Arhiva kategorije: Osobno

Forum

Kao i do sada uvijek sam volio izazove pa kao takav sam nastavio tim putem te poslije otvaranje domene i savladavanja wordpressa sam preselio blog ovdje i nastavio ono što čemu sam uvijek težio, pisanju onoga što ja želim i volim. Podrazumijeva se da se radi o nečemu gdje sam siguran da neće nestati komentari ili postovi (takvo nešto sam saznao od prijatelja a radilo se o nekome tko me dobro znao no nije mi dovoljno vjerovao).

Svi koji su počeli pisati na recimo Iskrici pa se zbog naglog kvarenja Webloga prešli na Blog.hr te nastavili ono što su željeli te nalazili publiku koja ih je shvaćala te razumjela njihova misli kojima su se njima predstavljali bio je to samo korak dalje u njihovo uzdizanju u mentalnom ali i kvalitetnom smislu.

Dakle da prijeđem na poantu cijele priče, kad sam slagao ovaj blog u wordpressu to je bilo tog trenutka nešto posebno i ufff pa je’l ću ja to uopće znati, mislim da znam dovoljno da ga uspjevam lijepo i uredno održavati te tako mi ostalo vrijeme da prijeđem na izradu druge moje želje – foruma. Naravno da o tome pojma nisam imao osim onog da tu svi nešto pišu i oni koji imaju viška vremena i volje postaju moderatori i tako tome što sve ide uz sve to.

Pa sad ja mogu slobodno reći da od prošle nedjelje postoji Forum i na ovoj domeni te da sam ga svojim rukama složio s open sourcem koji sam našao na netu. Novi izazov – učinjen i čak štoviše radi a ja sretan zbog toga jer cjenjenoj naciji sam ponudio mjesto gdje mogu razmjeniti svoja razmišljanja, ideje, zahtjeve i još mnogo toga.

Navalite ljudi i ne dopustite mu da na njemu vlada pustoš, raskomotite se i krenite uživati u djeljenju svojih misli sa sličnima vama ili možda drugačijima no tko god luta ovima prostorima ne odudara svojim razmišljanjem tako mnogo.

Translate:
As until now I have always liked challenges, and as such I went this route and after the opening of the domain and coping wordpress blog, I moved here and continued that what I always aiming, writing what I want and love. Implies that it is about something where I’m sure that will not disappear, comments or posts (such something I learned from a friend and it is about someone who knew me well but it is not enough we believed).

All who have started to write to say Iskrica so because of the fast rotting Weblog move to Blog.hr and continue what they wanted and found the audience that they were conceived and understand their thoughts which to them represented was only one step further in their development in the mental but also the quality sense.

So to move to the point the whole story, when I lie to this blog to WordPress that was the moment of something special and ufff so if I will ever know it, I think I know enough that it succeeds nicely and properly maintained, and so we left during the move to the creation of another of my desires – forum. Of course, that this idea I had except that here all write something and those who have a surplus of time and will become moderators, and so that everything is going with all this.

So now I can freely say that since last Sunday, there Forum and on this domain, and that I ga their hands agreed with the open source that I found on the net. New challenge – and made even more work and I am happy because I have appreciated the nation offered a place where they can exchange their thoughts, ideas, requests and more.

Naval people and not allow him to him, government waste, Make yourselves comfortable and get started enjoying the work of his thoughts with you similar or perhaps different but whoever wanders through these regions is not much different to their thinking so much.

Ljubav je …

Mojoj malenoj

Dan ljubezni

Pusti tisoč dni in tisoč noči, ki jih več ni.
Če sploh ne veš, da so kdaj bili.
Vzemi le en dan, ki skril si ga tja na svetlo stran.
Pozabil ga nikoli več ne boš.

To je bil tvoj dan ljubezni
najlepši dan, ki ne mine nikdar.
Svet živi za dan ljubezni,
dan ki da ti vse in vse ti zame
tega nikdar ne veš

Kdaj prišel, bo zate spet ta dan
naj te upanje ne zapusti
Le zaspi, ko jutro te zbudi,
to bo ljubezni dan.

To je bil tvoj dan ljubezni
najlepši dan, ki ne mine nikdar.
Svet živi za dan ljubezni,
dan ki da ti vse in vse ti zame
tega nikdar ne veš

Kdaj prišel, bo zate spet ta dan
naj te upanje ne zapusti
Le zaspi, ko jutro te zbudi,
to bo ljubezni dan.

Pepel in Kri

Samo da se javim …/Just to report …

Pošto radim na prijevodu filma Zabranjeno kraljevstvo (2008) zanemarih malo pisanje ovdje te se nadam da se nećete ljutiti zbog toga. Potrebno mi je još nekoliko dana da završim prevođenje sa nizozemskog na hrvatski te na još neko vrijeme odgađam nastavak postova o seksu, perverzijama i inome što isti prati.

Hvala Vam svima na razumijevanju te dok se ponovo ovdje ne nađemo, lijep pozdrav.

Translate:
Since work on the translation of the film The Forbidden Kingdom (2008) neglected to write a little here and hope that you will not be angry about it. It takes me a few more days to finish with the Dutch translation into Croatian and on for some time delay the continuation of posts about sex, perversion and such which it monitors.

Thank you all for your understanding and again until we find here is not a pleasant greeting.

Sretna Nova godina/Happy New Year

Želim svim posjetiteljima i njihovim obiteljima, prijateljima u nadolazećoj 2009 godini svega dobrog te da želje i htijenja im se ostvare te da im godina koja dolazi bude bolja nego sve protekle godine.

Translate:
I wish all visitors and their families, friends in the coming year 2009 all good and that desire and will to achieve them and to see them coming to be better than all of last year.

Sretan Božić/Merry Christmas

Božić je rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs to je glavni kršćanski blagdan, a proglašava da je Sin Božji postao čovjekom: radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se. Tim riječima staro kršćansko Vjerovanje ispovijeda tu istinu vjere, a Novi Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje i danas dvijetisućljetnu vjeru Crkve da je Isus iz Nazareta začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice.

On nije rođen ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga (Iv 1, 13). Dogodilo se to u punini vremena, u vrijeme rimskog cara Augusta, u Betlehemu judejskom. Bio je u obličju Božjem i nije držao za otimačinu da bude jednak Bogu, nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao sličan ljudima i vanjštinom bio je nađen kao čovjek (Fil 2,6-7). Postao je jedan od ljudi, njima u svemu sličan osim u grijehu, naš povijesni drug i suputnik.

Svim posjetiteljima mog bloga želim čestite Božićne blagdane te puno zdravlja u daljnjem životute se ponovo čitamo u slijedećoj 2009 godini.

Translate:
Christmas is the birthday of Jesus Christ. Along with Easter, this is the main Christian feast, and proclaims that the Son of God became man: for us men and for our salvation came down from heaven in a carriage. These words of the old Christian confesses believe that the truth of faith, and the New Catechism of the Catholic Church acknowledges and today two millennial faith of the Church that Jesus of Nazareth conceive by the Holy Spirit and born of the Virgin Mary.

He did not even born of blood, nor of the will of the flesh, nor of the will of man, but from God (Jn 1, 13). It happened in the fullness of time, at the time of the Roman Emperor Augustus, in Bethlehem of Judah. He was in the form of God and not held for robbery to be equal to God, but to reverse himself took the form of servants, and a similar physique and men was found as a man (Phil 2,6-7). He became one of the people, they in all similar except in sin, our historical partner and companion.

All visitors to my blog I want to frequent Christmas holidays and a lot of health in future lifeand again we read in the new year 2009.

Godišnjica/Anniversary

28.11.2005 i 17 sati sam napisao svoj prvi post na Blog.hr-u i do 18.12.2007 je napisano 450 postova, današnje stanje je 479 jer su neki postovi paralelno objavljivani ovdje i tamo. Od 18.12.2007 do danas ovdje ih je objavljeno još 174 što čini impozantnu brojku postova još više što sam prelaskom na vlastitu domenu sveo pisanje na 3 posta tjedno te rijetko odstupao od zadanog plana.

Naravno svi koji me prate znaju da sam uvijek se držao tema koje sam se trudio što bolje obraditi te na taj način podsjetiti i pokazati koliko je današnji internet kompleksan te da mnoge web stranice su nestale u anonimnosti jer u početku nastajanja interneta i web stranica poznavanje zadavanja meta tagova nije uopće postojalo te današnje modernije tražilice mnogo toga neće nikad naći. Pisao sam mnogo o zmajevima koji su moja inspiracija, dio mog života koji nosim duboko u sebi i u koji volim odlutati, priče Estebana Prezvušta Groktera i ekipe koja nas je dugo vremena nasmijavala a gdje glavni akter danas živi u SAD-u i sretno je oženjen te otac dvoje djece. Pisao sam o Atlantidi, civilizaciji Mu i svim civilizacijama koje ne nastanjuju ovaj planet i nestale su nepoznato negdje u samo njima znanom smjeru te u nadi da će se ponovo jednog dana pojaviti i izvesti ovo neuko čovječanstvo na pravi put, u što čisto sumnjam jer pokazuje se da je čovjek sebi najgori neprijatelj.

Zbog toga su nekako tekstovi Semira Osmanagića prošli taj dio gdje je ovo područje upoznato sa njegovim djelima ali i sadašnjom situacijom gdje podržavam borce kao što je R, Stultitia, Leah i njima slični koji osjećaju da se u njihovom okruženju događa velika prevara a glavni akter je gore spomenuti Semir Osmanagić koji svojim traženjem nečega što ne postoji u Bosni i Hercegovini istu a i njene građane stavlja u neugodan i smješan položaj u znanstvenim krugovima ali i općenito.

Planet na kojem živimo i koji nam dopušta da uživamo u njegovom bogatstvu je moja neiscrpna inspiracija i velik dio postova je posvećen njemu samome od Naica pećina do zadnjih dokumentaraca Planet Zemlja. Živjeti na ovome planetu je velika čast i sudjelovati u njegovom razvoju je nešto posebno. Nažalost postoje uvijek oni koji ne cijene ovaj planet na kome žive i teže da unište sve oko sebe zbog pohlepe, megalomanstva, potragom za gralom koji je već odavno dobro sakriven od čovjeka jer ga ne zavrijeđuje posjedovati i posjedovati znanje koje bi trebao imati a nema ga zbog svoje bahatosti prema okolini i bližnjem svome.

Lijepo je biti proces nastanka nečega u ove tri godine, nastanka nicka dagoberhr te njegovog ustoličavanja na pozornici, te upoznavanja ljudi koji dijele isto mišljenje, stavove, razmišljanja ili jednostavno uživanja u slobodnom popodnevu uz pivicu ili nešto drugo uz čavrljanje negdje u živo u mome gradu – Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu, mjestu. Lijepo je to i hvala Vam svima što me svakodnevno posjećujete i time dajete do znanja da je ono što ovdje objavljujem dobro te da zavrijeđuje vašu pozornost, hvala Vam zbog toga i nadam se da vas neću razočarati u budućnosti.

Translate:
28.11.2005 and 17 hours, I wrote my first post on Blog.hr up to 18.12.2007 was written 450 posts, the situation today is 479 as some posts simultaneously published here and there. From 18.12.2007 to date here have been published yet 174 which makes the imposing figure of posts even more what I’m graduating to their own domain sveo writing to 3 percent per week, and rarely depart from the prescribed plan.

Of course, all who accompanied me know that I always keep that issue I have tried as best process and thus remind and to show how today’s complex internet and that many websites are missing in anonymity because the beginning of the emergence of the Internet and web site knowledge to set meta tags is not even existed, and today’s modern search engines that much will never be found. I wrote a lot about the dragon who are my inspiration, a part of my life, which carry deep in my heart and I love that wander, stories Esteban Prezvust Grokter and teams that we were a long time laugh where a main actor still lives in the U.S. and is happily married and father of two children. I wrote about Atlantis, Mu civilization and all civilizations that do not inhabit this planet and disappeared somewhere unknown in the familiar direction and in the hope that it will be again a day appear and perform this ignorant humanity on the right path, in which clean doubt because it shows that the man himself worst enemy.

For this reason, the texts are somehow Semir Osmanagic past that part where this area is familiar with his works but also the current situation where support fighters such as R, Stultitia, Leah, and they like to feel they are in their environment occurs grand deception and the main actor the above-mentioned Semir Osmanagic that its looking for something that does not exist in Bosnia and Herzegovina the same and its citizens is put in awkward and funny position in scientific circles but also in general.

The planet on which we live and which allows us to enjoy the richness of my exhaustive, inspiration and a great part of posts is dedicated to him from the Naica cave to find the last documentary Planet Earth. Live on this planet is a great honor and participate in its development is something special. Unfortunately, there are always those that do not cost the planet on which they live and harder to destroy everything around them because of greed, megaloman, searching for the Grail, which is already long been well hidden from the man because he does not deserve to own and possess knowledge that should have and does not have him because of it’s cheeky according to the environment and his neighbor.

Nice to be a process of the formation of something in the past three years, names of origin and its dagoberhr enthrone on the stage and getting to know people who share the same opinions, attitudes, thoughts or simply enjoying the afternoon with a free beer or something else somewhere along the chat live in my city – Zagreb or any other city, place. It was nice and thank you for all you are visiting me every day, thus giving to the knowledge that what they published here well and that deserve your attention, thank you for that, and I hope that you will not disappoint in the future.

Predah/Pause

Pošto radim kao voditelj informatičkog odjela pritisnule obaveze kraje godine i teško se stiže nešto dobroga napisati a i načeh prošlim postom temu o kojoj iznimno volim govoriti ali i pisati. Samo da ovaj tjedan odradim sve te silne obaveze i eto mene opet u dobrom starom terminu postova.

Translate:
Since I work as head of information department hit obligations end of the year and are difficult to come something good to write and cut past fasting topic about which very bad news but to speak and write. Just this week to do all these mighty obligations and behold me again in a good old time posts.

Prosvjed 5.prosinca/Protest 5th december

ZAGREB – Facebook grupa ‘Stegnite vi svoj remen, bando lopovska’, odredila je 5. prosinca za datum prosvjeda kojim se poziva građane da pokažu svoje nezadvoljstvo Vladinim mjerama štednje.

Kako pišu, prosvjed najavljuju ‘vladajućim strukturama i prvorazrednim pljačkaškim organizacijama, koje ćemo još naknadno obavijestiti, na mjestu ili mjestima za koja ćemo se dogovoriti’.

Facebook grupa ograđuje se od, kako kažu, ‘bilo kakvog nasilja, uništavanja javne i privatne imovine, od ustaških znakovlja i od komunističkih znakovlja, i bilo kakvih konotacija bilo kojeg totalitarnog režima, i bilo kakvog reklamiranja stranaka bilo koje stranke, bilo vladajućih, bilo onih gladnih vlasti’.

‘Budite samosvjesni građani koji su spremna izraziti vlastito nezadovoljstvo spram trenutne situacije u voljenoj nam Hrvatskoj! Molimo i ujedno apeliramo naše pripadnike navijačkih skupina koji će nam se pridružiti da dođu u namjeri zajedništva i međusobne solidarnosti i da se suzdrže od mogućega sukobljavanja (ne generaliziramo već samo napominjemo). Održimo prosvjede dostojanstveno i u miru!’, pozivaju se građani.

Također, naglašavaju: ‘Ovo nije prosvjed protiv Sanadera, već prosvjed protiv cjelokupne političke strukture koja nam zagorčava život – danas Ivo, sutra Zoran = svi su isti.’

Kao mjesta okupljanja navode se gradovi Zagreb, Rijeka, Split, Požega, Vukovar i Dubrovnik, ali pozivaju i stanovnike drugih gradova ako su u mogućnosti, da se pridruže prosvjedu.

Poziv na prosvjed
Dođite sa državnim obilježjima i transparentima, dođite trijezni i sa žarom i htjenjem u srcu, ponesite zviždaljke i bubnjeve (ako ste u mogućnosti)! Budite glasni i jasni!

Ažuriranje
Preuzeto sa Dnevnik.hr
Nakon što ga je usporedila s Grinčem, internet zajednica opet reagira na Sanaderove postupke odnosno aktualne izjave. No, ovaj put je usporedba zaista ‘uzela maha’.

Ozbiljan problem koji se već nekoliko dana provlači hrvatskom javnom sferom, a koji se tiče uhićenja vezanih uz Facebook i vladavinu Ive Sanadera, dobio je i svoju humorističnu stranu. Za to se pobrinuo već poznati nam Bijesprvi.

Naime, ovaj poznati ‘izrađivač filmića’ dobio je itekako sočan materijal za izradu još jednog svog djelca. Posebno ga se dojmila današnja Sanaderova izjava kako u Hrvatskoj nitko ne smije biti priveden ili uhićen zato što drugačije misli, zato što prosvjeduje ili se ne slaže s njegovom politikom. Na što je današnja Sanaderova reakcija podsjetila ovog autora, možete pogledati u priloženom videu kojega nam je poslao pod nazivom ‘Bijesprvi uzvraća udarac – Ivo gotovo je!’

© Copyright BijesPrvi

Translate:
ZAGREB – Facebook group ‘thighs are your belt, bandits thieves’, set 5th December date for protests to call citizens to demonstrate their nezadvoljstvo government austerity measures.

How to write, protest announce ‘ruling structures, and classical predatory organizations, which we have subsequently inform on the place or places for which we will agree.

Facebook group of the fence, as they say, ‘any violence, destruction of public and private property, signs of nazi and from the communist signs, and any connotations of any totalitarnog regime, and any advertising customers of either party, either governmental or those of famine authorities.

‘Be aware of citizens who are ready to express their own dissatisfaction towards the current situation in Croatia loved us! And at the same time please call our members of a cheering group who will join us to come with the intent of unity and mutual solidarity and to abstain from possible conflicts (not generalize but please note). Keep protests with dignity and in peace! “, Calling on citizens.

Also, to emphasize: ‘This is not a protest against Sanader, but the protest against the whole political structure that threatens our lives – Ivo today, tomorrow Zoran = everyone is the same.

As a gathering place referred to the cities of Zagreb, Rijeka, Split, Pozega, Vukovar and Dubrovnik, but invited, and residents of other cities if they are able, to join protests.

Call to protest
Come with national characteristics and transparent, sober and come with passion and desire in his heart, bring whistles and drums (if you can)! Be loud and clear!

Update
Taken with Dnevnik.hr
After you compare it with Grinch, internet community again respond to the actions of Prime Minister Sanader and current statements. But this time the comparison is really ‘took swing’.

Serious problem that is already several days wriggle Croatian public sphere, which regards the arrests related to Facebook and the rule of Ivo Sanader, has received a humorist and his side. For it is already made known to us AngerFirst.

Specifically, this well-known ‘film maker’ was very much juicy material for the production of yet another of his works. Particularly impressed by the Prime Minister Sanader’s statement today that in no man shall be brought or arrested because they thought differently, because they protest or you disagree with his policies. On what is today the Prime Minister Sanader reaction remind this author, you can see in the attached video which was sent to us under the name ‘AngerFirst hit back – Ivo almost!

* * * *

Translation of the film follows the day or two.

Zaboravilo se, jer politika je ipak samo kurva …

Sjećam se tog grada na rijeci Vuki koji me je ljubazno i gordo dočekivao, s jedne strane bogata gazdinstva sa urednim travnjacima i cvijećem a sa druge strane Borovo i Vupik te nešto od čega ti ljudi žive. Jutra su se budila sneno i ljeno a šum rijeke Vuke davao je tome jedan poseban ugođaj no došli su ‘oni’ kojima snena jutra ništa nisu značila i proparali zrak metalom rušeči ljepotu i mir u kojem su mnogi Vukovarci uživali.

Sve to me vratilo u sjećanje 2005 godine kad sam napisao post DNEVNIK RATNIKA – VUKOVAR, BOL SJEĆANJA i kad ovaj dan se osjećam teško, na srcu težak kamen dok u oku suza koja samo što ne kane a znam da nisam Vukovarac no volim svoj Vukovar i volim one ljude tamo a u srcu nosim one svoje znane kojih više nema.

Događanje, 21.11.2005 godine.
Sjedih tako prije tri dana pred telkom kod sestrične u Brešću pored Osijeka jer bijah na službenom putu i slušah prepucavanja naših predragih političara te pametnih komentara naših televizijskh novinara kako nije u redu da nitko od vodećih nije došao na godišnjicu pada grada heroja. Razmišljah kako su mi se zgadile te priče oko Vukovara koje iz godine u godinu postaju iste samo su oni koji ih prenose drugog imena.

Sjećam se jednog imena koje je kada je to bilo najpotrebnije i kad je svaka sekunda bila jedan život prenosio tu strahotu događanja, nažalost ostao je samo u sjećanju za godišnjice i za kočoperenje malih bezidejnih novinarčića koji njegovim imenom žele sebi dići slavu.

Eto me danas 18.11.2005 na groblju dok mi suze same klize niz lice, a mozak para na sjećanje jutra 17.11. koje je bilo magleno u blatnom polju dok su zrak parale detonacije a miris baruta se širio nosnicama a srce kucalo ludo dok je strah ludo jurio mozgom i tijelom. Danima boravismo ovdje bez pomaka ikuda naprijed u išćekivanju ulaska u grad koji više se od dima baruta je jedva nazirao sa mislima da se nećemo više vratiti i da pismo koje pišem majci i ocu je zadnje što će od mene dobiti. Pomirih se sa smrću koja me čeka na jednom od ulaza grada. Nas 23-ojca ljudi velika srca uzesmo ono malo sebe, namirnica i nešto streljiva spremni spasiti ono nama najdraže.

Noć nisam prospavao jer zvuk detonacija tresao je cijelo vrijeme zemlju i zrak a i od nas na koji kilometar palo ih je 50-tak a pogled na grad koji je bio osvjetljen od vatre što je gorila pretvarao je noć u dan. 4:32 je i stigla je zapovjed – povlačenje prema Slavonskom Brodu, ipak zakopati i ostaviti zalihe hrane i streljiva.

Krećemo gorka okusa u ustima okrenuti prema gradu koji je u plamenu dok napad na njega ne jenjava. Srce mi je neka teška ruka stegla a u grlu mi knedla ne dopušta da dišem jer tamo negdje je Tomo a i Braco i još par mojih prijatelja. Plačem u sebi kao i mnogi od nas dok se suze njemo spuštaju niz moje lice a srce me neizmjerno boli, znam da ih više neću vidjeti i vrača mi se sjećanje od prije 5-6 dana kada smo zajedno u Našicama se glupirali i igrali belu.

U Brodu nas je dočekala vijest da je Vukovar pao, te me naš zapovjednik pozvao u stranu i rekao da cijeli vod vjerojatno nije preživio ja više nisam imao snage, probudio sam se na podu 150-desetke dok je Zagi me pitao da li sam dobro. Neznam što sam rekao ali sve oko mene nije više bilo isto.

Danas eto me tu i izgubljen sam u ovome trenutku te pokušavam upaliti svijeću ali mi ruke toliko drhte. Ipak upalih nekako i ostah tako valjda pola sata i isplakah iz sebe dušu. Zbogom prijatelji!

* * * *

Zbog svega toga Vas molim političari i novinari ostavite nam Vukovar na miru, ne sramotite nam ga i ne sramotite ta nama posebna sjećanja i te divne trenutke jer ne trebate nam ni jedni ni drugi tamo. Tamo su naši osjećaji i naša sjećanja te ne želimo da nam ih skrnavite a posebno ne zbog svih onih koji su sebe vječno zadužili da ga štite i brane.

Translate:
Forget, for politics is still only a prostitute …

I remember this town on the river Vuka me who is kind and dignified welcome, on the one hand the rich farms with neatly meadows and flowers and, on the other side of Borovo and Vupik and something of which these people live. The morning awakening dreamily and ljeno a noise Vuka river that gave it a special atmosphere but they came ‘they’ who dreamily morning were not meant nothing and proparali air metal destroying the beauty and peace in which many Vukovars enjoyed.

All this came back to me memories of the year 2005 when I wrote the post DIARY WARRIORS – VUKOVAR, PAIN MEMORIES and when this day I feel difficult, at the heart of heavy stone while in the eye of tears that you not only henna and I know that I did not Vukovars but I love her and Vukovar I love those people over there in the heart of wearing one of his known which is no more.

The event, 21.11.2005 year.
Sitting so three days before television when the cousin Brešću next Osijek because I was on a business visit and heard pointless argument of our beloved politicians and smart comments of our television journalists how wrong that no one did not come leading to the anniversary of the fall of the town heroes. Think that we sicken and stories around Vukovar that year became only the same people who are carried by other names.

Behold me today 18.11.2005 at the cemetery until my tears glide down the same face, and passes through the brain remembering the morning 17.11. that was fog in the Mud field while the air echoed explosion and the smell of gunpowder spread the nostrils a heart beating madly while fear is crazy chase brain and body. Days we stayed here without a shift anywhere forward in expectation of entering the city, which is more than smoke powder is hardly perceive the thoughts that the more we will not go back and to write a letter to his mother and father is the last thing will get from me. Reconciled with the death that awaits me at one of the entrances of town. Our 23 big hearts of people we took it a bit myself, foods and some ammunition ready to deliver it to us favorite.

I did not oversleep night because the sound of explosion shaking the whole time land and air and one of us on that one kilometer fall were 50 and the view of the city that was illuminated by fire as the gorilla to convert the night to day. 4:32 arrived and he was commanded – to the withdrawal of Slavonski Brod, however, bury and leave stockpiles of food and ammunition.

We will have bitter taste in the mouth facing the city, which is in flames, while the attack on him, do not let up. My heart is a heavy hand of discipline in my soul dumpling does not allow to breathe because there is somewhere Tomo and Braco and even a couple of my friends. Wages in itself, as well as many of us until it tears down my face a range of a heart hurts me immensely, I know that they will not see more and returns to me the memory of the 5-6 days prior to when we are together in Nasice and the buffoon played Bela.

In Brod, we welcomed news that the Vukovar fell, and I called our commander in the side and said that the entire circuit is not likely to survive I have not had more power, awaked I was on the floor 150-ten while Zagi asked me whether I am good. I do not know what I said but everything around me is not the same any more.

Today, behold me here and I lost at this time and trying to light a candle but my hands so tremulous. Yet somehow hollow and remained so perhaps half an hour and drill-in fluids from the soul itself. Goodbye friends!

* * * *

Because of all this you’d politicians and journalists leave us alone Vukovar, not shame us, and it does not shame us the special memories and moments and wonderful, because you do not need us betwixt and between there. There are our feelings and our memories, and I do not want us to profane and especially not for all those who had itself forever obliged to protect him and defend.