THE CORPORATION explores the nature and spectacular rise of the dominant institution of our time. Footage from pop culture, advertising, TV news, and corporate propaganda, illuminates the corporation’s grip on our lives. Taking its legal status as a “person” to its logical conclusion, the film puts the corporation on the psychiatrist’s couch to ask “What kind of person is it?” Provoking, witty, sweepingly informative, The Corporation includes forty interviews with corporate insiders and critics – including Milton Friedman, Noam Chomsky, Naomi Klein, and Michael Moore – plus true confessions, case studies and strategies for change. Winner of 24 INTERNATIONAL AWARDS, 10 of them AUDIENCE CHOICE AWARDS including the AUDIENCE AWARD for DOCUMENTARY in WORLD CINEMA at the 2004 SUNDANCE FILM FESTIVAL. The long-awaited DVD, available now in Australia and coming in March to North America, contains over 8 hour of additional footage.
The film is based on the book The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power by Joel Bakan.
Trajanje filma 180 minuta.
Ovaj cijeli tjedan je protekao u prikazivanju dokumentarnih filmova koji nam svojim načinom prikazuju probleme u kojima se nalazimo te pokušavaju probuditi u nama svijest da se trgnemo i nešto učinimo ma koliko god to bilo. Vjerujem da mnogi nisu mogli si dopustiti ili se prepustiti gledanju filmova zbog prometa koji bi napravio njihov ADSL ili modem no to je opet onaj naš problem od maloprije, korporacije i da li se svi trebamo malo trgnuti i poraditi na nečemu što smatramo potrebnim i nužnim za dobivanje informacija iz našeg okruženja.
ZAGREB – Statistika, međutim, govori da su stvari u Maksimiru drukčije posložene. Kada je u subotu Zdravko Mamić osvajao svoj 12. trofej, jedini kompliment je “prilijepio” gospođi koja peče kolače u međimurskom nogometnom klubu:
Nakon svega, najviše se, ipak, uživalo u gibanici jedne Međimurke! U međuvremenu je Mamić trošio trenere kao što sunce “topi sladoled”, iz Dinama su se maksimirskim štengama kotrljali Blažević, Gračan, Lončarević, Kuže i Ivanković, a trgovalo se i igračima, kao što su Leko, Niko Kranjčar, Pokrivač, Eduardo, Ćorluka, Schildenfeld. Kupovali su se pravi, ali i “bofl” roba…
Nisam baš siguran u “stoljetnu” dominaciju. Mamićevo vrijeme je na izdisaju jer odlaskom Luke Modrića, koji ovu polusezonu ionako igra rekreativno, za engleski ili španjolski angažman, promijenit će se sve. Ne zbog Lukina odlaska, već i zbog Mamićeve depresije, a i zbog toga jer će politički vrh “promiješati karte” i eliminirati Mamićevu dominaciju. Politički vrh, koji je vrlo osjetljiv na nogomet, zna da golove ne zabijaju Balaban i Tadić, već Mamić, da je uz Luku Modrića glavni playmaker Mamić, a da je on i najvažniji igrač u obrani Dinamove dominacije. Ključna figura nikad nisu bili ni Dudu, ni Luka, ni Vedran, već Mamić. Suprotstavio mu se samo Niko Kranjčar i završio kako je već završio! Ali bit će zanimljivo saznati kako će to “oni gore” izvesti. Jer Mamić je, unatoč svemu, “Cristiano Ronaldo hrvatskog nogometa”.
Da li je stvarno završilo doba jednog vrlo kontroverznog čovjeka iza kojeg ostaje klub koji oporavljen može postići još mnogo i na svjetskoj sceni mada su ga pratile nesreće da je uvijek ždrijebom odmah dobivao vrlo jake protivnike.
