Arhiva kategorije: Život

Pogledajte najveće luđake na hrvatskim cestama

Jutarnji list, 30.07.2010

Turisti i svi normalni vozači, oprez! Ovakvi vas luđaci čekaju na našim autocestama
Suludi relijaši, poremećeni manijaci koji se okreću i pretječu usred tunela, bezobraznici koji obavljaju nuždu pred kamerama, pijanci u suprotnom smjeru … Pogledajte kakve sve opasnosti vrebaju!

Opasan manevar – uključio se u promet mimo pravila: Tijekom radova na autocesti Zagreb-Split, vozač crvenog Fiata Punta pogriješio je skretanje, a onda je grešku pokušao ispraviti serijom izuzetno teških prekršaja. Ubacio se iz suprotnog smjera ispred autobusa i potom nastavio vožnju prema Zagrebu.

NUŽDA U TUNELU Besplatni WC pred kamerama: Iako duž hrvatskih autocesta postoji dovoljno benzinskih crpki i restorana sa sanitarnim čvorovima u kojima se ne naplaćuje ulaz, kamere su snimile putnika iz Golfa koji je malu nuždu obavio u tunelu na autocesti Zagreb – Rijeka.

Veliki šleper zatvorio sve trake: Vozač šlepera s natpisom Fulda odlučio je u kolovozu 2009. godine kod Bosiljeva promijeniti smjer vožnje te je polukružno okrenuo golemo vozilo na odvojku za izlaz s autoceste, te se mirno odvezao.

BAHATOST Nepoznati muškarac na autocesti Zagreb – Rijeka prošlo je ljeto zaustavio svoj automobil, izišao iz njega i potom odvukao plastičnu ogradu koju su postavili cestari. Zatim je automobilom prošao kroz nastali otvor i odvezao se.

Neslužbeni je podatak da jedanput mjesečno negdje na autocestama u našoj zemlji netko vozi suprotnim smjerom. 25. lipnja 2009. na autocesti kod čvora Bisko Z. P. se Golfom BiH oznaka zabio u Audi. Vozač Z. P. i njegova majka na mjestu su poginuli.

PARALELNA VOŽNJA Beskonačno pretjecanje kamiona Jedna od stvari koje najviše ljute vozače automobila na autocestama je paralelna vožnja dvaju teretnjaka. Zapravo, radi se o teško shvatljivom pretjecanju u okolnostima gdje jedno vozilo vozi sporije tek za jedan kilometar na sat. Takve situacije u Hrvatskoj se događaju svakodnevno.

GOLEMA JURILICA Kamionom pretjecao i osobne aute Iako za teretnjake vrijede stroga ograničenja brzine, vozač kamiona s fotografije snimljen je kod Bosiljeva kako juri pretjecajnim trakom. Prethodno je pretekao nekoliko osobnih automobila, a brzina kojom se kretao bila je veća od 140 kilometara na sat.

VOŽNJA UNATRAG Pokvareni auto gurali u mraku Kvar mehanike vjerojatni je razlog zbog kojeg su vozač i putnici izišli iz Audija 80 u tunelu Veliki Gložac i jednostavno ga izgurali unatrag. Prava je sreća da nitko nije naletio velikom brzinom i tragedijom okončao ovu nepromišljenost.

AUTO U PLAMENU Dotrajali auto izgorio nasred traka Loš standard mnoge putnike priječi u kvalitetnoj pripremi vozila za duga putovanja, koja za stare aute mogu značiti kraj radnog vijeka, a sve je dobro ako ne završi prizorom kakav su HAC-ove kamere snimile u srpnju 2009. na izlazu iz tunela Čardak autoceste Zagreb – Rijeka.

BOČNI VJETAR Bura zamalo prevrnula teretnjak Fotografija prikazuje teretnjak koji je umalo prevrnula bura na autocesti nedaleko od Zadra. Iako je na snazi bila zabrane, on nije bio jedini kamion na autocesti, no njegov je vjerojatno bio bez tereta pa se vjetar s njim igrao prijeteći ljudima iz okolnih automobila.

PREVRTANJE Krivudao i završio na krovu Vozač bijelog kompakta vozio je u prosincu 2003. prevelikom brzinom kroz dvosmjerni tunel Javorova kosa, a onda je u jednom trenutku naletio na desni rubni kamen, odbio se, prešao na suprotnu stranu i završio na krovu. Srećom, nitko nije naišao iz suprotnog smjera.

BICIKLOM U TUNEL Čudak zbunio vozače u Tuhobiću Što je osobu s fotografije potaklo da se na biciklu uputi kroz tunel Tuhobić, ne zna se, no negdje na polovici sustigli su ga zaposlenici kontrolnog centra HAC-a i odveli ga natrag. Takva ekshibicija opasna je jer zbunjuje vozače automobila, što može rezultirati nesrećom.

RASUTI TERET Limene ploče letjele po kolniku Radnici neimenovanog poduzeća snimljeni su kako utovaruju limene ploče u kamion. Netom prije toga, vjerojatno zbog nepropisne učvršćenosti, ploče su se razletjele kolnikom, što je moglo biti kobno za bilo koga tko je mogao u tom trenutku naići autom ili motociklom.

LUDO PRETJECANJE U tunelu preko dvije pune crte Čudom nitko nije poginuo 12. srpnja 2004. u tunelu Javorova kosa, kada je nepoznati vozač počeo pretjecati šleper. Vozač koji je naišao iz suprotnog smjera u posljednji je trenutak izbjegao izravni sudar “pobjegavši” na ugibalište koje je srećom tu bilo.

Divljaštvo na stadionima

Barem jednom mjesečno slušamo na radiju/televiziji ili čitamo u novinama/internetu da je na stadionu/pored stadiona za/nakon utakmice nastalo divljaštvo i opća tuča između navijača i/ili policije te da je ozljeđena nekolicina navijača/policajaca te da je došlo do oštećivanja imovine građana u gradovima u kojima su nastali navedeni ekscesi.
Stvarno se pitam kako da do divljanja navijača (ni)je dolazilo u vrijeme bivše države? Ako i je dolazilo do toga kako su tadašnji ‘organi reda’ uspijevali riješavati probleme da ne poprimaju sadašnje razmjere te kako tada nije morao postojati nekakav Zakon o navijačima?! Volio bi da mi netko to iz MUP-a ili Vlade objasni. Volio bi saznati kako to da današnji policajci imaju vezane ruke od strane nekakvih čudno propisanih akata zakona i da su im ruke vezane te da nekakakav seronja od navijača uspije gurnuti topovski udar policajcu pod vizir kacige.
Volio bi čuti da ministar Karamarko kaže (osim onih dobro poznatih floskula koje daje u intervjuima) kako namjerava se obračunati sa takvim događajima gdje će građanima RH zajamčiti sigurnost na ulicama gradova u kojima se igraju nogometne utakmice/derbiji i bilo što slično bez da strahuju za svoju imovinu i/ili živote. Poznato je da je on sjajan lovac blogera i onih koji ukazuju na krivi rad ministra no da li će isti osim lova na blogere smoći dovoljno hrabrosti da se uhvati u koštac sa kvazi navijačima kojima je mjesto daleko izvan društva, primjerice Goli otok bi bio primjerenije mjesto za njihovo iskazivanje snage na korisno ovome društvu.

Policajac koji je ostao bez oka: ‘To je bio pravi rat’
VIDEO: Pogledajte MUP-ovu snimku divljanja koja će biti dokaz

Nažalost bojim se da ćemo još dugo vremena strahovati kada u našim gradovima budu se odigravale utakmice/derbiji nogometnih momčadi jer osim priče Vlade RH i MUP-a sve će ostati po starome a kvazi navijači će i dalje divljati našim gradovima jer to je još jedino mjesto gdje mogu i smiju nekažnjeno divljati pošto im je u Evropu ulaz odavno zabranjen. Ne čudi me što u Evropi klubovi iz Hrvatske ne mogu proći pretkolo jer nije sve u (ne)kvaliteti nego je i u tome da se adekvatnim metodama istim klubovima pokušava onemogućiti natjecanje a time i divljanje naših navijača po njihovim gradovima te uništavanja ugleda tih gradova ali i naše države koje je uz sve ostalo još i time dodatno ukaljano. Zasigurno ti kvazi navijači nikada neća shvatiti da svojim ponašanjem ne prezentiraju Hrvatsku kao zemlju tolerancije, raznolikosti i svega onoga čemu vladajuća garnitura teži nego upravo suprotno.
Zato se ne bi smjeli čuditi ako će Evropa sa nama postupiti kao sa Turskom i na taj način nam dati do znanja da se moramo kultivirati te da one pripadnike društva koji smatraju da smiju činiti što je njih volja valja primjereno i adekvatno pospremiti tamo gdje im je i mjesto te im na taj način pokazati da postoje zakoni koje valja poštivati a da prvenstveno moraju poštivati zakone moralnosti društvene zajednice u kojoj žive ili neka potraže negdje drugdje mjesto pod suncem gdje će moći iskazivati svoju osobnost na društveno neprimjereni način. Ne namjeravam duljiti oko ove teme nego jednostavo reći da je meni kao i vjerujem mnogim građanima ove države (koja je možda u moralnoj banani) dosta i da bi bilo primjereno da se nešto učini da možemo živjeti kao ljudi bez strahova od ljudi kojima društveni standardi i pravila su ‘špansko selo’.

Davor Butković: Zašto se BBB-i moraju raspustiti
Kosor poručila huliganima: Čekaju vas drastične kazne!

Kao zaključak na sve ovo što sam napisano mogu još jedino dodati da je to dužnost učiniti institucijama koje su zadužene za održavanje reda i mira jer društvo u cjelini ne želi stigmatizirati one koji odlaze na stadione te u pravu i ponosu nose časno naziv ‘navijač’ jer se tako ponašaju. Zato valja ukloniti odmah one koji to časno ime ne bi smjeli nikako nadjenuti na sebe jer ga svojim ponašanjem ne zaslužuju nikako. Svakako se može iz svega priloženog ovih dana ali i po ovim linkovima koje sam i sam priložio vidjeti da se Vlada uvijek uključuje kad je stvar se već desila a ne kad je ona tek nastala i kad na istu treba reagirati promptno, s time da to nije samo od ove vlade nego od svih prijašnjih koje su to pitanje pometale pod tepih smatrajući da to nije njihov posao.

Da li je nada nada je nedostatak vjere u sebe i/ili ostvarenje svoje želje?!

1 misao:
Onaj koji govori ”nadam se…” izriče svoju želju, ali u srcu sumnja u njeno ostvarenje, u njenu pravovaljanost, njenu djelotvornost.

zašto je uvrštavamo u vrline? zato što je općeprisutna. ona jest dio ‘krhke ljudskosti’ koju prepoznajemo kako u sebi tako i u svima oko sebe, i tako se tješimo da je pozitivna – ali ona to nije. (zanimljivo je kako smo u stanju poistovjetiti se s drugim tek u onome što je slabo – a vrlo rijetko to činimo u onome što je snažno i po našem mišljenju dobro…)
dovoljno je promotriti kada točno izgovaramo riječ ‘nada’: onda kada nismo u stanju vjerovati u dobar ishod stvari, ali ne možemo ni prihvatiti loš ishod kojeg u biti očekujemo.
očekivanje je ovdje predrasuda stvorena svim uvjerenjima o stvarnosti koja imamo. ponekad su naša uvjerenja dovedena u pitanje: onda kada naš sustav uvjerenja više nije prikladan kao temelj za ostvarenje onoga što želimo ostvariti suočavamo se sa situacijom koja izaziva to uvjerenje i tjera nas da ga promijenimo. želja za nečim što iskače iz do tad poznatog prirodan je dio mehanizma svjesne promjene i rasta: ona doslovce stvara novo.
novo, međutim, podrazumijeva i nepoznato, a ono uzrokuje strah – jer iz iskustva nam je poznato da je ono zajedničko svim ostvarenim željama to što one sa sobom nose čitav niz neočekivanih posljedica – a mi nismo sigurni možemo li se sa njima nositi.

iz tog razloga većina će ljudi samo djelomično djelovati u smjeru onoga što želi: unčinit će ono što ne iziskuje prevelik napor (koji je često vezan uz uvjerenja i vrijednosti okoline) ali gotovo nikada sve što može. taj ostatak prepustit će nadi ‘da će sve ipak biti dobro’.

ukratko, nada je stanje neodlučnosti: misao koja govori ‘možda je moguće, a možda i ne’ – i pritom prebacuje odgovornost za ishod na vanjsku silu – na nepoznato.
odlučnost, pak, je stanje u kojem čovjek zna što želi, čini sve što može u tom smjeru, i pritom ne brine o rezultatu – jer vjeruje u svoju sposobnost da ga ostvari.

2 misao:
Nada je ono iskonsko u čovjeku šta ga tjera da se ne predaje kad baš sve upućuje da bi se treba predat. Nada je nekad jedini izlaz za bezizlaznu situaciju, a nekad je samo nesposobnost da se pogleda istini u oči. Uglavnom nemogućnost da se čovjek pomiri sa trenutnim ili definitivnim stanjem stvari. Nekad dobro dođe, a nekad sve pokvari.

3 misao:
Nada je bježanje uma iz sadašnjeg trenutka.
Ona je projekcija prošlosti na budućnost.
Priželjkivanje onoga što je bilo ugodno i pokušaj potiskivanja onog što je bilo neugodno.
Popularni narodni sport, očekivanja dobitka na lotou, bez da se uplati listić.

Jedna od tri najveće kršćanske vrline (pored vjere i ljubavi).
A pošto ljubavi (koja je najvažnija) tako malo ima, onda vjera i nada kroje sadašnjost, od koje nastoje pobjeći.

4 misao:
Zanimljiv niz pitanja, ljudskost, pa nada. Na prvu mi se činilo kao prilično grub skok, ali što sam više razmišljao, više mi je postajalo jasno koliko su ta dva pojma povezana. Nada je ogledalo svega što ljudskost jest. Nada je sklad dvaju polarnih krajnosti iz kojih se rađa čovjek. Nada je kompromis između razuma i entropije, pomirenje analitičkog uma sa spoznajom da je svemir nemoguće analizirati.

Ljudski um često funkcionira poput stroja za računanje. Htio bi na život gledati kao na igru biljara. Udariš kuglu štapom, i ako si dovoljno precizan, točno znaš gdje će u idućem trenu ona naći. Opet, kako otkriva svijet oko sebe, postaje sve više svjestan da je takva predvidljiva, mehanička slika svijeta tek iluzija, šareno platno iza kojeg kaos vodi igru po svojim pravilima.

Suočen sa spoznajom o kontradikciji između vlastite unutarnje prirode i prirode svemira koji ga okružuje, um često pokušava pobjeći, pronaći utočište u jednoj od krajnosti. Ponekad odbacuje sve što nije u stanju proračunati i predvidjeti, ponekad se prepušta kaosu i polakom propadanju u ludilo…

A ponekad ostaje između, prihvaćajući svoju zadaću da pronalazi iput među nitima života, a opet se nezamarajući idejom da će ikada do kraja razmrsiti klupko stvarnosti. Ponekad ostaje i nada se.

Biti branitelj – ponos ili sramota?!

U mjesecu srpnju ’91 kad su se događaji zakuhali kao i svi do tada uzeo sam puno dobre volje, ponešto stvari koje sam imao te pristupio Narodnoj zaštiti te otišao čuvati naselje od vojske. Da bi bilo lakše shvatiti ovo ‘otišao čuvati naselje’ moram reći da sam živio tada sa roditeljima u naselju Podbrežnica a do glavne aerodromske zgrade malo snažniji čovjek hiti kamen. Ne moram spominjati da je tada zrakoplovna luka Pleso vrvjela regularnom vojskom potpomognutom niškim specijalcima koji su se dovukli poslije slijetanja Kikaševog aviona.

Ako nisam čuvao naselje u polju ili u mjestu Pleso onda sam čuvao ulaz u naše naselje a kad su bile uzbune obavezno sam čuvao sklonište koje je bilo neko vrijeme pod snajperskom vatrom iz naselja Visoki brijeg II. Spavalo se mislim samo par sati jer osim nas u kući imali smo već obitelj mog bratića iz Sarvaša dok u stanu u naselju Osmi mart su na zadnjem katu boravili policajci i nadgleali ZTZ. Nisam žalio ni jedne sekunde provedene u Narodnoj zaštiti kao što nisam žalio kad sam bio pozvan u ZNG te završio u slavonskim poljima te bio poslan na Kupu gdje smo doživjeli fijasko 16.12. kad sam ponovo rođen jer nekih 6 metara dalje eksplodirala je minobacačka granata. Prošao sam podosta od ratišta i od države nisam ništa tražio kad su svi uzimali pa čak ni režije mi država nije plaćala. I sad bi ovdje mogao još jako puno toga napisati o onome što sam vidio gdje slike ne mogu izblijediti samo tako no ne mogu to opisati jer za to adekvatne riječi ne postoje.

Nažalost danas se kao branitelj suočavam sa onime sa čime se suočava 250,000 drugih branitelja koji su tada bili na ratištima diljem naše domovine te prošli još i Bljesak te Oluju a ima zajednički nazivnik ‘lažni branitelji’. Moje riječi ovdje ne vjerujem da će mnogo promjeniti po tom pitanju te ne vjerujem da će pomoći da se otkrije stvarni popis branitelja ali i onih koji ni dana nisu vidjeli ratišta nego su se skrivajući u skloništima ili podrumima glumili ratnike te prepričavali priče iz novina a uniforma im još i danas miriše na boju kojom su štampane šare na istoj.

Kad sam završio u bolnici na operaciji u srpnju mjesecu ’92 godine nisam žalio zbog toga te nisam tražio mirovinu nego uredno od prosinca ’92 sam počeo raditi do današnjih dana gdje se osjećam potrebnim ovome društvu i njegovom napretku. Shvatio sam odavno da su mirovine pokupili oni koji to ne samo da ne zavrijeđuju nego su ujedno i sramota ovoga društva jer uzimaju novac nekome tko je to za sebe izborio a danas isto ne može dobiti. Naravno u svemu postoje časni izuzetci kao što su branitelji koji su prošli ratišta i krvarili te ostavili dobar dio zdravlja tamo negdje a danas koriste te iste mirovine kojima ne mogu prehraniti obitelji no fizički izgledaju zdravo te ne mogu dobiti daleko više. Ima nas i koji smo smogli hrabrosti i volje te se nastavili hrvati sa životomi krenuli raditi čeličeći svoje živce ali i potiskujući bolna ratna događanja ne predavajući se uz sve nedaće i nepravde koje smo do današnjih dana okusili.

Sada se pitam da li na spomen riječi ‘branitelj’ ovo društvo i pojedinci u društvu percipiraju tu osobu onako kako je ona to zavrijedila – časnu i moralnu osobu koja ponosno hoda ulicama svoga grada i duboko u svome srcu nosi svoju domovinu bez lažne moralnosti ili galameće potrebe zazivanja bana Jelačića, magle i raznih drugih primitivizama. Vremena za zazivanje bana i sličnoga je prošlo te takva osoba osim pjevanje domoljubnih pjesama nikada nije osjećala potrebu da se u ‘kafanskom’ nadglasavanju potrebitog hrvatstva sa čašom u lijevoj ruci a desnom na novčaniku dere Vilo Velebita. Zbog svega toga osjetio sam potrebu iznjeti svoje osjećaje i misli uperene u riječ branitelj te kako se ja kao branitelj osjećam kad se u raznim medijima počinje spominjati nas branitelje i brisati blato sa nama ili kad bilo tko si uzme pravo da negdje vani počne ‘srati’ o nama braniteljima a mi niti luk jeli ni luk mirisali, samo smo u datom trenutku odlučili da nam je Hrvatska draža od života.

Zato bi voli kad bi svi koju mogu i znaju pročitaju ovih nekoliko misli jednog branitelja kojeg boli kad ga vrijeđaju na takav način jer nitko od nas nije to zavrijedio te mi svi branitelji želimo da taj registar ima onoliko branitelja koliko ih treba imati jer sadašnji broj je više nego prenapuhan. Nije da se slažemo sa objavom registra no nismo ni protiv toga da isti bude objavljen te da se na taj način pokaže tko je koliko bio i gdje a sve ostalo se dalje da lako provjeriti jer ako će mo vjerovati izborima u našoj nam dragoj domovini onda znamo da uz žive podosta često glasaju i oni koji su odavno pokojni. Vjerujem i nadam se da u registru nisu i oni koji su bili na suprotnoj strani te nas gledali preko nišana kao što se već nekoliko puta otkrilo.

Nadam se da će stvarno riječ ‘branitelj’ jednog dana izazivati ponos i poštovanje prema osobi koja taj status nosi a nije ga dobila nekim mutnim događajem.

Translate:
Being a defender – pride or shame?

In July of ’91 when they brew events and all the time I took a lot of good will, some things I had and joined the National Guard and went from village to keep the army. It would be easier to understand this ‘left guard settlement’ I must say that I lived then with her parents in a village Podbreznica to the main airport building a few powerful man presses on a stone. I need not mention that at the time Airport Pleso vrvjela regular army special forces backed Nis who dragged after landing Kikas aircraft.

If I kept the place in the field or in Pleso then I kept the entrance to our village and when the raids were I kept the shelter that was a while under sniper fire from the village High Hill II. I only slept a few hours because apart from us in the house we had a family but my cousin from Sarvas, while in an apartment complex in March, eighth on the top floor and the cops stayed nadgleati ZTZ. I did not regretted one second spent in the National Guard as I complained when I was invited to the National Guard and completed in the fields of Slavonia and was sent to the Kupa, where we experienced the fiasco 16.12. when I was born again because of some 6 meters away exploded mortar shell. I passed quite a lot of battlefields and the state did not ask anything when everyone took even directing my country is not paid. And now here could still be a lot to write about what I had seen pictures can not fade away just like that but I can not describe it because there are no adequate words.

Unfortunately today, as the defender faces with those which faced 250,000 other veterans who were on battlefields all over our country and yet expired and Flash and Storm (liberation operation) have a common denominator of ‘fake veterans’. My words here do not believe that much change on this issue and do not believe it will help to reveal the actual list of veterans and those who do not see on the battlefield but were hiding in bomb shelters or basements starred warriors, and recounted stories from the newspaper and uniform im still smells of paint, which are printed on the same pattern.

When I ended up in hospital for surgery in July ’92 the year I regret that and I asked for a pension, but neat in December ’92 I started working to this day where I feel it necessary to this society and its progress. I realized long ago that pensions are picked up by those who not only does not deserve but also the shame of this society because it takes money to someone who has won it for themselves and today the same can not be obtained. Of course, in all there are honorable exceptions, such as veterans who have passed the battlefield and the bleeding and left a good portion of health out there today using the same pension they can not feed the family but physically looks healthy and can not get away anymore. There is us and we have the courage and the will of smog and Croats continue with life and went to work steel their nerves and repressing painful warfare can not be taught with all the hardships and injustices that we have tasted to the present day.

Now I wonder if the mention of the word ‘defense’ this society, and individuals in society perceive that person as she deserved it – an honorable and moral person who proudly walk the streets of our city and deep in his heart is their country, without fuss or false morality needs calling Ban Jelacic, fog, and other miscellaneous primitivism. Time for invocation and a similar ban was passed, and such a person other than singing patriotic songs never felt the need to be in the ‘cafe’ outvoting the necessary Croatianism with a glass in his left hand and his right hand on your wallet cries Fairy of Velebit. Because of this, I felt the need to express their feelings and thoughts directed to counsel for you how I feel when a defender in a variety of media begins to remember our veterans and to remove the mud with us, or when anyone takes you right to start somewhere ‘shit’ about us soldiers and we even eat onions or onion smell, but we are at a given moment decided that we prefer the life of Croatia.

So it would like if everyone you know and can read these thoughts a few veterans that hurts when you offend in this way because none of us deserved it, and we all want the defenders to the register has as many veterans as they should have because the current number is more than overblown. Not that I agree with the publication of the register but we were not against it that they be released and to thus show how anyone has been and where everything else is still easy to check because if they can not believe the elections in our dear country then we know to live with quite a lot and often vote for those who have long since departed. I believe and I hope that in the registry were those who were on the opposite side and we looked through the sight as it has repeatedly revealed.

I hope that really the word ‘attorney’ one day challenge the pride and respect for the person who wears this status and did not get it to some obscure event.

Gospodar prstenova/Lord of the Rings

Danas sam po n-ti puta gledao Gospodara prstenova od J.R.R. Tolkiena i kao uvijek do sada obavezno me kraj filma natjera na suzu te me uvijek stavi na kušnju po pitanju života i smrti te suočavanja sa trenutkom kad znaš da svemu je došao kraj i da si učinio sve da iza sebe ostaviš svedene račune te da nemaš duga prema dragom Bogu i sebi te bližnjima svojima. Rijetko koji film kao Gospodari prstenova u meni pobude toliko osjećaja a posebno dijelovi krunidbe i sam kraj filma, uvijek pred mene taj film postavi jednostavno pitanje: kada istječe vrijeme svrsishodnosti te kad je On odlučio da je vrijeme poći u vječnost te tamo naći mira duši te ovozemaljske probleme ostaviti u nasljeđe drugima da se brinu o ostavštini.

Volio bi čuti vaše razmišljanje te čak nije bitno ni na kojem je jeziku napisano.

Translate:
Today I have the n-th time watching Lord of the Rings by J.R.R. Tolkien and as always far end of the film required me to make me tear and always put on trial on the issue of life and death and dealing with the moment when you know that everything has come to an end and that you have done everything possible to leave behind a reduced bills and have no debt dear God to ourselves and our neighbors and his own. Rare that a film Lord of the Rings in me a sense of motivation as a special part of the Coronation and the end of the film always in front of me that film put a simple question: when the time expires and expediency when he decided it was time to go to eternity and there find peace and soul earthly problems in legacy to leave to others to worry about legacy.

He loved to hear your thinking and even does not matter in any language is written.

Sretan Božić/Merry Christamas

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=O2MFducncsg&hl=en_US&fs=1&]

Dragi moji,
Kada anđeli upale Božićnu svijeću, to vam ja želim zdravlje i sreću. Tisuću zvijezda kad naprave pir to vam ja želim ljubav i mir!!! SRETAN BOŽIĆ!!!!

Translate:

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=13SaSh_xW2M&color1=0xb1b1b1&color2=0xcfcfcf&hl=en_US&feature=player_embedded&fs=1]

My dear,
When the angels inflammation Christmas candle to you I want health and happiness. A thousand stars when you make a feast I want to love and peace! MERRY CHRISTMAS!!!!

Dragi posjetitelji/Dear visitors

Ima već mnogo vremena da vam se nisam ovdje obratio, nažalost razlog tome je posao koji me okupirao u cijelosti. Naravno kad pričamo već o poslu bilo bi zgodno da je obim posla povećao i moja primanja no nažalost nije tako nego moguće da će se ista smanjiti zbog recesije kako je do naveo moj poslodavac. Naravno razlog naravno ne leži u tome nego u nečemu sasvim drugome o čemu sad ovdje neću pisati no tko zna možda i hoću jer sve to više ne ovisi samo o meni.

Zdravlje dobro a ljubav vrlo dobro tako da čovjek ipak nalazi dovoljno zadovoljstva u ovo dvoje te tako se lakše podnosi ono iz gornjeg dijela ovog posta. Dok ne nađem dovoljno vremena i ne riješim probleme koji su se na poslu nagomilali sve vas pozdravljam te molim za oprost zbog ne javljanja po vašim blogovima.

Translate:
There are already many times that you are not addressed here, unfortunately, the reason for this is the work that occupied me completely. Of course when we talk about work but it would be nice that the workload has increased and my income but unfortunately not the case but it is possible that the same cut for the recession that led to my employer. Of course not of course the reason lies in the fact but in something else entirely which I will write here now but who knows maybe I will, because all that does not depend only on me.

Good health and love so well that the man is still enough satisfaction in these two and thus easier to submit it from the upper part of this post. Until I find enough time and do not solve the problems that have accumulated on the job and I welcome you all to pray for forgiveness for not reporting on your blogs.

Under Siege

“Gade pokvareni, samoživi stvore, nepodojeni idiote!”

Novogodišnja čestitka ili …? Nemam pojma koga se ticala ta poruka no u svakom slučaju dotakla je kod mene jedan specifikum koji je rezultirao da navedena dobije poruku:

“Glupa kravo, nedojebana glupačo, samoživa kretenušo sretna ti Nova 2007 godina! Danas je 1.1.2007 godine i neznam kome je namjenjena tvoja poruka no u svakom slučaju kao što možeš vidjeti došla je na krivu adresu ili bolje rečeno krivoj osobi. Svakako nadam se da će obostrano navedene želje naići na plodno tlo. Doviđenja!”

Davno sam rekao da bi “idiota” koji je izumio mobitel trebalo staviti na lomaču ili okružiti sa svim tim stvarčicama koje su kroz zadnjih 20 godina izašle iz proizvodnje te ga nazvati no prije toga zabetonirati sve prozore i vrata pa da vidim kako bi se onda proveo.

Uz ono lijepo što možeš od ljudi koji te cijene dobiti očito i “specijalni” uspjevaju kupiti mobitel te okolo srati sa porukama te kvariti ljudima raspoloženje.

Haugh rekoh.

Objavljeno na Iskrica.com 02.01.2007. 23:15:58

Mračne vode/Dark Water

FotosearchPovodom serije koja bi trebala uskoro krenuti ponovo na televiziji a koja je toliko glupo napravljena da sam se uvijek pitao tko piše scenarije za serije u nas Hrvata. No ovo je nešto sasvim drugo i nema veze sa serijom i njenim naslovom no govori o …, ma čitajte.
* * * *
Eto danas još jedan (ili više) parova uletiše u bračne vode, zaokružiše ‘kao’ svoju vječnu ljubav pred oltarom/matičarem.

Ipak najviše koristi od toga će imati:

– svećenik/matičar, još nekoliko ovčica više u stadu koje se trajno zajebaše jer crkveni oprost od razvrgnuća braka mogućeg mogu samo sanjati

– lokal u kojem će veselo društvo slaviti i po glavi stanovnika dignut 50 eurića

– advokat/odvjetnik u budućem razvodu braka

– država jer će izmislit još poneki porez na razvedene

– ehhh skoro zaboravih, skup baba tračerica iz kvarta koje su dobile temu za slijedećih nekoliko godina

Vjerujem da bi se tu još štošta dalo nabrojat no neda mi se.

Dakle, zaključak? Fino se treba opustiti i jebat majku sebi i svima, ganjat divokoze po obroncima Anda ako ti je ćeif, a ako nije, jednostavno se do guzice sasjeć drogom i alkoholom, pa kako bude samo se ne dopeljat u pizdarije.

Fala.

Mrki Hektorović-Sudžuk
Gornjosobjepazdrastvuj pri Mrkej Bari, Uzbenikistanskoj, 1328.

Objavljeno na Iskrica.com 27.05.2007. 00:13:1

Translate:
FotosearchOn the occasion of the series, which should soon go back on a television that is so stupid that I have made always wondered who writes scripts for the series to us Croats. But this is something completely different and has nothing to do with the series and its title is about … no, however read.
* * * *
So now one (or more) pairs in the double ln water, round ‘as’ his eternal love in front of the altar/registrar.

But the most benefit from it will have:

– priest/registrar a few more in sheep flock to permanently fuck for forgiveness from the church possible dissolutions of marriage can only dream

– commercials in which the gay society to celebrate and per capita risen 50 Euro

– lawyer/attorney in a future divorce

– because the state will make up some more tax on the indented

– ehhh almost forgot the set of the fourth naruto chariter grandmother obtained a theme for the next few years

I believe that there is a lot more given list only but not to me.

So, conclusion? It’s nice to relax the mother and fuck yourself and all, to hunt chamois on the slopes of the Andes, if you pleased, and if it is not easy to slay asses drugs and alcohol, and to be not only lead to expat.

Thanks.

Mrki Hektorović-Sudžuk
Gornjosobjepazdrastvuj pri Mrkej Bari, Uzbenikistanskoj, 1328.

Posted on Iskrica.com 27.05.2007. 00:13:1

Pleroma

Ponekad nam se desi da se osjećamo ispražnjeni te da bi nam trebalo napuniti baterije, no poslije nekog ugodnog odmora opet se osjećamo kao da smo puni energije. Kao da su nam se baterije ponovno napunile.

Zavirimo u hladnjak. Rashlađeni mini-eko sistem. Od mesa i jaja do voća i povrća. Ovozemaljski život je zasnovan na principu da jedna životna forma konzumira drugu da bi se održala. Razvoj i preživljavanje jedne životne vrste rezultira uništavanjem druge. Energija koju primamo kroz hranu znači kraj kolanja energije u nekom drugom živom organizmu. Ne čudi da su budizam i gnosticizam svijet vidjeli kao patnju. Bol, strah, smrt koja prijeti jednom biću od strane drugog. Dodamo li prirodne katastrofe – potrese, poplave, požare, suše, vulkanske erupcije – povijest obiluje dodatnom boli.

I plus, besmisao ratova, vlasti, mržnji…

Koliko li se ljudi osjećalo strancima živeći u svijetu koji je apsurdan. Mnoge religije krive čovjeka za sve imperfekcije koje nas okružuju. Na “pad” i “transgresiju” počinjenu od strane Adama i Eve. Gnostici, pak, kažu da je ovaj mit lažan. Krivnja za naopaki svijet nije u čovjeku, već u kreatoru. (S obzirom da je kreator – Bog, ovakva tvrdnja gnosticizma izgleda blasfemična svim monoteističnim religijama. Jer, kreator je savršen.)

Ipak, pojam kreacije i kreatora, je kompleksan u objašnjenju gnostika. Naime, postoji istinit, apsolutni Bog koji je izvan svih kreiranih univerzuma i koji zapravo nije ništa stvarao (barem ne kreiranje na način koji ga mi poimamo). On je donio supstancu iz Sebe, koja je sastavni dio svih svjetova i dimenzija, vidljivih i nevidljvih. I kao što je sve Bog, isto tako su i pojedini dijelovi originalne supstance projicirani daleko od izvora… prošli kroz promjene… i stvorili korumpirane porcije božje supstance.

Eoni su božanska bića koja su između Istinskog Boga i nas. Oni, zajedno sa Istinskim B. tvore realm zvani Pleroma. “Punoća”. U kome su sve energije/bića u potpunosti aktivni. Nasuprot našem egzistencijalnom stanju koje bi se moglo nazvati “Praznoćom”.

Da li to stanje možemo osjetiti u momentima kada nam se “mijenjaju baterije”?

I, gnosticizam ide dalje:

“Ljudska priroda je dvojaka. Jedan dio je stvorio lažni Bog Kreator, a drugi dio Istinski Bog. Onaj prvi dio je sastavljen od prolazne fizičke i psiho komponente. Onaj drugi – spiritualne, koja je fragment božanske supstance/iskre. Ljudi, generalno gledajući, potpuno zanemaruju ovu “iskru” koja prebiva u nama. Ovakav ignorantski odnos nije slučajan: on nas drži daleko od otkrivanja naše stvarne prirode i sudbine. Ostajemo zarobljeni od strane nižih svemirskih vladara… Smrt oslobađa božansku iskru iz ovih zatvora… ali ako individua nije radila na stjecanju spiritualnog znanja tokom zemaljskog života… onda će božanska iskra ponovo biti zatvorena (re-inkarnirana) u novom fizičkom tijelu.”

Kršćanstvo govori o oslobođenju od grijeha… Gnosticizam govori o oslobođenju od ignorantskog odnosa; grijeh je samo posljedica takvog odnosa. Valentin, vodeći gnostički učitelj, govorio je da Krist i Sofija očekuju spiritualna bića. (Sofija ili “znanje” je biće-kreator svog materijalnog i duhovnog svemira; Krista gnostici smatraju za ključnu figuru u oslobađanju duše). Očekuju ih/nas pred ulazom u Pleromu. I pomažu nam u konačnom sjedinjenju. U punoći vremena, svako spiritualno biće će primiti znanje/gnosis i sjediniti se sa višim Ja (našim anđeoskim blizancem). I ući u Pleromu.

Pošto već govorimo o gnosticizmu, interesantno je vidjeti kako se ono znano kvalificira. Uzmimo najbližu enciklopediju (sve su iste, ovdje ili s druge strane Atlantika).

“Gnosticizam, religijski sistem brojnih pre-kršćanskih i ranih heretičkih kršćanskih sekti. Forma dualistickog pogleda na svijet; gnosticizam je držao da je materija zla, a duh dobar, i da oslobođenje dolazi putem tajnog znanja (gnosis) do kojeg dolaze izabrani. Velika gnostička knjižnica je otkrivena u Egiptu 1945. Izvori gnostičkih vjerovanja sežu od babilonskih, egipatskih i grčkih mitova do kabale i zoroastrijantizma. Gnosticam je ugrožavao rano kršćanstvo, da bi njegov utjecaj pao nakon drugog stoljeća.”

Razmislimo li malo bolje, ovo je inteligentan način da se minimizira, simplificira i odbaci kao ozbiljno objašnjenje svijeta oko nas. Prvo, gnosticizam se svodi na religijski pogled na svijet. Ubačen među desetine drugih kao “… jedan od…” Drugo, nije u ravnini vodećih monoteističkih religija, već je prisutan među “sektama”. Treće, u jednoj rečenici se pokušalo oslikati što gnosticam je: “dualistički pogled u kome je materija zlo, a spirit dobro”. Grubo pojednostavljeno i nepotpuno. Četvrto, “… do oslobođenja se dolazi putem tajnih znanja”. Da su barem rekli da je riječ o oslobođenju od nametnutih okova duši; a gnosis nije nešto što je skriveno u nekoj knjizi već istina duboko u nama.

Za enciklopediografa se priča završava prije 1800 godina kada “gnostici gube prisustvo i utjecaj”. Poetski i imaginativni jezik gnostika govori o Kreatoru, između ostalog. Ali, gnosticizam nije samo još jedna teoloska dogma kao ove s kojima smo okruženi. On je univerzalna religija. Bazirana na individualnim iskustvima koja dosežu do najuzvišenijih humanih nivoa – spiritualnih. Sveprisutni C.G. Jung je gnostičke mislioce oslikao kao osnivače “dubinske psihologije”. Gnostičke knjige imaju značaj za psihologiju i njenu primjenu (sličnost između Lažnog Boga i otuđenog ljudskog ega koje je izgubilo kontkakt sa svojim Pradavnim Ja).

Gnosticizam je i filozofski pogled na svijet. Ali više od uobičajenih filozofskih izjava i koncepta. Univerzalna religija, psihologija, filozofija… Put do Plerome. Koje, usput rečeno, nema u enciklopedijama. Već u nama. Na znatno višoj frekvenciji.

Objavljeno: 25.05.2006. 12:33:25 na Iskrica.com