju i Kritiji. Ovaj dio ne mijenjamo radi priče.

B — HIPOTEZE I TUMAČENJA: povijesne, geografske, geološke i filozofske mogućnosti. Svaka tvrdnja treba imati izvor ili jasno označenu razinu spekulacije.

C — NAŠA PRIČA: izmišljeni događaji, likovi, objašnjenja i rekonstrukcije koje se uklapaju u Platonov svijet. Tu možemo biti kreativni, ali ih nikada nećemo podvaliti kao povijesnu činjenicu ili Platonov tekst. Na taj način možemo kasnije istražiti, primjerice: što bi značilo da je otok doista bio „veći od Libije i Azije zajedno“; kako bi se mogao fizički izvesti sustav koncentričnih kanala; što bi značile mjere u stadijima i pletrima; kakva je mogla biti politička struktura deset kraljeva; kakva je bila trgovina; zašto Platon posebno ističe slonove, orihalk i izvore; kako razumjeti moralni pad; te kako se sve to može povezati s poznatim prirodnim katastrofama bez toga da se pretpostavka pretvori u činjenicu. Tek nakon toga možemo napraviti našu književnu rekonstrukciju: „Što se možda dogodilo između Platonovih redaka?“ To će biti zaseban sloj knjige.

7. Izvori i literatura

Primarni tekstovi i digitalne edicije:

Plato, Timaeus i Critias, grčki tekst prema standardnim izdanjima; Perseus Digital Library, Tufts University. Perseus pruža grčki tekst i klasične engleske prijevode te omogućuje provjeru odlomaka po Stephanusovoj paginaciji. John Burnet, Platonis Opera, Oxford Classical Text, 1902–1903 — standardna osnova za grčki tekst korišten u mnogim digitalnim izdanjima. Digitalni čitač Critije prikazuje grčki tekst prema Burnetu i engleski prijevod R. G. Buryja. Christopher Gill, Plato’s Atlantis Story: Text, Translation and Commentary, 2. izdanje, Liverpool University Press, 2017. Knjiga objedinjuje relevantne grčke tekstove Timaeja i Kritije, novi engleski prijevod, uvod, komentar i rječnik.

Sekundarna literatura:

Stanford Encyclopedia of Philosophy, „Plato’s Timaeus“ — koristan pregled strukture dijaloga i mjesta priče o Atlantidi u širem filozofskom okviru. Kathryn A. Morgan, „Designer History: Plato’s Atlantis Story and Fourth-Century Ideology“, Journal of Hellenic Studies — rasprava o političkom i historiografskom kontekstu priče. Thomas Kjeller Johansen, Plato’s Natural Philosophy — rasprava o statusu Atlantidine priče kao povijesti, fikcije i filozofskog primjera. Napomena za buduće izdanje: ovaj PDF je radna verzija 1.0. U sljedećim iteracijama možemo dodati grčki izvornik uz hrvatski prijevod, engleski prijevod, karte i sheme prema Platonovu opisu, tablicu svih mjera, kronologiju, pregled antičkih komentatora i zasebnu knjigu naše fikcionalne rekonstrukcije.

EGIPATSKA POZADINA — SAIS, NEIT I SJENA IZGUBLJENOG ZAPISA

Ovo poglavlje otvara vrata egipatskom svijetu iz kojega, prema Platonovu pripovijedanju, dolazi sjećanje na Atlantidu. Ne tvrdimo da smo pronašli egipatski izvornik Atlantide. Prikupljamo provjerljive podatke o Saisu, božici Neit, hramovima, svećenicima i načinu na koji su drevni narodi čuvali sjećanje na prošlost. Između tih tragova i Atlantide ostaje prostor nepoznatoga — a upravo ćemo taj prostor istraživati, ne prikrivajući ga.

1. Tri niti naše knjige

POVIJESNA NIT — stvarni natpisi, arheološki nalazi i tekstovi antičkih autora. Svaki navod mora imati provjerljiv izvor.

PLATONOVA NIT — ono što izričito stoji u Timaeju i Kritiji. Platonov tekst ostaje temelj i ne mijenja se kako bi odgovarao našoj rekonstrukciji.

AUTORSKA NIT — zamišljeni razgovori, prizori, izgubljeni zapisi i prijelazi između poznatih događaja. Taj sloj smije biti poetičan, ali mora biti prepoznatljiv kao slobodni autorski izričaj.

2. Sais — grad uz rub pamćenja

U Timaeju 21e Platon povezuje Sais s božicom koju Egipćani zovu Neit, a Grci poistovjećuju s Atenom. U njegovoj priči svećenik u Saisu govori Solonu o davnim događajima i o tome kako su se sjećanja različito sačuvala u Egiptu i Grčkoj. To je ono što Platon pripovijeda; nije nam sačuvan neovisan egipatski dokument koji potvrđuje njegovu priču o Atlantidi.

Za našu rekonstrukciju Sais može postati više od imena na stranici. Možemo istražiti njegovu vjersku ulogu, sveti prostor, svećenike i zapise. Zatim možemo zamisliti Solona kako ulazi u hram, sluša prevoditelja i pokušava razumjeti priču stariju od grčkih pjesama. Povijesna pozadina može biti utemeljena; sam prizor razgovora bit će naš.

3. Neit — božica iza imena

Neit je bila važna egipatska božica, a Sais njezino glavno kultno središte. Platonova usporedba Neit s Atenom može poslužiti kao most između dvaju religijskih svjetova. Ipak, sličnost božica ili njihova poistovjećivanja u grčko-egipatskom okruženju ne dokazuju da je priča o Atlantidi potekla iz egipatskog izvora.

4. Herodot i sveti prostor

U Povijesti 2.170–171 Herodot opisuje sveti prostor u Saisu, kamene obeliske i jezero omeđeno kamenom, a spominje i noćne obrede. Njegov opis može nam pomoći pri prikazu prostora i vjerske atmosfere. On ne potvrđuje Atlantidu, ali nam daje stvarni povijesni oslonac za egipatsku pozornicu naše priče.

5. Horkhebi i jezero

Objavljena istraživanja navode natpis povezan s Horkhebijevim kipom iz doba Amasisa, u kojem se govori o uređenju jezera povezanog s Neit i bogovima Saisa. To je vrijedan trag za razumijevanje svetog krajolika i organiziranih radova u egipatskom gradu. Prije nego što u završnu knjigu unesemo detaljan prijevod natpisa, potrebno je provjeriti izdanje, čitanje i datiranje u stručnoj literaturi.

6. Egipatske priče o poretku i kazni

Knjiga Nebeske krave, sačuvana u verzijama iz Novog kraljevstva, govori o odnosu ljudi i bogova te o božanskoj kazni. Možemo je usporediti s Platonovim moralnim lukom — od vrline prema oholosti i propasti — ali ne smijemo je nazvati izvorom Atlantide bez dokaza. U knjizi će biti predstavljena kao usporedna egipatska predaja, ne kao skriveno poglavlje Platonove priče.

7. Što ćemo nadograditi

Nadograđivat ćemo sloj po sloj. Prvo ćemo čitatelju pokazati ono što je povijesno potvrđeno. Zatim ćemo navesti što Platon govori. Tek nakon toga slijedi autorski prizor koji spaja podatke: svećenik u sjeni hrama, miris vode i kamena, pisar koji odmotava papirus, Solon koji pita, a stariji čovjek koji zastaje prije nego što izgovori ono što se prenosi generacijama. Taj prizor nije citat ni prijevod izvornog dokumenta. To je naša književna rekonstrukcija.

8. Ilustracija — zapis koji nismo pronašli

Sljedeća slika prikazuje zamišljeni egipatski papirus. Ona nije fotografija arheološkog predmeta, faksimil pronađenog rukopisa niti dokaz da je na egipatskom jeziku postojao tekst o Atlantidi. Znakovi su vizualni motiv, a ne prijevodiv tekst. Ako kasnije upotrijebimo stvarne hijeroglife s određenim značenjem, njihovo čitanje i povijesno razdoblje provjerit ćemo zasebno.

Ilustracija A. Zamišljeni egipatski papirus — slobodni autorski izričaj, a ne povijesni nalaz ili potvrđeni zapis o Atlantidi.

9. Oznake uz slike

A — stvarni predmet ili natpis: navodimo ustanovu, inventarni broj ili izdanje kad je dostupno. B — stručna rekonstrukcija: objašnjavamo na kojim se nalazima temelji. C — autorska ilustracija: jasno navodimo da prikazuje zamišljeni prizor, predmet ili rukopis. Vizualna uvjerljivost nikada sama po sebi ne znači povijesnu autentičnost.

10. Radni zaključak

Za sada nemamo identificiran i sačuvan egipatski tekst koji neovisno potvrđuje Platonovu Atlantidu. Imamo stvarne izvore o Saisu, Neit, svetim prostorima i egipatskim religijskim predajama. Oni mogu dati dubinu našem svijetu i pomoći nam izgraditi uvjerljiv narativ, ali poveznice s Atlantidom moraju ostati označene kao Platonova tvrdnja, hipoteza ili autorska fikcija.

Izvori za daljnju provjeru

Platon, Timaej 21e i Kritija 113a–e; grčki tekst i prijevodi prema standardnim izdanjima i Perseus Digital Library.

Herodot, Povijest 2.170–171 — opis Saisa i njegova svetog prostora.

Horkhebi — natpis povezan s uređenjem svetog jezera u Saisu; potrebno je provjeriti primarno izdanje i stručno čitanje prije objave prijevoda.

Knjiga Nebeske krave — egipatski religijski tekst iz tradicije Novog kraljevstva; koristiti kao usporedni tekst, ne kao dokaz podrijetla Atlantide.

Dekret iz Naukratisa povezan s Nektanebom I. — mogući izvor za odnos hramskog kulta, trgovine i prihoda; točno čitanje i datiranje treba potvrditi u stručnoj ediciji.

Ilustracija A. Zamišljeni egipatski papirus — slobodni autorski izričaj, a ne povijesni nalaz ili potvrđeni zapis o Atlantidi.

II. IZVORNI PODACI I NJIHOVA ANALIZA

4. Atlantida kao golemi otok

IZVOR: Atlantida je otok izvan Heraklovih stupova i veća je od Libije i Azije zajedno.

REKONSTRUKCIJA: Ne određujemo suvremeni položaj, obalu ni površinu u km². Unutarnji opis nije cijeli otok.

5. Posejdon, Kleito i deset sinova

IZVOR: Posejdon i Kleito imaju deset sinova u pet parova blizanaca. Atlas je najstariji i dobiva najveći i najbolji dio.

REKONSTRUKCIJA: Obiteljsko stablo: Posejdon + Kleito → Atlas–Gadeir; Ampheres–Evaemon; Mneseus–Autochthon; Elasippus–Mestor; Azaes–Diaprepes. Model: 1 Atlasovo + 9 ostalih kraljevstava.

6. Atlasovo kraljevstvo

IZVOR: Atlasu pripada najveći i najbolji dio i on ima prvenstvo među kraljevima.

REKONSTRUKCIJA: Atlasovo kraljevstvo je središnje i najveće kraljevstvo modela; u njemu su ravnica, planinski kompleks, vodni sustav i metropola.

7. Velika ravnica

IZVOR: Ravnica je približno 3000 × 2000 stadija, plodna, izdužena, okrenuta prema jugu i zaštićena od sjevernih vjetrova.

IZVEDENO: 2 × (3000 + 2000) = 10.000 stadija, što odgovara duljini kanala oko ravnice.

REKONSTRUKCIJA: Prikazujemo je kao veliko središnje poljoprivredno područje; ne tvrdimo da je savršeni pravokutnik.

8. Planinski kompleks

IZVOR: Planine okružuju ravnicu; opisani su izvori, rijeke, jezera, šume, livade i naselja.

REKONSTRUKCIJA: Planinski pojas je unutarnji kompleks, a ne rub cijele Atlantide. Iza njega ostavljamo prostor za nizine, brežuljke, druge planine i devet kraljevstava.

9. Kraljevska metropola

IZVOR: Središnji otok ima 5 stadija promjera; oko njega su izmjenični vodeni i kopneni prstenovi širine 1, 2, 2, 3 i 3 stadija.

IZVEDENO: Ukupni promjer metropole = 27 stadija.

REKONSTRUKCIJA: Koncentrična struktura pripada samo Atlasovoj metropoli.

10. Kanali i vodni sustav

IZVOR: Glavni kanal od mora: 50 stadija, 3 plethra širok, 100 stopa dubok. Kanal oko ravnice: 10.000 stadija, 1 stadion širok, 1 plethron dubok. Unutarnji kanali: 100 stopa široki i 100 stadija razmaknuti.

REKONSTRUKCIJA: Na karti ih prikazujemo kao glavne prometne i hidrološke osi.

11. Poljoprivredni sustav

IZVOR: Platon opisuje navodnjavanje, kišnicu, vodu iz planina, višestruke žetve i transport proizvoda.

REKONSTRUKCIJA: Ravnica je gospodarsko srce Atlasova kraljevstva.

12. Podjela ravnice

IZVOR: Navodi se 60.000 zemljišnih jedinica, svaka 10 × 10 stadija.

REKONSTRUKCIJA: Na karti se koristi reprezentativna mreža, ne svih 60.000 pojedinačno.

13. Devet ostalih kraljevstava

IZVOR: Svaki kralj vlada svojim dijelom zemlje i svojim gradom.

REKONSTRUKCIJA: Devet ostalih područja prikazujemo kao klasična kraljevstva: vlastiti glavni grad, sela, poljoprivreda, prirodna područja i prometne veze. Bez koncentričnih gradova po uzoru na Atlasovu metropolu.

14. Vanjski dijelovi Atlantide

IZVOR: Platon ne daje potpunu kartu cijelog otoka.

REKONSTRUKCIJA: Vanjski prostor ostaje dovoljno velik za nizine, brežuljke, planine, šume, rijeke, jezera, gradove i obalu; točan raspored ostaje otvoren.

III. MJERE I PROSTOR

Radni odnosi: 1 stadion = 600 stopa; 1 plethron = 100 stopa; 1 stadion = 6 plethra.

Model A — 1 stadion ≈ 177,6 m — glavni radni model

Model B — 1 stadion ≈ 184,9 m — kontrolni model

Model C — 1 stadion ≈ 192,3 m — kontrolni model

Metričke vrijednosti nisu Platonov izvorni podatak. U knjizi izvorna mjera ostaje primarna.

IV. PROSTORNA REKONSTRUKCIJA — OD UNUTRA PREMA VAN

Metropola → velika ravnica → planinski kompleks → Atlasovo kraljevstvo → devet klasičnih kraljevstava → širi prostor golemog otoka → obala.

Pravila modela

• Atlasovo kraljevstvo je najveće i najbolje te čini središnji teritorijalni kompleks.
• Koncentrična metropola postoji samo u Atlasovu kraljevstvu.
• Devet ostalih kraljevstava su klasične političko-geografske cjeline.
• Ako se tekst i karta sukobe, mijenja se karta.

V. KARTE I ILUSTRACIJE

Karta 1 — Atlasovo kraljevstvo.

Karta 2 — Velika ravnica i planinski kompleks.

Glavna karta — Atlantida, radna rekonstrukcija 1.2.

VI. ŠTO PLATON NE KAŽE

• Ne daje suvremene koordinate ni položaj na današnjoj karti.
• Ne daje točan oblik cijele obale.
• Ne daje granice deset kraljevstava.
• Ne daje točan položaj gradova devet ostalih kraljeva.
• Ne kaže da je planinski pojas rub cijele Atlantide.
• Ne daje sigurnu metričku vrijednost stadiona.
• Ne daje završetak Kritije nakon Zeusova okupljanja.
• Ne govori o modernim elementima poput kristala, električne energije ili izvanzemaljaca.

VII. HIPOTEZE I TUMAČENJA

Ovaj sloj ostaje odvojen od Platonova izvornika. Povijesne, geografske, geološke i filozofske hipoteze moraju imati izvor i oznaku razine sigurnosti.

VIII. NAŠA KASNIJA KNJIŽEVNA REKONSTRUKCIJA

Ovdje se tek kasnije mogu dodavati izmišljeni događaji, likovi i objašnjenja. Ništa iz ovog sloja ne smije biti predstavljeno kao Platonova riječ ili povijesna činjenica.

IX. IZVORI I LITERATURA — RADNA BIBLIOGRAFIJA

• Plato, Timaeus i Critias — grčki tekst i Stephanusova paginacija.
• John Burnet, Platonis Opera, Oxford Classical Text.
• Christopher Gill, Plato’s Atlantis Story: Text, Translation and Commentary, 2. izd., Liverpool University Press, 2017.
• Herodot, Historije — kontrola antičke metrologije.
• Ksenofont, Anabaza i Hellenica — uporaba stadija i plethra.
• Tukidid — dodatna kontrola uporabe antičkih mjera.
• Strabon, Geographica — kasnija kontrola odnosa mjernih jedinica.

X. ZAVRŠNO PRAVILO PROJEKTA

Platonov tekst je temelj. Ne smještamo Atlantidu u sadašnju geografiju. Gradimo je od unutrašnjosti prema van. Izvor, izvedeno, tumačenje i rekonstrukcija moraju ostati jasno odvojeni.

Karta mora slijediti tekst, a ne tekst kartu.

NAPOMENE O IZVORIMA I METODI

• Provjeriti svaki kartografski podatak prema grčkom tekstu i dodati Stephanusovu oznaku.
• Završiti metrologijski dosje.
• Napraviti čistu geometrijsku kartu bez dekorativnih pretpostavki.
• Razraditi devet klasičnih kraljevstava bez koncentričnih gradova.
• Napraviti zasebne karte Atlasova kraljevstva, ravnice, metropole i deset kraljevstava.
• Tek nakon osnovne rekonstrukcije zasebno obrađivati moguće suvremene lokacije.

Autor: Zoran Maričić aka Dag Dagoberovic