© Copyright by dagoberhr
Žene u krevetu – po horoskopu
OVCE, pardon, OVNICE
Kurčevite su i nametljive. Vole izražavati svoje mišljenje i jao si ga onome tko proturječi. Jebo budalu koja se ide svađati s njima, ne štede ni boga ni vraga, a kasnije liju suze jer uvijek pretjeraju. Al’ ne bi priznale da su u krivu, a neeeeee… Otvorene su i nemaju problema sa izražavanjem simpatija. S ovnicom nema dileme: ako ju možeš odvesti u krevet, znat ćeš to. Ako ne možeš, kidaj prije nego što to sazna i ostatak lokala. U krevetu su vrlo strastvene, vole dominirati, gristi, grebati. Znaju biti dosta ljubomorne, ali ne prgavo nego meko, onako malo prosuziti i tužno gledati. Ovnice su najčešće fenomenalne u krevetu, bez obzira na dob i iskustvo, jer se znaju prepustiti.
KRAVE, pardon, BIKICE
Ok…. Činjenica prva: vole novac. Je, i ja sam konformist, ali daaaaaaaj… Dvije životne želje bikice: bogat muž i čopor djece. Ako vodim bikicu doma, trpam na sebe dva kondoma i svejedno svršavam van nje, a zatim brzinom munje kidam u kupaonicu jer ako se dočepa uzorka… Bikice vole udobnost, kožna sjedala, kožne fotelje, debele tepihe, skupe poklone. U krevetu su nekak’ mlake, mislim dobre ali fali tu vatre. Najdraža poza im je misionarska jer se tako osjećaju voljeno. Vole uživati u stvarima i imaju dobar ukus. Nemojte sumnjati, idealne su supruge, pouzdane, zaštitnički nastrojene prema obitelji. Ali, jebote, drži ju dalje od kartica…
DUPLIĆKE, pardon, BLIZANČICE
E, da, duplićke… Najbolji ulet za duplićku: pojavim se odjeven kao klaun, žonglirajući motornom pilom, mačkom, kantom vode i njezinom bakom. Duplićke vole originalnost i jako cijene vizualni dojam. Moram izgledati jebeno i imati predobar ulet da im privučem pažnju, a zatim brzo ispasti i pametan da tu pažnju zadržim. Duplićke vole detalje, i primjećuju stvari koje mi ostali smrtnici ne primjećujemo. Duplićke su snalažljive i u pravilu dosta inteligentne, cijene malo rafiniraniji pristup. S druge strane, grozno su nestalne i lako se zasite jedne osobe. U krevetu su ni vrit ni mimo, kako im se dade. Vole kinky igrice.
RAKOVICE iliti RAČICE
Unatoč oklopu, račice su meke i podatne. Nježne, nesigurne, blage. Kad popizde, to je isforsirano, više zato jer misle da trebaju napraviti scenu nego zato što se zbilja žele svađati. Račice vole romantiku, vole dodire, šaputanje, zavođenje. Izrazito su privržene i teško se pomire s odjebavanjem. Račice su opasne ako želite neobavezni seks jer će se emotivno vezati uz vas čim stignete do skidanja grudnjaka i bit će suza kada shvate da niste baš zainteresirani za onu romantičnu komediju sutra navečer na RTL-u… U krevetu vole nježnost, polagan seks, a ako se i odvaže na malo agresive, to je više zbog partnera nego zbog sebe. Račice su nesputane romantičarke, vrlo senzibilne i lako ih je povrijediti.
KRALJICE, preciznije, LAVICE
Lavice su jedine žene koje mogu u svaku rečenicu ubaciti barem tri “ja”. Egocentrične, bahate, i uvijek u centru pažnje. Mislim, nije to mana, lijepo je biti popularan; ali lavice idu iz krajnosti u krajnost da budu glavna zvijezda večeri. Ja ne zavodim lavicu – lavica zavodi mene. U pravilu, približe ti se kao da su vlasnice lokala i čude se što ih ne poznaš. Lavice preferiraju muškarce kojima se može zapovijedati. Najlakši način da ju pridobijete je da ju otvoreno obožavate. U krevetu su u pravilu ništ’ posebno, očekuju zadovoljstvo kao svoje bogom dano pravo i nisu baš darežljive na blowjobovima ili masaži partnera.
VJEČNE JUNFERICE oliti DJEVICE
E sad, prvi problem je naći djevicu. Ne zajebavam se. Djevice su neprimjetne, skromne, samozatajne curićke koje se obično drže svog čopora frendica k’o Viktor zida kad u tri ujutro ide rigati votku. Djevice vole umjerenost: smirene, tihe jebače koji će ih zavoditi polako i s poštovanjem. Viktorijanske dame. Nećeš ju ševiti na prvom spoju taman umirala od muke za time. Djevice su tip cura koje vole cvijeće, plesnjake, večerice kod roditelja itd. Umjerene su, pronicave i odlične prijateljice, uvijek se možeš osloniti na njih. Ali, ako želiš imati one night stand sa djevicom, radije idi doma drkati na Severinin pornić. Nema tu kruha.
SELEKTIVKE ili VAGE
E sad… Vagama je prvi dojam zlatno pravilo. Vage su suptilne i ljubitelji su finesa – morate ih jako dobro čitati ako želite nešto postići s njima. Vage su veliki ljubitelji lijepog i umjetnosti, ali su također i vrlo selektivne. Ili im pašete, ili ne. Vage pomno biraju svoje društvo, svoje prijatelje, lokale u kojima vise subotom… Vage su rado viđene, društvo ih brzo prihvati, vole koketirati i općenito su fatalne za muškarce jer je teško odoljeti njihovom šarmu. Cijene jebače sa stilom koji brzo reagiraju i pogode svaki njezin prohtjev. U krevetu… Ma ne znam, svakakve su. Mogu biti odlične ili mrtva puhala.
ZATVORENE oli ŠKORPIONKE
Prvo i osnovno: škorpionke su destruktivne emotivke, samo svojim obrambenim mehanizmima itekako prikrivaju tu činjenicu. Ne vjerujete? Probajte škorpionki reći da je bilo zabavno ali sad ju molite da ode doma jer imate posla, i to u subotu u pola četiri ujutro, pa ako preživite recite mi dal’ mi vjerujete. Propocionalno tome koliko se osjeti povrijeđenom, škorpionka će vas otrovno pogledati, sasuti uvrede, pokopati vam oči, ili baciti kiselinu na maloga. One su prejebeno strastvene, odlične u krevetu, fakat luđakinje, ali nemoj ni u jednom trenutku pomisliti da ti vodiš igru. Škorpionka mora imati glavnu riječ i točka. Ako želiš igru po svojim pravilima, pripremi se za makijavelističke manipulacije jer jebo me pas ako ta bude popustila. Škorpionka je idealna za brzu ševu, ako je zainteresirana i ako igraš čistu igru. Pokušaj se igrati njezinim emocijama, i nosit će tvoje testise kao naušnice. Ili, ako si jači, uništit će i sebe samo da ti napakosti. Oprezno u svakom slučaju.
OPIČENA iliti STRIJELČICA
Ako su škorpionke lude na loš način, onda su strijelčice lude na dobar. Impulzivne, vesele, uvijek raspoložene za zajebanciju, one su apsolutno najbolje društvo za zabavu. Uvijek su iskrene, vrckave, vrlo inteligentne i neće odbiti ništa što barem jednom nisu probale. Vole eksperimentirati. Imaju izvrstan smisao za humor i cijene kvalitetne viceve. Najlakše ih je zavesti ako im se ponudi izazov, nešto novo što još nisu iskusile. U krevetu su izrazito maštovite i ne libe se ničega.
KOZA ili JARČICA
Konzerva bi bio bolji naziv. Sa jarčicom sve mora biti po školskom udžbeniku. Imaju neke svoje stroge rituale, pravila i prohtjeve i mimo njih ne ide pa ne ide. Tradicionalisti. Najbolji ulet jarčici – napiši joj zamolbu za ševu, ovjerenu i u tri primjerka. Što se zavođenja tiče, mama joj je rekla da se ne smije ševiti sa zgodnim dečkima prije nego što ih dovede doma da ih roditelji upoznaju. Prije ćeš zbariti djevicu nego jarčicu. Ako ti nekim čudom i uspije, nije vrijedno truda. Da bi se jarčica odvalila u krevetu, trebaju mjeseci truda, uspostavljanja povjerenja i ustanovljivanja zajedničkih navika. Kao društvo, vrlo su ugodne i drage osobe, uvijek spremne pomoći. Pogotovo oko prijave poreza.
POMAKNUTE oli VODENJAKINJE
Yep, pomaknute. Vodenjakinju ćete vrlo brzo uočiti ako imate dobar vid – samo obratite pažnju na najkričavije obučenu osobu u prostoriji. Vodenjakinje imaju sjeban ukus u svemu, od glazbe do hrane i oblačenja. Prosječno ili uobičajeno nije za njih. Želiš vodenjakinju u krevetu? Vozi monocikl svirajući neki kurac od Bloc Paryja i tvoje su. Nemojte ih nikada podcijeniti – pronicljive su i inteligentne. Jednostavno moraš biti čudak da ih privučeš. U krevetu vole mirisne štapiće i, ovaj, malo egzotičnije poze. Naručite maserku za ujutro.
SOMICE iliti RIBE
Ribe? Ribe. Najlakše prepoznaš ribu ako joj kažeš nešto slatko a ona razvuče onaj blesavi osmjeh i sanjivi pogled srne na nišanu snajpera. Ribe sve određujuprema tome kako im se sprdi, tj.. prema osjećajima. Da li ćete je moći zavesti ovisi o tome kako se osjeća taj dan. Što je najvažnije? Izgledaj nevino poput malog Isusa, toplo, prijateljski… Tri deci Jim Beama bi bilo dovoljno za željeni izgled. Šapući im na uho, budi mekan i topao, i tvoje su. Također, nisu baš najbolji izbor za brzu ševu jer ih je relativno lako osvojiti ali će te optužujući pogled progoniti tjednima. U krevetu su kao i račice, nježne i vole polako.
Da li je nada nada je nedostatak vjere u sebe i/ili ostvarenje svoje želje?!
1 misao:
Onaj koji govori ”nadam se…” izriče svoju želju, ali u srcu sumnja u njeno ostvarenje, u njenu pravovaljanost, njenu djelotvornost.
zašto je uvrštavamo u vrline? zato što je općeprisutna. ona jest dio ‘krhke ljudskosti’ koju prepoznajemo kako u sebi tako i u svima oko sebe, i tako se tješimo da je pozitivna – ali ona to nije. (zanimljivo je kako smo u stanju poistovjetiti se s drugim tek u onome što je slabo – a vrlo rijetko to činimo u onome što je snažno i po našem mišljenju dobro…)
dovoljno je promotriti kada točno izgovaramo riječ ‘nada’: onda kada nismo u stanju vjerovati u dobar ishod stvari, ali ne možemo ni prihvatiti loš ishod kojeg u biti očekujemo.
očekivanje je ovdje predrasuda stvorena svim uvjerenjima o stvarnosti koja imamo. ponekad su naša uvjerenja dovedena u pitanje: onda kada naš sustav uvjerenja više nije prikladan kao temelj za ostvarenje onoga što želimo ostvariti suočavamo se sa situacijom koja izaziva to uvjerenje i tjera nas da ga promijenimo. želja za nečim što iskače iz do tad poznatog prirodan je dio mehanizma svjesne promjene i rasta: ona doslovce stvara novo.
novo, međutim, podrazumijeva i nepoznato, a ono uzrokuje strah – jer iz iskustva nam je poznato da je ono zajedničko svim ostvarenim željama to što one sa sobom nose čitav niz neočekivanih posljedica – a mi nismo sigurni možemo li se sa njima nositi.
iz tog razloga većina će ljudi samo djelomično djelovati u smjeru onoga što želi: unčinit će ono što ne iziskuje prevelik napor (koji je često vezan uz uvjerenja i vrijednosti okoline) ali gotovo nikada sve što može. taj ostatak prepustit će nadi ‘da će sve ipak biti dobro’.
ukratko, nada je stanje neodlučnosti: misao koja govori ‘možda je moguće, a možda i ne’ – i pritom prebacuje odgovornost za ishod na vanjsku silu – na nepoznato.
odlučnost, pak, je stanje u kojem čovjek zna što želi, čini sve što može u tom smjeru, i pritom ne brine o rezultatu – jer vjeruje u svoju sposobnost da ga ostvari.
2 misao:
Nada je ono iskonsko u čovjeku šta ga tjera da se ne predaje kad baš sve upućuje da bi se treba predat. Nada je nekad jedini izlaz za bezizlaznu situaciju, a nekad je samo nesposobnost da se pogleda istini u oči. Uglavnom nemogućnost da se čovjek pomiri sa trenutnim ili definitivnim stanjem stvari. Nekad dobro dođe, a nekad sve pokvari.
3 misao:
Nada je bježanje uma iz sadašnjeg trenutka.
Ona je projekcija prošlosti na budućnost.
Priželjkivanje onoga što je bilo ugodno i pokušaj potiskivanja onog što je bilo neugodno.
Popularni narodni sport, očekivanja dobitka na lotou, bez da se uplati listić.
Jedna od tri najveće kršćanske vrline (pored vjere i ljubavi).
A pošto ljubavi (koja je najvažnija) tako malo ima, onda vjera i nada kroje sadašnjost, od koje nastoje pobjeći.
4 misao:
Zanimljiv niz pitanja, ljudskost, pa nada. Na prvu mi se činilo kao prilično grub skok, ali što sam više razmišljao, više mi je postajalo jasno koliko su ta dva pojma povezana. Nada je ogledalo svega što ljudskost jest. Nada je sklad dvaju polarnih krajnosti iz kojih se rađa čovjek. Nada je kompromis između razuma i entropije, pomirenje analitičkog uma sa spoznajom da je svemir nemoguće analizirati.
Ljudski um često funkcionira poput stroja za računanje. Htio bi na život gledati kao na igru biljara. Udariš kuglu štapom, i ako si dovoljno precizan, točno znaš gdje će u idućem trenu ona naći. Opet, kako otkriva svijet oko sebe, postaje sve više svjestan da je takva predvidljiva, mehanička slika svijeta tek iluzija, šareno platno iza kojeg kaos vodi igru po svojim pravilima.
Suočen sa spoznajom o kontradikciji između vlastite unutarnje prirode i prirode svemira koji ga okružuje, um često pokušava pobjeći, pronaći utočište u jednoj od krajnosti. Ponekad odbacuje sve što nije u stanju proračunati i predvidjeti, ponekad se prepušta kaosu i polakom propadanju u ludilo…
A ponekad ostaje između, prihvaćajući svoju zadaću da pronalazi iput među nitima života, a opet se nezamarajući idejom da će ikada do kraja razmrsiti klupko stvarnosti. Ponekad ostaje i nada se.
Biti branitelj – ponos ili sramota?!
U mjesecu srpnju ’91 kad su se događaji zakuhali kao i svi do tada uzeo sam puno dobre volje, ponešto stvari koje sam imao te pristupio Narodnoj zaštiti te otišao čuvati naselje od vojske. Da bi bilo lakše shvatiti ovo ‘otišao čuvati naselje’ moram reći da sam živio tada sa roditeljima u naselju Podbrežnica a do glavne aerodromske zgrade malo snažniji čovjek hiti kamen. Ne moram spominjati da je tada zrakoplovna luka Pleso vrvjela regularnom vojskom potpomognutom niškim specijalcima koji su se dovukli poslije slijetanja Kikaševog aviona.
Ako nisam čuvao naselje u polju ili u mjestu Pleso onda sam čuvao ulaz u naše naselje a kad su bile uzbune obavezno sam čuvao sklonište koje je bilo neko vrijeme pod snajperskom vatrom iz naselja Visoki brijeg II. Spavalo se mislim samo par sati jer osim nas u kući imali smo već obitelj mog bratića iz Sarvaša dok u stanu u naselju Osmi mart su na zadnjem katu boravili policajci i nadgleali ZTZ. Nisam žalio ni jedne sekunde provedene u Narodnoj zaštiti kao što nisam žalio kad sam bio pozvan u ZNG te završio u slavonskim poljima te bio poslan na Kupu gdje smo doživjeli fijasko 16.12. kad sam ponovo rođen jer nekih 6 metara dalje eksplodirala je minobacačka granata. Prošao sam podosta od ratišta i od države nisam ništa tražio kad su svi uzimali pa čak ni režije mi država nije plaćala. I sad bi ovdje mogao još jako puno toga napisati o onome što sam vidio gdje slike ne mogu izblijediti samo tako no ne mogu to opisati jer za to adekvatne riječi ne postoje.
Nažalost danas se kao branitelj suočavam sa onime sa čime se suočava 250,000 drugih branitelja koji su tada bili na ratištima diljem naše domovine te prošli još i Bljesak te Oluju a ima zajednički nazivnik ‘lažni branitelji’. Moje riječi ovdje ne vjerujem da će mnogo promjeniti po tom pitanju te ne vjerujem da će pomoći da se otkrije stvarni popis branitelja ali i onih koji ni dana nisu vidjeli ratišta nego su se skrivajući u skloništima ili podrumima glumili ratnike te prepričavali priče iz novina a uniforma im još i danas miriše na boju kojom su štampane šare na istoj.
Kad sam završio u bolnici na operaciji u srpnju mjesecu ’92 godine nisam žalio zbog toga te nisam tražio mirovinu nego uredno od prosinca ’92 sam počeo raditi do današnjih dana gdje se osjećam potrebnim ovome društvu i njegovom napretku. Shvatio sam odavno da su mirovine pokupili oni koji to ne samo da ne zavrijeđuju nego su ujedno i sramota ovoga društva jer uzimaju novac nekome tko je to za sebe izborio a danas isto ne može dobiti. Naravno u svemu postoje časni izuzetci kao što su branitelji koji su prošli ratišta i krvarili te ostavili dobar dio zdravlja tamo negdje a danas koriste te iste mirovine kojima ne mogu prehraniti obitelji no fizički izgledaju zdravo te ne mogu dobiti daleko više. Ima nas i koji smo smogli hrabrosti i volje te se nastavili hrvati sa životomi krenuli raditi čeličeći svoje živce ali i potiskujući bolna ratna događanja ne predavajući se uz sve nedaće i nepravde koje smo do današnjih dana okusili.
Sada se pitam da li na spomen riječi ‘branitelj’ ovo društvo i pojedinci u društvu percipiraju tu osobu onako kako je ona to zavrijedila – časnu i moralnu osobu koja ponosno hoda ulicama svoga grada i duboko u svome srcu nosi svoju domovinu bez lažne moralnosti ili galameće potrebe zazivanja bana Jelačića, magle i raznih drugih primitivizama. Vremena za zazivanje bana i sličnoga je prošlo te takva osoba osim pjevanje domoljubnih pjesama nikada nije osjećala potrebu da se u ‘kafanskom’ nadglasavanju potrebitog hrvatstva sa čašom u lijevoj ruci a desnom na novčaniku dere Vilo Velebita. Zbog svega toga osjetio sam potrebu iznjeti svoje osjećaje i misli uperene u riječ branitelj te kako se ja kao branitelj osjećam kad se u raznim medijima počinje spominjati nas branitelje i brisati blato sa nama ili kad bilo tko si uzme pravo da negdje vani počne ‘srati’ o nama braniteljima a mi niti luk jeli ni luk mirisali, samo smo u datom trenutku odlučili da nam je Hrvatska draža od života.
Zato bi voli kad bi svi koju mogu i znaju pročitaju ovih nekoliko misli jednog branitelja kojeg boli kad ga vrijeđaju na takav način jer nitko od nas nije to zavrijedio te mi svi branitelji želimo da taj registar ima onoliko branitelja koliko ih treba imati jer sadašnji broj je više nego prenapuhan. Nije da se slažemo sa objavom registra no nismo ni protiv toga da isti bude objavljen te da se na taj način pokaže tko je koliko bio i gdje a sve ostalo se dalje da lako provjeriti jer ako će mo vjerovati izborima u našoj nam dragoj domovini onda znamo da uz žive podosta često glasaju i oni koji su odavno pokojni. Vjerujem i nadam se da u registru nisu i oni koji su bili na suprotnoj strani te nas gledali preko nišana kao što se već nekoliko puta otkrilo.
Nadam se da će stvarno riječ ‘branitelj’ jednog dana izazivati ponos i poštovanje prema osobi koja taj status nosi a nije ga dobila nekim mutnim događajem.
Translate:
Being a defender – pride or shame?In July of ’91 when they brew events and all the time I took a lot of good will, some things I had and joined the National Guard and went from village to keep the army. It would be easier to understand this ‘left guard settlement’ I must say that I lived then with her parents in a village Podbreznica to the main airport building a few powerful man presses on a stone. I need not mention that at the time Airport Pleso vrvjela regular army special forces backed Nis who dragged after landing Kikas aircraft.
If I kept the place in the field or in Pleso then I kept the entrance to our village and when the raids were I kept the shelter that was a while under sniper fire from the village High Hill II. I only slept a few hours because apart from us in the house we had a family but my cousin from Sarvas, while in an apartment complex in March, eighth on the top floor and the cops stayed nadgleati ZTZ. I did not regretted one second spent in the National Guard as I complained when I was invited to the National Guard and completed in the fields of Slavonia and was sent to the Kupa, where we experienced the fiasco 16.12. when I was born again because of some 6 meters away exploded mortar shell. I passed quite a lot of battlefields and the state did not ask anything when everyone took even directing my country is not paid. And now here could still be a lot to write about what I had seen pictures can not fade away just like that but I can not describe it because there are no adequate words.
Unfortunately today, as the defender faces with those which faced 250,000 other veterans who were on battlefields all over our country and yet expired and Flash and Storm (liberation operation) have a common denominator of ‘fake veterans’. My words here do not believe that much change on this issue and do not believe it will help to reveal the actual list of veterans and those who do not see on the battlefield but were hiding in bomb shelters or basements starred warriors, and recounted stories from the newspaper and uniform im still smells of paint, which are printed on the same pattern.
When I ended up in hospital for surgery in July ’92 the year I regret that and I asked for a pension, but neat in December ’92 I started working to this day where I feel it necessary to this society and its progress. I realized long ago that pensions are picked up by those who not only does not deserve but also the shame of this society because it takes money to someone who has won it for themselves and today the same can not be obtained. Of course, in all there are honorable exceptions, such as veterans who have passed the battlefield and the bleeding and left a good portion of health out there today using the same pension they can not feed the family but physically looks healthy and can not get away anymore. There is us and we have the courage and the will of smog and Croats continue with life and went to work steel their nerves and repressing painful warfare can not be taught with all the hardships and injustices that we have tasted to the present day.
Now I wonder if the mention of the word ‘defense’ this society, and individuals in society perceive that person as she deserved it – an honorable and moral person who proudly walk the streets of our city and deep in his heart is their country, without fuss or false morality needs calling Ban Jelacic, fog, and other miscellaneous primitivism. Time for invocation and a similar ban was passed, and such a person other than singing patriotic songs never felt the need to be in the ‘cafe’ outvoting the necessary Croatianism with a glass in his left hand and his right hand on your wallet cries Fairy of Velebit. Because of this, I felt the need to express their feelings and thoughts directed to counsel for you how I feel when a defender in a variety of media begins to remember our veterans and to remove the mud with us, or when anyone takes you right to start somewhere ‘shit’ about us soldiers and we even eat onions or onion smell, but we are at a given moment decided that we prefer the life of Croatia.
So it would like if everyone you know and can read these thoughts a few veterans that hurts when you offend in this way because none of us deserved it, and we all want the defenders to the register has as many veterans as they should have because the current number is more than overblown. Not that I agree with the publication of the register but we were not against it that they be released and to thus show how anyone has been and where everything else is still easy to check because if they can not believe the elections in our dear country then we know to live with quite a lot and often vote for those who have long since departed. I believe and I hope that in the registry were those who were on the opposite side and we looked through the sight as it has repeatedly revealed.
I hope that really the word ‘attorney’ one day challenge the pride and respect for the person who wears this status and did not get it to some obscure event.
Draga, izumio sam web stranicu
Nisam mogao da Olegu ne ukradem ideju za svoj naslov no vjerujem da se neće naljutiti zbog toga. Ako se naljuti pozvat ću ga na piće da pokušamo izgladiti nesporazum.
Prije nekoliko dana posjetio sam svoju prvu web stranicu koja je u tadašnjem trenutku bila četvrti puta redizajnirana a time sam odlučio da to postane i konačno riješenje. Iznenadio sam se (čitaj: skoro pao sa stolca) kad sam na brojaču dolje vidio da je ista posjećena 1,2 M puta jer zadnji edit je iste bio 2007 godine. Razmišljam da mnoge bolje web stranice ne dožive toliko posjete u 11 godina a kamo li moja koja je u stvari bila zamišljena kao podsjetnik ja jedno doba sam odlučio odabrati svoj internet identitet a koji će odražavati sve moje osobnosti. Koliko mogu po svemu tome vidjeti očito sam u tome potpuno uspio i zadovoljan sam time jer i dan danas isti odražava dio moje osobnosti za ljude koji su me tada znali ili sam im danas ostao u sjećanju na jedno takvo doba (ovim putem posebna i najveća od srca dana pusa Anni mojoj staroj frendici koja je u dalekoj Americi).
Svjestan sam da moj sadašnji nick neće ni izbliza u toliko godina sa svojim webom ostvariti toliko posjeta no bilo je to drugo vrijeme a i sam sam sad stariji te drugačije doživljavam svijet ali i ljude oko sebe.
Translate:
I could not steal Oleg idea for his title but I believe that he will not get angry about it. If you are angry I will invite him to drink to try to patch up the misunderstanding.A few days ago I visited my first website which is then time was redesigned fourth time and thus I have decided to become finally a solution. I was surprised (read: almost fell from the chair) when I saw the counter down to the same 1.2 M visited times since the last edit was the same 2007. I think that many more sites do not experience such visit in 11 years let alone mine, which in fact was intended as a reminder to me one time I decided to select your internet identity which will reflect all of my personality. How can I see this all the obvious that I completely failed and I am satisfied because the time and today reflects the same part of my personality to people who knew me then and I told them remained in the memory of one such time (via this special and most of inappropriate Anni heart of my old frends which is far America).
I am aware that my current nick will not close in so many years with many visits the web site to achieve than it was a different time and I am now older and experiencing a different world and people around him.
Informacija
Tuesday, February 23, 2010 12:39 PM
From: mabik@ri.t-com.hr Add sender to Contacts To: admin@dagoberhr.comMikro, malo i srednje poduzetništvo, kao i obrtništvo te individualna zanimanja, u Zakonodavstvu i provedbi Zakona RH u potpunosti su marginalizirani.
Nebitni.
Pogledajte zbirnu snagu tog dijela gospodarstva. Umjetso da navedeni dio gospodarstava bude u propritetima razvoja RH, isti je apsolutno zanemaren.
Ni jednu državu EU pa tako ni RH neće podići tzv velike kompanije i tzv njihov krupni kapital. Ova fikcija egzistira na nedorečenostima i nezaineresiranosti vladajućih struktura da se razvija srednji sloj, potakne potrošnja, povećane investicije u razvoj, nove proizvode, novo zapošljavanje. Umjesto konkretnih poteza Vlade, ista šalje apel poduzetnicima da ne otpuštaju zaposlenike. A što Vlada nudi u kontri. Ništa. Možda je upravo suprotno rješenje potrebno – otpustiti djelatnike, potencirati ekonomsku katarzu da bi nastupile u budućnosti kvalitetne promjene.Dosadašnje iskustvo pokazuje nam da su svi ekonomski parametri u padu odnosno da se moraju provesti radikalna nova rješenja. Možda je prvo u nizu usoistaviti korektne dužničko-vjerovničke odnose na rok 30 dana. Bez novaca, naplate potraživanja ( rada i muke ) nema napretka, inicijative, motivacije.
Neki dan naišao sam na interesantan Forum www.dobavljaci-vjerovnici.com .
Pozdrav
Kad sam prepisivao ovdje koalicijski sporazum iz veljače 2008 godine kojime se tada sastavila postojeća vlada nisam smatrao da će to imati dovoljno vrijednosti i čitatelja ovdje koje će to mnogo zanimati te će nekim svojim komentarom željeti dati do znanja oliko je isti bio dobar ili loš u dano vrijeme. Izgleda da sam imao potpuno pogrešne premise te da i danas posjetitelji ineterneta ali i nekim čudom mog bloga čitaju tu važnu tematiku koju namjerno nisam želio da ostane u zaboravu te da se vidi koliko kod naših svih sastavljanja vlada dosada je bilo pustih i ispraznih obećanja koja nažalost za malog čovjeka ali i bilo kojeg gospodarstvenika u RH to ima ogromno značenje te je to ponekad i slamka spasa posrnulom gopodarstvu koje pogotovo u sadašnjoj situaciji grca pod teretom krize, neplaćanja i velikih poreza kojima država pokušava pokrpati svoju rastrošnost i bahatost.
Naravno svjedoci smo da na burzi rada je 310.000 nezaposlenih ljudi koji se svakim danom pitaju kako da plate svoje režije te kako da odu do dućana te kupe osnovne namirnice za normalan život a dok na televiziji mogu čuti kako im ministar Šuker obećava da je sve u najboljem redu uz odobravanje premijerke Jadranke Kosor.
Novi ministar gospodarstva mr. sc. Đuro Popijač do sada nije se oglasio ni jednom mudrom riječi kojom bi dao naznake da čini nešto da se sadašnje gospodarstvo spasi od propasti te da se barem interventno pokuša učiniti sve da oni koji još uvijek rade sa pozitivnom 0 mogu zadržati i dalje svoje zaposlenike. Sav njegov govor je bio dok je zasjedao u tu užarenu fotelju te kad je obećao da će se pokrenuti gospodarstvo, ipak dok još nije bio ministar se zalagao da se smanje davanja gospodarstvenika da postanu konkurentni te da mogu na taj način zadržati tadašnji opseg proizvodnje no od tada do današnjeg dana od njega ni riječi više dok gospodarstvo tone poput Titanika.
Hvala poštovani posjetitelju što si ostavio svoj komentar na mom mejlu te hvala ti što si svojim komentarom izrazio mišljenje koje vjerujem uz 300.000 nezaposlenih ljudi barem najmanje još 500.000 osjeća direktno posredne ili neposredne učinke te se pita dokle će sve to tako te do kada će na vlasti biti nesposobni ljudi koji ne razumiju materiju koju trebaju voditi te su došli na položaj po političkoj liniji reciprociteta.
Updejt:
43. sjednica Vlade Republike Hrvatske
1. Nacrt prijedloga zakona o poticanju prodaje stanova, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona – 1. dn. reda
2. Prijedlog zaključka u vezi s dokumentom „Reforma sustava poljoprivredne potpore u Hrvatskoj u razdoblju 2010. – 2013. godine – konceptualni okvir za poljoprivrednu politiku u pretpristupnom razdoblju“ – 2. dn. reda
3. Prijedlog operativnog plana poticanja malog i srednjeg poduzetništva za 2010. godinu – 3. dn. reda
4. Prijedlog odluke o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Japana koji se odnosi na Projekt identifikacije rizika i planiranja korištenja zemljišta za ublažavanje nepogoda kod odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj – 4. dn. reda
5. Izvješće o vođenim pregovorima za sklapanje Ugovora o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Projekt potpore pravosudnom sektoru – 5. dn. reda
Draga, izumio sam softver!
autor: Oleg Maštruko, nedjelja 21.2.2010 17:15
Josip Čermin imao je tu nesreću da ga intervjuira i hrvatskoj javnosti prezentira potpuna novinarska i informatička neznalica, ne učinivši mu time nikakvu uslugu.
Počet ću s dvije teze. Prvo, u Hrvatskoj postoje loši novinari – dapače, većina ih je takvih, premda nisu uvijek oni krivi, već urednici i izdavači koji ih tjeraju da rade ono za što očito nemaju ni znanja ni talenta. I drugo – neke ljude jednostavno ne želite imati na svojoj strani, jer vam mogu samo nanijeti štetu. Tu spadaju Tomislav Merčep, čija je “podrška” Bandiću više smetala nego koristila, ali i neki novinari, recimo Hloverka, ili Sandra Bolanča iz Jutarnjeg Lista. Date li takvima da za javnost prezentiraju argumente za “vašu stvar” možete biti prilično sigurni da će i vas i vašu stvar sutra većina Hrvatske smatrati propalom, zlom, pogrešnom, glupom itd. Bolanča je nedavno je pisala o pitanju staraca u zagrebačkim stanovima, ali na tako loš način, da je i meni koji se slažem s biti problema nakon njenog lošeg i tendencioznog teksta bilo teško argumentirati svoj stav.
EPH, kao naša najveća izdavačka kuća, svojedobno je shvatio da kod nas postoji veća glad za izdanjima nego što je relativno mala novinarska kasta može hraniti, pa su organizirali neke školice za novinare. Hvalevrijedan potez, no čini se da zadnjih godina EPH-ova “škola života” proizvodi ponajveć bahata, neobrazovana piskarala, koja bez kočnica prosipaju svoje neznanje o čem god treba – zrakoplovstvu, kriminalu, drogi, stanogradnji, računalnim temama…
Ne želim biti seksist, no kod Jutarnjeg većinom su u pitanju novinarke, dakle žene. Ne frapira me toliko njihovo neznanje – u čemu nisu bitno lošije od muških kolega – već, ako dopuštate osobni dojam u osobnom stavu, što to svoje neznanje prosipaju bahatije, s manje kočnica i ograda od muških kolega.
U redakciji Buga i Mreže obično sa na njihove provale samo nasmijemo, ponekad (virtualno) rasplačemo, ponekad pobjesnimo. Rijetko ih službeno komentiramo – nismo se tako osvrnuli niti na briljante kao što je detektivski posao novinarke Mile Batinice s rješavanjem zločina pomoću Facebooka, i slanjem Friend Requesta – neukusno je to i kazati – mrtvoj, ubijenoj ženi. Batinica nam je o takvim, neukusnim, ali i krajnje novinarski neprofesionalnim, pa i utuživim stvarima (nečija prepiska na Fejsu nije stvar za novine!), pričala kroz svoje tekstove. U pitanju su pravi dijamanti idiotskog novinarstva koje bi, zaista, trebalo proučavati na novinarskim učilištima, ali kao loše primjere.
Ove subote Jutarnji se, kroz maestralnu tipkovnicu Sandre Bolanče, jedne iz vježbovnog bataljuna mladih bahatih neznalica, dohvatio problematike o kojoj, eto, ipak znamo ponešto i kao informatičare nas se tiče – to jest, softvera: http://www.jutarnji.hr/josip-cermin–izumio-sam-skupi-softver-za-radiologiju-i-htio-sam-ga-darovati-rijeci-ili-zagrebu–nisu-ga-htjeli–dao-sam-ga-republici-srpskoj–/574862/
U gotovo svakoj drugoj rečenici prvog dijela teksta govori se o nekakvom “izumitelju softvera”. Glavni lik teksta, Josip Čermin, citira se i u ogromnom naslovu: “Izumio sam skupi softver za radiologiju i htio ga darovati Hrvatskoj. Nisu ga htjeli. Dao sam ga Republici Srpskoj”. Čitav je naslov glup i netočan – kako se to točno “daruje” softver nekoj državi? “Gospodine predsjedniče, darovao bi vam softver”? Ispostavlja se da ga je ponudio nekim bolničkim centrima. Po čemu se to može staviti znak jednakosti između riječke bolnice i Hrvatske, ili između bolnice u Banja Luci i Republike Srpske? I ta Republika Srpska odabrana je krajnje tendenciozno, da razbjesni čitatelje, inače je međunarodno priznata država u kojoj se nalazi Banja Luka poznata pod imenom Bosna i Hercegovina.
Rekavši to, čisto sumnjam da je Čermin upotrijebio termin “izuma” softvera. Što je uopće izumitelj softvera? Postoji programer, koji se sve češće zove i developer, postoji osoba koja radi softverski dizajn, postoji nekakav voditelj programerskog tima koji pazi na rokove i kvalitetu, postoje još neke uloge, ali koji je vrag tu “izumitelj”? Ispada da je onda svatko ko je oblikovao programski kod “izumitelj”? Dizajner oglasa bi bio izumitelj oglasa, konstruktor nekog mosta bio bi izumitelj mosta, Tonči Huljić je izumitelj pjesama, Jakov Sedlar izumitelj filmova i tome slično. Čega su sve izumitelji Pavuna i Paar strah me i pomisliti.
Softver, kao opća pojava i fenomen, odavno je izumljen, a i softverska kategorija kojom se bavi Čermin postoji dosta dugo. Tko načini novi auto ili brijaći aparat, stvari i tehnologije koje postoje odavno, nije “izumitelj” – možda je konstruktor, dizajner, ili jednostavno autor.
Što se samog Čerminovog softvera tiče – njegova se tvrtka, bazirana u Floridi, zove Viztek, na svom je polju po svemu sudeći vrlo uspješna i proizvodi nekoliko verzija specijaliziranog softvera za radiologiju – Opal-RAD, Opal-ORTHO, Opal-RIS i još neke. Riječ je o softveru koji spada u skupinu PACS (Picture Archiving and Communications System). Pojednostavljeno rečeno – riječ je o naprednim bankama slika, s pripadnim bazama podataka, specijaliziranim za primjenu u e-medicini. Ništa svemirsko ili neobjašnjivo, ništa što je trebalo “izumiti”, ništa što svaki školarac ne bi mogao shvatiti, makar nam autorica u odužem tekstu cijelu stvar mistificira više nego je to potrebno. Misfitikacija je vjerojatno nusprodukt novinarskog neznanja, a ne ciljanog promišljanja da se nešto zamagli (makar, tko zna?).
Dalje u tekstu se s tog nekog softvera odjednom prelazi na “opremu”, pa je lik htio “donirati digitaliziranu radiološku opremu vrijednu oko 250 tisuća dolara”. Ček, kakvu opremu? “Digitaliziranu” opremu??? WTF? Je li ta oprema njegov softver, ili neki konkretan komad hardvera? Možda specijalizirani komad hardvera koji radi samo s određenim softverom? Nije objašnjeno, štoviše, sve je majstorski zamuljano.
Što je to “digitalizirana oprema” – nemam pojma. Postoji digitalna oprema, ona koja radi s binarnim sklopovljem, ali kako je danas gotovo sva oprema takva, ovo i nije potrebno navoditi osim ako se ne misli impresionirati tete s pijace. Digitalizirano je, pak, nešto što je izvorno bilo analogno, pa se prebacilo u digitalni oblik – zvuk, recimo, ili fotografije nakon skeniranja. Kako se oprema može digitalizirati, ne znam. Ne zna ni Bolanča, ali je to ne smeta da otisne u nekoliko desetaka tisuća primjeraka ili metne na web.
Treba li uopće kazati – nije ista stvar ako se nekome donira softver “vrijedan” 250.000 dolara ili hardver. Ne podcjenjujemo softversku industriju – dapače, borimo se za njena prava od izlaska prvog broja Buga – ali softver, jednom razvijen (ili “izumljen”, riječima JL), nema gotovo nikakve troškove i može ga se donirati šakom i kapom, ako “izumitelj” tako želi. Hardver je nešto drugo. A kombinacija hardvera i softvera nešto treće.
Bolanča nakon nesuvislog, otužnog bauljanja terenima softvera, radiologije i informatike, prelazi na tračersko-žutaški teren, koji joj je očito bliži:
“Njegova tvrtka Viztek, danas dioničko društvo, ima 85 zaposlenih s prosječnom plaćom od 420 tisuća kuna godišnje. Za potrebe posla imao je dva privatna zrakoplova, limuzinu i vozača, dvije vile na Floridi i u Sjevernoj Karolini te jednog Bentleyja u garaži, onako za gušt.”
OK, tu smo već na domaćem novinarskom terenu – auti, limuzine, vile…. još da je lik povalio neku ofucalu manekenku raison d’etre teksta bi bio tu, koga briga za radiologiju i softver. “Bentley za gušt” – sladak detalj. Znači nije ga vozio, nego je samo u njemu guštao? Tko te ljude u EPH-ovim školama uči pisanju?
Na kraju, tu je i moment propale šanse da se od teksta učini nešto više s istražiteljske strane, na čistu upornost i brutalu novinara, bez obzira na neznanje. Prema “donacijama” ovakvih likova sam sumnjičav, tko zna kakva se muljaža tu krije, mogućnost kasnije naplate održavanja, reklama, promo copy, pay per use ili jednostavno osvajanje tržišta koje znaju da trenutno nema love (ali je možda bude imati jednog dana a tada su vezani na tvoje rješenje). Dakle draga tendenciozna novinarko, s unaprijed zauzetim stavovima, pusti te bajke o donatorskoj Majci Terezi, istraži pozadinu. Sigurno nije lik izgradio Viztek i te svoje vile, avione i Bentleye “za gušt” na besplatnim donacijama Rijeci i Banja Luci!
“Donacija Hrvatskoj” po tekstu je pokušana krajnje traljavo – Čermin je poslao “svog starog” (!!) da ode u Ured za zdravstvo grada Rijeke! Što je tamo bilo, nije teško zamisliti – niti je razgovarao s pravom osobom, niti na pravi način. Slično je propao i pokušaj donacije bolnici u Vinogradskoj u Zagrebu – Čermin je slučajno na nekom skupu naletio na doktora iz Vinogradske i s njim neslužbeno spikao. I to bi bilo to.
U tekstu se ti ljudi indirektno okrivljuju što su “donacije Hrvatskoj” propale, a Hrvatska prikazuje kao nezahvalna, bahata sredina, no ako je zaista bilo kako je opisano, ja im ništa ne zamjeram. Bez ikakvog pisanog traga, bez uredne ponude na uredne adrese, ako se sve svodi na dvije ćakule nakon slučajnog susreta i slanje “starog” u lavirint gradske birokracije – o kakvoj ozbiljnoj suradnji uopće može biti riječi?
Da zaključim vrativši se na teze s početka teksta. O Josipu Čerminu, njegovom softveru, njegovoj firmi i poslovnom uspjehu – i nakon teksta ne znam mnogo. Možda je uspješan, zaslužan i plemenit, na čemu mu svaka čast. A možda i nije. Nažalost, imao je tu nesreću da ga intervjuira i hrvatskoj javnosti prezentira potpuna novinarska i informatička neznalica, ne učinivši mu time nikakvu uslugu.
KREMANSKO PROROČANSTVO
Iz knjige “Kremansko proročanstvo”, Dragoljuba Golubovica.
Izdavač: “BATA”, Beograd, 1991
Kako su dva jednostavna seljaka mogli predvidjeti mnoge političke događaje povezane sa Srbijom, a onda i šire i dalje na globalnoj razini, o čemu je povijest posvjedočila da su se i zbili?
Prije nego što iznesemo neka od predviđanja, treba spomenuti i to da sam kraj u kom je ovo mistično selo ima posebne karakteristike. Neki ih povezuju s kremanskim kamenom koji ljudima iz tog kraja daje posebna svojstva, a spominje se i mistična kugla koja je pala iz svemira i zapravo je kamen vulkanskog porijekla. Kugla se čuva u kući Tarabića i može se vidjeti.
Da li se na ovom svemu gradi i određena mitologija, pokazat će vrijeme. Vjerojatno je da su Miloš i Mitar Tarabić živjeli u potpunom skladu s prirodom, pa su tako bili i obdareni da pročitaju ono što slijedi. Ipak, navodno da je ovo područje oko Kremna nemoguće snimiti iz satelita jer postoje određena zračenja koja za posljedicu uvijek imaju to da eventualne snimke jednostavno budu zaklonjene nekom mrljom.
Tarabići su govorili jednostavnim jezikom i opisivali ono što vide u svojim vizijama onako kako su najbolje znali, no baš taj priprosti jezik njihovom proročanstu daje čar nepretencioznosti, slikovitosti, pa i humora. Poznato je također da su tadašnji, a i kasniji vladajući krugovi u Srbiji bili dobro upoznati s proročanstvom, pa su ga neki od njih kontinuirano dali skrivati ili cenzurirati. Ipak, dosta toga je procurilo, a objavljeni su i rukopisi Zaharića u obliku knjige „Kremansko proročanstvo“. Neka izdanja bila su opet cenzurirana po nalogu vlasti.
No idemo se konačno pozabaviti njihovim sadržajem.
Od povijesnih događaja najpoznatiji su oni u kojim Tarabići predviđaju pad dinastije Obrenovića, Prvi svjetski rat, stvaranje Jugoslavije, atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, Drugi svjetski rat, dolazak i vladavinu Tita, Informbiro, blokovsku podijela svijeta, UN, Gorbačova, raspad Jugoslavije, formiranje samostalnih država Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, bombardiranje Srbije od strane NATO-a, smanjenje granica Srbije do onih u okviru kojih je danas, a ima i dalje….
Ovdje nećemo analizirati, nego smo samo nabrojali najpoznatije od onog što se već dogodilo, ali ćemo se pozabaviti događajima koji su zanimljivi na globalnoj razini, koji će lako moguće uslijediti, kao i stilom života koji su Tarabići nevjerojatno točno predvidjeli. Usredotočite se da pažljivo čitate ovaj starinski jezik, a tumačenja prepuštamo vama. Mislimo da su ona, naime, i više nego jasna i da je svaki komentar suvišan.
„Napraviće čoek SANDUK i u njemu će biti neko SOKOĆALO S PRIKAZAMA, a da neće umijeti sa mnom mrtvim da besjedi, bez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugom svijetu ko vlas do vlasi kose na svijem ljudskim glavama. Uz pomoć tog sanduka sa sokoćalom čovek će moći da vidi šta se svudje na ovome zemaljskom saru čini. Moći će odavle iz Kremna da vidi šta se tamo iza sedam gora i sedam mora čini.“
„Bušiće ljudi BUNARE u zemlji i iz njija vaditi zlato koje će sve okretati, te im davati svjetlost, hitrinu i snagu,… a zemlju će boljeti rane od tih rupetina.“
„I kod naske će biti ko u čitavom svijetu. Ljudi će omrznuti vazduh i ovaj božji dah i svu božju ljepotu, pa će bježati u smrad. Niko ih neće tamo goniti, nego će to oni sami od svoje volje činjeti.“
„Nećeš moći da razlikuješ ko je muško, a ko je žensko čeljade. Svi će ISTE ALJINE nositi…Vidjeće se mladoženja i mlada, a niko neće znati ko je je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.“
„Narod će izglupiti i glupiti sve više…. Ljudi će MIŠLJETI DA SVE ZNAJU, A NIŠTA ZNATI NEĆE.“
„Pojaviće se mudraci na Istoku, pa će njiova pamet preći sva mora i sve međe, a ljudi jopet neće zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa će ovu istinu istinski oglašavati za laž.“
„Otići će čoek i do DRUGIJEH SVJETOVA i tamo zateći prazninu i pustoš, ali će jopet smatrati da sve bolje zna, nego li Bože prosti, sam Bog.“
„Tamo sem mira Božijeg ništa vidjeti neće, ali će srcem i dušom osjetiti svu Božiju ljepotu i snagu. Ljudi će se kolima voziti i po Mjesecu i po zvijezdama. Oni će tamo tražiti drugi život, ali tamo života vakog kakav je u nas biti neće. Biće ga, ali oni neće umjeti da razumiju da je to život nakav kakav jeste.“
„NO ŠTO SE GOD VIŠE BUDNE ZNALO, MANJE ĆE SE LJUDI MEĐU SOBOM VOLJETI I PAZITI. NASTAĆE TAKA OMRAZA DA ĆE IM RAZNA SOKOĆALA BITI PREČA OD SVOJIJEH NAJBLIŽIH.“
„ČOEK ĆE VIŠE VJEROVATI SVOME SOKOĆALU, NEGO SVOME PRVOM KOMŠIJI.“
„Oni koji budnu čitali i pisali razne knjige s NUMERAMA smatraće se da najviše znaju. Ti ljudski mudraci će sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera reče, tako će živjeti i raditi. Među tijem mudracima biće dobrijeh i rčina.“
„Oni rčinasti činiće razne zle marifetluke. TROVAĆE vazduh i vodu i puštati kijamete po morima silnim, rijekama i zemlji, te će ljudi naglo umirati od nekakvijeh boleština.“
„Oni DOBRI I MUDRI vidjeće da sav taj njihov trud i argatluk ne vrijedi ni po lule duvana i da vodi propasti svijeta, te će umijesto numeracije POTRAŽITI SVOJU PAMET, za zamišljajima. Kada se stanu više baviti ZAMIŠLJAJIMA, biće bliži božijoj mudrosti, ali će sve dockan biti, jerbo će oni zli svu zemlju upropastiti i nastaće pravi pomor. Ondakar će ljudi bježati iz varoši u sela i jopet tražiti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, dišu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegi spasiće sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo će se pojaviti velikačka glad. Hrane će biti po varošima i selima, ali će svudje otrovata biti. Mnogi će da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te će od toga odma pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj će ostati živ jerbo će ga sveti Duh čuvati i biće bliži Bogu.“…..
Ovi kratki citati govore sami od sebe. To su samo djelići Kremanskog proročanstva koje su nam Tarbići ostavili. Ako u njima prepoznajete niz pojava u današnjeg svijetu, sigurno ste se zamislili. Pitanja kamo ide ovaj svijet sve su češće i glasnija. Možda neke odgovore nađete sami, a neke čitajući ovu knjigu.
Kremansko proročanstvo
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedijeKremansko proročanstvo je zbornik proročanstava takozvane vidovite zlatiborske porodice Tarabića. Dobilo je ime po Kremnima, selu na sjeveru Zlatibora u kome živi porodica Tarabić.
O kremanskom proročanstvu je, između ostalih, pisao i Voja Antonić, u knjizi „Kremansko proročanstvo: studija jedne obmane“. Utvrdio je da postoji 12 izdanja knjige „Kremansko proročanstvo“, koje su sve različite i mjenjane tokom vremena. Tokom svog istraživanja posjetio je Kremnu, gde su mu ponuđeni „originalni rukopisi“ Mitra Tarabića, koji je bio nepismen.
U XIX stoljeću pojavljuju se Tarabići za koje neki vjeruju da su bili proroci, a poslije njih još nekoliko „vidovitih“ Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negdje i Nešević) i dr.
Takozvana proročanstva porodice Tarabića je zabilježio svećenik Zaharije Zaharić i prenio ih dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo“.
Priče kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je svećenik Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, svećeniku Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednoj flaši, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu
Tarabići su navodno predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telefaksa u Srbiju, smijene na srpskom prijestolju, propast Obrenovića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu – aluzija na Josipa Broza.
Tarabići su uživali veliki ugled među nekim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam svećenik Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“ Svećenik ga je poslušao i na njegovo mjesto je došao svećenik Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.
Gospodar prstenova/Lord of the Rings
Danas sam po n-ti puta gledao Gospodara prstenova od J.R.R. Tolkiena i kao uvijek do sada obavezno me kraj filma natjera na suzu te me uvijek stavi na kušnju po pitanju života i smrti te suočavanja sa trenutkom kad znaš da svemu je došao kraj i da si učinio sve da iza sebe ostaviš svedene račune te da nemaš duga prema dragom Bogu i sebi te bližnjima svojima. Rijetko koji film kao Gospodari prstenova u meni pobude toliko osjećaja a posebno dijelovi krunidbe i sam kraj filma, uvijek pred mene taj film postavi jednostavno pitanje: kada istječe vrijeme svrsishodnosti te kad je On odlučio da je vrijeme poći u vječnost te tamo naći mira duši te ovozemaljske probleme ostaviti u nasljeđe drugima da se brinu o ostavštini.
Volio bi čuti vaše razmišljanje te čak nije bitno ni na kojem je jeziku napisano.
Translate:
Today I have the n-th time watching Lord of the Rings by J.R.R. Tolkien and as always far end of the film required me to make me tear and always put on trial on the issue of life and death and dealing with the moment when you know that everything has come to an end and that you have done everything possible to leave behind a reduced bills and have no debt dear God to ourselves and our neighbors and his own. Rare that a film Lord of the Rings in me a sense of motivation as a special part of the Coronation and the end of the film always in front of me that film put a simple question: when the time expires and expediency when he decided it was time to go to eternity and there find peace and soul earthly problems in legacy to leave to others to worry about legacy.He loved to hear your thinking and even does not matter in any language is written.
Sretan Božić/Merry Christamas
[youtube http://www.youtube.com/watch?v=O2MFducncsg&hl=en_US&fs=1&]
Dragi moji,
Kada anđeli upale Božićnu svijeću, to vam ja želim zdravlje i sreću. Tisuću zvijezda kad naprave pir to vam ja želim ljubav i mir!!! SRETAN BOŽIĆ!!!!
Translate:
[youtube http://www.youtube.com/watch?v=13SaSh_xW2M&color1=0xb1b1b1&color2=0xcfcfcf&hl=en_US&feature=player_embedded&fs=1]
My dear,
When the angels inflammation Christmas candle to you I want health and happiness. A thousand stars when you make a feast I want to love and peace! MERRY CHRISTMAS!!!!